REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Poslovni broj: Usž-3315/2024-2

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner , predsjednice vijeća , Mirjane Čačić i Marine Kosović Marković , članice vijeća , te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ doo , Zagreb , Ozaljska ulica 105 , kojeg zastupa opunomoćenica Željka Karlović , odvjetnica iz Zagreba , Šoštarićeva 10 , protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske , Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo , Zagreb , Ulica grada Vukovara 49 uz sudjelovanje zainteresiranih osoba TĐiz [adresa], [adresa], radi određivanja naknade za eksproprirane nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovnog broja: Us I-6196/2023-8 od 17. lipnja 2024. , na sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.

pretpostavljam da je

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovnog broja: Us I-6196/2023-8 od 17. lipnja 2024.

II. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske , Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo , klasa: UP/II-943- 03/22-01-13 , ur.broj: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 8. studenoga 2023.

III. Odbija se žalba zainteresirane osobe TĐiz [adresa]protiv točke I. izreke rješenja Grada Zagreba , Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko pravne poslove , klasa: UP/I-943-05/21-001/44 , ur.broj: 251-19-01/2- 21-10 od 29. studenoga 2021. godine , dok se točka II. izreke istog rješenja poništava i odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak prvostupanjskog upravnog spora u iznosu od 1.750,00 eura, sve u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 1.093,75 eura u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, uz zatezne kamate tekuće od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ukoliko ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troška ne podmiri u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, klasa: UP/II-943- 03/22-01/13, ur.broj: 514-04-02-01-01/08-23/02 od 8. studenoga 2023. godine kojim je povodom žalbe zainteresirane osobe poništeno rješenje prvostupanjskog upravnog tijela – Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinskopravne poslove, klasa: UP/I-943- 05/21-001/44, ur.broj: 251-01/01-02-21-10 od 29. studenoga 2021. godine te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Navedenim rješenjem je pod točkom 1. izreke odbijen zahtjev zainteresirane osobe za utvrđivanje naknade za zkč. br. [katastarska čestica], tramvajska pruga u Dolju, pov. 188 čhv., upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Naloženo je zainteresiranoj osobi naknaditi tužitelju troškove odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 1.250,00 kuna (točka 2. izreke). Pod točkom II. izreke osporene presude prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

2. Tužitelj je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih zakonom napominjući da je u konkretnom slučaju u postupku pokrenutom po zahtjevu pravnog slijednika prijašnjeg vlasnika nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je predmetna nekretnina eksproprirana 1957. godine na temelju odredbi Zakona o eksproprijaciji ("Službeni list" FNRJ mr. 12/1957.) nakon čega je nadležno tijelo po službenoj dužnosti pokrenulo postupak određivanja naknade za tu nekretninu u skladu s odredbama Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list" FNRJ 52/1958. – članak 65.), te sukladno odredbi članka 124. Zakona o općem upravnom postupku ("Službeni list" FNRJ 52/1956.). U tom postupku je u korist prijašnjeg vlasnika navedenog zemljišta određena naknada koju je na temelju rješenja NO Općine Medvešćak, Zagreb, Odjela za financije br. 04-RNH-1.139/1-63 od 19. lipnja 1963. bio dužan isplatiti pravni prednik tužitelja. Tuženik pogrešno smatra u osporenom rješenju da prvostupanjsko tijelo nije na nedvojben način utvrdilo da je predmetno rješenje postalo pravomoćno. Naime, prema točki III. izreke rješenja o naknadi to rješenje je imalo snagu ovršnog naslova, a kako se u skladu s odredbom članka 60. ZON-a protiv rješenja o naknadi nije se mogla izjaviti žalba niti voditi upravni spor, to se isto na temelju odredbe članka 11. i 11.a ZUP-a iz 1956. isto smatra pravomoćnim i konačnim. Tuženik nije u pravu kada tumači doseg pravne norme sadržane u odredbi članka 62. stavak 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade/14 obzirom da bi u skladu s tumačenjem tuženika prijašnji vlasnici oduzetog zemljišta mogli zahtijevati ponovno određivanje naknade unatoč tome što je u korist prijašnjih vlasnika već u provedenom postupku ta naknada bila određena. Skreće pozornost na prijelazne i završne odredbe Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj: 9/94., 35/94., 112/2000., 114/2001., 79/2006., 45/2011., 34/2012., dalje: ZOI/94.), konkretno odredbu članka 47. tog Zakona koji je sadržavao pravilo o odgovarajućoj primjeni odredbi tog Zakona glede određivanja naknade za izvlaštene nekretnine za koje je naknada već određena na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22. ožujka 1978., za slučaj da nije dokazano da je naknada do stupanja na snagu ovog Zakona i isplaćena, ali sve s ograničenim rokom u kojem je stranka mogla podnijeti odgovarajući zahtjev za naknadu. Stupanjem na snagu ZOI/94 (18. veljače 1994.) dana je mogućnost prijašnjem vlasniku ekspropriranog i deposediranog zemljišta zahtijevati ponovno određivanje naknade za pravomoćno oduzete nekretnine za koje je doneseno pravomoćno rješenje o naknadi. Međutim, u tom slučaju zakonodavac je propisao prekluzivni rok od godinu dana od dana stupanja na snagu ZOI/94 u kojem je prijašnji vlasnik ili njegov pravni slijednik mogli podnijeti zahtjev za ponovno određivanje naknade. Dakle, postojalo je propisano vremensko ograničenje za podnošenje takvog zahtjeva. Nadalje, čak i kada bi bila točna tvrdnja da prijašnjem vlasniku nije isplaćena naknada, to ne može biti od utjecaja na rješenje ove upravne stvari, obzirom da je pravni prednik podnositelja zahtjeva mogao pokrenuti postupak prisilne naplate sukladno rješenju o naknadi koje predstavljaju izvršnu ispravu. Tužitelj ističe, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, da postupak određivanja naknade u ovoj upravnoj stvari nije nastavak ranije vođenog postupka eksproprijacije te da u postojećim zakonskim propisima postoji valjana osnova za prihvaćanje zahtjeva tužitelja za naknadu troškova. U ovoj situaciji se trebalo primijeniti odredbu članka 161. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.) dok odredba članka 38. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade/14 izričito ne uređuje naknadu troškova postupka izvlaštenja koji je pokrenut primjenom odredbe članka 28. istog Zakona, pa treba primijeniti opći postupovni propis. Samo pod uvjetom da je predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti odluka o troškovima postupka mogla bi se temeljiti na odredbi članka 161. stavak 1. ZUP/09, pa stranke ne bi imale pravo na naknadu troškova zastupanja (Usž-2662/2018), što ovdje nije slučaj. Predlaže poništiti presudu prvostupanjskog upravnog suda kao i rješenje tuženika te naložiti tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.303,09 eura (trošak sastava tužbe + PDV + sudska pristojba na tužbu) uz zakonsku zateznu kamatu. Potražuje trošak sastava žalbe s pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 1.512,10 eura.

3. Tuženik i zainteresirana osoba TĐ nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u skladu s odredbom članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je osporenom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

6. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju zainteresirana osoba TĐ podnio zahtjev za isplatu naknade za eksproprirano zemljište iz zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] navodeći da je predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] eksproprirana radi izgradnje električne pruge Mihaljevac do Gračanskog Dolja. Rješenje o eksproprijaciji br. 19460 – x – 10 – 1957 Č 385/52, postalo i pravomoćno, međutim da do dana podnošenja zahtjeva 22. veljače 2021. godine nije isplaćena zainteresiranoj osobi niti njegovim prednicima naknada. Stoga, predlaže isplatu iste.

7. Imajući u vidu navedeno, pravilno je prvostupanjsko tijelo zahtjev zainteresirane osobe pod točkom I. odbilo uz obrazloženje da je rješenjem NO Grada Zagreba, Općine Medvešćak, Odjela za financije, broj: 04-RNH-4139/1-63 od 19. lipnja 1963. već utvrđena naknada vlasnicima za zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to ZĐ, rođenoj T i IĐ kao i naknada za uništene usjeve i nasade. Stoga, u smislu odredbe članka 62. stavak 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj: 74/14., 69/17. i 98/19.) nema uvjeta za ponovno određivanje naknade jer je pitanje naknade za predmetnu nekretninu konačno i pravomoćno riješeno u postupku određivanja naknade koji se vodio na temelju odoredbi Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", broj: 52/58.) u kojem postupku je doneseno rješenje kojim je vlasnicima zemljišta određena naknada za zemljište i uništene usjeve i nasade na tom zemljištu koje rješenje je nesporno pravomoćno obzirom da protiv istog nije uložena žalba niti se vodi upravni spor. Međutim, pogrešno je pod točkom II. izreke prvostupanjskog rješenja tužitelju priznat trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku pozivom na odredbu članka 161. i 162. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09.) te odredbu članka 38. stavak 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade kao lex specialis uz obrazloženje da je zainteresirana osoba odbijena sa zahtjevom, slijedom čega je u obvezi naknaditi tužitelju troškove upravnog postupka za pravno zastupanje po odvjetniku.

8. Tuženik je ovdje osporenim rješenjem od 8. studenoga 2023. poništio u cijelosti rješenje prvostupanjskog tijela uz obrazloženje da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 62. stavak 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade smatrajući da ista odredba omogućava podnositeljima zahtjeva određivanje naknade za oduzeto zemljište u situaciji kada je nadležno upravno tijelo propustilo prije stupanja na snagu navedenog Zakona po službenoj dužnosti pokrenuti postupak određivanja naknade za eksproprirano/deposedirano zemljište sukladno ranijim propisima, s obzirom da je isto tijelo bilo u obvezi po službenoj dužnosti provesti postupak određivanja naknade. Nadalje, tuženik utvrđuje upitnim da bi navedeno rješenje o eksproprijaciji postalo pravomoćno navodeći da spisu predmeta ne prileži dokaz da su prijašnji vlasnici navedeno rješenje zaprimili (pravni prednici podnositelja zahtjeva).

9. Međutim, ovaj Sud navedeno tumačenje tuženika i prvostupanjskog upravnog suda, koji prihvaća navedeno tumačenje glede odredbe članka 62. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj: 74/14., 69/17. i 98/19.) smatra pogrešnim.

10. Odredbom članka 62. stavak 1. i 2. citiranog Zakona propisano je da će se postupci pokrenuti do stupanja na snagu tog Zakona (26. lipnja 2014.) dovršiti prema odredbama Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj: 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 45/11. i 34/12.). Na postupke određivanja naknade za nekretnine eksproprirane ili deposedirane sukladno ranijim propisima koji do stupanja na snagu ovog Zakona nisu pokrenuti, primjenjivati će se odredbe ovog Zakona.

11. Imajući u vidu naprijed citiranu odredbu članka 62. stavak 1. i 2. Zakona kao i neprijeporno utvrđeno činjenično stanje za razrješenje ovog spora koje činjenično stanje ne dovodi u sumnju niti zainteresirana osoba, ovaj Sud ocjenjuje da u navedenoj situaciji nema mjesta primjeni odredbe članka 62. stavak 1. i 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade. To stoga što je naknada već pravomoćno utvrđena i određena rješenjem NO Grada Zagreb, Općine Medvešćak, Odjela za financije br. 04-RNH- 1391/63 od 19. lipnja 1963. godine pravnim prednicima podnositelja zahtjeva (zainteresirane osobe) i to ZĐ, rođenoj T i IĐ. Međutim, tuženik zanemaruje navedenu relevantnu i nespornu činjenicu te predmet vraća prvostupanjskom upravnom tijelu radi ponovnog utvrđenja naknade koja je već pravomoćno utvrđena naprijed navedenim rješenjem iz 1963. godine utvrđujući upitnim i pravomoćnost navedenog rješenja o utvrđivanju naknade za eksproprirane nekretnine pri čemu zanemaruje činjenicu da je zainteresirana osoba u svom zahtjevu sama istakla da je rješenje o eksproprijaciji postalo pravomoćno 11. srpnja 1959., ali da naknada nije isplaćena te da u svom zahtjevu traži samo isplatu već utvrđene naknade. Predmetna nekretnina z.k. č. br. [katastarska čestica] u pov. 188 čhv. k. o. [katastarska općina] je eksproprirana radi izgradnje tramvajske pruge Mihaljevac – Dolje rješenjem od 11. studenoga 1957. godine, a naknada pravomoćno utvrđena gornjim rješenjem od 19. lipnja 1963. godine u pravomoćno okončanom postupku određivanja naknade koji se vodio na temelju odredbi Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", broj: 2/58.) u kojem postupku je doneseno rješenje i prijašnjim vlasnicima i pravnim prednicima zainteresirane osobe određena naknada kako za zemljište tako i uništene usjeve i zasade na tom zemljištu koje rješenje je imalo snagu izvršnog rješenja protiv kojeg se mogla uložiti žalba, ali žalba nije uložena kao niti vođen upravni spor. Pritom je za istaći da zainteresirana osoba niti tijekom upravnog spora niti tijekom upravnog postupka nije dovodila u pitanje pravomoćnost rješenja o utvrđivanju naknade, već naprotiv u zahtjevu potvrđuje pravomoćnost navedenog rješenja, međutim traži samo isplatu utvrđene naknade za koju tvrdi da nije isplaćena.

12. Stoga tuženik pogrešno tumači citiranu odredbu članka 62. stavak 2. Zakona, budući se citirana odredba Zakona odnosi na situacije eksproprijacije nekretnina sukladno ranijim propisima za koje do dana stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (26. lipnja 2014. godine) nisu pokrenuti postupci određivanja naknade, što ovdje nije slučaj jer je naknada pravomoćno već određena rješenjem naprijed navedenim od 1963. godine, pa nema uvjeta niti mogućnosti za primjenu citirane odredbe Zakona.

13. Stoga u situaciji kao što je ova, odnosno kada je naknada već pravomoćno utvrđena, pravni prednik zainteresirane osobe je imao mogućnost i trebao pokrenuti odgovarajući postupak radi isplate već utvrđene pravomoćne naknade za eksproprirane nekretnine.

14. Međutim, prema ocjeni ovog Suda, tuženik pravilno utvrđuje da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 38. stavka 1. ZION-a kao niti članka 161. i 162. Zakona o općem upravnom postupku uz obrazloženje koje prihvaća ovaj Sud, koje shvaćanje je ovaj Sud već izrazio u nizu svojih odluka u primjeni citiranih odredbi članaka 161. i 162. Zakona, odnosno da troškovi pravnog zastupanja stranke u upravnim postupcima, kao odvjetničke usluge nastale u radu odvjetnika niti nagrada za rad odvjetnika u upravnim postupcima ne čine redovite troškove postupka odnosno da Zakonom o općem upravnom postupku nije propisana mogućnost naknade troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku. Stranka može angažirati odvjetnika u upravnom postupku što ovisi o njezinoj volji, no međutim, tada je stranka troškove pravnog zastupanja kao odvjetničke usluge dužna podmiriti sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

15. Obzirom na sve navedeno ovaj Sud je našao osnovanom žalbu zainteresirane osobe u odnosu na trošak te nalazi da su tuženik i prvostupanjski upravni sud o činjeničnom stanju izveli pogrešan zaključak, što je imalo za posljedicu pogrešnu primjenu odredbi materijalnog prava, na koju je okolnost tužitelja osnovano upire u žalbi, radi čega je valjalo poništiti osporenu presudu kao i rješenje tuženika te točke II. izreke prvostupanjskog rješenja, odbiti žalbu zainteresiranih osoba u odnosu na točku I. izreke prvostupanjskog rješenja, usvojiti u odnosu na točku II. izreke istog rješenja i odbiti tužitelja sa zahtjevom za naknadu troška upravnog postupka.

16. S obzirom na navedeno, ovaj Sud je ocijenio osnovanom žalbu zainteresiranih osoba u odnosu na trošak upravnog postupka, uslijed čega je, nakon što je poništio osporenu presudu i rješenje tuženika te točke II. izreke prvostupanjskog rješenja, odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka koji se odnose na troškove zastupanja tužitelja po odvjetniku .

17. Imajući u vidu ishod rješenja ove upravne stvari koja je riješena na način da je tužitelj uspio u meritumu, ali ne iu akcesornom zahtjevu Sudom primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a , s obzirom na postignuti uspjeh, tužitelju sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23., dalje: Tarifa/23.) priznao 70% zatraženih troškova i to: sastav tužbe ( Tbr. 27 /1 al. 2. ), za zastupanje na raspravi od 10. lipnja 2024. godine ( Tbr. 27 /2.) prema priloženom troškovniku u ukupnom iznosu od 1.750,00 € i 70% troška sastava žalbe ( Tbr. 27 /3) u iznosu od 1.093,75 € s pripadajućom kamatom).

18. Trebalo je stoga, na odredbe članka 74. stavka 2. i na temelju 79. stavka 6. ZUS-a , riješiti kao u izreci presude.

U Zagrebu , 11. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner