Poslovni broj: Usž-2055/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ĐNC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726 , radi poništenja rješenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4702/2024-6 od 17. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 11. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4702/2024-6 od 17. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-112-07/24-01/259, urbroj: 566- 01/14-24-3 od 27. rujna 2024. i rješenja Porezne uprave, Središnjeg ureda, klasa: UP/I-112-01/24-01/144, urbroj: 513-07-21-08-24-2 od 28. ožujka 2024.
2. Rješenjem tuženika od 27. rujna 2024. je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 28. ožujka 2024., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice, državnog službenika – viši upravni savjetnik za naplatu, ovrhu, stečajeve i likvidacije u Poreznoj upravi (koeficijent 1,697), za ispravak prevođenja i potvrđeno je prevođenje radnog mjesta u novo radno mjesto viši savjetnik (koeficijent 2,10).
3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), odnosno zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.
Dalje u žalbi tužiteljica daje osvrt na mjerodavne odredbe propisa na temelju kojih su donesena osporena rješenja, a posebno napominje da sud uopće nije razmatrao njezine prigovore vezano uz način rješavanja prethodnog pitanja, tj. zakonitost rješenja o rasporedu i na temelju toga pripadajućeg koeficijenta. Tužiteljica smatra da je u predmetnom slučaju bilo osnove za prekid upravnog spora, odnosno da se o prethodnom pravnom pitanju odluči u razumnom roku, jer od toga ovisi i njezino pravo na isplatu plaće, tj. visina koeficijenta za obračun plaće. Dodaje da je i rješenje o rasporedu na radno mjesto nezakonito, odnosno da je došlo do povrede njezinih ustavnih prava, a u vezi toga da je Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova provela ispitni postupak i izvela upozorenje i preporuku Ministarstvu financija, Poreznoj upravi Ev. broj: PRS01-06/20-27, urbroj: 13-20-08 od 21. listopada 2020. Dalje u žalbi tužiteljica u bitnom iznosi prigovore koji se tiču ocjene zakonitosti drugih rješenja kojima se određuje koeficijent za obračun plaće, odnosno ranija rješenja koja se u ovom postupku prevode. Smatra da je sud bio u obvezi ocijeniti zakonitost rješenja od 20. prosinca 2020., kojim joj je određen sporni koeficijent, u vrijeme korištenja roditeljskog dopusta, a pri tome upire i na povredu odredbi Zakona o suzbijanju diskriminacije. Napominje da je odredbe tog Zakona trebalo uvažiti kod prevođenja naziva njezinog radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće, a da je u tom pravcu ukazivala i tijekom ranijih postupaka, a i ovog postupka. Dodaje da joj se, u slučaju drugačijeg rješenja o rasporedu tj. u slučaju ocjene da je rješenje o rasporedu nezakonito, daje mogućnost da pokrene obnovu postupka prevođenja koeficijenata, što predstavlja prekomjeran teret u odnosu na legitiman cilj koji se želi postići Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Dodaje da je u konkretnom slučaju došlo do pretjeranog formalizma u odlučivanju na njezinu štetu, jer su iznesena pravna stajališta proizvod "mehaničke", primjene prava, bez uvažavanja konteksta i pravnog problema u cjelini. U tom pravcu tužiteljica prigovara povredi ustavnih prava, pri čemu se poziva i na ustavnosudsku praksu, tj. stajališta iznesena u pobliže navedenim presudama Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Tužiteljica predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 134. stavom 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužiteljica ranijim rješenjem Ministarstva financija – Središnjeg ureda Porezne uprave od 7. prosinca 2020. bila raspoređena na radno mjesto višeg upravnog savjetnika za naplatu, ovrhu, stečajeve i likvidacije. Dalje proizlazi da je na temelju članka 16. stavka 1. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u državnoj službi ("Narodne novine", 22/24. i 33/24. – dalje: Uredba), u vezi primjene Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama ("Narodne novine", 155/23. – dalje: Zakon), način prevođenja posebnih naziva radnih mjesta u državnoj službi utvrđenih dosadašnjim propisima u nove nazive radnih mjesta, s pripadajućim platnim razredima i koeficijentima za obračun plaće, se utvrđuju u Tablici 5, koja se nalazi u prilogu i čini sastavni dio Uredbe, a odnosi se na model prevođenja posebnih radnih mjesta pa je tako radno mjesto višeg upravnog savjetnika (Porezna uprava), s koeficijentom za obračun plaće 1,697 prevedeno u radno mjesto višeg savjetnika s koeficijentom za obračun plaće 2,10. Sukladno tome je i izvršeno prevođenje radnog mjesta tužiteljice prvostupanjskim rješenjem od 28. ožujka 2024., zbog čega je tuženik žalbu tužiteljice izjavljenu protiv tog rješenja odbio kao neosnovanu, a i prvostupanjski sud je prihvatio navode iznesene u tuženikovom rješenju te tužbeni zahtjev odbio pozivom na članak 116. stavak 1. ZUS-a, kao neosnovan.
7. U točki VI. izreke rješenja od 7. prosinca 2020. se navodi da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, što znači da je to rješenje postalo izvršno dostavom tužiteljici, a zbog čega nisu odlučni razlozi koje tužiteljica iznosi u žalbi, a koji se tiču ocjene zakonitosti tog rješenja, niti okolnost da o njezinoj žalbi, koju je izjavila protiv tog rješenja, tuženik nije odlučio. Sud u obrazloženju prvostupanjske presude pravilno navodi da izjavljena žalba protiv navedenog prvostupanjskog rješenja nema suspenzivan učinak, zbog čega je dostavom tužiteljici rješenje proizvelo pravni učinak rasporeda tužiteljice na radno mjesto višeg upravnog savjetnika za naplatu, ovrhu, stečajeve i likvidacije. Sukladno tome da je pravilno i zakonito navedeno prvostupanjsko rješenje, koje je potvrđeno od strane tuženika, a, ocjena zakonitosti rješenja o rasporedu od 7. prosinca 2020. nije predmet ovog postupka, već posebnog upravnog postupka. Dodaje se i da u slučaju pozitivnog ishoda tog postupka, koji bi potencijalno doveo do drugačijeg rasporeda, tužiteljica ima mogućnost u smislu članka 123. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.) pokrenuti obnovu postupka prevođenja.
8. Postupajući na opisani način, prvostupanjski sud, prema ocjeni ovog Suda, nije povrijedio odredbe ZUS-a, tj. nije počinio bilo kakvu postupovnu povredu koja bi bila od utjecaja na zakonitost pobijane presude. S obzirom na relevantnost razloga koji su izneseni u obrazloženju pobijane presude, u konkretnom slučaju sud nije doveo u pitanje ostvarenje ustavnih prava tužiteljice, na koje ukazuje u žalb i. Ovaj Sud ocjenjuje da opseg obrazloženja prvostupanjske presude u bitnim elementima odgovara "mjerilu dostatnosti", tj. da izneseni razlozi isključuju bilo kakvu sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke. Stoga, navodi kojima tužiteljica upire na nerazumno dugotrajno vođenje postupka u vezi ocjene zakonitosti rješenje od 7. prosinca 2020. nije od utjecaja na ishod ovog postupka, a niti su odlučni razlozi kojima upire na pretjerani formalizam u postupanju suda, jer sud postupanjem tijekom upravnog spora nije povrijedio temeljna načela postupka i ustavna prava tužiteljice, uključujući i načelo razmjernosti, na koje izričito ukazuje u žalbi. Naime, ocjena zakonitosti ranijeg rasporeda tužiteljice na radno mjesto je predmet ocjene u posebnom postupku, a ne radi se o prethodnom pravnom pitanju zbog kojeg bi postupak u konkretnoj stvari trebalo prekinuti. U vezi toga je sud pravilno zaključio da se radi o izvršnom rješenju o rasporedu na radno mjesto, koje je bilo temelj za donošenje osporenog prvostupanjskog rješenja od 28. ožujka 2024.
9. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da tužiteljica nije s uspjehom osporila zakonitost prvostupanjske presude, a niti su osnovani navodi o povredi ustavnih prava.
10. Kako ovaj Sud nije ocijenio osnovanim razloge zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 11. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
