REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-2602/2025-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Borisa Markovića, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, Varaždin, Pavlinska 5, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za financije i proračun, OIB: 56204655363, Zadar, B. Petranovića 8, radi utvrđenja poreza na kuću za odmor, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1535/2023-11 od 18. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1535/2023-11 od 18. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelj ice za poništenje rješenja tuženika, Klasa: UP/II-410-15/21-01/137, Urbroj: 2198- 12-03/1-23- 4 od 31. ožujka 2023. godine. Osporenim rješenjem tuženika, odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za komunalni sustav i imovinsko pravne poslove Grada Paga, Klasa: UP/I-410-15/21-01/1906, Urbroj: 2198/24-03/07- 21-1 od 23. veljače 2021., kojim je tužiteljici utvrđen porez na kuću za odmor za 2021. za kuću na adresi [adresa], površine 400,00 m2, u iznosu od 6.000,00 kuna.

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu u kojoj navodi kako je rješenje tuženika nezakonito, kao što je i nezakonita presuda prvostupanjskog suda. Ističe da iz računa koje je priložila uz podnesak od 15. siječnja 2025. razvidno kako Komunalno društvo Pag u lipnju i srpnju mjesecu tekuće godine vrši očitanja potrošnje vode dok se u prvom, drugom i četvrtom godišnjem kvartalu vrši paušalno plaćanje te u tom istom razdoblju naprosto nema očitanja potrošnje vode, što nikako ne znači da je potrošnja u tim razdobljima 0 m3. Stoga, nije prihvatljiv ni točan zaključak prvostupanjskog suda kako tužiteljica nije osporila utvrđenja i navode poreznih tijela vezano uz privremeno korištenje predmetne kuće, kao i da nije osporila ocjenu izvedenih pisanih dokaza o podacima o utrošenoj količini električne energije te dinamici njihove potrošnje. Naprotiv, čvrsti materijalni dokazi (računi za utrošak vode i struje), koje je tužiteljica priložila, ukazuju kako je ocjena poreznih tijela o sezonskoj potrošnji vode paušalna. Što se tiče pravnih stajališta, tužiteljica se pozvala na zakonsku definiciju prebivališta te upute Porezne uprave glede poreznog tretmana prebivališta. Tužiteljica se pozvala i na članak 3. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama kojim je propisano da se o pravnom stanju nekretnina na području Republike Hrvatske, mjerodavnom za pravni promet, vode zemljišne knjige, a koju odredbu porezna tijela također nisu poštivala. Temeljem iznijetog, tužiteljica predlaže uvažiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, uključivo i sastav žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dao odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica vlasnica kuće – objekta na adresi [adresa], površine 400 m2 te na istoj adresi ima prijavljeno prebivalište.

7. Člankom 25. Zakona lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16. i 101/17., dalje u tekstu ZLP) propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

8. U smislu odredbe članka 2. točke 12. ZLP-a kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

9. Iz spisa predmeta proizlazi kako je upravno tijelo u provedenom postupku pribavilo energetsku karticu HEP-a i stanje brojila (potrošnja vode) Komunalnog društva Pag d.o.o. [adresa], za predmetnu kuću koja se nalazi na adresi u [adresa]. Iz energetske kartice HEP-a utvrđeno je da je na adresi predmetne nekretnine u razdoblju od 01. studenoga 2020. do 30. travnja 2021. bila evidentirana potrošnja električne energije od 84 kWh, dok je u razdoblju od 30. travnja do 31. listopada 2021. evidentirana potrošnja od 456,20 kWh. Iz izvatka o potrošnji vode Komunalnog društva Pag d.o.o. [adresa] utvrđeno je da je potrošnja zabilježena samo tijekom lipnja, srpnja i kolovoza 2021., te lipnja i srpnja 2022., dok na predmetnoj adresi u ostalim mjesecima nije bilo nikakve potrošnje vode.

10. Prema ocjeni ovoga Suda, na tako utvrđeno činjenično stanje koje proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužiteljici predmetna nekretnina ne služi za stalno stanovanje, tim više što se svi računi za potrošnju vode i električne energije tužiteljici dostavljaju na adresu [adresa], pa je prvostupanjski sud na temelju gore citiranih odredaba pravilno ocijenio zakonitim rješenja tijela prvog stupnja i tuženika kojima je tužitel jici utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor za 2021. godinu u iznosu od 6.000,00 kn.

11. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice pa je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

12. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je u predmetnom postupku utvrdio sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje predmetne upravne stvari te je pri tom naveo razloge koji su odlučni pri ocjeni dokaza. Činjenica da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine nije odlučna niti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari jer je iz dokaza koji su provedeni tijekom postupka vidljivo da je nekretnina tijekom 2020. korištena samo povremeno te činjenica da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine nije odlučna u situaciji kada iz ostalih izvedenih dokaza proizlazi da se nekretnina koristi samo povremeno.

13. Stoga je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a ovaj Sud žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

14. Obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a ne pripada joj pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu, 11. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan