Poslovni broj: Usž-2352/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Borisa Markovića, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženog Grada Zagreb, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-281/2024-14 od 7. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-281/2024-14 od 7. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor tužiteljice kao neosnovan te je potvrđeno rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 281/24-12 od 16. travnja 2025. godine.
2. Protiv ovog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga. Navodi da se ovdje, osim o socijalnim pravima, radi i o pravima iz obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Upućuje na članak 11. stavak 1 točku 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, 118/18 . i 51/23.; dalje: ZSP) prema kojoj su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanju i pravima s područja socijalne skrbi. Smatra da je odluka prvostupanjskog suda protivna Ustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 28/01., 41 /01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - dalje: Ustav), Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 36/09., 150/11., 144/12., 19/13.,137/15., 123/17., 98/19. i 144/20.), Statutu Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 23/16., 2/18., 23/18., 3/20., 3/21., 11/21., 16/22.) i Europskoj socijalnoj povelji koju je Hrvatski sabor ratificirao 20. studenoga 2022. donijevši Zakon o potvrđivanju Europske socijalne povelje. Posebno ističe da je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III- 815/2013 od 8. svibnja 2024., u kojoj je razmatran zahtjev podnositelja za priznavanje prava na pomoć Grada Zagreba za opremu novorođenog djeteta, navedeno je da je riječ o odluci donesenoj u okviru socijalne politike Grada Zagreba. Ističe i da je Ustavni sud u odluci broj: U -III- 1744/2023 od 14. studenog 2023. naveo da mjera roditelj odgojitelj propisana odlukom Grada Zagreba ulazi u mjere socijalne politike iz članka 62. Ustava. Ističe da se korisnicima predmetne novčane pomoći uplaćuju i doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te se razdoblje korištenja novčane pomoći uračunava u mirovinski staž, a koje pravo je ostvarila tužiteljica. Navodi i da su u skladu s člankom 11. stavkom 1. točkom 17. ZSP-a, od plaćanja sudskih pristojbi oslobođene i stranke koje pokreću postupke za zaštitu ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata. Smatra da iz pitanja koja je Europski sud za ljudska prava u predmetu Zorica Golomejić protiv Hrvatske ( zahtjev broj: 9461/24 .), a koji se odnosi na predmet ovog upravnog spora, dostavio Republici Hrvatskoj na odgovor, nedvojbeno proizlazi da predmetna mjera roditelj odgojitelj predstavlja pravo na poštivanje obiteljskog života zajamčeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine- Međunarodni ugovori“, 18/97., 6/99., 08/99., 14/02., 1/06. i 13/17. - dalje Konvencija) i pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno člankom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju. Predlaže da sud usvoji žalbu, ukine odnosno preinači rješenje o pristojbi i oslobodi tužiteljicu plaćanja sudske pristojbe uz naknadu prouzročenog troška za sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dao odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica podnijela prigovor protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-281/24-12 od 16. travnja 2025. godine kojim joj je naloženo plaćanje sudske pristojbe u ukupnom iznosu i na način kako je to izrekom tog rješenja određeno, uz obvezu dostave dokaza o uplaćenoj pristojbi i upozorenje na pravne posljedice nepostupanja po rješenju provođenjem ovrhe radi naplate.
6. S obzirom na navedeno, što tužiteljica svojim žalbenim navodima ni ne dovodi u sumnju, ista je i prema ocjeni ovog Suda, pravilno obvezana na plaćanje pristojbe za tužbu, rješenje i žalbu na rješenje u upravnom sporu, jer je pravomoćnim okončanjem upravnog spora, isti izgubila.
7. Člankom 22. stavkom 1. ZSP-a propisano je da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu.
8. Neosnovano se tužitelj poziva na članak 11. stavak 1. točku 16 . ZSP-a, prema kojoj su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanju i pravima s područja socijalne skrbi. Ovo iz razloga jer se u konkretnom slučaju ne radi o postupku koji je pokrenut i u kojem je odlučivano o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, kao ni o nekom pravu iz područja socijalne skrbi u smislu Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 18/22., 119/22., 71/23. i 156/23.). Prema odredbi članka 3. tog Zakona, socijalna skrb organizirana je djelatnost od javnog interesa čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, a obuhvaća prevenciju, pomoć i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unaprjeđenja kvalitete života, te poticanje promjena i osnaživanje korisnika, radi njihova aktivnog uključivanja u život zajednice .
9. Stoga se, prema članku 11. stavku 1. točki 16. ZSP-a, s obzirom da se ne radi o socijalnoj skrbi u smislu Zakona o socijalnoj skrbi, činjenica što se radi o mjeri socijalne politike Grada Zagreba, nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke o obvezi plaćanja sudske pristojbe.
10. Također je neosnovano pozivanje tužiteljice i na članak 11. stavak 1. točku 17. ZSP-a jer je spor u kojem je nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi nije vodio radi zaštite Ustavom zajamčenih prava i sloboda.
11. Žalbeni prigovori tužiteljice nisu od utjecaja na zakonitost rješenja prvostupanjskog suda kojim je osnovano odbijen njezin prigovor protiv rješenja kojim joj je određeno plaćanje sudske pristojbe.
12. Trebalo je stoga, na temelju članka 29. stavka 4. ZSP-a, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi osporeno rješenje te odbiti zahtjev za trošak sastava žalbe jer je tužiteljičina žalba odbijena (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
U Zagrebu, 11. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
