Poslovni broj: Usž-1413/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka zapisničara, u upravnom sporu tužitelja A.M. AUTO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 06414048759, zastupan po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Miljenko Mrakovčić & Bojan Milić u Rijeci, A. Medulića 5, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak; Zagreb, Katančićeva 5, OB: 18683136487, radi ukidanja PDV identifikacijskog broja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1122/2024-6 od 3. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 11. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1122/2024-6 od 3. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-410-19/22-01/39, urbroj: 513-04-24-2 od 7. lipnja 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Umag, klasa: UP/I-410-19/2015-003/321, urbroj: 513513-07-18-03/22-38 od 3. svibnja 2022. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), odnosno zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Dalje u žalbi tužitelj prije svega prigovara načinu utvrđivanja njegove povezanosti i trgovačkog društva Automarketing d.o.o., kao i kontinuitet u preprodaji vozila, a slijedno tome i o postojanju zlouporabe prava. Tužitelj u žalbi navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku. Prije svega ukazuje na ključne okolnosti, tj. da pravni slijednik trgovačkog društva Automarketing d.o.o. ima valjani i aktivni PDV ID broj, da je upisan u registar trgovaca rabljenih motornih vozila, da se protiv njega ne vodi kazneni postupak, da je odgovorna osoba tužitelja osoba koja nije osuđivana, kao i da je trgovačko društvo A.M. AUTO d.o.o. porezni obveznik, a ne odgovorna osoba društva. Stoga smatra da okolnost povezanosti između ĐK, kao zaposlenika društva Automarketing i društva A. M. AUTO d.o.o. u kojem ĐK ima funkciju direktora, nije odlučna, tj. nije od utjecaja na donošenje pravilne odluke u konkretnom slučaju. Tužitelj dodaje da je u vrijeme podnošenja žalbe već upisan kao registrirani trgovac rabljenim motornim vozilima, čime se potvrđuje da ispunjava i propisane pretpostavke iz članka 19. a) Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, što znači da pravodobno podmiruje porezne i carinske obveze, kao i da je subjekt koji nije kršio ili ponavljao kršenje odredbi poreznih ili carinskih propisa, a te činjenice da prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao, unatoč izričitim prigovorima tužitelja da dokazi o postojanju rizika od porezne evazije nisu dostavljeni, niti je s njima tužitelj kao porezni obveznik upoznat. Tužitelj s tim u vezi ukazuje i na povredu prava na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske. Dodaje da i činjenica da je pravni slijednik društva Automarketing d.o.o. društvo New Vision auto d.o.o., koji ima aktivan PDV ID broj, a što dalje ukazuje da se tvrdnja o povezanim društvima čini bespredmetnom u kontekstu ovdje poreznog obveznika. Dalje u žalbi tužitelj ukazuje na kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih i u drugim postupcima, npr. u prekršajnom postupku. Dodaje da je zaključkom Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Službe RGP Pazin od 14. veljače 2024. obustavljen postupak korištenja gotovinskog pologa kao instrumenta osiguranja obveze PDV-a u predmetu stjecanja rabljenog vozila od strane društva A.M. AUTO d.o.o., koji je započeo 2022. To stoga, jer su nadležna tijela izvršila provjeru pravilnosti naplate PDV-a te utvrdila da je poseban postupka oporezivanja marže zakonito proveden, a time su se stekli uvjeti za obustavu postupka naplate PDV-a. Dodaje da niti kazneni postupak pokrenut protiv društva Automarketing d.o.o. i odgovorne osobe društva A.M. AUTO d.o.o. ne predstavlja odnos na koji bi se mogla primijeniti odredba članka 49. stavka 1. Općeg poreznog zakona, jer ta odredba propisuje situaciju izvršavanja obveza iz porezno-dužničkog odnosa, u kojem povezana društva predstavljaju jedan rizik, a ne pitanje osnovanosti dodjele PDV ID broja. Dalje u žalbi tužitelj dodaje da su zaključci izneseni u konkretnom postupku primjer eklatantnog postupanja protivno temeljnim konvencijskim postulatima i standardima.

Tužitelj u žalbi dodaje da Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) u svojim odlukama razmatra utjecaj kaznenih odluka na sve aspekte civilnog života, zbog čega ističe i temeljni postulat kaznenog postupka da optužba mora dokazati krivnju "iznad razumne sumnje", a svako drugačije postupanje predstavlja povredu prava na pravično suđenje, što je ESLJP već izrazi u nizu odluka (npr. Ajdarić protiv Hrvatske odluka od 13. prosinca 2011., kao i odluka Melich i Beck protiv Češke od 24. srpnja 2008.). Također ukazuje i na odluku Telfner protiv Austrije od 20. ožujka 2001. Dalje ističe da je i u drugim odlukama teret dokazivanja na tužiteljstvu, a svaka sumnja je u korist optuženika, a koje stajalište je već izneseno u nizu odluka ESLJP. S time u vezi tužitelj smatra legitimnim pitanje zbog čega se u konkretnom postupku izdavanja PDV ID broja polazi od presumpcije krivnje odgovorne osobe društva koje je porezni obveznik, a što predstavlja promjenjivu kategoriju, sve dok se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi kazneno djelo i kaznena odgovornost.

Zaključno, tužitelj smatra da je ukidanje predmetnog PDV ID broja preuranjeno, jer se još uvijek nisu ispunile pretpostavke iz članka 156. stavka 5. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost u odnosu na poreznog obveznika, zbog čega je mjerodavno materijalno pravo primijenjeno na činjenicu da još uvijek nije dokazano počinjenje kaznenih djela od strane osobe ovlaštene za zastupanje društva, ovdje poreznog obveznika.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu te odluči na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti i poništi osporena rješenja, a tuženika obveže da tužitelju naknadi troškove postupka. Podredno, tužitelj predlaže da sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje. Tužitelj u žalbi traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 134. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da su osporena rješenja donesena u ponovnom postupku, jer je prvostupanjski sud presudom, poslovni broj: 10 Us I-1582/2021-6 od 1. travnja 2022. poništio tuženikovo rješenje od 11. studenog 2021. i prvostupanjsko rješenje od 26. svibnja 2021., uz napomenu da je tuženik vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda, tj. ocijeniti sve prigovore tužitelja te za odluku iznijeti valjane razloge.

Dalje, iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je u ponovnom postupku doneseno prvostupanjsko rješenje kojim je po službenoj dužnosti ukinuto rješenje, klasa: UP/I-410-19/2015-003/321, urbroj: 513-007-28-007- 2015-2 od 28. svibnja 2015., kojim je tužitelju dodijeljen PDV identifikacijski broj.

7. Članak 77. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20. – dalje: ZPDV), kao i članak 156. stavak 5. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17., 128/17., 1/19., 1/20., i 1/21. – dalje: Pravilnik) propisuju uvjete pod kojima će porezna uprava ukinuti dodijeljeni PDV identifikacijski broj, ako utvrdi da postoje dokazi o zloupotrebi PDV identifikacijskog broja ili ako utvrdi da je porezni obveznik koristio PDV identifikacijski broj tako da je drugim poreznim obveznicima neopravdano omogućio odbitak pretporeza te ako postoji opravdana sumnja na prijevaru.

8. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj zatečen u posjedu motornog vozila na koje nije na propisani način obračunat ili plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj, tj. da je primio predmetno motorno vozilo u posjed iako je znao da je u nezakonitoj uporabi na području Republike Hrvatske, a zbog čega je Carinski ured Pula – Pola donio porezno rješenje, klasa: UP/I-471-01/20- 15-178, urbroj: 513-02-6025/23-20-28 od 20. studenog 2020., kojim je solidarnim dužnicima, odnosno tužitelju i trgovačkom društvu Automarketing d.o.o. utvrdio poreznu obvezu na ime posebnog poreza na motorna vozila. Također je tijekom nadzora utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 10. ožujka 2020. do 2. lipnja 2020. na područje Republike Hrvatske unio tri motorna vozila radi daljnje prodaje, a na opisani način je obavljao djelatnost prodaje motornih vozila na području Republike Hrvatske, iako nije bio upisan u registar trgovaca rabljenih motornih vozila. Zbog navedenog je tužitelju utvrđena i prekršajna odgovornost, a ujedno je tužitelj provodio obračunska plaćanja sa društvom Automarketing d.o.o., koje društvo je bilo blokirano, a na taj način je došlo do međusobnih pogodovanja između tužitelja i tog trgovačkog društva, u odnosu na naplatu i podmirenje međusobnih tražbina.

Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je provedena istraga protiv više državljana Republike Hrvatske, među kojima je i odgovorna osoba pravne osobe, ovdje tužitelja, zbog osnovane sumnje da su počinili kaznena djela zločinačkog udruženja utaje poreza ili carine, pomaganja u utaji poreza ili carine te krivotvorenja službenih ili poslovnih isprava, tj. da su oštetili Državni proračun Republike Hrvatske s osnove neobračunatog i neplaćenog PDV-a u iznosu od najmanje 4.391.248,02 kn. Također proizlazi da je nakon provedene istrage podignuta optužnica protiv odgovorne osobe u društvu A.M. AUTO d.o.o. i društva Automarketing d.o.o., zbog počinjenja kaznenih djela zločinačkog udruženja te utaje poreza ili carine, pomaganja u utaji poreza ili carine, krivotvorenja službenih ili poslovnih isprava sve u sastavu zločinačkog udruženja. U prilog tom utvrđenju je rješenje Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: KIR-t-US-47/201 od 13. prosinca 2019., kojim je utvrđeno da je USKOK 11. prosinca 2019. donio rješenje, broj: K- US391/19, K-PO-US-21/19, IS-US-53/19.

9. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da su upravna tijela pravilno zaključila da se radi o povezanim osobama u smislu članka 49. Općeg poreznog zakona, jer je nakon izvršenog uvida u sudski registar Trgovačkog suda u Pazinu, utvrđeno da je KK (ranije: Đ) bila upisana kao član društva i osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva A.M. AUTO d.o.o. u razdoblju od 31. prosinca 2014. do 20. travnja 2020., a ĐK je upisan kao osoba ovlaštena za zastupanje 20. travnja 2020. Također proizlazi da je KK bila upisana kao član društva i osoba ovlaštena za zastupanje u trgovačkom društvu Automarketing d.o.o. od 16. siječnja 2013. do 15. svibnja 2020. Osim navedenog, napominje se da su oba trgovačka društva imala sjedište na istoj adresi u [adresa]. Dodaje se da činjenica da je trgovačko društvo Automarketing d.o.o. brisano iz sudskog registra 25. siječnja 2021. nije odlučna za ishod ovog postupka, jer je navedeno društvo poslovalo u razdoblju za koje je izvršen porezni nadzor, odnosno egzistiralo je u odlučnom razdoblju, a nakon toga je pripojeno društvu New line auto d.o.o. iz Buja.

10. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pravilno navodi da porezno odlučne činjenice valja razmotriti i ocijeniti u njihovoj ukupnosti, odnosno prema članku 11. OPZ-a, u skladu s njihovom gospodarskom biti, a da je tijekom provedenog postupka nadzora nesumnjivo utvrđena povezanost tužitelja i navedenog trgovačkog društva, kao i kontinuitet u preprodaji vozila, zbog čega je sud prihvatio zaključke i stajališta poreznih tijela o postojanju zlouporabe prava u konkretnom slučaju.

11. Ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda zakonita, kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava. Za iznesene zaključke je sud u obrazloženju presude dao valjane, dostatne i relevantne razloge, koji otklanjaju bilo kakvu sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke.

12. Kako ovaj Sud nije ocijenio osnovanim žalbene navode kojima tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, jer istaknute razloge ne smatra odlučnim za ishod ovog postupka i donošenje drukčije odluke o predmetnoj stvari, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

13. Slijedom navedenog, ovaj Sud nalazi da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio zakonitost prvostupanjske presude, a niti su osnovani razlozi kojima upire na povredu ustavnih prava.

14. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a. S obzirom da je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, to je i njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu 11. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović