REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-914/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. mlljt. KS, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] (nasljednika iza sada pokojnog prvotnog tužitelja BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), koje zastupa punomoćnica Lidija Horvat, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-415/2021-2 od 4. lipnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2662/14-26 od 27. srpnja 2018., u sjednici održanoj 10. rujna 2025.,

r i j e š i o j e:

I. Odbija se revizija tuženice.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju BS iznos 36.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 25. listopada 2014. godine do isplate te mu naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu 11.193,75 kn sa zateznim kamatama koje teku od 27. srpnja 2018. godine do isplate, do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa 4.000,00 kn sa zateznim kamatama od 9. prosinca 2013. godine do isplate te zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos 36.000,00 kn za razdoblje od 9. prosinca 2013. godine do 25. listopada 2014. godine.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu 625,00 u roku 15 dana."

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice, dok se žalba tužitelja djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2662/14-26 od 27. srpnja 2018.:

- potvrđuje u dijelu toč. I. izreke u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 36.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, preciziranim u tom dijelu izreke,

- preinačuje u dijelu toč. I. izreke u kojem je odlučeno o troškovima parničnog postupka, na način da se nalaže tuženici naknaditi tužiteljima RS i maloljetnom KS troškove parničnog postupka u iznosu od 12.437,50 kn (dvanaesttisućačetiristotridesetsedamkuna i pedesetlipa) sa zateznim kamatama tekućima od 27. srpnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve

u roku od 15 dana,

- potvrđuje u toč. II. izreke

- preinačuje u toč. III. izreke tako da se odbija kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka."

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4249/21-2 od 19. siječnja 2022., dopustio tuženici reviziju protiv drugostupanjske odluke zbog sljedećeg pravnog pitanja:

"Treba li sud, odlučujući o povredi prava osobnosti na ljudsko dostojanstvo zbog uvjeta boravka u zatvoru, uzeti u obzir da se manjak prostora i činjenica da je sanitarni čvor smješten unutar zatvorske ćelije, nadomještaju pogodnostima utvrđenim odredbama čl. 14., čl. 74., čl. 76. ZIKZ-a i Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika (NN broj 92/02)?".

4. Tuženica je zbog navedenog pravnog pitanja podnijela reviziju sukladno odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se nižestupanjske odluke preinače, podredno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužitelji su odgovorili na reviziju osporavajući istaknute navode tuženice, s prijedlogom da se revizija odbije kao neosnovana.

6. Revizija je neosnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti uzrokovane neprimjerenim smještajem za vrijeme izdržavanja kazne zatvora.

9. Tuženica naznačenim pitanjem osporava pravilnost primjene materijalnog prava iz odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) i čl. 1100. ZOO, Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj: 190/03-pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 - dalje: ZIKZ) te Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika ("Narodne novine", broj: 92/02).

10. U postupku koji je prethodio revizijskom postupku u bitnom je utvrđeno:

- da je prvotni tužitelj BS boravio u Zatvoru u Zagrebu, a prema podacima u spisu isti je tijekom izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu bio smješten na više odjela, konkretno:

- u I. tzv. pritvorski odjel bio je smješten u razdoblju od 18. ožujka do 25. travnja 2013. u sobi broj 7 površine 21,10 m2 s 5-6 istražnih zatvorenik (pri čemu je od 22. do 26. ožujka 2013. bio hospitaliziran u KBC Zagreb);

- na izdržavanju kazne zatvora bio je od 25. travnja do 28. svibnja 2013., najprije u Centru za dijagnostiku na V. zatvoreničkom odjelu u sobi broj 77 površine 21,10 m2 s 5-6, a ponekad i 7 zatvorenika,

- od 28. do 31. svibnja 2013. nalazio se na VI. zatvoreničkom odjelu u sobi broj 105 sa 5-6 zatvorenika, - od 31. svibnja 2013. do 4. travnja 2014. bio je smješten na VIII. zatvoreničkom odjelu u sobama broj 140, 142 i 145, svakoj površine 21,10 m2 (od čega sanitarni dio iznosi 1,57 m2) s 5-6 zatvorenika,

- od 4. travnja do 25. listopada 2014. nalazio se na VIII. odjelu u sobama broj 135 i 148 površine 10,06 m2 s jednim zatvorenikom (pri čemu je u razdoblju od 4. do 18. veljače 2014. te od 10. do 12. rujna 2014. bio hospitaliziran u KBC Zagreb),

- da iz zapisnika o očevidu obavljenom u Zatvoru u Zagrebu 13. rujna 2013. predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-3920/12, za kojeg su se stranke suglasile da se koristi kao dokaz u ovom predmetu, proizlazi da je izvršen uvid u sobu br. 98 na VI. odjelu Zatvora u Zagrebu i da je utvrđeno da se u navedenoj sobi nalaze 4 kreveta na kat, da se na desnoj strani sobe nalazi WC s umivaonikom i ogledalom te tzv. čučavcem za obavljanje nužde, time da je WC odvojen od ostatka prostorije zidom visine od oko 180 cm, a u istoj prostoriji nalaze se još drveni stol, 2 drvene klupe za sjedenje, tri ormara, prozor koji se proteže gotovo po cijeloj dužni južne strane sobe, jedan radijator i 2 neonske svjetiljke,

- da se iz zdravstvenog kartona prvotnog tužitelja vidi da mu je za vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu pružana zdravstvena zaštita, da je u nekoliko navrata bio hospitaliziran u specijalističke zdravstvene ustanove te mu je propisivana terapija i lijekovi; prvotni tužitelj da je imao tegoba koje su vezane uz srce, pluća, vrtoglavice odnosno kožu (kondilomi), radi čega je bio upućivan liječniku, pregledavan te mu je propisivana terapija, dok se na temelju dijela stomatološkog kartona može zaključiti da je prvotni tužitelj u više navrata bio pregledavan po stomatologu i da su obavljeni određeni zahvati na saniranju zuba te je propisivana terapija,

- da se na temelju izvatka iz tjednog jelovnika Zatvora u Zagrebu može zaključiti da je hrana koja je pripremana bila raznolika te da je zatvorenicima dana mogućnost odabrati između više vrsta hrane, a prema priloženim podacima o ispitivanjima hrane proizlazi da ispitana hrana odgovara mikrobiološkim kriterijima koji se tiču prehrambenih proizvoda,

- da je Zatvor u Zagrebu u vrijeme boravka prvotnog tužitelja BS u njemu bio prenapučen (s obzirom da je već i tijekom boravka 5, a kamoli 6 zatvorenika u sobi prekoračen onaj propisani standard od 4 m2 po zatvoreniku, time da čak niti onaj minimum od 3 m2 po zatvoreniku nije ispunjen u slučaju da u sobi boravi konstantno 6 odnosno 7 zatvorenika, što je ovdje bio slučaj; da je u sobama u kojima je bio smješten obavljao i osobnu higijenu, pri čemu mu je stalno bio dostupan sanitarni čvor s čučavcem i umivaonikom odvojen od ostatka prostorije zidom visine do 180 cm i dvostrukim pomičnim vratima; pritom mu je bio omogućen boravak na svježem zraku u trajanju od najmanje 2 sata dnevno, obroke je jeo u sobi, pri čemu postavljeni stol i klupe nisu bili dostatni za sve zatvorenike, bili su mu omogućeni posjeti članova obitelji, provjetravanje je bilo nedostatno, dok zbog zdravstvenog stanja (teški srčani bolesnik s transplantiranim srcem) nije pohađao nikakve druge aktivnosti (poglavito sportske); da je prehrana bila raznolika, a zdravstvena zaštita prvotnom tužitelju bila je dostupna jer u protivnom u zdravstvenom kartonu ne bi bilo evidentirano toliko posjeta odnosno pregleda liječnika, kao niti hospitalizacija u specijalističkim ustanovama, time da njegovo zdravstveno stanje do odsluženja zatvorske kazne nije ni na koji način pogoršano, što da je u iskazu potvrdio i sam tužitelj, a osigurana mu je bila i stomatološka zdravstvena zaštita jer su evidentirani pregledi i obavljeni zahvati na saniranju problema.

11. Uz obrazloženje da je prvotni tužitelj BS u Zatvoru u Zagrebu određeno vrijeme bio smješten u sobama u kojima njegov osobni prostor nije dosezao površinu od minimalno 3 m2, dok je većinu preostalog vremena imao na raspolaganju tek neznatno veću površinu od 3 m2, nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tužitelju povrijeđeno pravo iz čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 76/10 i 5/19 - dalje: Konvencija), te čl. 74. Zakona o izvršenju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 190/03, 76/08, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11 i 56/13 - dalje: ZIKZ), slijedom čega da tužitelju pripada zbog povrede prava osobnosti novčana naknada u iznosu 4.645,30 € (36.000,00 kuna). Drugostupanjski sud se pritom pozvao na načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora koje je Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) iznio u predmetu Muršić protiv Hrvatske (zahtjev broj 7334/13, odluka od 20. listopada 2016.).

12. Prema odredbi čl. 14. st. 1. ZIKZ-a svaki zatvorenik ima pod uvjetima predviđenim tim Zakonom pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima.

13. Smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama; prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane, za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, te kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele (čl. 74. ZIKZ-a).

14. ESLJP u svojim odlukama polazi od toga da je dužnost suda da uzeti u obzir sve odlučne okolnosti određenog predmeta prilikom procjene da li je došlo do povrede njegovih prava iz čl. 3. Konvencije. Pritom je taj sud naglasio da se ocjena o tome je li došlo do povrede čl. 3. Konvencije ne može svesti na numerički proračun kvadratnih metara dodijeljenih zatvoreniku, već je potreban sveobuhvatni pristup uvjetima boravka u zatvoru u svakom pojedinačnom slučaju (tako i spomenuti predmet Muršić protiv Hrvatske). Ako je zatvorenik u nekom razdoblju na raspolaganju imao manje od 3 m2 smatra se da postoji čvrsta pretpostavka povrede čl. 3. Konvencije. Taj manjak prostora može biti nadoknađen na drugi način (većom kvalitetom ostalih sadržaja ustanove u kojoj je zatvorenik smješten, mogućnošću provođenja vremena izvan ćelije odnosno raznim aktivnostima) ali je tu čvrstu pretpostavku moguće oboriti ako su kumulativno ispunjeni uvjeti koje navodi Sud, a teret dokaza da je taj manjak prostora bio nadoknađen na drugi način je na državi.

15. Imajući u vidu utvrđenja nižestupanjskih sudova, posebice duljinu vremena u kojem je tužitelj bio smješten u neodgovarajućim uvjetima, proizlazi da tako dugo razdoblje smještaja u neodgovarajućim uvjetima nije u cijelosti kompenzirano na drugi način i da je tužitelj u određenoj mjeri bio podvrgnut trpljenju ili poniženju takvog intenziteta koji prelazi neizbježnu razinu trpljenja ili poniženja koje je povezano s oblikom legitimnog lišenja slobode, a što bi predstavljalo povredu dostojanstva tužitelja u mjeri koja opravdava dosudu pravične novčane naknade (u tom smislu i odluka broj U-III- 4719/2017 od 14. veljače 2019., U-III-2493/2017 od 19. listopada 2022. i U-III- 4573/2016 od 14. srpnja 2022.).

16. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1046. i 1100. ZOO-a kada je ocijenio da je tužitelju nastala šteta povredom dostojanstva, te da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične naknade, koja naknada je, s obzirom na okolnosti slučaja, dosuđena u primjerenom iznosu.

17. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao pod toč. I. izreke.

18. Trošak tužitelja koji je nastao povodom sastava odgovora na reviziju, nije bio potreban za vođenje ove parnice, slijedom čega je, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao pod toč. II. izreke.

Zagreb, 10. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa