Poslovni broj: Usž-2005/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice NN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Mihaela Radulović, odvjetnica u Opatiji, M. Tita 87, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja obveze iz porezno-dužničkog odnosa pravnog slijednika, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-47/2024-15 od 31. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 11. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-47/2024-15 od 31. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-410-16/20-01/89, urbroj: 513-04- 23-2 od 10. studenog 2023. te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 10. studenog 2023. poništeno je rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Opatija, klasa: UP/I- 410-16/17-02/1, urbroj: 513-07-08-02/20-15 od 4. kolovoza 2020., kojim je utvrđeno da tužiteljica kao univerzalna pravna slijednica na ime porezno-dužničkog odnosa s pravnim prednikom ON, duguje iznos koji na dan smrti ostavitelja, 3. veljače 2007., iznosi 85.254,89 kn (s osnove poreza na dodanu vrijednost iznos od 47.235,09 kn i s osnove poreza na dohodak po godišnjoj prijavi iznos od 38.019,80 kn) te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog razloga propisanih u odredbi članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS), odnosno zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.
Dalje u žalbi tužiteljica daje osvrt na primjenu mjerodavnih odredbi, među ostalim i odredbu članka 24. Općeg poreznog zakona, a prije svega smatra da je i u odnosu na iznos utvrđenog duga došlo do nastupa zastare naplate duga. Protivno utvrđenju upravnih tijela, kao i suda smatra da je došlo do zastare naplate svih potraživanja, što proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatije, poslovni broj: P-284/2019 od 4. ožujka 2020. Dalje u žalbi tužiteljica navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, pri čemu daje osvrt na nastup zastare prava na naplatu u odnosu na svaki od utvrđenih iznosa s osnove poreznih obveza pojedinačno. Dodaje da se zastarjela tražbina ne može namiriti niti iz opterećene stvari, u smislu odredaba Općeg poreznog zakona važećeg u vrijeme zasnivanja založnog prava i mišljenju Porezne uprave broj: 410-01/09-01/91 od 22. svibnja 2009.
Zaključno, tužiteljica smatra da je sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka i time jer nije proveo daljnji dokazni postupak, iako smatra da su predloženi dokazi bili ključni za donošenje pravilne odluke u predmetnoj stvari. Smatra da se opisanim postupanjem suda i upravnih tijela stvaraju nepotrebni troškovi za stranke postupka, a što je protivno načelu ekonomičnosti. Dodaje i da je sud izmijenio zapisnik od 31. siječnja 2025. na pobliže navedeni način.
Tužiteljica predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu, kao i tuženikovo rješenje te prvostupanjsko rješenje od 4. kolovoza 2020. te naloži tuženiku da tužiteljici naknadi nastale troškove uz pripadajuće zakonske zatezne kamate. Podredno tužiteljica predlaže da se prvostupanjska presuda poništi i predmet vrati sudu na ponovni postupak. Tužiteljica u žalbi traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže navedenom iznosu.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, pri čemu Sud na razloge ništavosti pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 134. stavka 1. ZUS-a Sud je ocijenio da žalbeni navodi nisu osnovani.
7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je rješenjem tuženika od 10. studenog 2023. u povodu žalbe tužiteljice poništeno prvostupanjsko rješenje od 4. kolovoza 2020. te predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
8. Odredba članka 117. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) propisuje da kad je za donošenje novog rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.
9. Stoga je, prvostupanjski sud pravilno zaključio da prvostupanjsko tijelo u postupku izvršenja presude poslovni broj: Us I-1683/2019-19 od 9. lipnja 2020. nije postupilo u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama iznesenim u toj odluci, u vezi nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga, na što je dužno paziti po službenoj dužnosti, a jer kod ocjene o nastupu zastare nije uvažilo primjedbe suda u vezi parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalnoj službi u Opatiji pod poslovnim brojem: P-248/2019 te utjecaja presude koja je donesena u tom parničnom postupku. Sljedno tome pravilno je tuženik utvrdio da se prvostupanjsko tijelo u postupku izvršenja presude od 9. lipnja 2020. nije postupilo u skladu s navedenim uputama i primjedbama suda, a zbog čega je bilo osnove da se prvostupanjsko rješenje poništi i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak sukladno odredbi članka 117. stavka 2. ZUP-a. Naime, tuženik je ocijenio da se na temelju podataka spisa ne može nedvojbeno utvrditi je li u predmetnom slučaju nastupila zastara prava na naplatu duga utvrđenog s navedenih osnova, a što je od značaja i za utvrđivanja obveza iz porezno-dužničkog odnosa tužiteljice kao univerzalnog pravnog slijednika, budući da prema odredbi članka 26. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16. – dalje: OPZ) prava iz porezno-dužničkog odnosa prestaju zastarom.
10. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda donesena uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava, a razlozi na kojima se presuda temelji su obrazloženi, jer presuda sadrži valjane, dostatne i relevantne razloge.
11. Tužiteljica u nastavku postupka pred prvostupanjskim upravnim tijelom može isticati sve žalbene navode, uključujući razloge koji se tiču ishoda navedenog parničnog postupka i njegovog utjecaja na donošenje novog prvostupanjskog rješenja u tom postupku, ali nisu odlučni za donošenje drukčije odluke u ovom postupku i za ocjenu zakonitosti prvostupanjske presude.
12. Stoga, a kako je ovaj Sud ocijenio da nisu osnovani žalbeni razlozi kojima tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu. Odluka o trošku je utemeljena na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 11. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
