Poslovni broj: Usž-1088/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka zapisničara, u upravnom sporu tužitelja IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi plaće, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1783/2024-8 od 10. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 11. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1783/2024-8 od 10. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-112-07/24-01/554, urbroj: 566- 01/1-24-2 od 24. rujna 2024. te poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, klasa: UP/I-120-02/23-01/3582, urbroj: 511-08-14-24-11 od 12. kolovoza 2024. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava tj. svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS). Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a pri tome iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak o bitnim činjenicama, pogrešno primijenio mjerodavne odredbe materijalnog propisa, što je dovelo do donošenja nezakonite odluke. Tužitelj navodi da mu je osporenim prvostupanjskim rješenjem utvrđena plaća za radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta, jer je na to radno mjesto raspoređen rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova od 10. srpnja 2024., a koje je predmet ocjene zakonitosti u upravnom sporu koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovni broj: Us I-1760/2024, a ishod tog postupka utječe i na ocjenu zakonitosti rješenja o određivanju plaće. Tužitelj smatra da se radi o vezanim predmetima, a da je nezakonit raspored od utjecaja i za određivanje plaće. Dalje u žalbi tužitelj daje osvrt na odredbe članka Zakona o državnim službenicima te Zakona o policiji, a dodaje da u razdoblju od 1. svibnja 2022. do 10. srpnja 2024. nije bio raspoređen, što znači da se policijski službenik automatski stavlja na raspolaganje po isteku roka od 2 mjeseca od dana stupanja na snagu Pravilnika o unutarnjem redu, a što dalje znači da je do donošenja rješenja o rasporedu od 10. srpnja 2024. imao pravo na plaću i ostala prava iz radnog odnosa prema ranijem rješenju, jer je osporeno prvostupanjsko rješenje doneseno po proteku roka od dva mjeseca od stupanja na snagu Pravilnika, tj. doneseno je 10. srpnja 2024. Stoga tužitelj smatra da mu pripada pravo na plaću koju je ostvarivao za razdoblje od 1. svibnja 2022. do 10. srpnja 2024. u smislu članka 65. Zakona o policiji, prema ranijem rješenju o rasporedu.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu te osporena rješenja, a tuženiku naloži da mu naknadi troškove postupka. Tužitelj u žalbi traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6. Iz spisa predmeta, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke te činjenice koje je sam utvrdio, a nakon ocjene svih činjeničnih i pravnih pitanja je tužbeni zahtjev odbio pozivom na odredbu članka 116. stavka 1. ZUS-a, ocijenivši tužbene navode neosnovanima.

7. Prvostupanjski sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za provođenje daljnjeg dokaznog postupka, ocijenivši da nisu nužni, a niti odlučni za rješavanje predmetne stvari, jer se može donijeti pravilna i zakonita odluka već na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku.

8. Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj za razdoblje od 1. svibnja 2022. do 31. prosinca 2023. bio raspoređen u Policijsku upravu Istarsku, Policijsku postaju Poreč, na radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta na temelju rješenja Ministarstva unutarnjih poslova od 10. srpnja 2022. Prema točki 2. izreke tog rješenja žalba ne odgađa izvršenje rješenja, što znači da je to rješenje izvršno dostavom tužitelju, a u točki 3. izreke rješenja se određuje da će se plaća utvrditi posebnim rješenjem. Presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: Us I-1760/2024-2 od 3. veljače 2024. je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje tuženikovog rješenja od 12. rujna 2024. i prvostupanjskog rješenja od 10. srpnja 2024.

9. Prema odredbi članka 78. Zakona o policiji („Narodne novine“ 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.), važećoj u vrijeme pokretanja postupka, plaća policijskog službenika se sastoji od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima. Osnovnu plaću čine umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža. Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta sastoji se od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak specifičnosti policijske službe. Člankom 80. tog Zakona propisano je, da vrijednost koeficijenta složenosti poslova radnih mjesta, visinu dodatka na specifičnost policijske službe te visinu dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima na temelju klasifikacije radnih mjesta policijski službenika.

10. U predmetnom slučaju nije sporno da je osporeno prvostupanjsko rješenje (od 12. kolovoza 2024.) doneseno nakon što je u ponovnom postupku rješenjem od 10. srpnja 2024. tužitelj raspoređen s danom 1. svibnja 2022. do 31. prosinca 2023. na predmetno radno mjesto (policijski službenik za obradu kriminaliteta).

11. Sukladno navedenom, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da ishod upravnog spora koji se vodi u vezi rasporeda tužitelja na radno mjesto nije odlučan za ocjenu zakonitosti osporenih rješenja kojima je tužitelju utvrđena plaća, jer je rješenje od 10. srpnja 2024. kojim je tužitelj raspoređen na navedeno radno mjesto postalo izvršno dostavom tužitelju, a što je bila osnova da se tužitelju utvrdi plaća posebnim rješenjem. Također pravilno dodaje prvostupanjski sud da svi navodi koji se tiču ocjene zakonitosti rasporeda na radno mjesto je tužitelj mogao isticati u posebnom upravnom sporu, ali ti navodi nisu odlučni za ocjenu zakonitosti osporenih rješenja i određivanje plaće u ovom postupku.

12. Ovaj Sud u osvrtu na žalbene navode ističe da tužitelj u slučaju povoljnog ishoda žalbenog postupka i ocjene rješenja o rasporedu nezakonitim, ima na raspolaganju dopuštena pravna sredstva i novi obračun plaće, ali ishod tog postupka nije od utjecaja za ocjenu pravilnosti i zakonitosti prvostupanjske presude, odnosno osporenih rješenja koja su i prema ocjeni ovog Suda pravilno donesena sukladno članku 78. Zakona o policiji te prema rasporedu na radno mjesto utvrđeno rješenjem od 10. srpnja 2024. Sljedno tome, žalbeni navodi kojima tužitelj ističe da mu je plaću trebalo utvrditi prema ranijem rješenju o rasporedu nisu osnovani, a niti odlučni za ishod ovog postupka i donošenje drukčije odluke o predmetnoj stvari. Također nije osnovan ni žalbeni navod da prvostupanjski sud nije dao odgovor na sva bitna pitanja u obrazloženju prvostupanjske presude, jer je sud iznio valjane, dostatne i relevantne razloge zbog kojih je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim, ocijenivši sve tužbene razloge pojedinačno. Posebno je sud naveo da je rješenje od 10. srpnja 2024. o rasporedu tužitelja na radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta postalo izvršno, jer žalba protiv tog rješenja nema suspenzivan učinak, a što je dalo osnovu da se plaća tužitelju utvrdi posebnim rješenjem, u skladu s radnim mjestom na koje je tužitelj tim rješenjem raspoređen.

13. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio zakonitost prvostupanjske presude, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS -a, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

14. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a. S obzirom da je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, to je i njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu 11. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović