REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. PN-357/2022-183

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Korani Ferdelji, odvjetnici u Zagrebu, protiv I tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu iz Zagreba, II tuženice Klinike za psihijatriju Vrapče, OIB: 86937855002, Zagreb, Bolnička cesta 32, zastupana po punomoćniku Matiji Jukiću odvjetniku u Zagrebu i umješaču na strani I tuženika Centar za socijalnu skrb Zagreb, OIB: 15904096423, Zagreb, Eugena Kumičića 5, zastupan po punomoćniku Darku Belaiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 15. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i umješača, 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženici su solidarno dužni isplatiti tužitelju za nematerijalnu štetu iznos od 860.000,00 kuna/114.141,61 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate te po osnovi rente (izgubljena zarada, trajna tuđa pomoć i njega) 5.000,00 kuna/663,61 eur počev od 02.06.2011. pa nadalje, s time da obroci dospijevaju svakog 1. u tekućem mjesecu za protekli mjesec s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka, svako 1. u tekućem mjesecu za protekli mjesec, pa do isplate, s time da dospjele obroke tuženici plate odjednom, a buduće svakog 1. u tekućem mjesecu za protekli mjesec sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka svakog 1. u tekućem mjesecu za protekli mjesec pa do isplate te naknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate, sve u roku 15 dana.“, kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka I tuženici u iznosu 19.757,00 eur, II tuženici u iznosu 32.354,11 eur te umješaču u iznosu 13.135,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 10.09.2025. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako se 02.06.2011. dogodio štetni događaj na način da ga je supruga, ĆZ, za vrijeme dok je potrbuške spavao na krevetu u njihovoj kući, tri puta ubola nožem, oštrice duljine 17 cm koja je prodrla u lijevi režanj štitnjače, ozlijedivši mu lijevu stranu dušnika. Ističe kako je supruga u trenutku štetnog događaja bila u stanju duševne bolesti (paranoidne shizofrenije), zbog čega nije mogla shvatiti značenje svojih djelovanja niti upravljati svojim postupcima.

Naime, tužitelj navodi kako je o pogoršanju zdravstvenog stanja svoje supruge te straha od ugroze njegova života, upozoravao kako Centar za socijalnu skrb tako i II tuženicu kod koje je njegova supruga provodila liječenje, međutim, unatoč navedenom upozorenju, supruga tužitelja nije bila hospitalizirana niti je od strane liječnika opće prakse bila pregledana.

1.1. Stoga tužitelj, a budući da mu je u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje, traži od suda da, a prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu na ročištu 15.07.2025., donese odluku kojom će naložiti I i II tuženici da tužitelju naknade štetu i to

-na ime neimovinske štete i tuđe pomoći u iznosu 8.045,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 02.06.2011. do isplate

-na ime izgubljene zarade, u razdoblju nesposobnosti za rad u trajanju 8 tjedana počevši od 02.06.,u iznosu 742,02 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

-na iznos 373,51 eur od 01.07.2011. do isplate

-na iznos 373,51 eur od 01.08.2011. do isplate

kao i da tužitelju naknade troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Prvo tuženica je odgovorom na tužbu priznala činjenicu nastanka štetnog događaja, međutim istaknula je prigovor promašene pasivne legitimacije budući da u vrijeme štetnog događaja I tuženica nije bila osnivačem Centra za socijalnu skrb, posljedično čemu je osporila odgovornost, uzročno posljedičnu vezu te osnov i visinu zahtjeva.

2.1. Umješač na strani I tuženice, pridružio se navodima I tuženice osim u dijelu u kojem je I tuženica osporila da bi bila osnivačem Centra za socijalnu skrb.

3. Drugo tuženica je odgovorom na tužbu priznala činjenicu nastanka štetnog događaja, međutim obzirom da se tužitelj nije izjasnio u čemu se sastoji štetna radnja II tuženice osim činjenice da II tuženica nije prisilno hospitalizirala suprugu tužitelja, to je II tuženica istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije, osporivši odgovornost, osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u pisanu korespondenciju tužitelja i Centra za socijalnu skrb, medicinsku dokumentaciju tužitelja, medicinsku dokumentaciju ĆZ, Službenu bilješku Centra za socijalnu skrb Zagreb od 12.04.2011., 04.05.2011., 24.05.2011., dopis Centra za socijalnu skrb Zagreb d 04.05.2011., Zapisnik Centra za socijalnu skrb od 23.05.2011. i 24.05.2011., spis Županijskog suda u Zagrebu posl.br. K-271/11, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka IZ, DZ, ŽZ, CZ, izvršen je uvid u Radnu knjižicu tužitelja, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka VZ, HZ, tužitelja, izvršen je uvid u spis HZMO od ĆZ, Izvješće socijalnog radnika dostavljeno uz dopis Centra za socijalnu skrb od 23.01.2019., proveden je dokaz saslušanjem svjedoka JZ, provedeno je medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

5. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za naknadom neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti, tuđe pomoći te izgubljene zarade u trajanju 8 tjedana počevši od 02.06.2011., a koju štetu je pretrpio u štetnom događaju 02.06.2011. kada ga je nožem napala supruga ĆZ, zadavši mu ozljede vrata i dušnika.

5.1. Pri tome se ukazuje kako je tužitelj na ročištu 15.07.2025. specificirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju, na način da je zahtjev smanjio.

5.1.1. Budući da smanjenje tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VS RH br. Su-IV-16/21-8 od 26.04.2021., predstavlja djelomično povlačenje tužbe, to je, a obzirom su se tuženici protivili djelomičnom povlačenju tužbe, valjalo odlučiti o visini zahtjeva iz tužbe prema kojem je tužitelj tražio od tuženih da mu solidarno naknade neimovinsku štetu i tuđu pomoć u iznosu 860.000,00 kuna/114.141,61 eur te rentu na ime izgubljene zarade i trajne tuđe pomoći u mjesečnom iznosu 5.000,00 kuna/663,61 eur za razdoblje od 02.06.2011., pa nadalje.

6. Nesporno je, a uvidom u spis Županijskog suda u Zagrebu posl.br. K-271/11, utvrđeno kako je ĆZ, pravomoćnom Presudom i rješenjem od 07.03.2012., u stanju neubrojivosti počinila protupravno djelo ubojstva u pokušaju opisanog u čl. 90 u vezi čl. 33 i čl. 40 st. 2 Kaznenog zakona, na način da je 02.06.2011., svog supruga dok je isti spavao ležeći potrbuške na krevetu u spavaćoj sobi, ubola kuhinjskim nožem u predjelu vrata, nanijevši mu tri ubodne rane, radi čega joj je temeljem čl. 461 st. 1 Zakona o kaznenom postupku određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 mjeseci.

7. Slijedom navedenog, a budući da je ovaj sud u smislu odredbe čl. 12 st. 3 ZPP-a, kako u pogledu počinjenja kaznenog dijela tako i činjenice ubrojivosti optuženika, vezan ranije navedenom pravomoćnom odlukom Županijskog suda u Zagrebu, to je nedvojbeno kako se 02.06.2011., dogodio štetni događaj na način da je supruga tužitelja ĆZ, u stanju neubrojivosti, nožem napala tužitelja dok je spavao, nanijevši mu tjelesne ozljede.

8. Nadalje, nalazom i mišljenjem sudskog vještaka dr. Žarka Rašića, čiji nalaz i mišljenje sud, a budući da je temeljen na pregledu tužitelja kao i njegovoj medicinskoj dokumentaciji vjerodostojnost koje stranke nisu niti osporavale, prihvaća kao stručan i objektivan dokaz u ovom postupku, utvrđeno je kako je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ubodnu ranu u području vrata s penetracijom prema lijevom režnju štitnjače i lijevoj strani dušnika, ubodnu ranu u području lijeve strane vrata i ubodnu ranu u području desne strane vrata, radi kojih ozljeda je tužitelj bio hospitaliziran u KB Sveti Duh u razdoblju od 03.06. do 09.06.2011. kada je po provedenom liječenju otpušten na kućnu njegu. Iz nalaza proizlazi kako navedene ozljede nisu dovele do smanjenja životnih aktivnosti tužitelja, međutim tužitelju su ubodne rane ostavile ožiljke dužine oko 4 cm u boji i razini kože te bjelkasti ožiljak dužine oko 2 cm poprečno s lijeve strane vrata. Tužitelj je također uslijed ozljeđivanja trpio bolove jakog intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, slabijeg intenziteta 25 dana, zatim primarni strah koji je bio kratkog trajanja i jakog intenziteta, nakon čega je trpio sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana te manjeg intenziteta 20 dana. Tuđa pomoć, za uobičajene kućanske poslove, odlaska u trgovinu, bila je tužitelju potrebna 15 dana po 2 sata dnevno, pri čemu bi tužitelj, a obzirom na lokalitet ozljeda, bio onemogućen u obavljanju fizičkih poslova kao npr. „štemanje“ u kojim poslovima ima puno prašine, kroz 6 do 8 tjedana.

9. Dakle, a uzimajući u obzir ranije opisane ozljede, lokalitet istih, način ozljeđivanja, intenzitet pretrpljenih bolova i straha, to sud nalazi kako je kod tužitelja, iako zadobivene ozljede osim naruženja lakog stupnja nisu ostavile trajne posljedice po tužiteljevo zdravlje, u predmetnom štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti u smislu odredbe čl. 19 st. 1 i 2 i čl. 1046 sve Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 78/15 dalje u tekstu ZOO). S tim u vezi, tužitelju bi u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2 ZOO-a, pripadala pravična novčana naknada u iznosu 2.100,00 eur. Pri tome je sud raspravljao i utvrđivao sve činjenice navedene u tužbi, a koje u smislu odredbe čl. 1100 st. 2 ZOO-a, predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

9.1. Kako je nalazom i mišljenjem utvrđeno da je tužitelju zbog nastalih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć u trajanju 30 sati, koju cijenu sata tuđe pomoći i njege valja ocijeniti prema prosječnoj cijeni rada koja se postiže u djelatnosti u kojoj se pruža usluga medicinske pomoći (tako i ŽS Zagreb posl.br. Gž-3805/23 od 19.12.2023), a ne prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije iznosila manje od 3,00 eur po satu, tako bi tužitelju temeljem odredbe čl. 1095 ZOO-a, pripadalo pravo na iznos u visini 90,00 eur.

9.2. Nadalje, a unatoč činjenici da bi tužitelj kroz 6 do 8 tjedana bio nesposoban za obavljanje fizičkih poslova kao npr. „štemanja“, pri čemu tužitelju nije utvrđena potreba za trajnom tuđom pomoći, sud ne nalazi osnovanim zahtjev tužitelja na ime izgubljene zarade te rente na ime trajne tuđe pomoći, u smislu odredbe čl. 1095 ZOO- a.

9.2.1. Naime, nesporno je, a uvidom u presliku Radne knjižice, utvrđeno kako je tužitelj po zanimanju vodoinstalater kao što nije sporno da je u razdoblju od 1981. do 2011. prikupio samo 3 godine i cca 10 mjeseci radnog staža, s time da je tužiteljev zadnji radni odnos u Waldrofskoj školi trajao u razdoblju od 01.12.2009. do 07.02.2011., nakon kojeg razdoblja nema evidencije o radnom odnosu.

9.2.2. Budući da je presliku Radne knjižice dostavio u spis upravo tužitelj te da Radna knjižica predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230 ZPP-a, to je sud nevjerodostojnim cijenio iskaz tužitelja u dijelu u kojem je iskazivao kako je 3-4 dana prije štetnog događaja, a radi bolesti svoje supruge, dao otkaz u školi u kojoj je radio kao domar, jer je u tom dijelu njegov iskaz u suprotnosti sa podacima iz Radne knjižice prema kojima podatcima je tužitelju radni odnos prestao 4 mjeseca prije štetnog događaja. Obzirom na nevjerodostojnost tog dijela iskaza tužitelja, sud nije cijenio vjerodostojnim niti njegov daljnji iskaz u dijelu u kojem navodi kako je zarađivao radom „na crno“ i to na poslovima bojanja zidova, „gletanja“, postavljanja knaufa te postavljanjem keramike, kao i u djelu u kojem je iskazivao kako zbog posljedica ozljeđivanja sada jedino radi na poslovima postavljanja keramike. Naime, osim što po mišljenju ovog suda nije logično da bi tužitelj koji je tijekom svog radnog vijeka (rođ. 1960. godine) skupio manje od 4 godine radnog staža, sa takvim radnim navikama, obavljao i poslove radom „na crno“, tužitelj pored navedenog nije niti dokazao da je zarađivao radeći poslove „na crno“ budući da nije dostavio niti jedan podatak o osobama bilo fizičkim ili pravnim, kod kojih je te poslove obavljao kao niti podatak o razdoblju kada je to činio, a na navedene okolnosti nije niti predložio provođenje dokaza eventualnim saslušanjem svjedoka njegovih poslodavaca „rada na crno“. Nastavno na navedeno, nelogičan je i njegov iskaz u dijelu u kojem je opisivao kako zbog posljedica ozljeđivanja više ne može raditi na poslovima bojanja zidova, ali može na poslovima keramike. Naime, i laiku je poznato kako posao postavljanja keramike, koji posao zahtjeva izmjeru i rezanje keramičkih pločica, pripremu podloge na koju se postavljaju keramičke pločice, nošenje keramičkih pločica kao i materijala kojim se ravnaju plohe na koje se pločice postavljaju te lijepila kojima se lijepe, predstavlja izuzetno težak fizički i zahtjevniji posao u odnosu na bojanje zidova.

9.2.3. Obzirom na tako opisane nelogičnosti iskaza tužitelja, koji je i proturječan podatcima iz Radne knjižice, neistinitim je cijenjen njegov iskaz u kojem je općenito iskazivao o ostvarivanju prihoda radom „na crno“, poradi čega se neosnovanim cijeni zahtjev za naknadom štete na ime izgubljene zarade.

10. Dakle, uz nespornu činjenicu nastanka štetnog događaja kao i nastanka te visine neimovinske štete i tuđe pomoći u smislu odredbe čl. 19 st. 1 i 2 i čl. 1046 u vezi odredbe čl. 1100 i čl. 1095 sve ZOO-a, valjalo je nadalje utvrditi pasivnu legitimaciju tuženih kao i njihovu odgovornost te uzročno posljedičnu vezu između postupanja tuženih i nastankom štetnog događaja, obzirom predmetne činjenice tuženici spore.

11. Tako, iz činjeničnih navoda tužbe kao i iskaza tužitelja, proizlazi kako se radi bojazni za svoj život od mogućeg napada svoje supruge ĆZ koja boluje od paranoidne shizofrenije, nekoliko puta obraćao Centru za socijalnu skrb (dalje u tekstu CZSS), tražeći zaštitu i njezinu hospitalizaciju kako od CZSS tako i od II tuženice kod koje njegova supruga provodi liječenje. Međutim, iako je njegova supruga u razdoblju prije štetnog događaja bila na redovnom pregledu kod II tuženice, II tuženica njegovu suprugu nije hospitalizirala. Radi navedenog smatra odgovornim za štetni događaj CZSS i II tuženicu.

12. Nadalje, između stranaka nije sporno kako je obitelj tužitelja bila u tretmanu CZSS-a još od 1999. dok je supruga tužitelja liječenje provodila kod II tuženice, a što uostalom proizlazi i iz medicinske dokumentacije supruge tužitelja kao i službenih bilješki i Zapisnika sačinjenog po djelatnicima CZSS.

13. Obzirom na navedeno kao i nespornu činjenicu da je tužitelju šteta nanesena od strane osobe koja nije bila u stanju ubrojivosti kako je to utvrđeno pravomoćnom Presudom i rješenjem od 07.03.2012. Županijskog suda u Zagrebu posl.br. K-271/11, valjalo je pitanje pasivne legitimacije i odgovornosti raspraviti u smislu odredbe čl. 1050 i čl. 1055 sve ZOO-a, a zatim u odnosu na I tuženicu u vezi odredbe čl. 13 Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ br. 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 59/01, 199/03, 79/07 dalje u tekstu ZSDU) te odredbe čl. 1045, čl. 1049 i čl. 1061 sve ZOO-a u odnosu na II tuženicu, a uz primjenu odredaba Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ br. 111/97, 27/98, 128/99 i 79/02 dalje u tekstu ZZOD), Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 dalje u tekstu ObZ), Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ br. 73/97, 27/01, 59/01, 82/01, 103/03, 44/06 i 79/07 dalje u tekstu ZOSS) i Zakona o ustanovama („Narodne novine“ br. 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08 dalje u tekstu ZOU).

13.1. Sukladno odredbi čl. 13 ZSDU-a, šteta koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje I tuženica, dok se sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznijetom u više odluka Rev- 245/13 od 05.11.2013., Rev-372/10 od 11.04.2012. i dr., nezakonit rad očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti.

13.2. Sukladno odredbi čl. 1045 u vezi odredbe čl. 1049 sve ZOO-a, tko drugom prouzroči štetu, dužan ju je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje pri čemu krivnja postoji kada je šteta prouzročena namjerno ili nepažnjom, a predmnijeva se obična nepažnja.

13.2.1. Namjera (dolus) kao najteži oblik krivnje predstavlja subjektivnu kategoriju kada je, u ovom slučaju liječnik odnosno medicinsko osoblje, svjesno da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu na način da on hoće i uzrok i posljedicu te štete (dolus directus) odnosno kada postoji svijest o mogućnosti nastupanja štetnih posljedica pa se pristaje na njihovo nastupanje (dolus eventualis).

13.2.2. Pažnja predstavlja objektivnu kategoriju koja se može očekivati od iskusnog i savjesnog zdravstvenog djelatnika istog ranga, odnosno dobrog stručnjaka iste kategorije i istog ranga kao i onog čije se ponašanje ocjenjuje te bi u ovom konkretnom slučaju to bila pažnja dobrog stručnjaka koja zahtjeva povećanu pažnju prema pravilima struke i običajima sukladno odredbi čl. 10 st. 2 ZOO-a.

13.3. Slijedi stoga da je na tužitelju temeljem odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, teret dokazivanja ispunjenja pretpostavki u smislu odredbe čl. 13 ZSDU, odnosno nezakonitog ili nepravilnog rada CZSS i postojanja kauzalne veze između takvog nezakonitog ili nepravilnog postupanja djelatnika CZSS i nastanka štetnog događaja, kao i teret dokazivanja postojanje kauzalne veze između postupanja djelatnika II tuženice kao štetne radnje i štete kao posljedice u smislu odredbe čl. 1045 i čl. 1049 sve ZOO-a, dok je na tuženicima teret dokazivanja da su tijekom obrade i liječenja supruge tužitelja u svemu postupili na način propisan odredbama ZOSS i pravilima liječničke struke te da do štete nije došlo ni zbog obične nepažnje liječnika odnosno zdravstvenih djelatnika II tuženice. Obzirom na navedeno ukazuje se kako između tuženih nema mjesta primjeni odredbe čl. 43 ZOO-a kojom je propisana solidarnost obveza.

14. S tim u vezi, a u odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, ukazuje se na neosnovanost istog u smislu odredbe čl. 59 ZOU u vezi odredbe čl. 13 ZSDU-a u odnosu na I tuženicu, a u odnosu na II tuženicu u smislu odredbe čl. 1061 ZOO-a.

14.1. Predmetno iz razloga što je uvidom u Povijesni izvadak iz sudskog registra kao i Rješenja Ministarstva socijalne politike i mladih od 02.04.2012., utvrđeno kako je I tuženica osnivač CZSS kao i njegovih prednika/slijednika, pa budući na nespornu činjenicu kako je supruga tužitelja bila u tretmanu CZSS, to I tuženica kao osnivač ustanove odgovara solidarno s ustanovom za njezine obveze, čime je ista i pasivno legitimirana u ovom postupku.

14.2. Uz daljnju nespornu činjenicu kako je supruga tužitelja bila i u liječničkom tretmanu II tuženice, a što proizlazi i iz njezine medicinske dokumentacije, to je II tuženica pasivno legitimirana u ovom postupku u smislu odredbe čl. 1061 ZOO-a.

15. Nadalje, iz sadržaja podnesaka koje je tužitelj, kako je to razvidno iz prijemnog pečata CZSS, predao CZSS 13.01.2011., 20.04.2011., 20.05.2011., proizlazi kako je tužitelj, a radi zaštite zdravlja i sigurnosti njega i njegove djece, tražio da se njegovu suprugu smjesti u ustanovu, tražeći pri tome od CZSS i rastavu braka od svoje supruge, ali protiveći se da se istoj oduzme poslovna sposobnost, optužujući pri tome i djelatnike CZSS kako su svojim postupanjem i to pokretanjem postupka oduzimanja poslovne sposobnosti njegovoj supruzi, željeli pribaviti protupravnu imovinsku korist, radi čega je 22.03.2011., podnesak od 13.01.2011., tužitelj predao i Općinskom državnom odvjetništvu.

16. Iz Službenih zabilješki CZSS kao i Izvješća i Zapisnika, razvidno je kako je obitelj tužitelja, bila u tretmanu CZSS te su djelatnici CZSS proveli izvid na terenu 12.04.2011., obavili razgovor sa tužiteljem 04.05.2011. o kojem su obavijestili i Dom zdravlja Vrapče, dok su sa suprugom tužitelja, ĆZ, razgovor obavili 23.05. i 24.05.2011..

17. Iz iskaza svjedoka IZ, KZ i VZ, djelatnika CZSS, proizlazi kako je obitelj tužitelja bila pod nadzorom CZSS radi ostvarivanja roditeljske skrbi još od 1999., da bi zatim tijekom godina nadzora, provodili i postupak savjetovanja tužitelja o postupku razvoda braka na kojem je tužitelj inzistirao budući da je njegov odnos sa suprugom bio narušen, a u razdoblju od 2006. do 2010. vodili su i postupak oduzimanja poslovne sposobnosti supruge tužitelja sukladno uputi II tuženice koji je dovršen na način da tužiteljevoj supruzi, poslovna sposobnost nije oduzeta, obzirom da je ista bila u kontinuiranom liječničkom tretmanu kod II tuženice, već joj je oduzeta tek nakon štetnog događaja 2012..

18. Iz iskaza svjedokinje TZ, liječnice specijaliste medicine rada, proizlazi kako je supruga tužitelja bila njezina pacijentica od 1995. do 2011. u kojem razdoblju je vodila njezinu trudnoću, upućivala ju na liječenje kod II tuženice radi postavljene joj dijagnoze psihoze, a radi brige za njezino zdravlje, svjedokinja je provodila i kućne posjete te obavljala i razgovore sa tužiteljem.

19. Budući da sadržaj ranije navedene dokumentacije sastavljene po djelatnicima CZSS, odgovara kako vremenski tako i sadržajno predstavkama koje je tužitelj upućivao CZSS, to je nedvojbeno utvrđeno kako su djelatnici CZSS, tijekom provođenja nadzora nad obitelji tužitelja, postupali u skladu sa zahtjevima tužitelja te su, što tijekom izvida na terenu, a što u prostorijama CZSS, obavili razgovor i sa tužiteljem i njegovom suprugom te o tužiteljevim sumnjama o zdravlju njegove supruge obavijestili i Dom zdravlja Vrapče u kojem je bila zaposlena liječnica RZ, sugerirajući tužitelju i druge mogućnosti rješavanja njegovih sumnji i to, odlasku liječniku, smještajem njegove supruge u dom i pokretanjem postupka za procjenu poslovne sposobnosti.

19.1. Da je tužitelj razumio upute djelatnika CZSS kao i liječnice obiteljske medicine njegove supruge, ovdje svjedokinje TZ, proizlazi iz činjenice kako je tužitelj postupio sukladno uputi djelatnika CZSS od 12.04.2011., odnosno odazvao se pozivu te pristupio u prostorije CZSS kada je ponovno upućen da se radi brige oko zdravlja svoje supruge obrati liječniku obiteljske medicine, što je isti i učinio kako to proizlazi iz iskaza svjedoka JZ.

19.2. Da se u konkretnom slučaju nije radilo o tužiteljevom nerazumijevanju jasno danih uputa djelatnika CZSS o mogućnostima i načinima rješavanja problema, već se radilo o njegovoj nesuradljivosti, proizlazi ne samo iz činjenice da je isti odbio ponovno pokretanje postupka procjene poslovne sposobnosti njegove supruge, već i iz njegova ponašanja u sudskom postupku kada je nekoliko puta prilikom izvođenja dokaza bio upozoravan od strane suda na svoje ponašanje, ali i iz njegova nedosljednog i nelogičnog iskaza.

19.2.1. Naime, tužitelj u svom iskazu navodi kako ga žena prije štetnog događaja nikada nije napala niti su se svađali, iskazujući kako je sa „ženom bio u super odnosima“ te kako nikada nije tjerao svoju suprugu da zatraži razvod braka. Međutim iz sadržaja ranije navedenih podnesaka koje je uputio CZSS, proizlazi upravo suprotno njegovom iskazu, budući da je istima tražio da djelatnici CZSS pokrenu u ime njegove supruge postupak o rastavi braka odnosno da će postupak razvoda braka pokrenuti upravo on, navodeći kako njega i djecu supruga uznemirava, ne uzima lijekove, iznoseći pri tome kao razlog protivljenja pokretanju postupka oduzimanja poslovne sposobnosti njegove supruge, namjeru djelatnika CZSS da se domognu imovine njegove supruge.

20. Obzirom da pisana korespondencija tužitelja i postupanje djelatnika CZSS, koegzistira u istom vremenskom razdoblju od mjeseca siječnja 2011. do zaključno 25.05.2011., nedvojbenim se utvrđuje kako su djelatnici CZSS postupali u skladu sa tužiteljevim sumnjama i predstavkama radi čega su proveli izvid na terenu, obavili razgovor sa suprugom tužitelja te uputili molbu Domu zdravlja za kućnom posjetom liječnika supruge tužitelja.

20.1. Nastavno na navedeno, a uzimajući u obzir i činjenicu kako se tužitelj protivio ponovnom pokretanju postupka procjene poslovne sposobnosti svoje supruge, tako sud ne nalazi da bi u opisanom postupanju djelatnici CZSS postupali nezakonito i nepravilno u smislu odredbe čl. 12 ZOSS-a.

20.2. Pri tome se ukazuje kako je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti odredbu čl. 12 ZOSS koja odredba je Zakonom o izmjenama Zakona o socijalnoj skrbi od 30.07.2007. izmijenjena čl. 2 dok su čl. 3 brisane ranije odredbe čl. 13 i čl. 14 ZOSS, pa je tako izmijenjenom odredbom čl. 12 ZOSS propisano kako korisnici socijalne skrbi ostvaruju pravo na stalnu pomoć, pomoć za podmirenje troškova stanovanja, doplatak za pomoć i njegu, pomoć i njegu u kući, osobnu invalidninu, naknadu do zaposlenja, skrb izvan vlastite obitelji i status roditelja njegovatelja. Obzirom na tako opisana prava korisnika socijalne skrbi kao i činjenicu da je tužitelj odbio ponovno pokretanje postupka procjene poslovne sposobnosti svoje supruge u smislu odredbe čl. 160 ObZ- a, sud ne nalazi da bi djelatnici CZSS u svom postupanju kako je ranije opisano, povrijedili odredbu čl. 12 ZOSS-a.

21. Međutim valjalo je nadalje utvrditi, a uz nespornu po strankama činjenicu kako je supruga tužitelja, dugi niz godina, bila i u tretmanu II tuženice gdje je provodila liječenje, da li su djelatnici CZSS imali indikacije za postupanje u smislu odredaba ObZ-a, odnosno je li II tuženica provodila liječenje supruge tužitelja sukladno pravilima struke i u smislu odredaba ZZOD-a.

22. Iz iskaza svjedoka, dr. ŽZ, dr. CZ i dr. HZ, zaposlenika II tuženice, proizlazi kako je supruga tužitelja, koja je bolovala od paranoidne shizofrenije, provodila redovite kontrole kod dr. ŽZ kojeg su ponekad mijenjale dr. CZ i dr. HZ, a na kojim kontrolama je primala i lijekove. Navode svjedoci kako je zdravstveno stanje tužiteljeve supruge bilo stabilno s tendencijom poboljšanja bez znakova akutne psihotične simptomatike.

23. Međutim, kako sud nema dovoljno stručnog znanja iz područja farmakologije i medicine da bi procijenio je li u liječenju tužiteljeve supruge o kojem su iskazivali svjedoci, bilo propusta to je provedeno medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. Slavku Trontlu.

24. Budući da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Slavka Trontla temeljen na medicinskoj dokumentaciji supruge tužitelja, vjerodostojnost koje stranke nisu osporavale, to je sud predmetni nalaz prihvatio kao stručan i objektivan dokaz u ovom postupku.

24.1. Iz nalaza i mišljenja proizlazi kako supruga tužitelja boluje od trajne duševne bolesti- Paranoidne shizofrenije, koja bolest se kod iste manifestirala vidnim i slušnim halucinacijama te sumanutim sadržajem religioznog sadržaja uz prisustvo bizarnih deluzija, radi koje bolesti je u razdoblju od mjeseca lipnja 1991. do 28.03.2008. bila devet puta hospitalizirana kod II tuženice gdje je nakon hospitalizacije provodila redovne kontrole i to kod dr. ŽZ, dr. CZ i dr. HZ. Tijekom kontrola, u razdoblju prije štetnog događaja 26.11.2010., 27.12.2010., 18.01.2011., 15.02.2011., 16.03.2011., 15.04.2011. i 13.05.2011., konstatirano je kako je bolest supruge tužitelja u remisiji te je istoj svakih 4 tjedna aplicirana jedna ampula lijeka Haldol depo od 50 mg., koji ima postupno otpuštanje. Budući da je bolest supruge tužitelja bila u remisiji, da se ista redovito kontrolirala kod liječnika II tuženice koji su joj svaka 4 tjedna aplicirali medikamentoznu terapiju to nije postojala medicinska indikacija za bolničkim liječenjem. Obzirom da je supruga tužitelja zadnju kontrolu liječnika, kada je primila i lijek Haldol, obavila 13.05.2011., to se nije moglo predvidjeti da će neposredno prije sljedeće redovite psihijatrijske kontrole koja je trebala uslijedi 03.06.2011. kada je supruga tužitelja trebala primiti i novu dozu lijeka, doći do pogoršanja psihičkog stanja pacijentice. Tako da je liječenje supruge tužitelja bilo po pravilima medicinske struke.

25. Kako su iskazi saslušanih svjedoka, u dijelu u kojem su opisivali ponašanje tužiteljeve supruge tijekom provođenja nadzora od strane djelatnika CZSS te tijekom redovitih kontrola liječnika II tuženice kao i u dijelu u kojem su opisivali o vrsti i načinu terapije lijekovima, u suglasju sa zaključkom nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Slavka Trontla, tako je sud njihove iskaze cijenio vjerodostojnim.

25.1. Nedvojbenim se stoga utvrđuje kako je tužiteljeva supruga, unatoč teškoj duševnoj bolesti, bila suradljiva kako s djelatnicima CZSS tako i liječnicima II tuženice, obzirom da se odazivala na pozive CZSS o čemu je sastavljen i Zapisnik te dolazila na redovite liječničke preglede kod II tuženice gdje je dobivala propisane lijekove radi kontroliranja svoje bolesti, čime takvo njezino ponašanje kao i bolest koja je bila u remisiji, nisu ukazivali da ista nije mogla shvatiti značenje uputa koje su joj o njezinim potrebama i zdravlju davali djelatnici CZSS i liječnici II tuženice, a niti su liječnici II tuženice mogli predvidjeti da će doći do pogoršanja psihičkog stanja tužiteljeve supruge.

25.2. Radi navedenog nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 161 u vezi odredbe čl. 159 i čl. 198 sve ObZ-a u odnosu na djelatnike CZSS, niti odredbe čl. 22, čl. 23 i čl. 24 sve ZZOD u odnosu na liječnicu opće medicine Doma zdravlja, djelatnika MUP-a, kao niti liječnike II tuženice.

26. Slijedom navedenog, a unatoč činjenici da su tužitelju ozljede nanijete od strane njegove supruge koja je u vrijeme štetnog događaja bila u stanju neubrojivosti, tužitelj u smislu odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, nije dokazao postojanje kauzalne veze između postupanja djelatnika I i II tuženice i štetne radnje, niti je dokazao ispunjenje pretpostavki u smislu odredbe čl. 13 ZSDU-a, a time niti odgovornost I tuženice, kao niti odgovornost II tuženice u smislu odredbe čl. 1045 i čl. 1049 sve ZOO-a, budući da je tijekom postupka utvrđeno kako je liječenje tužiteljeve supruge provedeno sukladno pravilima liječničke struke čime se nije moglo predvidjeti pogoršanje njezina zdravstvenog stanja, pa je stoga valjalo odlučiti kao u izreci.

27. Odluka o parničnom trošku I i II tuženice te umješača temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja istih po punomoćniku Općinskom državnom odvjetništvu i odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 dalje u tekstu Tarifa) i zatraženom trošku prema vrijednosti predmeta spora određenog tužbom u iznosu 114.141,61 eur prema kojoj vrijednosti tuženici imaju pravo na trošak za pojedinu radnju u maksimalnoj visini 859 bodova odnosno 1.718,00 eur uz pravo na uvećanje za iznos PDV-a.

27.1. I tuženici je tako priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, pristupa na ročišta 03.03.2014., 09.09.2014., 24.03.2015., 07.02.2017., 08.01.2019., 07.03.2019., 09.05.2019. za svaku radnju u iznosu po 1.718,00 eur, za pristup na ročišta 15.03.2016., 10.09.2016., 07.02.2017., 17.09.2019., 12.11.2019., 01.10.2020. i 08.06.2021. za svaku radnju u iznosu po 859,00 eur što sveukupno iznosi 19.757,00 eru. I tuženici nije priznat trošak za sastave podnesaka od 22.10.2013., 25.05.2015., 01.09.2015., 28.07.2015. i odgovora na žalbu jer predmetni podnesci ne prileže spisu kao što nije priznat niti trošak za pristup na ročišta 10.06.2025. i 15.07.2025. budući da za navedene radnje I tuženica nije navela visinu troška u smislu odredbe čl. 164 ZPP-a.

27.2. Umješaču je priznat trošak za sastav podnesaka od 20.03.2022., 09.09.2022. za svaku radnju u iznosu po 100,00 eur, za sastav podneska od 29.08.2022., 03.04.2023., 02.05.2025, za pristup na ročišta 13.02.2023., 22.05.2023., 15.07.2025. za svaku radnju u iznosu po 1.718,00 eur što sveukupno uz uvećanja za iznos PDV-a iznosi 13.135,00 eur. Umješaču kao irelevantni za vođenje postupka nisu priznati troškovi za sastav podnesaka od 11.05.2022., 07.06.2022., 20.07.2022..

27.3. II tuženici je priznat trošak za sastav podneska od 22.10.2013., 25.05.2015., 28.10.2016., 13.09.2018., za pristup na ročišta 03.03.2014., 09.09.2014., 24.03.2015., 10.09.2015., 07.02.2017., 08.01.2019., 07.03.2019., 09.05.2019. za svaku radnju s uključenim PDV-om po 1.435,06 eur, zatim za sastav podneska 28.07.2015. s uključenim PDV-om u iznosu 82,95 eur, za pristup na ročišta 15.03.2016., 10.06.2016. za svaku radnju s uključenim PDV-om u iznosu po 717,53 eur, za pristup na ročište 17.09.2019., 01.10.2020. i 09.02.2021. za svaku radnju u iznosu po 66,36 eur, za pristup na ročišta 18.02.2020., 17.11.2020., 16.03.2021., 05.10.2021. za svaku radnju u iznosu po 1.148,05 eur, za pristup na ročišta 12.11.2019. i 08.06.2021. za svaku radnju u iznosu po 859,00 eur, za pristup na ročišta 13.02.2023., 22.05.2023. i 15.07.2025. za svaku radnju s uključenim PDV-om u iznosu po 2.147,50 eur, što sveukupno iznosi 31.690,51 eur kojem je pribrojen trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu 331,80 eur, odgovora na žalbu u iznosu 331,80 eur čime sveukupni trošak iznosi 32.354,11 eur. II tuženici nije priznat trošak za sastav podneska od 25.05.2015., 01.09.2015., žalbe, odgovora na žalbu jer isti nisu bili relevantni za vođenje postupka, kao niti trošak sudske pristojbe na tužbu i predujma za provođenje vještačenja jer predmetni trošak II tuženica nije dokazala da je imala.

27.4. Na tako određen trošak umješaču, a sukladno zahtjevu, dosuđene su zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 151 ZPP-a po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a.

U Zagrebu, 10. rujna 2025.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku I tuženice

3. Punomoćniku II tuženice

4. Punomoćniku umješača