Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1104/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, kao predsjednice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Jurčević, odvjetnica u Vinkovcima, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koga zastupaju punomoćnici odvjetnic iz OD Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-455/2023-19 od 30. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-455/2023-19 od 30. travnja 2024. u pobijanom dijelu toč. VIII. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-455/2023-19 od 30. travnja 2024. u pobijanom dijelu toč. I., II., III., IV., V., VI. i VII. izreke.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika podnesena protiv toč. VIII. izreke presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-455/2023-19 od 30. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba 2./ Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužitelja i tuženika 22.1.2007., a potvrđenog 23.1.2007. po javnom bilježniku Mirodaru Kovač, Vinkovci, pod brojem:

OU-69/2007 u dijelu gdje je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

II. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba 7./ Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužitelja i tuženika 22.1.2007., a potvrđenog 23.1.2007. po javnom bilježniku Mirodaru Kovač, Vinkovci, pod brojem:

OU-69/2007, u dijelu gdje je ugovoreno da se kredit otplaćuje jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69 isplatiti tužiteljici GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime više plaćenih iznosa anuiteta nastalih zbog povećanja tečaja CHF tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu iznos od 1.365,58 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:

na iznos od 1,89 EUR od 31.3.2008. do isplate,

na iznos od 11,13 EUR od 31.10.2008. do isplate,

na iznos od 1,44 EUR od 30.11.2008. do isplate,

na iznos od 13,76 EUR od 31.12.2008. do isplate,

na iznos od 15,65 EUR od 31.1.2009. do isplate,

na iznos od 16,50 EUR od 28.2.2009. do isplate,

na iznos od 14,30 EUR od 31.3.2009. do isplate,

na iznos od 14,75 EUR od 30.4.2009. do isplate,

na iznos od 11,11 EUR od 31.5.2009. do isplate,

na iznos od 8,43 EUR od 30.6.2009. do isplate,

na iznos od 9,14 EUR od 31.7.2009. do isplate,

na iznos od 10,55 EUR od 31.8.2009. do isplate,

na iznos od 10,43 EUR od 30.9.2009. do isplate,

na iznos od 9,00 EUR od 31.10.2009. do isplate,

na iznos od 11,68 EUR od 30.11.2009. do isplate,

na iznos od 13,83 EUR od 31.12.2009. do isplate,

na iznos od 16,89 EUR od 31.1.2010. do isplate,

na iznos od 16,19 EUR od 28.2.2010. do isplate,

na iznos od 20,34 EUR od 31.3.2010. do isplate,

na iznos od 19,57 EUR od 30.4.2010. do isplate,

na iznos od 21,09 EUR od 31.5.2010. do isplate,

na iznos od 34,38 EUR od 30.6.2010. do isplate,

na iznos od 31,64 EUR od 31.7.2010. do isplate,

na iznos od 40,00 EUR od 31.8.2010. do isplate,

na iznos od 37,11 EUR od 30.9.2010. do isplate,

na iznos od 32,47 EUR od 31.10.2010. do isplate,

na iznos od 3,84 EUR od 30.11.2010. do isplate,

na iznos od 5,14 EUR od 31.12.2010. do isplate,

na iznos od 4,31 EUR od 31.1.2011. do isplate,

na iznos od 4,15 EUR od 28.2.2011. do isplate,

na iznos od 4,23 EUR od 31.3.2011. do isplate,

na iznos od 4,15 EUR od 30.4.2011. do isplate,

na iznos od 62,48 EUR od 31.5.2011. do isplate,

na iznos od 64,11 EUR od 30.6.2011. do isplate,

na iznos od 771,79 EUR od 11.7.2011. do isplate,

i to za razdoblje od 31. ožujka 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23) za ostale odnose, sve to u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba 3./ Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužitelja i tuženika 22.1.2007., a potvrđenog 23.1.2007. po javnom bilježniku Mirodaru Kovač, Vinkovci, pod brojem:

OU-69/2007, kojom je ugovorena jednokratna naknada koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69 isplatiti tužitelju GK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime tzv. ulazne naknade iznos od 303,36 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 24. siječnja 2007. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23) za ostale odnose,

sve to u roku od 15 dana.

VI. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba 9./ Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužitelja i tuženika 22.1.2007., a potvrđenog 23.1.2007. po javnom bilježniku Mirodaru Kovač, Vinkovci, pod brojem:

OU-69/2007, u dijelu gdje je ugovorena mogućnost prijevremene otplate kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi tuženik.

VII. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužitelju GK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 eura (slovima: tisućušesto eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.travnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VIII. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa."

2. Protiv navedene presude pravovremene žalbe podnijele su obje stranke.

2.1. Tužiteljica žalbom pobija odluku o troškovima postupka te iako u žalbi navodi da pobija toč. VII. i VIII. izreke, iz sadržaja žalbe proizlazi da odluku o troškovima pobija u odbijajućem dijelu toč. VIII. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U odnosu na dosuđujući dio (toč. VII. izreke) tužiteljica i nema pravni interes pobijati žalbom. Predlaže preinačiti presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu na način da se tužiteljici prizna daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 eura, uvećano za troškove žalbenog postupka, podredno predlaže ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.2. Tuženik predmetnu presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti te tužiteljica obveže na naknadu troškova parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, uvećan za trošak sastava žalbe, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Žalba tuženika je djelomično nedopuštena, a djelomično neosnovana.

6. Prema odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

7. Pobijanom presudom u toč. VIII. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa. Zahtjev tužiteljice u tom dijelu dakle nije usvojen, što znači da je tuženik u tom dijelu uspio, stoga tuženik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv tog dijela pobijane presude jer izjavljenim pravnim lijekom ne ostvaruje nikakvu veću pravnu korist, niti zaštitu, od one koja mu je već pružena pa je žalbu tuženika podnesenu protiv toč. VIII. izreke pobijane presude valjalo odbaciti kao nedopuštenu temeljem čl. 380. toč. 1. u vezi čl. 358. st. 1. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim dijela odredbi čl. 2. Ugovora o [broj kredita] od 22. siječnja 2007. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) kojom je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, zatim odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula, odredba čl. 3. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena jednokratna naknada za troškove obrade kredita u visini 3,30% od iznosa kredita te odredba čl. 9. Ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Tužiteljica potražuje i isplatu preplaćenih, odnosno plaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu (čl. 2., 3. i 7. Ugovora o kreditu).

9. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno jesu li sporne odredbe Ugovora o kreditu ništetne, a time i osnovanost zahtjeva na povrat preplaćenih/plaćenih iznosa s osnove ništetnih odredbi čl. 2., čl. 3. i čl. 7. Ugovora o kredita.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama te nema nedostataka i proturječnosti zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Također nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

11. Pri ocjeni ništetnosti odredbe o ugovorenoj kamatnoj stopi promjenjivoj u skladu s Odlukom tuženika i odredbe o valutnoj klauzuli prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke i pravna shvaćanja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje: VTSRH) poslovni broj Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. vezano za ništetnost odredbe o kamatnoj stopi i presudu VTSRH poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojim su utvrđene ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak, jer presude po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača imaju direktan učinak i na ovaj predmet, a u smislu čl. 502. a i čl. 502. c ZPP-a.

12. Valja ukazati kako su sudovi u navedenim presudama donesenim u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača proveli test poštenosti, te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita pa neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja.

13. Tuženik je imao mogućnost u ovom postupku dokazivati da postoje okolnosti koje bi ukazivale da je njegovo postupanje prilikom ugovaranja kamatne stope i valutne klauzule između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u postupku po kolektivnoj tužbi, međutim, tuženik to nije dokazao, odnosno na tu okolnost nije ni predložio izvođenje dokaza.

14. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena ulazna naknada i jednokratna naknada za prijevremenu otplatu kredita (čl. 3. i čl. 9. Ugovora o kreditu) jer se radi o tipskom unaprijed formuliranom ugovoru, a tuženik nikakvim dokazima nije osporio navode tužiteljice da se o predmetnim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

15. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da su tužiteljici pojašnjene sporne odredbe i da je ona razumijevanje i prihvat tih odredbi potvrdila javnom bilježniku prilikom solemnizacije Ugovora. Naime, činjenica da je tužiteljica potpisala predmetni Ugovor kod javnog bilježnika ne može se smatrati dokazom na okolnost obaviještenost potrošača prilikom sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik nije prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu imao zakonskih ovlasti pojasniti potrošaču sporne odredbe.

16. Nadalje tuženik u žalbi navodi da su predmetne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive čime osporava rezultate provedenog testa nepoštenosti u konkretnom slučaju smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 96. st. 1. i 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, dalje: ZZP/07), a isto je regulirano i čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03, dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, kojim je propisano da odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

17. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 85. ZZP/03, koji se primjenjuje na konkretan slučaj s obzirom na vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu (prema kojoj, ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive), podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega. Pritom se zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi ne može svesti samo na razumljivost tih odredbi na formalnoj i gramatičkoj razini nego ga, u cilju zaštite koju predviđaju odredbe ZZP treba shvatiti šire, posebno imajući na umu da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca i to osobito u pogledu razine obaviještenost .

18. Imajući uvidu da je tuženik u konkretnom slučaju koristio unaprijed pripremljene standardne, tipske ugovorne odredbe kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i naknada za prijevremenu obradu kredita, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja te kada je takve odredbe nametnuo tužiteljici kao potrošaču, uzrokovao znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.

19. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio ništetnim odredbe čl. 3. i čl. 9. Ugovora o kreditu pozivom na odredbu čl. 81., čl. 84. i čl. 87. ZZP/03., odnosno čl. 102. ZZP/07.

20. Visina dosuđenih iznosa utvrđena je provedenim financijskim vještačenjem, a na matematički izračun vještaka tuženik nije imao primjedbi niti sada u žalbi ne osporava visinu tužbenog zahtjeva pa je pravilno prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, dalje: ZOO) dosudio tužiteljici utvrđene preplaćene iznose s osnove ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i plaćeni iznos naknade za obradu kredita.

21. Tuženik odluku o troškovima postupka pobija samo za slučaj uspjeha u pogledu glavne stvari pa valja tek kratko navesti da je i odluka o troškovima postupka donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a te pravilnom primjenom odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

22. Ispitujući povodom žalbe tužiteljice zakonitost odluke o troškovima postupka u pobijanom odbijajućem dijelu (toč. VIII. izreke) utvrđeno je da prvostupanjski sud pravilno tužiteljici nije priznao trošak sastava podneska od 16. ožujka 2024. Naime, navedenom podnesku prethodila je dostava nalaza i mišljenja vještaka, a kako se tužiteljica na nalaz i mišljenje vještaka očitovala podneskom koji je dostavljen sudu 17. ožujka 2024. (dan nakon predmetnom postupka), kojim je tužiteljica sukladno nalazu i mišljenju uredila tužbeni zahtjev i za koji joj je priznat trošak, tada sastav podneska od 16. ožujka 2024. i po ocjeni ovog suda nije bio nužan. Osobito i stoga što u navedenom podnesku tužiteljica ponavlja navode iz podneska od 15. prosinca 2023.

23. Kako niti jedna stranka nije uspjela sa žalbom ne ostvaruju pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a).

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 11. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac