Poslovni broj: Usž-2664/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Petrić i dr., Varaždin, Kolodvorska 13, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak; Zagreb, Koturaška 43/IV, OB: 18683136487, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3400/2023-12 od 24. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 11. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3400/2023-12 od 24. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-410-23/22-01/179, urbroj: 513-04- 23-3 od 24. siječnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Trnje, klasa: UP/I-410-20/2105-01/5155, urbroj: 513-007-01- 11-2022-16 od 28. rujna 2022. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužiteljice je podnijela žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS). U žalbi tužiteljica navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a prije svega ističe da je u nastavku postupka istaknula prigovor zastare na utvrđivanje porezne obveze. Napominje da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-802/2022-2 od 20. travnja 2022. poništena ranija prvostupanjska presuda te osporena rješenja i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a tužiteljica smatra da je u konkretnom slučaju zastara prava na utvrđivanje porezne obveze počela teći 1. siječnja 2015., jer je ugovor o kupoprodaji sklopljen 27. studenog 2014. u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o porezu na promet nekretnina, što znači da je zastara nastupila dana 1. siječnja 2021., a svakako 1. veljače 2022., ukoliko je počela teći 1. veljače 2016., za koji zaključak prvostupanjskog suda nema uporišta u relevantnim zakonskim odredbama, a u kojem slučaju je trebalo utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak. Tužiteljica ukazuje na primjenu odredbe članka 109. stavka 5. Općeg poreznog zakona, koja propisuje da ako u upravnom sporu sud poništi porezno rješenje i vrati predmet na ponovno odlučivanje, a u međuvremenu je nastupila zastara prava na utvrđivanje, nadležna porezna tijela će rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak, zbog čega tužiteljica zaključuje da je trebalo postupiti sukladno toj zakonskoj odredbi, jer je upravni spor riješen u korist poreznog obveznika, jer na taj način tužiteljica tumači pojam "u međuvremenu", što znači i za vrijeme trajanja upravnog spora da može doći do nastupa zastare. Dodaje da je drugačija interpretacija mjerodavnih odredbi protivna načelima pravne sigurnosti i zaštite prava poreznih obveznika, tim više jer bi otklonilo od poreznih tijela snošenje odgovornosti za pogreške, a dalo im mogućnost da neograničeno odugovlače porezni postupak i donose nezakonita rješenja, koja će kasnije biti poništena u upravnom sporu. Dodaje da je cilj instituta zastare spriječiti takve situacije, tj. osigurati da se postupci vode u razumnim rokovima, što znači da i država, odnosno nadležna tijela trebaju snositi posljedice učinjenih propusta i donošenja nezakonitih odluka, jer takve pogreške ne mogu biti na štetu stranaka.
Tužiteljica predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu, sam otkloni nedostatke i donese odgovarajuću odluku u skladu s žalbenim navodima, a uz naknadu troškova tužiteljici. U žalbi traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 134. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužiteljica u ponovnom postupku istaknula prigovor zastare, odnosno zahtjev tužiteljice od 22. rujna 2022. za utvrđivanje zastare je prvostupanjsko tijelo odbilo, utvrđujući da nije došlo do nastupa zastare utvrđivanja poreza na promet nekretnina s osnove Ugovora o kupoprodaji, koji je tužiteljica kao kupac sklopila 27. listopada 2014. S time u vezi prvostupanjski sud ocjenjuje da je zastara prava utvrđivanja porezne obveze počela teći 1. siječnja 2016., jer je navedeni Ugovor porezna uprava zaprimila 18. veljače 2015., odnosno nakon što je porezno tijelo saznalo za nastanak porezne obveze, a sukladno dosljednim stajalištima iznesenim u upravnosudskoj praski.
7. Slijedom navedenog, u smislu članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje: OPZ/16.) u konkretnom slučaju bi zastara prava na utvrđivanje porezne obveze nastupila 1. siječnja 2022., ali uvažavajući i odredbu članka 108. stavka 6. OPZ-a/16. zastara ne teče za vrijeme dok traje sudski postupak kojim se utvrđuje porezna obveza, a koji je trajao od 26. siječnja 2021. (dan podnošenja tužbe) do 20. travnja 2022., jer je tada donesena pravomoćna sudska presuda, poslovni broj: Usž-802/2022-2 od 20. travnja 2022. Stoga, neuračunavajući vrijeme trajanja sudskog postupka, prvostupanjski sud zaključuje da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze nije nastupila do donošenja tuženikovog rješenja od 24. siječnja 2023.
Navedeni OPZ/16. se u konkretnom slučaju primjenjuje prema prijelaznoj i završnoj odredbi članka 197. stavka 2. OPZ-a/16., jer na dan 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna, odnosno apsolutna zastara po pravilima OPZ-a/08., a prema stajalištima koja je izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu odluka.
8. U odnosu na prigovor tužiteljice da je u predmetnom slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 109. stavka 5. OPZ-a/16. te utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak, valja reći da se u propisanoj situaciji radi o nastavku upravnog postupka, odnosno o vraćanju postupka u stadij koji je prethodio donošenju poništenog rješenja, a što dalje znači da su porezna tijela donijela rješenje prije nastupa zastare, odnosno u propisanom šestogodišnjeg roku, u koji se ne uračunava vrijeme trajanja upravnog spora, jer je u tom razdoblju propisan zastoj zastare. Stoga nije točna tvrdnja tužiteljice da je "u međuvremenu" došlo do nastupa zastare, jer je nakon pravomoćnog dovršenja sudskog (upravnog) spora, sve do proteka propisanog šestogodišnjeg roka za nastup zastare, porezno tijelo moglo donijeti rješenje o utvrđivanju porezne obveze, a zbog čega do donošenja tuženikovog rješenja od 24. siječnja 2023. nije došlo do nastupa zastare prava na utvrđenje tužiteljičine obveze poreza na promet nekretnina s osnove navedenog Ugovora.
9. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda zakonita, kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava, a za iznesene zaključke i stajališta je sud u obrazloženju prvostupanjske presude dao valjane, dostatne i relevantne razloge.
10. Kako ovaj Sud nije ocijenio osnovanim žalbene navode kojima tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
11. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a. S obzirom da je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana, to je i njezin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.
U Zagrebu 11. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
