Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž -2024/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, kao predsjednika vijeća, Sanje Sušilović sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. MŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 2. BŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 3. ĆŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 4. VŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 5. KŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (u daljnjem tekstu: tužitelji), koje zastupa punomoćnik Andrija Boras, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženice Republike Hrvatske, [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinski sud u Metkoviću, poslovni broj P- 164/2024-14 od 22. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-164/2024-14 od 22. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

" I. Utvrđuje se da je tužitelj pod 1. isključivi vlasnik dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], položene u Zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to dijela koji je u Skici lica mjesta, ovlaštenog sudskog vještaka, dipl. ing. geodezije ČŠ iz [adresa], od 21. 12. 2023. godine, prikazan geometrijskim likom i označen slovima:

Z,AA,AB,AC,AD,AE,Z, površine 3758 m2, pa je tužitelj pod 1. temeljem ove presude ovlašten u pogledu opisanog dijela katastarske čestice ishoditi osnivanje nove katastarske čestice, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na toj novoformiranoj katastarskoj čestici s imena Republika Hrvatska, uz istodobnu uknjižbu tog prava vlasništva na ime tužitelja pod 1.

II. Utvrđuje se da su tužitelji isključivi vlasnici dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], položen u Zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to dijela koji je u Skici lica mjesta, ovlaštenog sudskog vještaka, dipl. ing. geodezije ČŠ iz [adresa], od 21. 12. 2023. godine, prikazan geometrijskim likom i označen slovima:

Z,AE,X,Y,Z, površine 365 m2 i to tužitelj pod 1. za 2/6 suvlasničkih dijelova, a tužitelji pod 2., pod 3., pod 4. i pod 5., svaki za 1/6 suvlasničkih dijelova, pa su temeljem ove presude ovlašteni u pogledu opisanog dijela katastarske čestice ishoditi osnivanje nove katastarske čestice, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na toj novoformiranoj katastarskoj čestici s imena Republika Hrvatska, uz istodobnu uknjižbu tog prava vlasništva, odnosno suvlasništva na ime tužitelja, za pripadajuće suvlasničke dijelove.“

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači i odbaci tužba, podredno odbije tužbeni zahtjev, odnosno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji se u cijelosti protive žalbenim navodima.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), pa tako niti ona na koju žaliteljica ukazuje u žalbi (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a).

6. Sud prvog stupnja je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a).

7. Svoja utvrđenja i zaključak je sud prvog stupnja potpuno i valjano obrazložio, pa ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8. Odredbom čl. 186. a ZPP-a propisano je da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba, dok je odredbama čl. 38. st. 3. i 4. Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine" broj 67/18., 21/22.; u daljnjem tekstu: ZDO) propisano da će državno odvjetništvo pozvati podnositelja zahtjeva na ispravak odnosno dopunu zahtjeva ako zahtjev ne sadrži sve što mora sadržavati tužba ili je nerazumljiv te mu ostaviti rok od 15 dana za ispravak i dopunu, uz upozorenje na posljedice propisane st. 4. ovoga članka. Ako podnositelj zahtjeva u roku od 15 dana ne vrati državnom odvjetništvu ispravljeni zahtjev ili ga vrati bez ispravka ili dopune, smatrat će se da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen.

8.1. Prema sadržaju podneska RH ODO u Metkoviću, poslovni broj N- DO-10/2024 od 13. ožujka 2024., te uz činjenicu da iz stanja spisa proizlazi da su tužitelji na spis dostavili skicu lica mjesta ovlaštenog ing geodezije Marka Vukše, povijesni zk izvadak i povijesni slijed posjeda za čest. zem. [katastarska čestica], te tužbu koja je predana i prvostupanjskom sudu, podnesak od 7. ožujka 2024. koji su uputili ODO u Metkoviću radi mirnog rješenja spora, a imajući u vidu citirane odredbe čl. 38. st. 3. i 4. ZDO-a, ovaj sud je stava da su tužitelji prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske nadležnom Državnom odvjetništvu podnijeli zahtjev za mirno rješenje spora koji sadrži sve što je u tužbi, kao i da zahtjev nije nerazumljiv. Naime, iz svih priloga dostavljenih ODO Metković, kao i iz same tužbe je evidentno da se ne radi o čest. zem. koja bi se nalazila u k. o. [katastarska općina], nego je jasno vidljivo da se radi isključivo o k. o. [katastarska općina].

8.2. Također, neodlučno je i pozivanje tuženice na provođenje postupka osiguranja dokaza. Ovo stoga što je odredbom čl. 186.a st. 10. ZPP-a propisano da Republika Hrvatska i podnositelj zahtjeva mogu nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora zatražiti od suda da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe ovog Zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora. U konkretnom slučaju je takav prijedlog od strane tužitelja izostao, a niti tuženica nije podnijela prijedlog za osiguranje dokaza prvostupanjskom sudu, upustila se u raspravljanje po tužbenom zahtjevu tužitelja, te su u postupku izvedeni svi dokazi koji bi bili izvođeni i u postupku osiguranja dokaza, slijedom čega je ovaj sud stava da su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.

9. Žalbenim navodima tuženice pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju te ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbe čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV).

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tužitelj pod 1. isključivi vlasnik dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], položene u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to dijela koji je u skici lica mjesta, ovlaštenog sudskog vještaka, dipl. ing. geodezije ČŠ iz [adresa], od 21. prosinca 2023., prikazan geometrijskim likom i označen slovima: Z,AA,AB,AC,AD,AE,Z, površine 3758 m2, te zahtjev tužitelja za utvrđenje da su isključivi vlasnici dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], položene u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to dijela koji je u skici lica mjesta, ovlaštenog sudskog vještaka, dipl. ing. geodezije ČŠ iz [adresa], od 21. prosinca 2023., prikazan geometrijskim likom i označen slovima: Z,AE,X,Y,Z, površine 365 m2, i to tužitelj pod 1. za 2/6 suvlasničkih dijelova, a tužitelji pod 2., 3., 4. i 5., svaki za 1/6 suvlasničkih dijelova, uz ovlaštenje da u pogledu opisanog dijela katastarske čestice ishode osnivanje nove katastarske čestice, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na toj novoformiranoj katastarskoj čestici s imena Republika Hrvatska uz istodobnu uknjižbu tog prava vlasništva, odnosno suvlasništva na ime tužitelja, za pripadajuće suvlasničke dijelove.

11. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je Republika Hrvatska uknjižena kao vlasnica nekretnine upisane u zk. uzl. 6042, k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica],

- da je rješenjem Narodnog odbora kotara Makarska poslovni broj Uzp-24/59 od 1. kolovoza 1959. priznato pravo vlasništva HŠ na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], površine 2880 m2, i da je zemljište zauzeto davno prije 1941., te da je HŠ privela kulturi kao oranicu parcelu, u naravi vinograd, dok je preostali dio zemljišta koristila kao pašnjak, a na kojem joj pravo vlasništva nje priznato,

- da je diobom unutar obitelji HŠ, koja je obavljena 18. siječnja 1997., ocu tužitelja pod 1. ŽŠ (Ivici) Batinoviću pripala kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] za cijelo i dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je preostali dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripao sada pok. M (Jozi) Batinoviću, čiji su sljednici tužitelji pod 2. i 3., dok su tužitelji pod 4. i 5. sljednici pok. HŠ ud. MŠ (bake), VŠ

HŠ (oca) i NŠ (majke),

- da su HŠ, naslijedili, u smislu posjedovanja, njezini sinovi B (ABC i VŠ, čiji su nasljednici tužitelji pod 2., 3., 4. i 5., te sin ŽŠ (Ivica) Batinović koji je svoj dio predmetne nekretnine, koju je stekao diobom sa svojim sunasljednicima, darovao svome sinu, tužitelju pod 1.,

- da iz iskaza svjedoka EŠ, ŽŠ i SŠ proizlazi da je još 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća na spornoj nekretnini bila loza koja je kasnije iskrčena, te su kasnije zasađene mandarine, koje su zbog jake zime 1985. stradale, a nakon čega se nekretnina koristila kao oranica i za sadnju sezonskog povrća. Na dijelu nekretnine se, kako je to utvrđeno i prilikom očevida na licu mjesta, nalazi gospodarski objekt, kuća koja je služila za odlaganje alata,

-da su kod Područnog ureda za katastar kao posjednici predmetne nekretnine upisani ZŠ rođ. VŠ i pok. HŠ, baka tužitelja još od prije 1978., te da iz izjave Ć i RŠ, sinova sada pok. V proizlazi da ne polažu nikakvo pravo na predmetnu nekretninu jer da je diobom između njihove majke i ujaka predmetna nekretnina pripala ujacima,

- da je očevidom na licu mjesta održanom dana 8. studenoga 2024. utvrđeno da je predmet spora nekretnina koja se proteže istočno od magistralne ceste D9, u naravi oranica s kanalom (jendekom) na kojoj se nalazi gospodarski objekt kuća- katnica. Preostali dio nekretnine je jednim dijelom uzoran, dok se na drugom dijelu nalaze zasađene tikvice. Na južnoj strani je nekretnina omeđena jendekom, dok je sa sjeverne i istočne strane privatno vlasništvo,

- da je saslušan na licu mjesta stalni sudski vještak Marko Vukša izjavio da je već identificirao nekretninu koju su tužitelji pokazali, pa potvrđuje da stanje na licu mjesta odgovara upravo nekretnini koja je prikazana na skici lica mjesta,

- da je sporna nekretnina na skici lica mjesta označena kao kat. čest. [katastarska čestica], položena u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to dio koji je u Skici lica mjesta, ovlaštenog sudskog vještaka, dipl. ing. geodezije Marka Vukše iz [adresa] od 21. prosinca 2023., prikazan geometrijskim likom i označen slovima: Z, AA, AB, AC, AD, AE, Z, površine 3758 m2 i nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica], položena u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to dio koji je u navedenoj Skici lica mjesta prikazan geometrijskim likom i označen slovima: Z, AE, X, Y, Z, površine 365 m2,

12. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti.

13. Žalbenim navodima tuženice nije dovedena u sumnju pravilnost pobijane odluke.

14. U skladu s odredbom čl. 18. st. 5. ZV-a, poštenje posjeda se predmnijeva. Dakle, onaj tko tvrdi da je nečiji posjed nepošten (nesavjestan) mora to i dokazati. Navod tuženice da su tužitelji i njihovi prednici cijelo vrijeme znali da na predmetnim nekretninama nije upisano njihovo vlasništvo već vlasništvo tuženice, samo po sebi ne ukazuje da je posjed tužitelja i njihovih prednika zbog toga nepošten. Naime, kada su prednici tužitelja i tužitelji za vrijeme posjedovanja imali razloga osnovano vjerovati i vjerovali da posjed vrše kao vlasnici, što po stavu ovog suda i jesu jer im posjed, od 40-tih, odnosno od 1. kolovoza 1959. nitko nikada nije osporavao, presumpcija njihovog poštenja u posjedovanju nije oborena, a kako pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. Navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka EŠ, ŽŠ i SŠ kojima je sud prvog stupnja opravdano poklonio vjeru jer su iskazivali detaljno, precizno, njihovi iskazi nisu kontradiktorni, a radi se o osobama kojima su činjenice posjedovanja poznate iz neposrednog opažanja.

15. Žaliteljici valja ukazati da se na nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu može steći pravo vlasništva izvanrednom dosjelošću sukladno odredbama čl. 159. st. 3. i 4. ZV-a, ako su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u vrijeme podnošenja tužbe, odnosno ako je do podnošenja tužbe proteklo vrijeme poštenog posjedovanja od 40 godina.

16. Iz stanja spisa proizlazi da su tužitelji, uračunavajući i vrijeme prednika, u poštenom posjedu sporne nekretnine od prije 1941. i da ne postoje dokazi da bi posjedovanje trajalo 40 godina do tada.

16.1. I po stavu ovog suda, ako su nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.".

16.2. Odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenila druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje jesu li oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, i drugim, zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

16.3. Polazeći od st. 1. čl. 1. Protokola I uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori - broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija), a na tragu odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu K protiv Republike Hrvatske po zahtjevu br. 35298/04, nije sporno da izmjena čl. 388. st. 4 ZV iz 2001. predstavlja zakonito miješanje javne vlasti s legitimnim ciljem zaštite prava onih koji su mogli pretrpjeti posljedice primjene čl. 388. st. 4 ZV/96. Međutim, takvo miješanje neće biti razmjerno ukoliko izostaje kakva šteta u odnosu na prava trećih osoba, i to iz razloga što pojedini građani, kao ovdje tužitelji, ne bi trebali snositi posljedice koje proizlaze iz greške javne vlasti pri donošenju neustavnog propisa.

16.4. U okolnostima u kojima se niti ne tvrdi da bi postojalo kakvo ugroženo pravo trećih, računavanjem roka dosjelosti temeljem poštenog posjeda tužitelja i njihovih prednika i prije 8. listopada 1991. posjedovanjem predmetne nekretnine osobno i putem svojih prednika u razdoblju od 40 godina prije 17. studenoga 1999., odnosno prije 14. prosinca 1999., i po stavu ovog suda, ostvarene su pretpostavke iz čl. 159. st. 1., 3. i 4. ZV u vezi st. 1. čl. 1. Protokola I uz Konvenciju za stjecanje prava vlasništva dosjelošću dijela nekretnine uknjižene kao vlasništvo tuženice. Ovo stoga što su tužitelji, kao pošteni posjednici, posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od četrdeset godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, stupanjem na tog Zakona 1. siječnja 1997., a svakako do donošenja Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. postali vlasnici posjedovane nekretnine.

17. Razmatrajući žalbene navode, ovaj sud je stava i da je pravilno sud prvog stupnja utvrdio slijed posjedovanja sporne nekretnine počev od pok. HŠ. Ovo stoga što iz stanja spisa proizlazi da su njezini nasljednici ŽŠ (Ivica) Batinović, B (Joško) Batinović, VŠ i ZŠ, da je provedena dioba među nasljednicima, da je ŽŠ (Ivica) Batinović svoj dio nekretnine, a koju je stekao diobom sa svojim sunasljednicima, darovao svome sinu, tužitelju pod 1., da su sljednici M (Joze) Batinovića tužitelji pod 2. i 3, da su tužitelji pod 4. i 5. sljednici pok. HŠ, VŠ (oca) i NŠ (majke), te da sinovi pok. V izričito navode da ne polažu nikakvo pravo na predmetnu nekretninu jer da je diobom između njihove majke i ujaka predmetna nekretnina pripala ujacima, kao i da među tužiteljima nema spora oko diobe.

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu, a temeljem odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 11. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša