Poslovni broj: Usž-4013/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda , Ane Berlengi Fellner , predsjednice vijeća , Mirjane Čačić i Marine Kosović Marković , članica vijeća , te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ doo za trgovinu, usluge i javni prijevoz, Zagreb , Ozaljska ulica 105 , OIB: 82031999604 , kojeg zastupa opunomoćenica Željka Karlović , odvjetnica u Zagrebu , Šoštarićeva 10 , protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske , Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo , Zagreb , Ulica grada Vukovara 49 , OIB: 72910430276 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba HDiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], BDiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]i ČD, [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade za izvlaštene nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-6198/2023-9 od 11. rujna 2024. , na sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.

pretpostavljam da je

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovnog broja: Us I-6198/2023-9 od 11. rujna 2024.

II. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske , Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo , KLASA: UP/II-943- 03/22-01/40 , UR.BROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 7. studenog 2023.

III. Odbija se žalba zainteresiranih osoba protiv točke I. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-05/21-001/49, URBROJ: 251-04-01/027-22-8 od 18. ožujka 2022., dok se točka II. izreke istog rješenja poništava i odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak prvostupanjskog upravnog spora u iznosu od 1.750,00 € (tisućusedamstopedeseteura) u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u upravnom sporu u iznosu 1.093,75 € (tisućudevedesettrieuraisedamdesetpet centi) u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-943-03/22-01/40, URBROJ: 514-04-02- 01-01/08-23-02 od 7. studenoga 2023. Navedenim rješenjem je, po žalbi ovdje zainteresiranih osoba, poništeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-05/21-001/49, URBROJ: 251- 04-01/027-22-8 od 18. ožujka 2022. i predmet je vraćen na ponovni postupak. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev zainteresiranih osoba za određivanje naknade za izvlaštenu nekretninu zk.č.br. 3653/2 k. o. [katastarska općina] (točka I izreke rješenja) te je određena naknada troškova postupka tužitelju u iznosu od 1.250,00 kuna (točka II izreke).

2. Tužitelj u žalbi protiv navedene presude u bitnom navodi da je predmetna nekretnina eksproprirana rješenjem 1957. godine te je i doneseno rješenje Narodnog odbora Općine Medveščak, Zagreb, Odjela za financije od 15. lipnja 1963. kojim je određena naknada prijašnjem vlasniku. Tuženik pogrešno smatra da prvostupanjsko tijelo nije utvrdilo pravomoćnost tog rješenja. Isto je prema točki 3. izreke tog rješenja imalo snagu izvršnog naslova te se nije moglo pobijati žalbom niti voditi upravni spor (odredba članka 60. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta). Smatra da prvostupanjski sud i tuženik ekstenzivno tumače odredbu članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade kojoj je smisao ponovno određivanje naknade, a što nije propisano. Upućuje na odredbu članka 47. Zakona o izvlaštenju kojom je bio dan prekluzivan rok za podnošenje zahtjeva u situaciji kad je naknada bila određena prema propisima o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22. ožujka 1978., a ista nije bila isplaćena. Smatra da mu pripada naknada troškova pravnog zastupanja u postupku te da postupak određivanja naknade u ovoj upravnoj stvari nije nastavak ranije vođenog postupka eksproprijacije te da u postojećim zakonskim propisima postoji valjana osnova za prihvaćanje njegovog zahtjeva tužitelja za naknadu troškova. U tom smislu tužitelj upućuje na odredbu članka 161. stavak 2. ZUP-a ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. -dalje: ZUP). Samo pod uvjetom da je predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti odluka o troškovima postupka mogla bi se utemeljiti na odredbi članka 161. stavak 1. ZUP-a, pa stranke ne bi imale pravo na naknadu troškova zastupanja (Usž-2662/2018), što ovdje nije slučaj. Sam tuženik u svojim odlukama donesenim u drugim postupcima izvlaštenja iznosi da se radi o složenom postupku. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu odnosno da Sud sam riješi stvar na način da poništi rješenje tuženika i naloži mu donošenje nove odluke uz naknadu troškova upravnog spora i zakonske zatezne kamate.

3. Tuženik i zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS) Sud nalazi da je osporenom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

6. Ovo iz razloga jer ovaj Sud ne može prihvatiti stajalište tuženika i prvostupanjskog suda izneseno u vezi primjene članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj: 74/14., 69/17. i 98/19. - dalje ZION), a prema kojoj odredbi će se na postupke određivanja naknade za nekretnine eksproprirane ili deposedirane sukladno ranijim propisima, koji do stupanja na snagu ovoga Zakona nisu pokrenuti, primjenjivati odredbe ovog Zakona.

7. Naime, tuženik je u osporenom rješenju zauzeo stajalište, koje je ocijenio pravilnim i prvostupanjski sud, prema kojem u situacijama kad postupak određivanja naknade za nekretnine eksproprirane ili deposedirane sukladno ranijim propisima nije pokrenut te nije donijeta pravomoćna odluka o naknadi za iste, postupak koji se provodi sukladno ZION-u samo je nastavak postupka eksproprijacije ili deposedacije koji su vođeni ranije, ali nisu nikad okončani odlukom ili sporazumom o naknadi, obzirom na to da je postupak određivanja naknade upravno tijelo bilo dužno provesti po službenoj dužnosti.

8. Takvo je stajalište, međutim, upravo suprotno izričitoj odredbi članka 62. stavka 2. ZION-a, iz kojeg proizlazi da se taj Zakon primjenjuje samo na slučajeve eksproprijacije, odnosno deposedacije u kojima nije pokrenut postupak određivanja naknade do stupanja na snagu citiranog Zakona, što ovdje nije slučaj, čemu tužitelj osnovano prigovara i u tužbi i u žalbi. S obzirom na izloženo, ovaj Sud prihvaća ispravnim razloge prvostupanjskog upravnog tijela, koje je osnovano odbilo zahtjev zainteresiranih osoba za određivanje zatražene naknade. Ovo uz obrazloženje da u konkretnom slučaju do stupanja na snagu ZION-a (26. lipnja 2014.) nije pokrenut postupak određivanja naknade za opisane nekretnine, već je postupak naknade dovršen rješenjem Narodnog odbora Općine Medveščak, Odjela za financije, Imovinsko-pravne referade, broj: RNH-4-142/1-1963 od 15. lipnja 1963. kojim je prijašnjim vlasnicima određena naknada za predmetne nekretnine eksproprirane rješenjem Narodnog odbora Grada Zagreba, Sekretarijata za financije, Odsjeka za imovinu, broj: 19460-X-10-1957 od 11. studenoga 1957. u svrhu izgradnje tramvajske pruge Mihaljevac-Dolje na temelju Zakona o eksproprijaciji („Službeni list“, broj: 12/57.) u korist pravnog prednika tužitelja.

9. Stoga okolnost na koju upućuju zainteresirane osobe da rješenje iz 1963. godine nije dostavljeno prijašnjim vlasnicima te da zbog toga nije postalo pravomoćno, nije relevantna za donošenje odluke u ovoj stvari, niti se u ovom postupku uopće može utvrđivati valjanost dostave tog rješenja, a time ni pravomoćnosti istog, jer za takvo postupanje nema temelja u članku 62. stavku 2. ZION-a, čemu osnovano prigovara i tužitelj, slijedom čega je valjalo usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu i rješenje tuženika te odbiti žalbu zainteresiranih osoba protiv točke I. izreke prvostupanjskog rješenja kojom je pravilno odbijen zahtjev za određivanje zatražene naknade.

10. Zainteresirane osobe, međutim, osnovano osporavaju pravilnost točke II. izreke prvostupanjskog rješenja, jer razlozi dani u odnosu na troškove upravnog postupka nisu utemeljeni na pravilnoj primjeni članka 38. stavka 1. ZION-a kao ni članka 161. i članka 162. ZUP-a, što je sve pravno relevantnim razlozima obrazložio već i tuženik, osnovano zaključivši da zainteresirane osobe nisu u obvezi nadoknaditi tužitelju trošak odvjetničkih usluga, jer se u konkretnom slučaju ne radi o postupku izvlaštenja pa stranka nema pravo na troškove pravnog zastupanja po osnovi posebnog propisa (ZION-a), a niti naknada za rad odvjetnika ulazi u troškove na koje bi stranka koja bi uspjela u postupku imala pravo temeljem općeg postupovnog propisa (ZUP-a).

11. Naime, troškovi upravnog postupka stranaka uređeni su odredbom članka 161. ZUP-a, kojom je u stavku 1., propisano da javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima, dok, sukladno stavku 2. citirane zakonske odredbe, u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano. Stoga proizlazi da troškovi zastupanja stranke po odvjetniku nisu troškovi upravnog postupka kakve ima u vidu citirana zakonska odredba, jer je plaćanje istih utemeljeno na posebnim propisima (Zakon o odvjetništvu i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) i u obvezi je prvenstveno stranke koja se koristi odvjetničkim uslugama. Troškovi odvjetničkih usluga nisu obuhvaćeni ni odredbom članka 162. ZUP-a, koja se odnosi na nagrade i naknade troškova drugim osobama koje sudjeluju u postupku (svjedoci, vještaci, prevoditelji, tumači i privremeni zastupnici), a koje osobe imaju pravo na nagradu, odnosno naknadu stvarnih troškova nastalih u vezi s postupkom, s tim da protivna stranka u dvostranačkim ili višestranačkim upravnim stvarima ima pravo na naknadu putnih troškova i izgubljene zarade, ako je postupak okončan povoljno za tu stranku.

12. S obzirom na navedeno, ovaj Sud je ocijenjen osnovanom žalbom zainteresiranih osoba u odnosu na trošak upravnog postupka, uslijed čega je, nakon što je poništio osporenu presudu i rješenje tuženika te točke II. izreke prvostupanjskog rješenja, odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka koji se odnose na troškove zastupanja tužitelja po odvjetniku .

13. Imajući u vidu ishod rješavanja ove upravne stvari koja je riješena na način da je tužitelj uspio u meritumu, ali ne iu akcesornom zahtjevu Sud primjenom odredbe članka 147. stavka 2. ZUS-a , s obzirom na postignuti uspjeh, tužitelju sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.) priznaje 70% traženih troškova i to za sastav tužbe ( Tbr. 27.1 ) za zastupanje na raspravi održanoj dana 4. rujna 2024. ( Tbr. 27.2 ) prema priloženom troškovniku s ročišta za raspravu u ukupnom iznosu od 1.750,00 € kao i 70% troškova sastava žalbe ( Tbr. 27.3 ) u ukupnom iznosu od 1.093,75 € s pripadajućom kamatom.

14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 2. ZUS-a odlučiti kao u točki I., II. i III. izreke, a odluka o troškovima spora (točka IV. i V. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 2. istog Zakona.

U Zagrebu , 11. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner