Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-1047/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Tomislavu Aralici, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja HEP–PLIN d.o.o., Osijek, Ulica cara Hadrijana 7, OIB: 41317489366, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv ovršenika Breakfast j.d.o.o., Zagreb, Ulica Henrika Degena 3, OIB: 24396216981, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 85591/2024-2 od 3. travnja 2025., dana 9. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-85591/2024-2 od 3. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"Odbija se zahtjev za naknadu troška ovršnog postupka od 27. rujna 2024., kao neosnovan."
2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), koji se u ovršnom postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ), predlažući isto preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova postupka, a pošavši od utvrđenja da je ovrhovoditelju trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 77,73 eur-a već dosuđen rješenjem prvostupanjskog suda od 26. veljače 2024.
5. I u sudskoj praksi prevladalo je stajalište da se troškovi izravne naplate priznaju kao troškovi ovršnog postupka, a takav je zaključak prihvaćen i na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova s Građanskim odjelom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji je održan 29. ožujka 2018.
6. Međutim, iz postupanja ovrhovoditelja na što ukazuje i dokumentacija u predmetu, proizlazi po pravnom shvaćanju ovoga drugostupanjskog suda, da je ovrhovoditelj izabrao način ostvarivanja prava na troškove izravne naplate prema kojem naplati troškova nema kraja, jer svaka izravna naplata troškova postupka podrazumijevala bi daljnje troškove, a što jasno proizlazi i iz predmetnog rješenja, što je neprihvatljivo i protivno načelima ekonomičnosti postupka sadržanom u čl. 10. st. 1. ZPP i načelu zaštite ovršenika sadržanom u čl. 6. OZ, pri čemu se vodi računa i o načelu zaštite ovrhovoditelja koji nesporno treba omogućiti ostvarenje tražbine u cijelosti pa tako i sporedne tražbine kao što su troškovi postupka.
7. Odredbom čl. 6. OZ propisano je kako će se pri provedbi ovrhe paziti na dostojanstvo ovršenika te na to da ovrha za njega bude što manje nepovoljna, što između ostaloga znači i da za ostvarenje tražbine ovrhovoditelja treba izabrati pravni put kojim će se to postići, a moguć je i dopušten, dok je odredbom čl. 10. st. 1. ZPP propisano kako sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova.
8. Kada bi se prihvatio način ostvarivanja prava na troškove izravne naplate koji je izabrao ovrhovoditelj, naplati troškova ne bi bilo kraja jer bi svaka izravna naplata troškova postupka podrazumijevala daljnje troškove, što je neprihvatljivo i protivno navedenim načelima, a što se u predmetnom slučaju i dogodilo, a jasno proizlazi iz sadržaja pobijanog rješenja.
9. Ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troškova izravne naplate o kojim troškovima odlučuje sud u ovršnom postupku, kako je i propisano u odredbi čl. 14. st. 7. OZ, na kojem je ovrhovoditelj utemeljio svoj prethodni zahtjev.
10. Odredbom čl. 14. st. 7. OZ-a propisano je i da sud u ovršnom postupku u kojemu odlučuje o troškovima postupka određuje, na prijedlog stranke, ovrhu radi njihova ostvarenja.
11. Na taj način, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, mogao je postupiti i ovrhovoditelj pa bi svoju tražbinu po osnovi troškova izravne naplate ostvario bez daljnjih troškova koji nastaju kada se odluči za put izravne naplate, a koji put doista podrazumijeva mogućnost nastajanja daljnjih troškova unedogled pa na određeni način predstavlja kažnjavanje ovršenika zbog neplaćanja, jer bi sud stalno donosio nova rješenja o naknadi troškova izravne naplate troškova ovršnog postupka koja bi se tretirala kao ovršne odluke suda na temelju kojih bi ovrhovoditelj tražio izravnu naplatu i svaki put zahtijevao nagradu za poduzete radnje što institut naplate troškova izvransudske ovrhe i izravne naplate dovodi do apsurda.
12. Ovrhovoditelj je dakle mogao podnijeti sudu i prijedlog za ovrhu troškova izravne naplate pa bi sud odredio ovrhu na novčanoj tražbini po računu (čl. 204. OZ-a) i dostavio to rješenje Financijskoj agenciji na provedbu. To bi ujedno bila i jedina osnova za plaćanje troškova postupka koja bi nastala i koju bi Agenciji dostavio sud pa ovrhovoditelj ne bi imao troškove izravne naplate koji su mu nastali zato što se odlučio za put izravne naplate na temelju rješenja suda o troškovima postupka izravne naplate, a to je doista nepotrebno gomilanje troškova, a takav pristup u suprotnosti je s ranije navedenim načelima ekonomičnosti postupka i zaštite dostojanstva ovršenika a konačno i s pravnom prirodom troškova postupka kao akcesorne i sporedne tražbine.
13. Ovdje se posebno naglašava, da sud prilikom postupanja po čl. 14. st. 7. OZ ne bi valjano mogao odbaciti prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima pozivajući se na čl. 211. OZ, jer bi ovrhovoditelj već u zahtjevu za naknadu troškova postupka postavio i zahtjev za određivanje ovrhe u skladu s odredbom čl. 14. st. 8. OZ. Dakle, ne tek nakon što rješenje o troškovima postane pravomoćno i ovršno, a na isti bi način mogao predložiti i određivanje ovrhe radi naplate troškova te ovrhe ako bi pritom nastali neki troškovi.
14. Stoga, uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako ovrhovoditelj nema pravo na naknadu daljnjih troškova izravne naplate nastalih time što je zatražio izravnu naplatu na temelju odluke prvostupanjskog suda o troškovima izravne naplate, jer je imao mogućnost predložiti da sud u istom postupku odredi ovrhu pa se troškovi daljnje izravne naplate smatraju nesvrsishodnima – nisu bili potrebni za ovrhu (čl. 14. st. 4. OZ).
15. Slijedom iznesenog i jer tijekom prvostupanjskog postupka nisu počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Zagrebu, 9. rujna 2025.
Sudac:
Tomislav Aralica
