Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: K-Rz-2/2022-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću za ratni zločin sastavljenom po sucima Mladenu Radičeviću, predsjedniku vijeća te Miroslavu Rošcu i Ivanu Vuliću, članovima vijeća, uz sudjelovanje Matee Rupčić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. VC, zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, iz članka 122 Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske (NN 53/91, 31/93, 35/93, 108/95, 16/96 i 28/96 - nastavno OKZ RH), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva br. KT-298/92 od 28. prosinca 1995., koja je izmijenjena 23. rujna 2019. i koja je izmijenjena 08. rujna 2025., nakon održane i zaključene javne rasprave dana 08. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Vinka Pejića, okr. i branitelja okr. Tomislava Filakovića, odvjetnika iz Osijeka, odluka izrečena i objavljena dana 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Okr. VC, OIB [osobni identifikacijski broj], zv. " V", sin T i E rođ. Đ, rođen **.**.1946. u [adresa], Republika Bosna i Hercegovina, sa zadnjim poznatim prebivalištem u [adresa], C, državljanin Kraljevine Norveške, završio četiri razreda osnovne škole i kvalificiran za obućara, oženjen, otac troje punoljetne djece, umirovljenik s mirovinom u Kraljevini Norveškoj u iznosu od 7.500,00 NOK, kazneno osuđivan, prekršajno nekažnjavan, nalazi se na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Požegi,

k r i v  j e

što je

dana 19. studenoga 1991. u Borovu Naselju, nakon što su združene snage JNA i paravojne postrojbe dijela pobunjenog srpskog stanovništva i dobrovoljaca iz Srbije slomile otpor branitelja i ušli u Borovo Naselje, kao pripadnik paravojnih postrojbi prilikom odvođenja skupine zarobljenih pripadnika Hrvatske vojske i MUP-a RH, protivno pravilima međunarodnog običajnog ratnog i humanitarnog prava o postupanju s ratnih zarobljenicima, kršeći odredbe članka 3 stavak 1 točka a i stavka 2 i članka 13 Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949. te odredbe članka 75 stavak 1 i 2 točka a (I), Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba od 08. lipnja 1977. (Protokol I),

zajedno s više drugih pripadnika paravojnih postrojbi među zatočenim osobama tražio pripadnike Hrvatske vojske i MUP-a RH koji su sudjelovali u obrani grada radi njihovog izdvajanja, zlostavljanja i likvidacije, pa je prilikom sprovođenja kolone zarobljenika, dolaskom te kolone u blizini benzinske crpke na raskrižju ulica TC [adresa] i [adresa], prišao zarobljenom EC i upitao ga "Što se ti skrivaš, odakle si?", a kada je EC odgovorio da je iz Varaždina i da je pripadnik MUP-a, uhvatio ga za uho i izdvojio iz kolone uz lijevi rub ceste, a nedugo iz toga prišao mu iza leđa i dok se EC nalazio u klečećem položaju, jednom rukom ga uhvatio za kosu i podigao mu glavu, a drugom rukom u kojoj je imao nož prerezao vrat EC i na taj način ga usmrtio,

II/ dakle, kršeći pravila međunarodnog prava ubio ratnog zarobljenika,

čime je počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, opisan i kažnjiv po članku 122 OKZ RH.

III/ Temeljem članka 122 OKZ RH okr. VC se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) godina.

IV/ Temeljem članka 158 stavak 2 Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, nastavno: ZKP/08) oštećena ĐC se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

V/ Temeljem članka 148 stavak 1 ZKP/08 u svezi članka 145 stavak 2 točka 1 i 6 ZKP/08 okr. VC obvezuje se da na temelju troškova kaznenog postupka plati trošak sudskog vještaka Dražena Cuculića u iznosu 504,35 eura, trošak sudskog vještaka dr. Mladena Marcikića u iznosu 220,85 eura, trošak svjedoka CC u iznosu 78,31 eura, trošak svjedoka UC u iznosu 78,31 eura, trošak svjedoka SC u iznosu 192,45 eura, trošak svjedoka ĐC u iznosu 134,16 eura, trošak svjedoka LC u iznosu 28,14 eura, trošak svjedoka ĆC u iznosu 6,77 eura i paušal u iznosu od 300,00 eura, sveukupno 1.543,34 eura (tisućupetstočetrdesetitri eura i tridesetičetiri centa), sve u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Osijeku broj K-6/96-49 od 04. prosinca 1996. (pravomoćna 27. veljače 1997.) pravomoćno je osuđen u odsutnosti okr. VC zbog kaznenog djela ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika iz članka 121 OKZ RH, ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz članka 122 OKZRH i ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 120 stavak 1 OKZ RH u svezi članka 22 OKZ RH na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina.

2. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kv-Rz-9/2018-6 od 13. rujna 2018., koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-Rz-18/2018- 4 od 29. studenog 2018. dopuštena je prema okr. obnova kaznenog postupka dovršena naprijed navedenom pravomoćnom presudom.

3. U obnovljenom postupku tužitelj je svojim podneskom od 23. rujna 2019. (list 387- 388/IV spisa) djelomično izmijenio činjenični opis, zakonski opis i pravnu kvalifikaciju optuživši sada okr. pod točkom 1) za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva pomaganjem iz članka 120 stavak 1 OKZ RH u svezi članka 22 stavak 1 OKZ RH, pod točkom 2) za kazneno djelo ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika pomaganjem iz članka 121 stavak 1 OKZ RH u svezi članka 22 stavak 1 OKZ RH i pod točkom 3) za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122 OKZ RH.

4. Presudom ovog suda poslovni broj K-Rz-1/2019-105 od 23. ožujka 2021., okr. je oglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva pomaganjem iz članka 120 stavak 1 OKZ RH u svezi članka 22 stavak 1 OKZ RH i za kazneno djelo ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika pomaganjem iz članka 121 stavak 1 OKZ RH u svezi članka 22 stavak 1 OKZ RH te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina, dočim je za kazneno djelo iz članka 122 OKZ RH oslobođen optužbe.

4.1. Navedenu presudu ovog suda Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj I Kž-rz-7/2021-10 od 05. listopada 2021. preinačio u odnosu na osuđujući dio presude u odluci o uračunavanju vremena lišenja slobode, dočim ju je ukinuo u oslobađajućem dijelu u odnosu na kazneno djelo iz članka 122 OKZ RH.

5. Tužitelj je na raspravi od 08. rujna 2025. djelomično promijenio činjenični i zakonski opis te pravnu kvalifikaciju optuživši okr. za kazneno djelo iz članka 122 OKZ RH (list 873-874 spisa / 9. dio).

6. Okr. VC očitovao se o osnovanosti izmijenjene optužnice na način da ju u potpunosti razumije te da se ne smatra krivim.

7. Okr. u svojoj obrani navodi da nije počinio ovaj ratni zločin za koji ga se optužuje da je 1991. zaklao varaždinskog policajca. Optužnica je lažna, nije relevantna, nije ustrojena. Sve to utvrdio je i norveški sud 15. svibnja 2004. Njemu se sudi po izmijenjenoj optužnici, a ne sudi mu se po optužnici koja je prvotno napisana i po kojoj je osuđen u odsutnosti. Pita se je li moguće jednu osobu tri puta zaklati na tri različita mjesta, prvo kod Borovo Commerce-a, potom na benzinskoj crpki, a onda na Trpinjskoj cesti. U Borovo Commercu je bilo 1.500 ljudi i nitko nije vidio da je to on napravio, a njega se svaki puta optužuje da je ubio tog policajca. Predugo živi u toj laži. Nema nikakvih dokaza da je to doista i učinio. Njega je norveški sud oslobodio izručenja, a on je sam došao u Hrvatsku da opere svoj obraz.

8. U dokaznom postupku uz suglasnost stranaka vijeće je pročitalo iskaze svjedoka CC, svjedoka SC, svjedoka UC, svjedoka ĆC, svjedoka ŠC, svjedoka BC i svjedoka ošt. ĐC, pregledalo materijalna dokumentacija koja se nalazi na DVD-R mediju (video snimke) dokumentacije o očevidu, ekshumaciji, identifikaciji i uzroku smrti na ime DC i NC, dokumentaciju izvještaja o uzroku smrti na ime MC, FC, KC, ŽC, PC, RC, GC i ZC, video materijal koji se nalazi na CD mediju Njemačke TV i dokumentacije na DVD-R mediju Trpinjska cesta 33, posebno izvješće PU varaždinske, dokumentacije VMA Beograd vojno istražnih tijela JNA sačinjenih povodom identifikacije i utvrđivanja uzroka smrti pok. EC i drugih osoba čija su tijela pronađena na lokaciji [adresa] u [adresa], pročitalo nalaze i mišljenja medicinskih vještaka dr. Dražena Cuculića i dr. ČC, video materijal koji se nalazi na CD mediju Njemačke TV i na DVD-R mediju Trpinjska cesta 33, ispitalo svjedoka ošt. ĐC i pročitalo izvode iz KE i PE na ime okr.

9. Svjedok CC iskazuje da se dana 01. svibnja 1991. uključio u obranu grada Vukovara, a dana 18. studenoga 1991. kao branitelj u večernjim satima s nekolicinom civila povukao se u tvornicu Borovo gdje je nekada i radio kao skladištar, a koje skladište se nalazilo na drugom katu i gledalo je na zgradu Borovo Komerca. Dana 19. studenog 1991. Borovo Komerc je gorio i počeo se urušavati, a u zgradi Borovo Komerca bilo mu je poznato da su se nalazili civili, pretežito žene i djeca. Požar je bilo nemoguće gasiti, već je s ostalim ljudima išao pokušati izvlačiti ljude, odnosno civile i ranjenike iz Borovo Komerca. Upravo tamo je s nekolicinom, možda 20 i 30 osoba uhićen te je morao pognuti glavu i tako stajati zasigurno nekoliko sati dok se formirala kolona, a on je bio u koloni koja se zadnja priključila koloni koja se uputila prema autobusima i kretali su se glavnom ulicom u [adresa], a autobusi su došli na pola ulice kod naselja „Pejton“. Tamo su im pristupile četnici i ostali koji su ih izvlačili iz kolone, odnosno „čupali su ljude iz kolone“ i onaj tko je imao pognutu glavu prema dolje u pravilu je bio „iščupan iz kolone“, sjeća se da su tamo tukli i maltretirali ljude koji su bili u koloni i izvlačili su ljude i skidali da bi se uvjerili da li imaju uniformu na sebi. Sjeća da su se raspitivali za osobu po imenu i prezimenu OC koje je izveden kod Borovo Komerca, a također i osobu po prezimenu U. Ono što je osobno vidio je da su ljude izvlačili iz kolone te ih hvatali za vrat i gušili ih, te je čuo i krkljanje. Čuo je pucnjeve iz daljine odnosno sa strane, ali pucanja po koloni nije bilo. Ista osoba je izdvojila HC i S, ali on ne zna ime i prezime te osobe, bio je u uniformi rezervista JNA. Osoba koja je izdvojila HC i S imala je svjetliju boju kosu i rezervnu uniformu JNA i ta osoba je tražila ekstreme.

10. Svjedok SC u svom iskazu navodi da je prije Domovinskog rata živio i stanovao u [adresa]. Dana 19. studenog 1991. u jutarnjim satima počela su granatiranja po tvornici Borovo komerca u kojoj je bilo po njegovoj procjeni smješteno 4-5 tisuća ljudi. Granatiranja su trajala sigurno 4-5 sati i nakon izvjesnog vremena uslijed granatiranja počeli su se urušavati katovi, a unutra je sukljao dim, te se u dogovoru s po njegovom viđenju oficiru JNA da ljudi izađu van i to prvo žene, djeca i starci, a potom lakši ranjenici koji su još mogli hodati, a težih ranjenika kojih je bilo po njegovoj procjeni oko 60-70 iznosili su van na nosilima, dekama i sličnim pomagalima. Kada su izašli van morali su formirati kolonu i primijetio je da je pored vojske JNA bilo dosta domaćih L četnika koji su bili najnezgodniji, počeli su ih udarati i tada je došao neki oficir JNA koji je rekao da moraju formirati kolonu, a prethodno su već odveli 4-5 osoba u drugu halu, odnosno "remenjaru". Oni su od Borovo komerca pješke u koloni išli prema ulici TC gdje je već počelo izvlačenje ljudi iz kolone. To su radili uglavnom domaći L s kojima su oni do rata živjeli te su se svi međusobno dobro poznavali, tako da su u takvim okolnostima najbolje prolazili oni koji su dolazili „sa strane“ iz Zagreba, Varaždina i drugih krajeva Hrvatske. Sjeća se da su stali kod Ć u [adresa] gdje su domaći L ponovno izvlačili ljude i maltretirali ih i udarali. Nakon toga su došli do autobusa te su krenuli prema Trpinji, a sjeća se da su se prije zaustavili kod mesara Š i ACa prema Lipovačkom putu gdje su ponovno ljude izvlačili iz autobusa i pregledavali tko koga poznaje, a oni su za to vrijeme morali imati glavu pognutu dolje i ruke na leđima. Sjeća se da su tu posebno tražili DC i B. Također se sjeća da su im ruke vezali plastikom te su imali ranjive ruke uslijed snažnog i čvrstog vezivanja. Kod Živojinove mesnice izvučene su 4-5 osoba među kojima je poznavao IC. Sjeća se dobro da je izdvojen iz autobusa DC koji je bio prije rata bio šef osiguranja u Borovo komercu. Dana 19. studenog 1991. kada su izašli iz Borovo komerca i hodali u koloni do Ć sigurno je to trajalo jedno dva sata i kada su došli do Ć već je bio mrak. Za vrijeme hodanja u koloni nisu bila granatiranja jer su ista prestala onog trenutka kada su izašli iz Borovo komerca, a on osobno je vidio ubojstvo kada je jedna osoba izvučena iz kolone i odvedena nedaleko od kolone kod Doma zdravlja i čuo je pucanj i ta osoba je tada ubijena. Nakon što su izašli iz Borovo komerca granatiranja više nije bilo, ali je čuo pojedinačne pucnje, kao i zapomaganje ljudi uslijed maltretiranja.

11. Svjedok UC iskazuje da je do ratnih događanja bio nastanjen na području [adresa] i aktivno se uključio u obranu grada Vukovara. Kao branitelj je sudjelovao u obrani [adresa] i dana 19. studenog 1991. kada se većina njih povukla prema objektu Obućare on se zatekao tamo negdje u popodnevnim satima s još nekolicinom osoba, zgrada objekta Borovo Komerca je tada već gorila i oni su krenuli s ciljem da gase požar i izvuku iz objekta ranjenike s obzirom da se u tom objektu nalazila i bolnica. Uz prijetnju oružja bio je i uhićen tamo na ulazu u objekt, izvršili su pregled njegove odjeće te je ubrzo bio jedan od sudionika kolone koja se formirala i koja je krenula od objekta Borovo Komerca prema ulici koja se danas naziva JC. Sjeća se da je to bila velika kolona, po njegovoj slobodnoj procjeni s oko tisuću ljudi i kretali su se prema Trpinjskoj cesti s tim da su stali kod kućnog broja 33 kod mesnice „Živojin“, kada mu je prišla jedna mlađa osoba koja je bila odjevena u polu maskirnu odjeću te je morao krenuti od ceste prema pješačkoj stazi gdje mu je ta osoba zapovjedila da stane gdje su bili postrojeni, on je bio četvrti u redu te su jednu po jednu osobu nasilno uvlačili u dvorište iz kojeg je čuo pucanj gdje su te osobe bile i ustrijeljene, a on je kada je ušao u to dvorište uspio nekako pobjeći. Za vrijeme kretanja kolone u kojoj se on nalazio čuo je sporadične pucnjeve, ali se sjeća da nije bilo pucnjeva u kolonu već su ti pucnjevi dolazi iz daljine. On je te zgode prepoznao kada su zajedno s njim na toj stazi izdvojeni VU i IC. Također se sjeća da je tog dana kada su hodali u koloni bio mrak, odnosno kada su izdvojeni.

12. Svjedok ĆC iskazuje da je u kritično vrijeme, tj. nakon pada Vukovara, 19. studenog 1991. bio u pričuvnom sastavu Zbora narodne garde i bio ranjen u desnu ruku. Kao ranjenik bio je smješten s ostalim ranjenicima i civilima u podrumu zgrade „Borovo commerce“. Uslijed granate iz srpskih tenkova po zgradama Borovo commerca, skladište se zapalilo te su bili prisiljeni ranjenici i civili da napuste skladište. Nakon što su izašli i napustili skladište Borovo commerca, izlazili su u koloni svi zajedno prema mjestu gdje im je rečeno da će ih odvesti, odnosno prema željezničkom kolodvoru, te je u jednom trenutku vidio kako mu je prišao i prepoznao ga optuženi VC, koga je od ranije poznavao, jer su zajedno radili u centralnom skladištu Borovo commerca i on je po njegovim saznanjima bio kurir. VC je kritične zgode imao dugu bradu, bio je odjeven kao i ostali rezervisti i imao je u ruci automatsku pušku. Kada ga je VC prepoznao, došao je do njega pa ga izdvojio iz kolone, vjerojatno s namjerom da ga odvede negdje sa strane, vjerojatno ga nije htio samo pozdraviti. Drugo mu ništa nije rekao, već izdvojio ga iz kolone, no tada je naišao oficir JNA, te je rekao VC: „Gdje ćeš s tim čovjekom, jer oni idu svi na isto mjesto.“ Nakon što je oficir JNA to VC rekao, on je odmah pobjegao i otišao u kolonu s ostalima gdje se skrio. Kada je pobjegao od VC i kada je zajedno s ostalima već napustio kompleks [adresa], negdje u blizini rampe gdje su bili parkirani autobusi u koje su trebali ući, vidio je kako na otprilike par metara od njega sjedi na bankini jedan pripadnik policije iz Varaždina i sa strane mu je prišao opt. VC koji ga je uhvatio za glavu i prerezao vrat tom policajcu. Kada mu je prerezao vrat, jednostavno je otišao dalje, a kao što je rekao, on je prethodno pobjegao, jer se bojao da bi i njega mogla zadesiti ista sudbina. Kritične zgode na tom mjestu bilo je puno ljudi, poimence ih ne može navesti, nije nikome ništa govorio o događaju kojeg je sada opisao, jer se bojao. S obzirom da je svjedok ĆC na zapisniku od 24. svibnja 1994. pred Županijskim sudom u Puli dao svoj iskaz koji se nalazi na listu 41-42 spisa, u kojem je različito iskazivao, tužitelj mu je pročitao, odnosno predočio dio njegovog iskaza od 24. svibnja 1994. koji glasi: „U jednom trenutku svjedok je naveo kako je ugledao VC s kojim je do svibnja 1991. radio u poduzeću Borovo commerce i ranije su bili u dobrim odnosima. VC je imao dugu bradu, na glavi je imao kokardu, a u ruci „rumunjku“ (vrstu automatske puške). VC je stao pored svjedoka, gledao ga ispod oka i u preziru mu rekao: „Žali bože što se poznajemo.“ Svjedok je samo šutio i gledao ga u oči, a optuženi mu je rekao da je ustaša. Optuženi je to ponovio i potom je svjedoka počeo udarati kundakom „rumunja“ i nekim debelim štrikom. Radilo se o debelom konopu na kojem su bili napravljeni čvorovi i to na nekih desetak cm jedan čvor. Udarao je svjedoka po tijelu i po ranjenoj desnoj ruci na kojoj je imao gips. Od primljenih udaraca svjedok se sagnuo, a optuženi mu je došao iza leđa i udarao ga šakama i kundakom po leđima. Potom je svjedoka uhvatio za kosu rekavši „Sada ću te ja uspraviti, ustašo“. Kada mu je uspravio glavu, stavio mu je nož ispod vrata i pretrpio je tada veliki strah. Svjedok je mislio da je sada gotovo, no srećom se u to umiješao jedan časnik vojske koji je VC rekao: „Što radiš sa čovjekom, vidiš da je ranjen.“ Nakon što mu je predočen i pročitan dio iskaza, svjedok ponavlja i kategorički tvrdi da nije točno da ga je kritične zgode VC tukao i zlostavljao na opisani način, već kao što je prethodno rekao, on ga je samo izdvojio iz kolone i izdvojio ga iz te kolone s namjerom vjerojatno da ga ubije. Kategorički ponovo tvrdi da je istina ono što je sada iskazao pred sudom. Sjeća se da je kritične zgode bilo pregovora o predaji ranjenika i civila i misli da su pregovore vodili suprug doktorice D i osoba po nadimku N. Kritične zgode u podrumu skladišta Borovo commerce bilo je dosta osoba, ali on se poimence njih ne sjeća i ne može ih navesti, a je li s njima kritične zgode u podrumu bio i TU „Tromblon“, mislim nije bio, već se sjeća da je možda samo dolazio. Sjeća se da je kritične zgode zajedno u podrumu bio LC koji je bio zajedno s njim i u logoru u Stajićevu. LC nije vidio u koloni, vjerojatno jer nije bio blizu njega. Kritične zgode, kada je boravio u podrumu skladišta, bio je odjeven u civilno odijelo. U podrumu zgrade Borovo commerce se u stvari nalazila pričuvna bolnica, gdje su u jednom dijelu bili smješteni ranjenici, kao što je to bio on, s obzirom da je ranjen 01. studenog 1991. i misli da je po njegovoj slobodnoj procjeni bilo više od 50 ranjenika, dok su se u drugom dijelu tzv. pričuvne bolnice nalazile žene, djeca, odnosno obitelji i njih je bilo puno. Tu se nalazilo atomsko sklonište i zbog toga su tu boravile obitelji, žene, djeca i civili. Nadalje, za vrijeme boravka u podrumu bio je odjeven u civilno odijelo, ali je primijetio da je bilo dosta osoba, odnosno ranjenika koji su prethodno bili odjeveni u vojne odore, ali su se prije izlaska preodjenuli u civilnu odjeću. Naime, svi koji su se nalazili kritične zgode u podrumu bili su prisiljeni napustiti isti, s obzirom da je prethodno zgrada Borovo commerce bila granatirana pomoću tenka, a također je bačen suzavac, zgrada se počela urušavati i zapalila se te nije više bilo mogućnosti da boravimo u istoj. Izašli su van uslijed zapaljenja zgrade, ali i vojska JNA je već bila tu i bila je predaja. Po izlasku iz podruma zgrade Borovo commerce kolonu je formirala vojska JNA čiji su vojnici stajali gotovo na svakih 50 metara i oni su tako u koloni išli na mjesto gdje su se nalazili autobusi. Kada govori da je kolonu formirala vojska JNA, vidio je da su isti bili odjeveni u uniforme JNA i da su imali na glavi šljemove sa zvijezdom petokrakom, a bilo je i drugih, tzv pripadnika paravojnih formacija koji su bili odjeveni u uniforme s kokardama umjesto zvijezde na šljemovima. Kolonu su pratili vojnici JNA, s tim što je vidio kako su „ulijetali“ pripadnici paravojnih formacija, koje je prethodno opisao, i koji su ubijali civile iz kolone. Kad je naveo pripadnike paravojnih formacija, pod time misli da su to domaći četnici iz obližnjih sela, a koji su imali kokarde na glavi, a protiv njih su se borili. Među onima koji su ih napadali, bilo je i vojnika JNA, a i domaćih dobrovoljačkih jedinica koje su se nazivali četnicima.

13. Svjedok ŠC iskazuje da je kao policijski službenik iz PU Varaždinske upućen u Vukovar 11. rujna 1991. gdje je sudjelovao u obrani [adresa]. Dana 17. studenoga 1991. uslijedila je predaja, te su iz skloništa zgrade Borova prvo izlazile žene, zatim djeca i starci, pa ranjenici, potom policajci i odrasli muškarci. Sjeća se da je pao sumrak kada je formirana kolona koja je krenula kroz drvored prema pruzi te su nastavili hodati pored benzinske pumpe i dalje preko pruge. U koloni koja je činila trored, u istom redu nalazili su se policajci PU Varaždinske njemu s lijeve strane u pravcu kretanja EC, a s desne strane EU. Na sljedećem mjestu gdje su se zaustavili pored ceste s desne strane nalazila se jedna grupa pripadnika paravojnih postrojbi, četnika s kokardama na šubarama. Jedna od osoba iz te grupe koja je bila obučena u staru SMB uniformu bivše JNA, a koja je na glavi imala kapu "titovku", prišla je EU i pitala ga "tko si ti?", a EU je odgovorio da je MUP-ovac iz Varaždina. Nakon toga EU je izdvojio iz kolone i postavio ga da stoji uz kanal odmah uz kolonu. Ta ista osoba nakon toga obraća se EC koji mu se nalazio iza leđa s njegove desne strane i pita ga "što se ti skrivaš, odakle si?". EC mu je odgovorio "ja sam iz Varaždina i pripadnik sam MUP-a". Nakon toga taj pripadnik paravojnih postrojbi govori "mupić", prilazi EC, hvata ga za uho i odvodi na suprotnu lijevu stranu ceste. Odmah potom njemu prilazi drugi pripadnik paravojnih postrojbi obučen u uniformu JNA i pita ga što je po nacionalnosti, na što mu odgovara da je M. Isti pripadnik od njega inzistira da to ponovi glasnije, što on ponavlja da je M, pa se taj pripadnik paravojnih postrojbi obraća drugim vojnicima i govori "vidi, vidi, imamo i F, a ne samo K". Nakon toga ta ista osoba govori mu da izađe iz kolone i da stane uz desni rub ceste nedaleko od EU. U tom trenutku dolazi zglobni autobus novosadskih registarskih oznaka, plave boje, i staje pored kolone. Po zaustavljanju otvaraju se vrata autobusa i jedan vojnik obučen u uniformu JNA viče da uđu u autobus jer ima još mjesta. Odmah su u autobus počeli ulaziti civili i on je odlučio ući u autobus bez obzira na to što je bio izdvojen iz kolone te je ušao u autobus na zadnja vrata. Iako je autobus već bio prepun uspio se probiti do zadnjeg stakla i tada je uputio pogled prema van te vidio EC sa suprotne strane ceste. U tom trenutku na autobusu su se zatvorila vrata i autobus je krenuo. Tada je vidio da EC kleči na koljenima s lijeve strane ceste, a da uz njega, točnije iza njegovih leđa stoji osoba koja ga je izdvojila te da isti u ruci u podignutom položaju drži vojnički nož oštrice okrenute prema tijelu EC. Sjeća se da je prilikom odvođenja EC iz kolone osoba koja ga je vodila od EC tražila da pjeva četničke pjesme i da mu je EC tada odgovorio da on to ne zna. Budući se autobus udaljio iz vidokruga mu je nestao EC i ne zna što se dalje s njim događalo.

14. Svjedok BC iskazuje da su dana 19. studenog 1991. u [adresa] ušle četničke paravojne postrojbe i tzv. JNA. U to vrijeme on je bio pripadnik pričuvnog sastava 204. Vukovarske brigade. U krugu tvornice Borovo nalazilo se civilno stanovništvo i vojne postrojbe. Ranjenici, civili, žene i djeca bili su smješteni u zgradi Borovo komerca. Ta zgrada je gorila pa je zapovjednik obrane pregovarao da se dozvoli gašenje i spašavanje civila i ranjenika te je oko 120 osoba bilo upućeno na gašenje požara. Kada su krenuli prema zgradi Borovo komerca, čim su prešli prugu, zapovjednik tzv. JNA izdao je naredbu da se svi postroje u kolonu i dignu ruke. Tu su ih pretresli, a neke i izdvojili. Kada su došli do benzinske crpke u ulici TC [adresa] su ih dočekali Šešeljevi dobrovoljci, tzv. pripadnici teritorijalne obrane, uglavnom domaći ljudi. Tu su čekali autobuse koji su trebali izvršiti prijevoz civila i ranjenika.

15. Svjedok ošt. ĐC u svom iskazu navodi da je supruga pokojnog EC. Za Uskrs 1992. otišla je u Beograd tražeći svog nestalog supruga te je tamo bila primljena od predstavnika tzv. JNA i jedan oficir visokog čina pokazao joj je fotografije pitajući je da li može prepoznati supruga i ona je tada prepoznala mrtvo tijelo svog supruga, te je prema njenom sjećanju zapazila da je krvav po vratu, po čemu je zaključila da je zaklan, međutim fotografije nije uzela, a kada su joj fotografije predočene na raspravi ona je ustvrdila da su to upravo fotografije koje joj je pokazao oficir JNA. U Beogradu je bila u travnju 1992. na Vojnom sudu i tamo joj je jedan oficir pokazivao slike njenog pok. supruga. Ona je na tim slikama vidjela da njen suprug ima metak u čelu. Također je saznala da je njen suprug šest tjedana ležao na Trpinjskoj cesti, da je njegovo tijelo regularna vojska pokupila, da iako su imali njegov novčanik i dokumente vodili su ga kao NN osobu. Također je tada saznala da je pod brojem I/105 njen suprug sahranjen na groblju u Vukovaru. Kada je mirna reintegracija završila ona je došla u Vukovar, identificirala je svog supruga te ga pokopala na groblju u Nedelišću. Sjeća se da joj je taj oficir 1992. rekao, odnosno dao joj savjet da ona tada ne ide u Vukovar tražiti svog supruga. Iako je prošlo 34 godine sjeća se da je osim te rane od metka na čelu njen suprug misli imao i ranu na vratu, da je bio tamo prerezan. Nakon što joj je tužitelj u smislu članka 426 ZKP/08 pročitao dio iskaza koji se nalazi na str. 355 spisa / 2., 3., 4. i 5. odjeljak, a počinje riječima “Upravo po dogovoru, ja sam tada i došla na VMA no tada sam tamo zatekla jednog pripadnika JNA mislim da je bio pukovnik…“ do riječi „…da je mom suprugu prerezan vrat, što se jasno vidjelo tada na fotografijama“ navodi da ona ostaje kod tog svog iskaza kojeg je dala 13. svibnja 2019. Danas zbog proteka vremena je puno kraće iskazivala i točno je ovo što je tada navela na raspravi 13. svibnja 2019. Na toj komodi bilo je više fascikala drugih osoba koje su poginule u Vukovaru. Radilo se o policajcima iz varaždinske i međimurske PU. Njoj taj oficir nije dao da ona pogleda te fascikle, već je rekao da mogu doći žene tih osoba i doći ih vidjeti. Fotografije koje joj je tada 13. svibnja 2019. predočio predsjednik vijeća na raspravi su iste one fotografije koje je ona vidjela u Beogradu 1992.

16. Uvidom u zapisnik o obdukciji koji su sačinili liječnici Instituta za sudsku medinu Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, proizlazi da je EC čiji identitet je nesporno utvrđen uvidom u osobne dokumente koji su kod njega zatečeni, smrtno stradao od eksplozivnih rana koje su na skici točno i precizno označene tako da rana na lijevoj strani glave veličine 4x2 cm, zatim rana na lijevoj strani vrata 4x3 cm i rana na desnoj abdomena veličine 5x2 cm, jesu eksplozivne rane koje su prouzročile smrt, a taj podatak se navodi u potvrdi o smrti od 19. studenog 1991. i prijavi o smrti Zavoda za sudsku medicinu Zagreb od 07. svibnja 1998., a to proizlazi i iz protokola o ekshumaciji sačinjenog 1998. u Vukovaru na tzv. "Bugarskom groblju".

17. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke prof.dr.sc. Mladena Marcikića, nedvojbeno proizlazi da je uzrok smrti pokojnog EC Hižmana prouzročen eksplozivnim ranama na tijelu koje su posljedice eksplozije minsko- eksplozivnih sredstava, a pri tome čak isključuje mogućnost da bi rane bile posljedica hitaca ispaljenih iz streljačkog oružja.

18. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc. Dražena Cuculića proizlazi da je nakon što je pregledao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta iskazao kako se sjeća da je on osobno kontaktirao i razgovarao sa suprugom pokojnog EC, ĐC koja je dala osobne podatke. S obzirom da je on upisao u prijavi o smrti kao uzrok smrti eksplozivne ozljede glave i trupa najvjerojatnije je u nekom protokolu navedeno što je pregledom tijela i našao. Kao dugogodišnji specijalist sudske medicine i sudski vještak u svakom slučaju pristupa u svom poslu s jednakom ozbiljnošću pa vjeruje da je tako radio i u Vukovaru u svibnju 1998. i uvijek je radio po svom najboljem znanju i savjesti. Na ekshumaciju u Vukovaru došao je u svibnju 1998. na poziv svojih kolega iz Zavoda za sudsku medicinu u Zagrebu i na radnom sastanku im je predočeno da je cilj njihovog rada da se primarno utvrdi i potvrdi identitet umrlih osoba te po mogućnosti konstatira uzrok smrti. Među oko 40 pregledanih posmrtnih ostataka pregledao je posmrtne ostatke, odnosno tijelo pokojnog EC. S obzirom da je on pregledao tijelo EC pretpostavlja da je prepoznao mehanizam ozljeđivanja i da je to odgovaralo eksplozivnom sredstvu odnosno gelerima. Također, s obzirom na predočene fotografije koje su mu predočene na raspravi ostaje u cijelosti kod svojih navoda da je uzrok smrti pokojnog EC prouzročen eksplozivnim ranama na tijelu koje su posljedice eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava.

19. Iz video snimke dokumentacije o očevidu, ekshumaciji, identifikaciji i uzroku smrti na ime DC i NC, te dokumentacije izvještaja o uzroku smrti na ime dokumentaciju izvještaja o uzroku smrti na ime MC, FC, KC, ŽC, PC, RC, GC i ZC, utvrđeno je da je navedeno da su sve te osobe stradale od eksplozivnih sredstava, iako ovih osam osoba (MC i dr.) su bili mještani Tovarnika u kojem nije bilo nikakvih borbenih djelovanja, a sve te osobe su izvedene iz svojih kuća i ubijene.

20. Iz video materijala koji se nalazi na CD mediju Njemačke TV i dokumentacije na DVD-R mediju Trpinjska cesta 33, utvrđeno je da je tijelo pok. EC pronađeno na lokaciji [adresa] u [adresa] s više drugih tijela.

21. Iz posebnog izvješća PU varaždinske, SKP, broj: 511-14-12/1-7-5579/12-2013. od 29. listopada 2013., vijeće je utvrdilo da je padom Vukovara na prostorima Kombinata Borovo, točnije Borovo Komerca i Obućare, dana 19. i 20. studenoga 1991. zarobljeno ukupno 120 policajaca Zasebne postrojbe PU varaždinske, a dvojica policajaca od ukupno navedenog broja EC i EU su dana 19. studenog 1991. izdvojeni iz kolone zarobljenika prije ukrcaja u autobuse, a nakon što su zarobljeni na prostoru Borovo Komerca, te kasnije ubijeni. EC je identificiran dana 07. svibnja 1998. na Novom groblju u Vukovaru te sahranjen 10. svibnja 1998. u Nedelišću.

22. Iz dokumentacije VMA Beograd vojno istražnih tijela JNA sačinjenih povodom identifikacije i utvrđivanja uzroka smrti pok. EC i drugih osoba čija su tijela pronađena na lokaciji [adresa] u [adresa],

23. Iz izvoda iz kaznene evidencije vijeće je utvrdilo da je okr. je kazneno osuđivan, no radi se o ranijim presudama u ovom predmetu (presuda ovog suda broj K-6/96 od 04. prosinca 1996. i presuda ovog suda broj K-Rz-1/19 od 23. ožujka 2021.).

24. Iz izvoda iz prekršajne evidencije vijeće je utvrdilo da okr. nije prekršajno kažnjavan.

25. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući sve izvedene dokaze posebno i u međusobnoj svezi, uspoređujući ih s obranom okr., vijeće je našlo utvrđenim i dokazanim da je okr. počinio kazneno djelo činjenično i pravno opisano u izreci presude te ga oglasilo krivim i osudilo, jer je svojim radnjama u cijelosti ostvario sva obilježja kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, iz članka 122 OKZ RH.

26. Zaključak o okr. kaznenoj odgovornosti za počinjenje navedenog kaznenog djela temelji se personalnim dokazima, iskazima ispitanih svjedoka UC, SC, CC, ĆC i ŠC, te materijalnim dokazima video snimci predaje civila i branitelja dana 19. studenog 1991. u Kombinatu Borovo, tijela DC i NC u [adresa] TC [adresa], videosnimke TV Novi Sad ([adresa] u [adresa]), video materijala sa CD-a medija njemačke televizije pod naslovom "Jugoslawien in schutt und ashe" i dokumentacije na DVD-R mediju "Trpinjska cesta broj 33" i posebnog izvješća Policijske uprave varaždinske od 29. listopada 1993.

27. Iz video snimke (predaje civila i branitelja dana 19. studenog 1991. u Kombinatu Borovo, tijela DC i NC u [adresa] TC), videosnimke TV Novi Sad (ulica TC u [adresa]), video materijala sa CD-a medija njemačke televizije pod naslovom "Jugoslawien in schutt und ashe" i dokumentacije na DVD-R mediju "Trpinjska cesta broj 33", na kojima se nalaze podaci o ekshumacijama i identifikaciji tijela poredanih ispred kbr. 33 na Trpinjskoj cesti među kojima je i tijelo EC, posebnog izvješća Policijske uprave varaždinske od 29. listopada 1993., te 8 lekarskih izvještaja o uzrocima smrti, valja istaći da se radi o dokazima koji dovode u sumnju vjerodostojnost dokumentacije vojno-istražnih tijela tadašnje JNA o uzroku smrti EC, a na kojoj su dokumentaciji su sudsko medicinski vještaci temeljili svoje nalaze.

28. Nalazi i mišljenja sudsko medicinskih vještaka, dr. Mladena Marcikića i dr. Dražena Cuculića, u kojima navode da su uzrok smrti pokojnog EC rane na tijelu izazvane od krhotina eksplozivne naprave, suprotni su iskazu svjedoka ĆC koji je vidio da je okr. prerezao vrat EC.

28.1. Naime, iz medicinske dokumentacije Vojno medicinske akademije (VMA) Beograd i vojno istražnih tijela bivše JNA, navodi se da su uzrok smrti EC eksplozivne ozljede na glavi, vratu, prsnom košu i trbuhu. U postupku je utvrđeno da nikada nije obavljena obdukcija koja bi potvrdila siguran uzrok smrti EC, a imenovani medicinski vještaci su svoj nalaz i mišljenje temeljili upravo na Potvrdi o smrti od 19. studenog 1991. čija je vjerodostojnost upitna.

28.2. Upitna je iz razloga što iz sadržaja zapisnika istražnog suca vojnog suda u Beogradu od 26. studenoga 1991. o pronađenih 11 tijela u [adresa] ispred kbr. 33 na Trpinjskoj cesti te iz video materijala njemačke TV-postaje Spiegel na DVD mediju "Jugoslawien in schutt und asche" proizlazi da je tom prilikom izvršeno označavanje tih tijela brojevima od I – 105 do I – 116, te su na snimci zabilježeni postupci radnika koji ih pripremaju za transport u identifikacijski centar Ciglana u Vukovaru radi utvrđivanja identiteta, gdje je leš s brojčanom oznakom I-105 dana 27. studenog 1991. identificiran kao EC s ucrtanim i opisanim eksplozivnim ozljedama glave, vrata, prsnog koša trbuha. Kako je identifikacija leša označenog brojem I-105 izvršena 27. studenog 1991., a taj podatak je upisan u Potvrdi o smrti Ivana EC od 19. studenog 1991., točnost podataka je upitna jer su očito upisivani naknadno i stoga postoji po mišljenju ovog vijeća sumnja u njihovu istinitost i u pogledu ostalih upisanih podataka koji se odnose na uzrok smrti EC. Nalazi vještaka izrađeni na temelju takvih podataka iz Potvrde o smrti i lekarskog izvještaja o uzroku smrti EC od 19. studenoga 1991. VMA Beograd, s pravom su dovedeni u pitanje.

28.3. Iz drugih izvedenih dokaza nalazi vještaka da je EC stradao od eksplozivnih ozljeda po ocjeni ovog vijeća ne mogu se prihvatiti. Tako svjedoci UC, SC i CC suglasno navode da nakon predaje za vrijeme kretanja kolone po istoj nije bilo djelovanja topničkim ili drugim minsko- eksplozivnim tvarima, kolona je u kasnim poslijepodnevnim satima sprovedena od kompleksa kombinata Borovo do Trpinjske ceste, da su navedenu kolonu osiguravali i pratili pripadnici JNA, a da su iz kolone uz blagonaklonost ovog osiguranja pripadnici paravojnih formacija izvlačili pojedine zarobljenike koje su prepoznavali i među njima tražili branitelje, pripadnike policije i oružanih snaga RH te ih već u koloni zlostavljali ili odvodili iz obližnjih kuća i tamo likvidirali vatrenim oružjem ili klanjem.

28.4. Također je osobito značajan dio iskaza svjedoka ĆC, koji tvrdi da je okr., kojeg poznaje jer je s njim radio u Borovo Commercu, vidio u blizini rampe gdje su bili parkirani autobusi, te da je uhvatio za glavu i prerezao vrat njemu nepoznatom pripadniku policije iz Varaždina za kojeg je u ovom postupku utvrđeno da je EC.

28.5. Ovo potvrđuje i iskaz svjedoka ŠC, pripadnika MUP-a iz Varaždina, koji navodi da se kretao u koloni iz koje je izdvojen zajedno sa suborcima EU i EC, i čuo kada je rezervist koji ih je izdvojio iz kolone pitao, najprije EU, a zatim i EC "tko si ti?", a oni su odgovorili da su policajci iz Varaždina. Svjedok ĆC koji se nalazio u blizini i na temelju onog što je čuo zaključio da je osoba kojoj je okr. nožem prerezao vrat pripadnik MUP-a iz Varaždina, a ne na temelju policijske odore u koju nije ni bio obučen. Nadalje, upravo je svjedok ŠC iz autobusa vidio kako je ista osoba koja ih je izdvojila iz kolone podignutim vojničkim nožem s oštricom prišla EC iza leđa dok je klečao na koljenima sa suprotne strane ceste, a daljnji slijed događaja svjedok nije vidio jer je autobus krenuo. Pored toga, kako se iz dokumentacije Ministarstva branitelja koja se nalazi na DVD-R mediju na vratu EC uočava opsežna rana dok na vratu EU, koji je također izdvojen iz kolone i ubijen, nema takvih ozljeda, otklonjena je svaka dvojba da je varaždinski policajac kojem je prerezan vrat o kojem govori svjedok ĆC upravo EC, a ne EU.

28.6. Dakle, čitav niz navedenih personalnih i materijalnih dokaza opovrgavaju vjerodostojnost materijalne dokumentacije (potvrde o smrti i lekarskih izvještaja), a onda posljedično i nalaze vještaka u pogledu nastanka ozljede na vratu ĐU i uzroka smrti.

29. Vijeće nije prihvatilo nalaze, mišljenja i iskaze medicinskih vještaka jer nalazi da su isti dani na temelju nevjerodostojne dokumentacije vojno-istražnih tijela bivše države te su suprotni personalnim dokazima (iskazima svjedoka UC, SC, CC, ĆC i ŠC) te materijalnim dokazima (video snimci predaje civila i branitelja dana 19. studenog 1991. u Kombinatu Borovo, tijela DC i NC u [adresa], videosnimke TV Novi Sad ([adresa] TC [adresa] u [adresa]), video materijala sa CD-a medija njemačke televizije pod naslovom "Jugoslawien in schutt und ashe" i dokumentacije na DVD-R mediju "Trpinjska cesta broj 33" i posebnog izvješća Policijske uprave varaždinske od 29. listopada 1993.

30. Vijeće je u cijelosti prihvatilo iskaze svjedoka (točke 9. do 15. obrazloženja) kao istinite, logične, detaljne i uvjerljive.

31. Obranu okr. vijeće ne prihvaća u cijelosti, jer je ista usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti, i u potpunoj je suprotnosti s personalnim dokazima (iskazima ispitanih svjedoka) i materijalnim dokazima (video snimcima i posebnom izvješću PU varaždinske).

32. Vijeće smatra da je tijekom dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno da je okr. počinio kazneno djelo za koje je optužen, a što proizlazi iz provedenih dokaza kako je ranije navedeno.

33. Nije prijeporno da je u studenom 1991. na teritoriju Republike Hrvatske, a naročito na području [adresa] i [adresa] trajao oružani sukob, odnosno agresija JNA i njoj pridruženih paravojnih formacija pobunjenog dijela srpskog stanovništva s jedne strane i pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske s druge strane. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je okr. bio pripadnik srpskih paravojnih formacija, a da je pok. EC bio ratni zarobljenik koji je bio zarobljen od strane JNA i njoj pridruženih paravojnih formacija. Odredbama u izreci navedene Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima i Dopunskog protokola tih konvencija propisano je da se ratni zarobljenik ne smije ubiti. Postupci okr. nedvojbeno su bili u suprotnosti s odredbama Ženevskih konvencija i Dopunskog protokola i predstavljaju kršenje pravila međunarodnog prava za vrijeme rata.

34. Odredbom članka 122 OKZ RH propisano je da tko kršeći pravila međunarodnoga prava naredi da se ratni zarobljenici ubijaju, muče ili da se prema njima nečovječno postupa, nad njima obavljaju biološki, medicinski ili drugi znanstveni pokusi, da se uzimaju tkiva ili organi radi transplantacije, da im se nanose velike patnje ili ozljede tjelesnoga integriteta ili zdravlja, da se prinuđuju na obavljanje službe u neprijateljskim oružanim snagama, ili da se lišavaju prava na propisano i nepristrano suđenje, ili tko počini neko od navedenih djela, kaznit će se zatvorom najmanje pet godina ili kaznom zatvora od dvadeset godina.

35. Okr. je stavljeno na teret da je zajedno s više drugih pripadnika paravojnih postrojbi protivno odredbama Ženevskih konvencija o postupanju s ratnim zarobljenicima i Dopunskog protokola toj konvenciji, tražio pripadnike Hrvatske vojske i MUP-a RH koji su sudjelovali u obrani grada radi njihovog izdvajanja, zlostavljanja i likvidacije.

36. Da je okr. počinio terećeno kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnog zarobljenika iz članka 122 OKZ RH temelji se na iskazima ranije navedenih svjedoka (ĆC i ŠC) koji su detaljno i okolnosno iskazivali o tome da je upravo okr. izdvojio pok. EC iz skupine osoba koje su bile zarobljene u krugu kombinata Borovo te nedugo iza toga ga usmrtio tako što mu je prerezao vrat.

36.1. Prema tome, potpuno je neistinita obrana okr. kako s inkriminiranim događajem nema nikakve veze jer je njegova obrana u cijelosti opovrgnuta iskazima navedenih svjedoka (ĆC i ŠC) koji su detaljno i okolnosno opisali ulogu i način postupanja okr. u inkriminiranom događaju.

36.2. Dakle, protivno obrani okr., ovaj sud je analizirajući utvrđene činjenice zaključio da je u konkretnom slučaju sigurno dokazano i utvrđeno da je okr. svojim radnjama opisanim u izreci presude počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnog zarobljenika iz članka 122 OKZ RH na način pobliže opisan u izreci presude.

37. Ovo vijeće je zaključilo da su se u radnjama okr. ostvarila sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnog zarobljenika iz članka 122 OKZ RH.

37.1. Naime, tijekom postupka nije utvrđeno ništa što bi ukazivalo na to da bi okr. bio neubrojiva osoba u smislu članka 10 OKZ RH ili da bi bio smanjeno ubrojiv u smislu članka 10 stavak 2 OKZ RH, pa je stoga utvrđeno da je okr. u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela bio ubrojiv.

37.2. Ubrojivost i raspravna sposobnost okr. tijekom postupka nisu bili dovedeni u pitanje.

37.3. Nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

38. Kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnog zarobljenika iz članka 122 OKZ RH su umišljajna (namjerna) kaznena djela (pri čemu je dostatan i eventualni umišljaj, odnosno neizravna namjera), a to znači da je za njegovo počinjenje potrebno (imajući u vidu njegovo biće) da je počinitelj svjestan da svojim postupanjem krši pravila međunarodnog prava i da postupa prema ratnim zarobljenicima (pri čemu je dovoljno postupanje i prema samo jednom ratnom zarobljeniku).

38.1. Iz svih okolnosti inkriminiranog događaja, kao nesporne su utvrđene činjenice da je okr. kada je postupao na opisani način bio svjestan da je, u većem dijelu Hrvatske na području Vukovara i široj okolici, u tijeku oružani sukob s bivšom JNA i pridruženoj joj srpskim paravojnim formacijama, te da se radi o ratnim zarobljenicima. Okr. je unatoč tome zajedno s više pripadnika paravojnih postrojbi među zatočenim osobama tražio pripadnike Hrvatske vojske i MUP-a koji su sudjelovali u obrani grada radi njihovog izdvajanja i zlostavljanja čime je svojim radnjama opisanim u izreci presude bio izvršitelj ratnog zločina protiv ratnog zarobljenika.

38.2. Dakle, okr. je bio svjestan svog djela i htio je njegovo počinjenje. Nadalje, utvrđeno je da je okr. kriv za navedeno kazneno djelo u izreci presude koje mu se stavlja na teret zbog toga što je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, počinio ih je s izravnom namjerom i bio je svjestan da je to što čini zabranjeno.

39. Ovaj sud je sukladno odredbi članka 3 stavak 3 Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – nastavno: KZ/11) utvrdio postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnog zarobljenika iz članka 122 OKZ RH i kaznenog djela ratnog zločina iz članka 91 stavak 1 KZ/11, a potom zaključio kako, s obzirom na zapriječenu kaznu zatvora, novi KZ/11 nije blaži za optuženika, pa je primijenio zakon koji je bio na snazi kada je kazneno djelo počinjeno, a to je OKZ RH. Naime, kazneno djelo ratnog zločina iz članka 91 KZ/11 sadrži bitna obilježja kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnog zarobljenika iz članka 122 OKZ RH i u opisu tog kaznenog djela ratnog zločina, jednako kao i u opisu kaznenog djela ratnog zločina iz članka 91 stavak 1 KZ/11, pored drugih modaliteta, zajednički modalitet izvršenja ovih kaznenih djela je i ubojstvo protiv osobe zaštićene Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. čime se krše pravila međunarodnog prava.

39.1. Naime, ovo pitanje postojanja pravnog kontinuiteta između odgovarajućih zakonskih odredbi koje se odnose na kaznena djela protiv čovječnosti, odnosno protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom ratnih zločina i pitanje koji je zakon najblaži za počinitelje takvih djela koja su izvršena za vrijeme važenja bivšeg KZ SFRJ, a prije preuzimanja tog zakona kao zakona Republike Hrvatske na temelju članka 1 Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (NN 53/91, stupio na snagu 08. listopada 1991.) je odavno razriješeno kroz dugogodišnju judikaturu prema kojoj je OKZ RH u odnosu na navedena kaznena djela ratnih zločina za počinitelje blaži jer je za ta kaznena djela imao zapriječenu kaznu zatvora u trajanju od pet do dvadeset godina zatvora, dok je KZ SFRJ za ta kaznena djela predviđao mogućnost izricanja smrtne kazne (koja je doduše donošenjem Ustava Republike Hrvatske – NN 56/90 ukinuta). Zakonom o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Republike Hrvatske (NN 91/92) promijenjen je i naziv KZ SFRJ u OKZ RH, a kasnije dopune, odnosno izmjene i dopune te pročišćeni tekst (NN 108/95, 28/96 i 31/93) ove odredbe nisu mijenjale. OKZ RH je u odnosu na ovo kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika blaži i u odnosu na odredbe članka 160 Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11 – nastavno: KZ/97) i u odnosu na odredbu članka 91 stavak 1 KZ/11, koji gornju mjeru kazne za predmetno kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika predviđa izricanje kazne zatvora najmanje pet godina ili kaznu dugotrajnog zatvora.

40. Prilikom odlučivanja o izboru vrste i mjere kazne, ovo vijeće je cijenilo sve okolnosti koje, na temelju članka 37 OKZ RH, utječu na odmjeravanje kazne, pa je okr. kao olakotnu okolnost uzelo u obzir njegovu visoku životnu dob (79 godina) te da do sada nije prekršajno kažnjavan. Kao otegotnu okolnost na strani okr. vijeće je našlo da treba uzeti u obzir izraženu upornost okr. te činjenicu da je dugi niz godina bio u bijegu radi izbjegavanja odgovornosti za počinjeno djelo. Naime, okr. je uhićen na temelju Europskog uhidbenog naloga te lišen slobode 24. ožujka 2018.

41. Slijedom navedenog, vijeće je okr. za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika temeljem odredbe članka 122 OKZ RH osudilo na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) godina.

42. Stoga ovo vijeće smatra kako je izrečena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) godina primjerena, kako općoj svrsi kaznenopravnih sankcija, tako i svrsi kažnjavanja iz članka 31 OKZ RH.

43. Okr. tvrdi da je u ponovljenom suđenju, koje je po njegovom zahtjevu odobreno nakon što mu je prethodno suđeno u odsutnosti, izmijenjena optužnica u mjeri da se radi o potpuno novoj optužnici i da su u pitanju nove inkriminacije od onih za koje je bio suđen po ranijoj optužnici.

43.1. Iz spisa predmeta proizlazi da je okr. i još trojici suokr., ranije suđeno u odsutnosti zbog kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, te je okr. zbog ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika iz članka 121 OKZ RH utvrđena kazna zatvora u trajanju 8 godina, zbog ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122 OKZ RH kazna zatvora u trajanju 20 godina i pomaganjem u ratnom zločinu protiv civilnog stanovništva iz članka 120 stavak 1 OKZ RH u svezi članka 22 OKZ RH kazna zatvora u trajanju 5 godina te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 20 godina.

43.2. U međuvremenu je okr. uhićen na temelju Europskog uhidbenog naloga. S obzirom da je postao dostupan državnim tijelima, po njegovom zahtjevu, dopuštena je obnova kaznenog postupka po optužnici od 28. prosinca 1995. U tijeku postupka državni odvjetnik je izmijenio optužnicu na raspravi 08. rujna 2025. i to činjenični i zakonski opis i pravnu kvalifikaciju djela na način da je okr. za ratni zločin protiv ratnog zarobljenika iz članka 122 OKZ RH činjenični supstrat preciziran detaljnijim opisom ubijanja ratnog zarobljenika EC, dakle, ne radi se o dodavanju novih inkriminacija koje bi povećale kriminalnu količinu u odnosu na ranije presuđenje, dakle to ne znači da je činjenični supstrat proširen dodavanjem novih i drugačijih inkriminacija jer su te izmjene ostale u okvirima istog događaja i ranijeg utvrđenja da su ratni zarobljenici iz kolone izdvajani, zlostavljani i likvidirani.

43.3. Sve navedeno jasno ukazuje na zaključak da okr. nije u pravu da je došlo do povrede načela zabrane "reformatio in peius" i nije povrijeđena odredba članka 13 ZKP/08 koja u obnovljenom postupku zabranjuje da se presuda izmijeni na njegovu štetu.

44. Temeljem članka 158 stavak 2 ZKP/08 oštećena ĐC je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu. Naime, podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje.

45. Temeljem članka 148 stavak 1 ZKP/08 u svezi članka 145 stavak 2 točka 1 i 6 ZKP/08 okr. je obvezan da na temelju troškova kaznenog postupka plati trošak sudskog vještaka Dražena Cuculića u iznosu 504,35 eura, trošak sudskog vještaka dr. Mladena Marcikića u iznosu 220,85 eura, trošak svjedoka CC u iznosu 78,31 eura, trošak svjedoka UC u iznosu 78,31 eura, trošak svjedoka SC u iznosu 192,45 eura, trošak svjedoka ĐC u iznosu 134,16 eura, trošak svjedoka LC u iznosu 28,14 eura, trošak svjedoka ĆC u iznosu 6,77 eura i paušal u iznosu od 300,00 eura, sveukupno 1.543,34 eura, sve u roku 15 dana po pravomoćnosti presude. Paušalna svota utvrđena je s obzirom na složenost i trajanje kaznenog postupka.

46. Slijedom izloženoga, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 11. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Mladen Radičević

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

Dostaviti:

1. ŽDO Osijek na broj: KT-298/92.

2. Okr. VC, Kaznionica u Požegi.

3. Branitelj okr. Tomislav Filaković odvjetnik iz Osijeka.

4. Ošt. ĐC, [adresa].