Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-10/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog NU, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, broj Kzd-8/2023-99 od 19. studenog 2024., u sjednici održanoj 11. rujna 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog NU i branitelja, odvjetnika Krešimira Golubića,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog NU kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda Varaždinu proglašen je krivim optuženi NU da je počinio dva teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - iz članka 166. stavku 2. u vezi s člankom 158. stavkom 5. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. (točka 1. i 2. izreke) za koje su mu utvrđene kazne zatvora, u trajanju od šest godina i četiri mjeseca za kazneno djelo iz točke 1. izreke i u trajanju od šest godina za kazneno djelo iz točke 2. izreke, dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava - iz članka 177. stavka 2. KZ/11. (točka 3. izreke), te je za svako djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca i kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom - iz članka 117. stavka 2. KZ/11.(točka 3. izreke) za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, te je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od trinaest godina i šest mjeseci, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, računajući od trenutka lišenja slobode dana 6. srpnja 2023., pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 70. KZ/11. optuženom NU je izrečena sigurnosna mjera obvezni psihosocijalni tretman, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje dvije godine.

2. Na temelju članka 452. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), protiv optuženog NU odbijena je optužba da bi počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. KZ/11.

3. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženi NU je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točki 1. do 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja te opunomoćenika žrtava.

4. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni, predlaže utvrđenje strože mjere kazne zatvora za kazneno djelo pod točkom 2. i strože jedinstvene kazne zatvora.

4.1. Optuženi NU žali se po branitelju, odvjetniku Krešimiru Golubiću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka s prijedlogom da se uvaži žalba, ukine pobijana presuda i nova rasprava odredi pred izmijenjenim vijećem.

5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik s prijedlogom da se odbije žalba državnog odvjetnika i usvoji žalba optuženika.

6. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

7. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08. izviješteni su optuženik i njegov branitelj, odvjetnik Krešimir Golubić koji su u žalbi to zahtijevali. Prisutnost optuženog NU na sjednici vijeća osigurana je, u smislu članka 475. stavka 7. ZKP/08., uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaj), dok državni odvjetnik, iako uredno pozvan, nije pristupio na sjednicu vijeća pa je ista održana u njegovoj odsutnosti, na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08.

8. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

9. Optuženik u žalbi tvrdi da je iz istih razloga zbog kojih osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, jer da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer je izostala ocjena iskaza oštećene ŽU.

9.1. Protivno prigovoru optuženika, pobijana presuda sadrži jasne, određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama uključujući razloge o ocjeni vjerodostojnosti iskaza oštećene ŽU, međutim, sasvim je drugo pitanje što se optuženik s takvom ocjenom i utvrđenjima ne slaže, a to predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će se odgovoriti u okviru navedene žalbene osnove.

9.2. Stoga nije osnovana optuženikova žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

10. Optuženik u žalbi ističe relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koju vidi u tome da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 407. stavaka 1. i 3. ZKP/08. jer da je pobijana presuda utemeljena na dokazu koji nije izveden na raspravi, a to je utjecalo na presudu. Prigovara obrazloženju pobijane presude u kojem se navodi da je u tijeku dokaznog postupka reproducirana snimka ispitivanja žrtvi ŽU i OU, da je rasprava počela iznova 10. lipnja 2024. i 12. srpnja 2024., da snimke ispitivanja žrtvi ŽU i OU nisu ponovno izvedeni, a kako se upravo na tim dokazima temelji osuđujuća presuda, po ovom žalitelju navedena povreda je utjecala na presudu.

10.1. Međutim, žalitelj zanemaruje da su se stranke, na raspravama koje su počele iznova zbog odgode koja je trajala dulje od tri mjeseca (rasprava 10. lipnja 2024.) te izmjene člana vijeća-porotnika (12. srpnja 2024.) suglasile da se pročitaju svi izvedeni dokazi. Svjedoci-oštećenici ŽU i OU ispitani su na dokaznom ročištu 14. kolovoza 2023. pred istražnim sucem u prisutnosti optuženika i njegovog branitelja, a snimka njihovog ispitivanja reproducirana je na raspravi 19. veljače 2024. u prisutnosti obrane pred istim vijećem za mladež koje je donijelo presudu.

10.2. Dakle, optuženik neosnovano u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja presudu temeljio na dokazima koji nisu izneseni na raspravi. Osim toga žalitelj pogrešno smatra da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 431. ZKP/08. kada je reproducirao snimke ispitivanja oštećenih ŽU i OU, a da za to nisu bili ispunjeni uvjeti propisani u navedenom članku, jer se ovdje radi o primjeni odredbe članka 292. stavka 1. ZKP/08. i članka 115. stavka 2. ZSM. Prema članku 115. ZSM, ako se kao svjedok ispituje dijete oštećeno kaznenim djelom iz članka 113. ZSM, koje u vrijeme ispitivanja nije navršilo šesnaest godina, takvo će se ispitivanje uvijek provesti prema odredbama ZKP/08. o ispitivanju djeteta kao svjedoka (članak 292. stavak 1. ZKP/08.) Kada je dijete ispitano kao svjedok putem stručne osobe s audio- video snimanjem na raspravi će uvijek biti reproducirana snimka ispitivanja. Na temelju članka 292. ZKP/08. ispitivanje će se provesti bez prisutnosti suda i stranaka u prostoriji gdje se dijete nalazi putem audio-video uređaja kojim rukuje stručni pomoćnik. Ispitivanje se provodi uz pomoć psihologa, pedagoga ili druge stručne osobe, a osim kad to nije protivno interesima postupka ili djeteta, ispitivanju prisustvuje roditelj ili skrbnik. Stranke mogu postavljati pitanja djetetu-svjedoku prema odobrenju suda istrage putem stručne osobe. Ispitivanje će se snimiti uređajem za audio-video snimanje, a snimka će se zapečatiti i priključiti zapisniku. Dijete se može samo iznimno ponovno ispitati, i to na isti način. Na temelju članka 43a ZKP/08. kada je žrtva kaznenog djela dijete, pretpostavit će se da postoji potreba za primjenom posebnih mjera zaštite, a to je poseban način ispitivanja i utvrđivanja da je snimka dokaz u postupku.

10.3. Zaključak je i ovog žalbenog suda, imajući u vidu karakter okolnosti zbog kojih je obrana predlagala ponovno ispitivanje ŽU ("pokušaj odnosa sa GU, kao i o gledanju snimaka neprimjerenog sadržaja za djecu na mobitelu") da se osnovano može zaključiti da se ponovnim ispitivanjem oštećenice ne bi utvrdilo bitno drugačije činjenično stanje, već bi se, žrtvu kaznenog djela protiv spolne slobode, djeteta mlađeg od 14 godina, bespotrebno retraumatiziralo, zbog čega je prvostupanjski sud s pravom ocijenio da ju nije potrebno ponovno ispitati.

10.4. Zbog navedenog, zaključak je ovog žalbenog suda da izostankom obrazložene odluke o odbijanju dokaznog prijedloga obrane za ponovo ispitivanje oštećenika, (a za istaknuti je da taj prijedlog nije ponovljen na raspravi koja je 10. lipnja 2024. krenula iznova) nije povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak i jednakost oružja kao njegove bitne komponente.

10.5. Jednako tako, do relativno bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije došlo ni u odnosu na ispitivanje svjedokinje GU (dijete koje nije navršilo četrnaest godina) koja je ispitana prema članku 292. ZKP/08. putem audio-video uređaja na raspravi 16. siječnja 2024., njen iskaz je na raspravi 2. listopada 2024. pročitan i na takav način izvođenja dokaza obrana nije prigovorila.

10.6. Osim toga, propustom objave prvostupanjskog suda da je dovršen dokazni postupak i prelazak na završne govore stranaka, čime optuženik upire na povredu iz članka 440. ZKP/08., valja istaknuti da se ovdje ne radi o relativno bitnoj povredi koja je mogla utjecati na zakonitost presude, jer time nisu povrijeđena optuženikova prava. Tako iz zapisnika s rasprave od 15. studenog 2024. proizlazi da je državno odvjetništvo prije završetka dokaznog postupka protiv optuženika odustalo od kaznenog progona za određena kaznena djela, a optuženik je izjavio da je razumio i da je suglasan s odustankom od kaznenog progona, i nakon toga nije predložio dopunu dokaznog postupka. Stoga izostanak konstatacije na raspravni zapisnik da je dokazni postupak završen, sam za sebe nije od utjecaja na zakonitost presude.

10.7. Dakle, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud presudu temeljio na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi i takvo postupanje nije protivno odredbi članka 450. ZKP/08., jer je savjesnom ocjenom svih dokaza, tako i iskaza oštećene ŽU izveo zaključak da je optuženik počinio kaznena djela iz točke 1. i 2. izreke presude, i na raspravi nije došlo do povrede prava obrane koja bi utjecala ili mogla utjecati na presudu u smislu povrede iz članka 468. stavka 3.

ZKP/08., kako to tvrdi obrana.

11. Najvećim dijelom žalbenih navoda optuženik prigovara ispravnosti utvrđenih činjenica, kritizirajući analizu i ocjenu izvedenih dokaza kako su iznesene u pobijanoj presudi, posebice iskaza oštećene ŽU, iznoseći vlastitu analizu i ocjenu dokaza iz kojih izvlači zaključke suprotne onima iz prvostupanjske presude sugerirajući da se prihvati obrana optuženika da nije spolno zlostavljao kćer ŽU.

11.1. Optuženik nastoji osporiti vjerodostojnost iskaza oštećene ŽU, jer da je iskaz GU, kojoj se oštećena ŽU povjerila, različit od iskaza oštećene, te da iz toga proizlazi da je oštećena ŽU lažno iskazivala.

11.2. Suprotno navodima optuženika, ispravno je sud prvog stupnja prihvatio kao istinit i vjerodostojan iskaz oštećene ŽU. To što oštećenica nije prijateljici GU ispričala sve detalje događaja, ne znači da se spolna zlostava nije dogodila kako sugerira obrana, već očito zbog srama nije govorila o detaljima (kao npr. da je otac svoj spolni organ stavljao u njen). Što se pak tiče razlika u iskazu u odnosu na iskaz svjedokinje GU, one nisu od značaja jer se radi o manje bitnim detaljima koji nemaju presudnu važnost kod ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećene ŽU. Bitno je da oštećenica ustraje da se spolno zlostavljanje kojem je bila izložena dogodilo, o čemu se najprije povjerila bratu OU, koji je u sobi upalio svjetlo i vidio da se otac i ŽU pokrivaju dekom, a zatim i majci GU.

11.3. Oštećena ŽU je u iscrpnom i detaljnom iskazu na dokaznom ročištu 14. kolovoza 2023. podrobno opisala sve okolnosti koji se tiču predmetnog kaznenog djela, pri čemu je svakako od značaja i okolnost da vještakinje prim. Marija Bogadi, dr. med. spec. psihijatrica i prof. HU, spec. kliničke psihologije suglasno zaključuju da oštećenica ima kompetencije za davanje vjerodostojnog iskaza, da razlikuje istinu i laž i da razumije moralne posljedice laži, te da nije utvrđena sklonost pretjerivanju, izmišljanju i konfabulaciji.

11.4. Osim toga, kaznena prijava protiv optuženika podnesena je od strane majke uz prethodnu prijavu škole i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a ne na inicijativu oštećenice, te se s tim u vezi, opravdano postavlja pitanje kojeg bi motiva oštećenica imala lažno teretiti optuženika, svog oca, ako ne zato što je s njim doista proživjela traumatsko seksualno iskustvo.

11.5. Što se tiče izostanka materijalnih tragova, u vidu defloracije himena i ozljeda spolovila oštećenice, prvostupanjski je sud ispitao stručnu osobu, vještakinju za ginekologiju i opstetriciju Vesnu Eleđi Gašparović, koja potvrđuje da nedostatak vidljivih ozljeda, osobito s odgodom vremena može biti posljedicom elasticiteta tkiva i cijeljenja, dok nije izuzetak da je himen u konkretnoj situaciji koja je opisana, obzirom na stupanj razvoja njene spolnosti, manje osjetljiv, fleksibilniji, elastičniji i deblji i nije nužno da dođe do njegova oštećenja. Stoga, suprotno žalbenim prigovorima intaktnost himena u konkretnom slučaju ne isključuje istinitost onoga što je oštećenica na sudu izjavila.

11.6. Isto tako, temeljem nalaza i mišljenja prof. HU, spec. kliničke psihologije, s pravom se otklanja teza obrane da je traumatiziranost oštećenice povezana isključivo s događajem samoubojstva njenog djeda, jer se ovdje zapravo radi samo o stresnoj situaciji koja je potresla oštećenicu, dok je traumatiziranost oštećene ŽU posljedica doživljenog seksualnog iskustva.

11.7. Zbog navedenog, rezultati dokaznog postupka nedvojbeno pokazuju da je optuženik počinio oba teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 5. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

12. Što se tiče kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavaka 1. i 2. KZ/11. počinjenog na štetu djece ŽU i OU (točka 3. izreke), oba oštećenika opisuju grubo psihičko i fizičko maltretiranje OU od strane optuženika. Međutim, OU, suprotno iskazu sestre ŽU da ju otac nije tukao, navodi da je otac tukao i ŽU, jer je to vidio. I iz iskaza njihove majke ĆU kojoj su se djeca povjerila proizlazi da je optuženik fizički kažnjavao i ŽU i OU. Stoga su promašeni žalbeni navodi da time što oštećena ŽU nije potvrdila fizičko maltretiranje, da se ono nije dogodilo, jer to proizlazi iz drugih dokaza, iskaza OU i ĆU, a vještakinja psihijatar Marija Bogadi je pojasnila da je ŽU bila fokusirana na seksualnu traumu, zbog čega dopušta mogućim da nije spomenula da ju je optuženik fizički kažnjavao.

13. Što se tiče kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11. optuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda da je oštećenom OU nanio tjelesnu ozljedu u vidu dva kontuzijska biljega lijeve sjedne regije. Međutim, prvostupanjski je sud na temelju iskaza oštećenog OU te ŽU i majke ĆU, koje prihvaća vjerodostojnima, te nalaza i mišljenja sudske vještakinje Andrine Kopjar da su ozljede nastale udarcem tupotvrog predmeta dugoljastog oblika, pravilno utvrdio da je optuženik nanio tjelesnu ozljedu oštećeniku OU, kako je i obrazloženo u pobijanoj presudi (točka 31.2.).

14. Dakle, u postupku je sa sigurnošću dokazano da je optuženik postupao izrazito grubo prema svojoj djeci, vikao na njih, psovao, udarao remenom, kablom punjača za mobitel, nanio tjelesnu ozljedu OU, što sve potvrđuju djeca optuženika, njihova majka i ostali izvedeni dokazi, čime je počinio kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavaka 1. i 2.KZ/11. i tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11.

15. Slijedom navedenog nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a neosnovana je i njegova žalba zbog tzv. posredne povrede kaznenog zakona odnosno one povrede koja bi proizašla iz primjene kaznenog zakona na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

16. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu odluke o kazni povodom žalbe državnog odvjetnika te u odnosu na žalbu optuženika u smislu članka 478. ZKP/08., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud tijekom postupka utvrdio sve odlučne činjenice važne za postupak individualizacije kazne, kako olakotne tako i otegotne okolnosti dajući im pri tome ocjenu odgovarajućeg značaja. To se odnosi i na, u žalbi državnog odvjetnika istaknutu otegotnu okolnost, iskazane upornosti, koja je već našla u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. dovoljnog odraza u odmjerenoj kazni, pa preocjena navedene okolnosti ne bi bila opravdana. Stoga se i jedinstvena kazna odmjerena u trajanju od trinaest godina i šest mjeseci, ukazuje primjerena kako počinjenim djelima, tako i ličnosti počinitelja te stupnju njegove krivnje, pogodnima da ostvare svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., tako da nije osnovana žalba državnog odvjetnika kojom zahtijeva veću kaznu za djelo pod točkom 2. i jedinstvenu kaznu u duljem trajanju. Slijedom toga, nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.

17. Sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana izrečena je optuženom NU u skladu s odredbom članka 70. KZ/11.

18. Optuženik uvodno naznačuje da se žali i zbog odluke o troškovima postupka, ali tu žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže.

19. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao ni povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točki 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 11. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić