Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1493/2023-3

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u Vijeću sudaca mr. sc. Krunoslava Barana, predsjednika vijeća, izvjestiteljice Vesne Bjelousov i članice vijeća i sutkinje Jane Bratek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆE, iz [adresa]

OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Predragu Jovanoviću, odvjetniku iz Labina, protiv tuženika 1/ Istarski ugljenokopi Tupljak d.d. u likvidaciji, Labin, Rudarska 1, OIB: 62376054197, zastupani po punomoćniku Ivanu Vidaku, odvjetniku iz Labina, i 2/ Centar za restrukturiranje i prodaju, Ivana Lučića 6, Zagreb, OIB: 38083028711, kojeg zastupa ravnatelj TE, zastupani po punomoćnicima iz "Lovrić & Klobučar" Odvjetničkog društva j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj P-981/2019-38 od 12. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj P-981/2019-38 od 12. travnja 2023.

II. Odbija se zahtjev drugotuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

" I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Dužni su tuženici 1. Istarski ugljenokopi Tupljak d.d. u likvidaciji, [adresa], OIB: 62376054197 i 2. Centar za restrukturiranje i prodaju – CERP, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711 solidarno isplatiti tužitelju ĆE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.854,77 eura (četiri tisuće osamsto pedeset četiri eura i sedamdeset sedam centi) / 36.578,24 kuna1, (trideset šest tisuća petsto sedamdeset osam kuna i dvadeset četiri lipe) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom kako slijedi:

- na iznos od 1.571,87 kn, od 15. prosinca 2015. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.571,87 kn, od 15. siječnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.579,07 kn, od 15. veljače 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.579,07 kn, od 15. ožujka 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.579,87 kn, od 15. travnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.579,07 kn, od 15. svibnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.579,07 kn, od 15. lipnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.579,07 kn, od 15. srpnja 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.584,48 kn, od 15. kolovoza 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.584,48 kn, od 15. rujna 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.584,48 kn, od 15. listopada 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.584,48 kn, od 15. studenog 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.584,48 kn, od 15. prosinca 2016. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.584,48 kn, od 15. siječnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.594,76 kn, od 15. veljače 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.594,76 kn, od 15. ožujka 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.594,76 kn, od 15. travnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.594,76 kn, od 15. svibnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.594,76 kn, od 15. lipnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.594,76 kn, od 15. srpnja 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.628,22 kn, od 15. kolovoza 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.628,22 kn, od 15. rujna 2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1.628,22 kn, od 15. listopada 2017. godine, pa do isplate,

II. Nalaže se tuženicima 1. Istarski ugljenokopi Tupljak d.d. u likvidaciji, [adresa], OIB: 62376054197 i 2. Centru za restrukturiranje i prodaju – CERP, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711 da tužitelju RE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana solidarno isplate parnični trošak u iznosu od 12.321,00 kn, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju RE da prvotuženiku Istarski ugljenokopi Tupljak d.d. u likvidaciji naknadi troškove postupka u iznosu od 965,99 eura(devetsto šezdeset pet eura i devedeset devet centi) / 7.278,28 kuna (sedam tisuća dvjesto sedamdeset osam kuna i dvadeset osam lipa) u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju RE da drugotuženiku Centar za restrukturiranje i prodaju naknadi troškove postupka u iznosu od 165,90 eura (sto šezdeset pet eura i devedeset centi) / 1.250,00 kuna (tisuću dvjesto pedeset kuna), u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje ZPP). Predložio je uvažiti njegovu žalbu..

3. U odgovoru na žalbu drugotuženik je osporio utemeljenost žalbenih navoda tužitelja. Predložio je odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz dosudu troška tog podneska.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a.

6. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze odlučne za donošenje pravilne i zakonite presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.854,77 eura/36.578,24 kn sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa u razdoblju od 15. prosinca 2015. do 15. listopada 2017. godine.

8. Prema stanju spisa proizlazi da tužitelj temelji svoju tražbinu na tvrdnji da se radi o razlici između iznosa mirovine koju svakomjesečno prima i iznosa koji bi primio da nije doživio ozljedu na radu.

9. Sporno je između parničnih stranaka je li tužitelju isplaćena kapitalizirana renta ili mu je renta isplaćena samo za proteklo razdoblje.

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je na osnovi rješenja Okružnog privrednog suda u Rijeci, poslovni broj L-2/88 od 25. ožujka 1992. da su u provođenju likvidacijskog postupka nad IU "RAŠA" Labin, OOUR Ugljenokopi Labin, društvena sredstva tog OOUR-a prenesena Hrvatskom fondu za privatizaciju, a među obvezama za koje Fond odgovara navedeno je i potraživanje tužitelja iz predmeta posl. br. P-5818/89 Okružnog privrednog suda u Rijeci, a koje se odnosi na osporeno potraživanje tužitelja.

11. Iz stanja spisa proizlazi da se taj predmet više ne čuva zbog proteka vremena, a radilo se o parnici koju je tužitelj pokrenuo nezadovoljan odlukom likvidacijskog upravitelja u vezi isplate rente.

12. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda proizlazi da u predmetu L- 2/88 postoji obračun kapitaliziranih renti, između ostalih i za radnika RE, koji je rođen 1943. godine, a sačinio ga je vještak mr. Petar Janko, vodeći računa o godinama tog radnika, mjesečnoj renti, o godišnjoj diskontnoj kamatnoj stopi, o Tablicama pomoćnih brojeva ZOIL Croatia Zagreb, o činjenici da je renta doživotna, a upravo iz toga slijedi zaključak da se radi o kapitaliziranoj renti koja iznosi 10.578.530 dinara, uz napomenu kapitalizirana renta.

13. Pored toga, prvostupanjski sud je utvrdio i da je u tom predmetu likvidacijski upravitelj u podnesku od 8. studenog 1988. naveo da je EE kao vjerovnik prijavio svoje potraživanje s osnova kapitalizirane rente, ali da nije naveo visinu i da njegov zahtjev upravitelj nalazi osnovanim jer se radi o invalidu rada zbog nesreće na radu kod dužnika te da zbog invalidnosti trpi materijalnu štetu, kao i da je na bazi relevantnih podataka sudski vještak financijske struke dao visinu kapitalizirane rente koju je likvidacijski upravitelj priznao u cijelosti.

14. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio i da je rješenjem, poslovni broj L-2/88 od 31. listopada 1988. priznata tražbina u navedenom iznosu, na koje je EE uložio žalbu jer da nije jasno po kojoj osnovi je izvršen obračun u iznosu od 10.578,530 dinara jer da mu renta pripada do kraja života odnosno do umirovljenja.

15. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda proizlazi da je na žalbu odgovorio likvidacijski upravitelj kako se radi o podacima iz 1987. kao jedinim dostupnim, da je bazni mjesec prosinac 1987. jer podaci za 1988. godinu nisu još poznati, da je ostvario manja primanja u odnosu na prosječna primanja KV kopača za iznos od 3.274,920 dinara što je razlika od 942.741 dinara ukupno ili 78.562 dinara mjesečno, a što je vjerovniku isplaćeno kao solidarna naknada u 100% iznosu u 1987., a iznos kapitalizirane rente vještak je izračunao u iznosu od 10.578,530 dinara.

16. Prvostupanjski sud je utvrdio da je Privredni sud Hrvatske rješenjem, poslovni broj: Pž-390/89-2 od 11. travnja 1989. odredio da se taj podnesak ima smatrati prijedlogom za donošenje dopunskog rješenja preko iznosa od 10.578,530 dinara.

17. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda proizlazi da je u predmetu, poslovni broj L-2/88 doneseno rješenje o glavnoj diobi u kojem je naveden popis vjerovnika čija su potraživanja utvrđena, a između ostalih i EE s tražbinom u iznosu od 10.578,530 dinara.

18. Pored toga, prvostupanjski sud je utvrdio da je 11. rujna 1989. godine doneseno rješenje kojim je osporena tražbina sada tužitelja, a rješenjem Privrednog suda Hrvatske, poslovni broj: Pž-3058/89-2 od 16. siječnja 1990. žalba na rješenje je odbijena kao neosnovana, uz obrazloženje da se radi o potraživanju vjerovnika RE koje je tražio preko iznosa koji mu je likvidacijski upravitelj priznao kao nesporan, a koji je utvrđen vještačenjem kojim je vještak izračunao visinu doživotne rente.

19. Iz rezultata postupka proizlazi i da se u predmetu L-2/88 nalazi podnesak tužitelja od 24. ožujka 1990. koji se odnosi na predmet Okružnog privrednog suda u Rijeci, poslovni broj P-3852/88, a kojim tužbeni zahtjev proširuje i na nematerijalnu štetu, a iz čega proizlazi da je tužbeni zahtjev prvotno postavljen na isplatu rente, odnosno kapitalizirane rente, a također je priložen i podnesak iz kojeg proizlazi da u tom predmetu traži isplatu kapitalizirane rente u iznosu od 3.000.000,00 dinara.

20. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda proizlazi da je u predmetu, posl. br. L-2/88 priložen popis sporova OOUR-a Ugljenokopi Labin u redovnoj likvidaciji te je naveden spor tužitelja RE, poslovni broj P-5218/89 koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete zbog pogoršanja zdravstvenog stanja i kapitalizaciju rente, uz napomenu da je tužitelju u vansudskom postupku isplaćena kapitalizirana renta i da je zahtjev stoga neosnovan.

21. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je postupak poslovni broj P-3852/88 isti postupak koji je vođen pod posl. brojem P-5218/89 s obzirom da to proizlazi iz obrazloženja presude Privrednog suda Hrvatske, poslovni broj Pž-103/93-2 u kojem je zahtijevana isplata kapitalizirane rente u iznosu od 3.000,000 dinara.

22. Presudom Pž-103/93-2 preinačena je prvostupanjska presuda, tako da je tužitelju RE dosuđen određeni iznos nematerijalne štete i daljnji iznos neisplaćene rente od 107,10 dinara.

23. Kraj takvog stanja stvari, a imajući u vidu cjelokupni likvidacijski postupak i da je tužitelj u tom predmetu tražio veći iznos kapitalizirane rente od one koja je utvrđena na osnovi izračuna financijskog vještaka i koja mu je isplaćena, kao i da je u navedenom sudskom predmetu, poslovni broj P-5218/89 i drugostupanjskoj odluci posl. br. Pž-103/93 utvrđeno da tužitelju pripada daljnji iznos kapitalizirane rente od 107,10 dinara, to je pravilan pravni zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju ne pripada daljnji iznos rente za utuženo razfoblje u ovoj pravnoj stvari jer mu je kapitalizirana renta isplaćena u likvidacijskom postupku.

24. Stoga je materijalno pravo pravilno primijenjeno donošenjem pobijane presude kojom je tužbeni zahtjev odbijen jer je utvrđeno da je neosnovan s obzirom da je tužiteljeva tražbina namirena u pripadajućem iznosu odnosno u cijelosti.

25. Nadalje, za istaknuti je i da su ranije vođeni sudski postupci za isplatu rente na ime mirovine što ju je tužitelj primio i mirovine koju bi primao prema redovnom tijeku stvari da se nije dogodila nesreća na radu te je presudom Općinskog suda u Pazinu, posl. br. P-383/03 od 27. ožujka 2012., a koja je djelomično preinačena odlukom Županijskog suda u Puli-Pola, posl. br. Gž-1994/12 od 16. prosinca 2013. i prema kojima je tužitelju priznata razlika sa zaključno prosincem 2010. godine.

26. Tim odlukama nije uređen međusobni odnos stranaka da bi tužitelj na osnovi navedenih odluka mogao tužbenim zahtjevom tražiti isplatu rente za daljnje razdoblje jer su navedene odluke ukinute odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revx-432/15-2 od 3. srpnja 2018. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

27. Prema rezultatima postupka proizlazi i da je presudom Županijskog suda u Puli- Pola, psol. br. Gž-27/2022-4 od 31. siječnja 2022. preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, posl. br. P-657/2021-154, tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja RE za razdoblje od 15. studenog 1990. do prosinca 2011. godine.

28. Dakle, ne postoji ranija sudska odluka kojom bi tužitelju bilo priznato pravo na rentu i na osnovi koje bi mogao tužbom tražiti isplatu razlike koju trpi i u narednom razdoblju u kojem bi takva razlika mirovine dospjela.

29. Tužitelj žalbenim navodima nastoji dovesti u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude isticanjem tvrdnje da su činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u suprotnosti s činjenicama koje proizlaze iz navedenih ranijih sudskih postupaka.

30. Takvi žalbeni navodi nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari jer se u osnovi iznosi vlastito i subjektivno pravno mišljenje koje nije u skladu s rezultatima postupka.

31. S obzirom da ne postoje žalbeni razlozi, na što u odgovoru na žalbu ističe i drugotuženik, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

31. Odbijen je zahtjev drugotuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer takva postupovna radnja nije bila potrebna u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 11. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran