Baza je ažurirana 02.03.2026. zaključno sa NN 148/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

21 Ovr-159/2023-2

1

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

 

Poslovni broj: 21 Ovr-159/2023-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti, u pravnoj stvari ovrhovoditelja H. U. Z. O., Z., , OIB: , zastupanog po punomoćniku S. P., odvjetniku u Z., , protiv ovršenika M. I. iz T., , OIB: , zastupanog po punomoćniku N. K., odvjetniku u Z., , odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru poslovni broj 2s Ovr-372/2023-11 (Ovr-1660/2017) od 29. lipnja 2023., 30. studenoga 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika M. I. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru 2s Ovr-372/2023-11 (Ovr-1660/2017) od 29. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Određuje se predložena promjena predmeta/sredstva ovrhe prema prijedlogu ovrhovoditelja od 7. veljače 2022.

II. Obustavlja se ovrha na novčanim sredstvima ovršenika određena rješenjem ovog suda posl.br. Ovr-1660/2017-2 od 24. studenoga 2017.

III. Ovrhovoditelju se određuje trošak u iznosu od 165,90/1.250,00 kn.".

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovršenik zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka i iz razloga iz čl. 50. st. 11. Ovršnog zakona. Navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba ovršnog postupka iz čl. 72. st. 3. Ovršnog zakona, kojom je određeno da će sud po službenoj dužnosti obustaviti ovrhu ako ovrhovoditelj u roku od godine dana nije poduzeo niti jednu radnju u postupku, te koja da se odredba primjenjuje u konkretnoj pravnoj stvari. S obzirom na to da je Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (131/20) stupio na snagu 1. prosinca 2020., to da je predmetni rok istekao 1. prosinca 2021. pa da je tražbina ovrhovoditelja u zastari. Ističe i prigovor zastare jer da je presuda Općinskog suda u Klanjcu P-33/05 donijeta 31. ožujka 2005., dok je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-166072017 od 24. studenoga 2017. donijeto po prijedlogu ovrhovoditelja podnesenom 2017. Predlaže pobijano rješenje ukinuti u pobijanom dijelu i ovrhu obustaviti, potražujući pritom trošak sastava opisane žalbe.

4. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj navodi da se navedena odredba, iz čl. 72. st. 3. Ovršnog zakona, primjenjuje na sve postupke u tijeku, ali da rok od godine dana počinje teći od stupanja na snagu navedenih izmjena. Navodi i da je podnesak za promjenu predmeta i sredstva ovrhe uputio sudu 26. studenoga 2021., a što da je bilo u navedenom roku od godine dana. U odnosu na navode ovršenika da je nastupila zastara, ističe da se zastarni rok računa od dana nastupanja pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave, a koje svojstvo je presuda Općinskog suda u Klanjcu br. P-33/05 stekla 2. siječnja 2008. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

3. Žalba nije osnovana. 

4. Ispitujući pobijano rješenje, prvenstveno valja reći da se nisu ostvarile bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14., Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP u vezi sa čl. 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. - u nastavku: OZ).

5. Ovršenik se poziva na odredbu iz čl. 72. st. 3. OZ kojim je propisano da će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od 1 godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku.

5.1. Odredba čl. 72. st. 3. OZ postala je sastavnim dijelom Ovršnog zakona na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 131/20.; dalje ZID OZ/20) koji je stupio na snagu 28. studenoga 2020. te se navedena odredba sukladno prijelaznim i završnim odredbama toga Zakona primjenjuje na sve postupke u tijeku time da rok od godine dana počinje teći od dana stupanja na snagu navedenih izmjena OZ. Slijedom toga, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da se navedena odredba ne primjenjuje u konkretnoj pravnoj stvari.

5.2. U odnosu na vremensko važenje iste zakonske odredbe s obzirom na vrijeme kada je pokrenuta konkretna ovrha, jer važenje odredbe članka 72. st. 3. OZ na sve postupke u tijeku proizlazi iz prijelaznih i završnih odredbi ZID OZ/20 i to čl. 20. st. 3. ZID OZ/20 koji to izričito propisuje uz navođenje da se rok propisan člankom 72. stavak 3. OZ počinje računati od dana stupanja na snagu izmjena i dopuna OZ, odnosno 27. studenoga 2020. Iz spisa predmeta proizlazi da je ovrhovoditelj prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe podnio 26. studenoga 2021. Dakle, unutar godine dana. Naime, odredbom iz čl. 112. st. 3. ZPP određeno je da rokovi određeni na mjesece odnosno na godine završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca.

5.3. Osim toga, obustava postupka primjenom te zakonske odredbe dolazi u obzir u situacijama kada nastavak ovršnog postupka ovisi o određenom prijedlogu ovrhovoditelja, što nije konkretni slučaj, obzirom da je ovrhovoditelj već u prijedlogu za ovrhu predložio provođenje svih ovršnih radnji.

6. Nadalje, prema odredbi čl. 5. st. 3. OZ, ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju, sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju tog rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem obustaviti će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi.

6.1. U smislu odredbe čl. 5. OZ  postupak po prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, podnesenog za vrijeme trajanja već započetog postupka na drugom predmetu i sredstvu ovrhe, predstavlja jedinstveni postupak, a na što upućuje i sadržaj odredbe čl. 5. st. 6., 7. i 8. OZ u smislu kojih se žalba protiv novog rješenja o ovrsi ne može izjaviti iz svih žalbenih razloga iz kojih se mogla izjaviti protiv prijašnjeg rješenja o ovrsi, već samo ako su razlozi zbog kojih se podnosi nastali nakon vremena kada se više nisu mogli iznijeti u roku za žalbu protiv prethodnog rješenja o ovrsi.

6.2. Valja reći da je podnošenjem ranijeg prijedloga za ovrhu došlo do prekida zastarijevanja prava na ostvarivanje tražbine, a imajući u vidu ranije izneseni stav o jedinstvenosti ranijeg postupka i postupka određenog pobijanim rješenjem o promjeni predmeta i sredstva ovrhe, prekid zastarijevanja još traje pa žalbeni navodi ovršenika nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

7. Stoga je valjalo, s obzirom na to da je u prvostupanjskom postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje pa je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

                                                     Zadar, 30. studenoga 2023.

 

 

 

 

Sutkinja

 

Marina Tanta, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu