Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-323/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec, kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić, kao članice vijeće, u pravnoj tužitelja VI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tonćiju Miliću, odvjetniku u Metkoviću, Kneza Domagoja 2/II, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćniku Rinaldu Mešinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Split, Varaždinska 54, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pn-60/2019 od 12. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se odbija žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pn-60/2019 od 12. ožujka 2025. potvrđuje u točkama I, II i IV izreke.

II Prihvaća se djelomično žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pn-60/2019 od 12. ožujka 2025. preinačava u točki III izreke na način da na iznos od 1.327,23 EUR (zubni implantati) zakonska zatezna kamata teče od 12. ožujka 2025. do isplate, dok se u preostalom dijelu za iznos od 1.322,24 EUR sa dosuđenom zateznom kamatom žalba tuženika odbija i prvostupanjska presuda potvrđuje u točki III izreke.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pn-60/20219 od 12. ožujka 2025. odlučeno je:

" „1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, isplati tužitelju iznos od 13.405,00 eura / 101.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje od 21. lipnja 2017. godine do 31. prosinca 2022. godine teku po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 3.981,68 eura / 30.000,00 kuna teku od 21. lipnja 2017. do 23. svibnja 2019. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, na ime naknade imovinske štete, isplati tužitelju iznos od 2.649,47 eura / 19.962,43 kuna sa zateznim kamatama koje od 21. lipnja 2017. godine do 31. prosinca 2022. godine teku po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

4. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove ovoga spora u iznosu od 13.049,91 EUR sa zateznim kamatama koje od presuđenja do isplate teku po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.".

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) te pobija i odluku o trošku. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i dokaza u spisu. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 1067. stavak 3. i članka 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje ZOO) vezano uz doprinos oštećenika te ukazuje da je zbog pogrešne primjene članka 1100. ZOO-a i važećih Orijentacijskih kriterija VSRH naknada štete dosuđena u previsokom iznosu. Pobija tijek dosuđene zakonske zatezne kamate, navodeći da na neimovinsku štetu kamata može teći jedino od dana presuđenja. Ističe da kamata na imovinsku štetu koja se odnosi na račun stomatologa ne može početi teći 21. lipnja 2017. obzirom da ista nije potraživana u odštetnom zahtjevu te da je tuženik upoznat s istim tek krajem prvostupanjskog postupka. Ističe da je prvostupanjski sud propustio donijeti odluku o trošku u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva, a koje je tuženik zatražio podneskom od 15. ožujka 2023. te moli da se ovi navodi smatraju zahtjevom za dopunskom presudom, tj. rješenjem te napominje da smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja da naknadi tuženiku prouzročene parnične troškove. Traži trošak sastava žalbe uvećano za sudsku pristojbu na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana, no samo u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na dio imovinske štete u iznosu od 1.327,23 EUR koji se odnosi na zubne implantate.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno, osim u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na dio imovinske štete koji se odnosi na zubne implantate.

6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovani žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je odlučivanje o osnovanosti i visini zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedica prometne nezgode koja se dogodila **.**.2015. oko 12,20 sati na kolniku lokalne ceste broj 69010 u [adresa], predio "Planinića torovi". U nesreći su sudjelovali osiguranik tuženika SI kao vozač osobnog automobila i tada 17-godišnji tužitelj kao biciklist, a time da je vozač SI u kaznenom postupku pravomoćno osuđen zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, vezano za predmetni štetni događaj.

9. Pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je neosnovan prigovor podijeljene odgovornosti koji tijekom postupka i u žalbi ističe tuženik. Naime, prvostupanjski sud je provedenim prometnim vještačenjem i saslušanjem svjedoka, što se detaljno obrazlaže u prvostupanjskoj presudi, utvrdio da vozač "Renaulta" nije poštovao obvezu držanja potrebnog rastojanja (do udara je došlo na sredini desne prometne trake) i da se nije držao zabrane pretjecanja bez ugrožavanja drugih sudionika u premetu, obzirom da je prema prometnom vještaku Barišću udaljenost vozila "Renault" trebala biti na 2,3 m od ruba ceste, a vozač je vozio 1,3 m od ruba ceste gdje je udario tužitelja. Neosnovano u žalbi tvrdi tuženik da prvostupanjski sud nije cijenio tvrdnju prometnog vještaka iz dopune nalaza da do nezgode ne bi došlo da tužitelj pred sudar nije skrenuo lijevo. Naime, sud je ovaj zaključak vještaka pravilno cijenio uzevši u obzir i zaključak vještaka da do nezgode ne bi došlo da se vozač "Renaulta" u pretjecanju kretao desnom bočnom stranom na udaljenosti od 2,1 m od sjevernog ruba kolnika, pri čemu je pravilno prvostupanjski sud uzeo u obzir trasu i brzinu kretanja vozila "Renault", svojstvo motornog vozila, a s druge strane brzinu kretanja bicikla i svojstvo tužitelja kao bicikliste koji je slabiji sudionik u prometu. Pravilno smatra prvostupanjski sud da neovisno o blagom sretanju bicikla lijevo, biciklist ima legitimno i legalno očekivanje da će vozilo koje ga pretječe držati primjeren razmak, pri čemu je prvostupanjski sud i saslušanjem svjedoka AI, koji je vozio biciklom iza tužitelja, utvrdio da je vozilo "Renault" prošlo tik do njega prije udarca u bicikl tužitelja VI. Stoga neosnovano u žalbi ustraje tuženik na prigovoru podijeljene odgovornosti i u tvrdnji da sud nije cijenio doprinos tužitelja, obzirom da je o tom prigovoru prvostupanjski sud odlučivao upravo cijeneći sve provedene dokaze u spisu u skladu s člankom 8. ZPP- a. Naime, pravilno analizira prvostupanjski sud da bi se o doprinosu tužitelja glede dinamike i nastanka nezgode moglo govoriti da se nezgoda dogodila blizu središnje crte razdvajanja dviju prometnih traka, odnosno da je tuženik kao osiguranik upravljao vozilom držeći primjereni razmak od biciklista paralelno (odnosno 2,1 m od ruba kolika), a ne toliko blizu da prođe tik uz bicikliste (iskaz svjedoka AI), odnosno da uđe u sigurnosnu zonu i putanju tužitelja koja iznosi 2,1 m, pri čemu se prometna nezgoda dogodila na 1,3 m. Stoga je osnovan, argumentiran i logičan zaključak prvostupanjskog suda da je vozač bio toliko blizu biciklisti u njihovoj traci da je to bila krajnje neoprezna vožnja koja je uzrokovala nezgodu neovisno o činjenici da je u trenutku sudara tužitelj započeo kretnju biciklom blago u lijevo. Da se nije radilo o oštrom sretanju u lijevo prvostupanjski sud je pravilno zaključio na temelju oštećenja na biciklu, na vozilu, tragovima na licu mjesta, ozljedama tužitelja i iskazima svjedoka. Osim toga niti iz nalaza vještaka prometne strune ne proizlazi da bi se radilo o oštrom skretanju u lijevo vozača bicikla. O podijeljenoj odgovornosti može se govoriti samo ako je oštećenik sudjelovao u nastanku svoje štete ili je pridonio da bude veća, dakle ako postoji uzročna veza između radnje ili propuštanja oštećenika i određenog dijela vlastite štete kao posljedice zajedničkog djelovanja, kretanje bicikliste pa čak ako je započeo kretnju biciklom blago ulijevo, ne dovodi samo po sebi do njegove suodgovornosti ako takovo kretanje nije u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja, što u konkretnom slučaju nije, kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud, zato što je osiguranik tuženika krajnje neopreznom vožnjom krećući se vrlo blizu bicikliste (a ne 2,1 m od ruba kolnika kao što je bio dužan) uzrokovao nezgodu. Stoga ovaj drugostupanjski sud zaključuje da tuženik neosnovano u žalbi osporava zaključke prvostupanjskog suda vezano uz odbijanje prigovora podijeljene odgovornosti.

10. U odnosu na visinu neimovinske štete prvostupanjski sud je proveo potrebno medicinsko vještačenje te je upravo pravilnom primjenom članka 1100. stavak 1. ZOO- a i Orijentacijskih kriterija iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, te cijeneći specifične okolnosti slučaja i to da je u vrijeme nezgode tužitelj bio vrlo mlada osoba (17 godina), da se bavio sportom što sad više ne može, da je naružen kao mlada osoba, da ima tjelesne disfunkcionalnosti i trajna zdravstvena oštećenja u razdoblju kada je život osobe vrlo dinamičan i kada mlada osoba očekuje jačanje svojih životnih aktivnosti, zaključio o primjerenoj visini neimovinske štete u iznosu od 13.405,00 EUR. Pritom je prvostupanjski sud odmjeravajući pravičnu novčanu naknadu radi povreda prava osobnosti vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, trajnom smanjenju životnih aktivnosti od 28% i cilju kojem služi ta naknada, budući da su sve navedene okolnosti utvrđene medicinskim vještačenjem i analizirane u prvostupanjskoj presudi. Stoga proizlazi da se ne može prihvati kao osnovan žalbeni navoda da bi nakon umanjenja za nesporno plaćen iznos neimovinske štete od 3.981,68 EUR, tužitelju nastala neimovinska šteta od 6.591,90 EUR. Ovaj žalbeni navod drugostupanjski sud je cijenio neargumentiranim i stoga paušalnim, obzirom da isti nije potkrijepljen analizom u žalbi na temelju rezultata medicinskih vještačenja.

11. Tijek zakonskih zateznih kamata i kamate iz točke II izreke prvostupanjske presude prvostupanjski sud je odmjerio i dosudio pravilnom primjenom odredbe članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. – dalje ZOOP). Naime, utvrđeno je da u konkretnoj pravnoj stvari tuženik nije postupio u skladu sa svojim obvezama iz stavka 5. članka 12. ZOOP, što temeljem članka 12. stavak 6. ima za posljedicu pravo na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Pritom se ne mogu kao osnovani prihvatiti žalbeni navodi tuženika da nije mogao ocijeniti visinu štete budući isti ima na raspolaganju stručne osobe (npr. liječnike cenzore) koji mogu procijeniti zdravstvene posljedice na temelju medicinske dokumentacije.

12. U odnosu na opravdano dosuđeni iznos imovinske štete s osnova stomatološke liječnike pomoći (ugradnja zubnih implantata), pravilno ističe tuženik da kamata na tu imovinsku štetu (1.327,23 EUR/10.000,00 kn) ne može početi teći od podnošenja odštetnog zahtjeva 21. lipnja 2017. jer ta šteta nije niti potraživana u odštetnom zahtjevu te je zaista tuženik s istom upoznat tek krajem prvostupanjskog postupka. Radi toga je u tom dijelu žalbu valjalo prihvatiti i preinačiti prvostupanjsku presudu u točci III izreke u odnosu na tijek zatezne kamate na dio imovinske štete u iznosu od 1.327,23 EUR (zubni implantati) na način da kamata teče od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 12. ožujka 2025. do isplate.

13. Odluku o trošku prvostupanjski sud je pravilno utemeljio na odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

13.1. U odnosu na žalbeni razlog da je prvostupanjski sud propustio donijeti odluku o trošku u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva, a za koji u žalbi tuženik tvrdi da je iste zatražio podneskom od 15. ožujka 2023., valja navesti da tuženik zaista u točki III svog podneska od 15. ožujka 2023. navodi da zahtijeva naknadu troškova postupka za smanjeni/povučeni dio tužbenog zahtjeva, a prema vrijednosti spora povučenog dijela zahtjeva (68.737,60 kn/9.123,05 EUR), no da popis troškova nije dostavljen niti uz taj podnesak niti u troškovniku koji je predan nakon zaključenja glavne rasprave. Stoga, obzirom da tuženik nije u zahtjevu za naknadu troškova postupka odredio radnje i iznose koji bi se odnosili na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, već je predao zahtjev za naknadu troškova kao da nije došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva, proizlazi da nije osnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev, slijedom čega u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 158. stavak 1. ZPP-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-216/2021-2 od 25. svibnja 2021.). Stoga je neosnovan i zahtjev da bi se navodi žalbe u odnosu na odluku o trošku za povučeni dio tužbenog zahtjeva trebali smatrati zahtjevom za dopunskom presudom tj. rješenjem.

13.2. Pravilno ističe tuženik u žalbi da smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva, no činjenica da prvostupanjski sud o tome nije donio posebno rješenje (na što se tuženik niti ne žali) predstavlja samo relativno bitnu povredu postupka koja u konkretnom slučaju nije mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Naime, bez obzira da li vrijednost predmeta spora iznosi 16.054,47 EUR (nakon smanjenja tužbenog zahtjeva) ili 25.177,25 EUR (prije smanjenja tužbenog zahtjeva) po Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.) trošak odvjetničkih radnji je isti.

14. Slijedom svega iznesenog temeljem članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki I i II izreke ove drugostupanjske presude.

15. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a), te je odlučeno kao pod točkom III izreke.

U Karlovcu 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec