Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1912/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv I. -tuženice ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II.-tuženika SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Mirelli Paoli Badovinac, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5116/2024-30 od 27. veljače 2025., dana 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5116/2024-30 od 27. veljače 2025. i odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženicima 1. ŽI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. SI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplatiti tužitelju GI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove ugovorenih penala za razdoblje od 28. srpnja 2024. do 27. kolovoza 2024., iznos 670,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. kolovoza 2024. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se 1. i 2. tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 26,54 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana."

II. Preinačava se pobijana presuda u toč. III. izreke i sudi:

"Nalaže se tužitelju naknaditi 1. i 2. tuženiku trošak parničnog postupka od 562,50 eur, sve u roku 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju naknaditi 1. i 2. tuženiku trošak žalbenog postupka od 187,50 eur, sveu roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5116/2024-30 od 27. veljače 2025. pod točkom I. izreke naloženo je I. -tuženici ŽI i II.-tuženiku SI solidarno isplatiti tužitelju HI iznos od 670,00 EUR s osnove ugovorenih penala za razdoblje od 28. srpnja 2024. do 27. kolovoza 2024. zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. kolovoza 2024. do isplate. Pod točkom II. izreke presude tuženicima je naloženo solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 26,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2025. do isplate, dok je pod točkom III. izreke presude odbijen zahtjev I.-tuženice i II.-tuženika za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

2. Prvostupanjsku presudu pobijaju tuženici u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP). Predlažu žalbu prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti te tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti, uz naknadu troška sastava žalbe protiv presude.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu i dopunama odgovora na žalbu osporava žalbene navode I.-tuženice i II.-tuženika u cijelosti te predlaže žalbu tuženika odbiti, uz naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na žalbu.

4. Žalba I.-tuženice i II.-tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je isplata ugovorne kazne zbog kašnjenja u dovršetku ugovorenih građevinskih radova.

6. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. ZPP-a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a, ali je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. U predmetnom postupku prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj kao kupac s tuženicima kao prodavateljima 8. rujna 2016. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine (dalje: Ugovor), a predmet kojeg je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [katastarska čestica], prvi suvlasnički dio: 1851/10000 etažno vlasništvo (E-1),

- da su člankom 5. Ugovora tužitelj i tuženici, ugovorili kupoprodajnu cijenu za nekretninu u iznosu od 67.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti (čl. 5.1. Ugovora) i utvrdile da je tužitelj do trenutka potpisivanja Ugovora isplatio ukupan iznos od 20.000,00 EUR (čl. 5.3 Ugovora) te ugovorile način (dinamiku) plaćanja preostalog dijela kupoprodajne cijene (čl. 5.4),

- da je tužitelj ispunio obvezu plateža i preostalog dijela kupoprodajne cijene iz članka 5.4 Ugovora, a što je utvrđeno uvidom u primopredajni zapisnik o stanju stana od 26./27. rujna 2016.,

- da su u članku 5.4.5. Ugovora točno navedeni radovi koje su se prodavatelji, ovdje tuženici, obvezali dovršiti prema odredbama Ugovora, i to u najkraćem mogućem roku, a najkasnije roku od trideset kalendarskih dana od dana potpisa Ugovora (čl. 5.5.),

- da su ugovorne strane u članku 5.6. Ugovora ugovorile da će se buduće kašnjenje u izvršenju obveze završetka preostalih radova, počevši sa računanjem kašnjenja od isteka tridesetog kalendarskog dana od dana potpisa Ugovora pa nadalje, obračunati plaćanjem penala u iznosu od 1% od ukupne cijene stana od 67.000,00 EUR za svakih 30 kalendarskih dana kašnjenja, što će se obračunati umanjenjem obveze plaćanja ostatka cijene, a ako se kašnjenje nastavi i nakon trošenja u cijelosti ostatka cijene, tuženici su se obvezali tužitelju solidarno plaćati jednom mjesečno obračunati iznos penala za kašnjenje, do potpunog izvršenja obveze,

- da na predmetnoj nekretnini nisu započeti niti završeni ugovoreni radovi i da su utvrđena određena oštećenja koja su se tuženici obvezali otkloniti i sastaviti drugi primopredajni zapisnik kojim bi se utvrdilo da su radovi u međuvremenu izvedeni, što uključuje i otklanjanje uočenih oštećenja,

- da novi primopredajni zapisnik nije dostavljen,

- da s obzirom na ugovorenu kupoprodajnu cijenu predmetne nekretnine u iznosu od 67.000,00 eura, proizlazi visina mjesečne ugovorne kazne za 30 kalendarskih dana od 1% u iznosu od 670,00 eura, koliko tužitelj traži za razdoblje od 28. srpnja 2024. do 27. kolovoza 2024.,

- da je pokrenuto više istovrsnih postupka između istih stranaka za isplatu penala, ali za drugo razdoblje.

9. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je zaključio da su stranke ugovorile ugovornu kaznu u skladu s člankom 350. stavkom 1. i člankom 351. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO), a s obzirom da tuženici nisu ispunili ugovorne obveze u roku, da tužitelj ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze – izvršenje radova i ugovornu kaznu sukladno članku 353. stavku 4. ZOO-a.

10. Prvenstveno valja reći da ovaj sud nije ispitivao žalbene navode kojima tuženici prigovaraju da je pogrešno utvrđeno da tužitelj nije isplatio u cijelosti kupoprodajnu cijenu jer se isti odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, koji žalbeni razlog se u ovom predmetu sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP-a, ne može iznositi. Osim toga, iz primopredajnog zapisnika od 26./27. rujna 2016. (list 15- 16 spisa) je razvidno da je utvrđeno da je tužitelj isplatio preostali dio kupoprodajne cijene.

10.1. Nadalje, ovaj sud nije razmatrao niti žalbene navodima kojima tuženici prigovaraju da je pogrešno utvrđeno da radovi na nekretnini nisu izvedeni jer da ih je izveo BI, a koje je radove tužitelj uništio i demolirao nekretninu. To stoga što se također odnose na prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja zbog kojih se presuda u ovom sporu ne može pobijati (čl. 467. st. 1. ZPP-a), a ujedno i tijekom postupka tuženici nisu niti predlagali izvođenje dokaza na navedenu okolnost.

11. U odnosu na prigovore kojima u bitnome tuženici prigovaraju da je ukupna vrijednost (dosuđenih) penala iz prethodno vođenih i aktivnih postupaka premašuje vrijednost kupoprodajne cijene te da je povrijeđeno "načelo razmjernosti", valja reći da u ovo postupku tuženici nije podnijeli zahtjev za smanjenje ugovorne kazne u smislu čl. 354. ZOO, slijedom čega su isti neodlučni za pravilnost i zakonitost pobijane presude.

12. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 353. st. 4. ZO koja se odnosi na slučaj ugovaranja ugovorne kazne za slučaj zakašnjenja.

12.1. Naime, odredbom članka 353. stavak 4. ZOO propisano je da kad je kazna ugovorena za slučaj da dužnik zakasni s ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu. Ovom je odredbom utvrđeno vjerovnikovo pravo zahtijevati i ispunjenje glavne obveze i ugovornu kaznu u slučaju kada je kazna ugovorena za slučaj dužnikova zakašnjenja s ispunjenjem ugovorne obveze.

12.2. Vjerovnik bi, u slučaju kada je ugovorna kazna predviđena za slučaj zakašnjenja sukladno odredbi članka 353. stavak 4. ZOO mogao samostalno zahtijevati samo ispunjenje obveze. Međutim, u takvom slučaju (kada obveza još nije ispunjena) ugovornu kaznu za zakašnjenje vjerovnik bi mogao utužiti isključivo uz zahtjev za ispunjenje ugovora, ali ne i samostalno, kako je to u konkretnom slučaju učinio tužitelj. S time da prema mišljenju ovog suda, ugovorna kazna koja se ugovara za slučaj zakašnjenja, po logici stvari, pretpostavlja da su radovi izvršeni, odnosno da je vjerovnik primio ispunjenje, ali da ujedno i potražuje ugovornu kaznu jer su radovi izvršeni van roka, odnosno neuredno.

12.3. Stoga, ispunjenje obveze je pretpostavka za ostvarivanje prava na ugovornu kaznu u takvom slučaju, jer je kazna i ugovorena za slučaj ispunjenja obveze sa zakašnjenjem (tako i odluka Visokog trgovačkog suda RH, polovni broj Pž-6492/2006 od 9. ožujka 2010.). Kako je tužitelj u ovome predmetu potraživao isplatu ugovorne kazne ugovorene za slučaj ispunjenja obveze sa zakašnjenjem i to bez istodobnog podnošenja zahtjeva za ispunjenje te obveze, pri čemu je utvrđeno da obveza nije ispunjena, nije osnovan tužbeni zahtjev u smislu čl. 353. st. 4. ZOO-a.

13. Stoga je na utvrđeno činjenično stanje pravilnom primjenom odredbe članka 353. stavak 4. ZOO-a tužbeni zahtjev je valjalo odbiti i pobijanu presudu preinačiti na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP kao u izreci ove presude.

14. Nadalje, radi izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu, valjalo je preinačiti odluku o parničnom trošku (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP). Tuženicima pripada trošak odgovora na tužbu, zastupanja na ročištu 28. studenog 2024. i 29. siječnja 2025. svaki od 75 bodova (list 302 spisa), što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV 25% sukladno Tbr. 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022) iznosi ukupno 562,50 eur.

15. S obzirom na to da su tuženici uspjeli sa žalbom valjalo im je sukladno čl. 166. st. 2. ZPP dosuditi trošak žalbenog postupka, pa im je primjenom Tbr. 10/1 Tarife priznato 187,50 eur.

U Zagrebu 11. rujna 2025.

Sudac:

Josip Grubišić