¸¸
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-769/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Goranu Durmiš, odvjetniku u OD Škurla, Durmiš i Spajić u Zagrebu protiv tuženika DIGITALNI KLIK d.o.o., OIB: 17062178127, Zagreb, Ulica Pere Budmanija 1, zastupan po punomoćniku Lovri Moharić, odvjetniku u OD Bardek Lisac Mušec Skoko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništavosti odluka skupštine, zaključio je glavnu raspravu 28. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja MZ i punomoćnika tuženika IZ, te objavio 10. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da su ništetne odluke Skupštine društva DIGITALNI KLIK d.o.o., Ulica Pere Budmanija 1, Zagreb OIB: 17062178127 od 06.02.2025. godine i to:
I
Skupština smatra da su sve odluke donesene na skupštini 26.11.2024.g. valjane. Opreza radi, imajući u vidu da je u tijeku parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji se vodi između Društva i ZZ, s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u predmetu P-2618/2024, radi ništetnosti, Skupština ovom odlukom potvrđuje sve odluke donesene na skupštini Društva održanoj 26.11.2024 .g. (dalje: ,,Prethodne odluke") (s učinkom od trenutka kada su izvorno donesene), uključujući, ali ne ograničavajući se na, odluku o opozivu g. ZZ, s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s položaja člana uprave, odluku o promjeni ovlasti za zastupanje ZZUČŠZ, s adresom u [adresa] EFH, GLIENICKE/NORDBAHN, Njemacka, OIB: [osobni identifikacijski broj], u samostalno i pojedinačno te o snošenju troska Skupštine održane 26.11.2024.g. na teret društva Digitalni klik d.o.o., čiji doneseni sadržaj je sljedeći:
S danom potpisivanja ove odluke s mjesta direktora Društva opoziva se g. ZZ, s prebivalištem na adresi [adresa], 018: 27543440221. S danom potpisa ove odluke direktoru MZUČŠZ, s adresom u [adresa], 0/8: 80883055459, mijenja se ovlast na zastupanje na način da je predmetni direktor ovlašten zastupati Društvo samostalno i pojedinačno, s trenutnim učinkom. Budući da je Skupština usvojila gotovo sve odluke predložene u pozivu na Skupštinu, koju je poslao član društva AVIV Germany GmbH, troškove Skupštine snosit će Društvo. Skupština potvrđuje sve pravne učinke koji su nastali kao posljedica Prethodnih odluka. Ovisno o ishodu parničnog postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, između Društva i ZZ, s prebivalištem na adresi [adresa], 018: 27543440221, u predmetu P - 2618/2024, radi ništetnosti, te ovisno o pravomoćnoj odluci u registarskom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem Tt-24/45949 i Visokim trgovačkim sudom u Zagrebu vezano za upis Prethodnih odluka, ovom odlukom se potvrđuju Prethodne odluke, odnosno smatra se da su donesene odluke istog sadržaja na današnji dan, bez potrebe donošenja novih posebnih odluka.
II
Skupština potvrđuje sve radnje koje je IZUČŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], poduzeo samostalno i pojedinačno od dana 26.11.2024.g., uključujući radnje poduzete na dan 26.11.2024. nakon Skupštine Društva održane 26.11.2024.g. kao pravilne, valjane i učinjene u interesu Društva. Skupština potvrđuje sve pravne učinke koji su nastali kao posljedica gore navedenih radnji.
III
Skupština potvrđuje odluke o redovnom otkazu ugovora o radu i uručenja i slanja tih odluka, koje su donesene za gospodina ZZ, 018: 27543440221, gospođu DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], gospođu OZ (ranije Z), OIB: [osobni identifikacijski broj], te odgovora na zahtjev za zaštitu prava radnika uslijed redovnog otkaza ugovora o radu za ZZ, DZ i lvanu OZ (ranije Z), koje radnje je IZUČŠZ poduzeo na dan 26.11.2024.g. te od 26.11.2024.g. nadalje, kao valjanima posto su za navedene radnike bili ispunjeni svi uvjeti za redovan otkaz ugovora o radu. Skupština potvrđuje sve pravne učinke koji su nastali kao posljedica gore navedenih odluka.
IV
Skupština ovim putem odlučuje da će se pokrenuti svi eventualno potrebni parnični, izvanparnični, upravni, kazneni i ovršni postupci pred nadležnim tijelima u Republici Hrvatskoj koji će se voditi protiv ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i trećih osoba te ovim putem, u te svrhe, kao i u svrhu već pokrenutih postupaka protiv Društva, ovlašćuje DZUČŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj]:
1. kao posebnog opunomoćenika Skupštine, ali i Društva, da zastupa Skupštinu, odnosno Društvo:
• u sporu koji se vodi pod brojem P- 2618/2024 koji je pokrenuo ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv Društva pred Trgovačkim sudom u Zagrebu,
• u sporu koji se vodi pod brojem Pr-157/2025 koji je pokrenuo ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv Društva pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu, u svim ostalim eventualnim parničnim, izvanparničnim, upravnim, kaznenim i ovršnim postupcima pred nadležnim tijelima u Republici Hrvatskoj koje je ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iii treća osoba, pokrenuo iii će pokrenuti protiv Društva,
• uključujući da izda odvjetničku punomoć
• u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima pred Financijskom agencijom (FINA), odnosno za podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu iii zahtjeva za naplatu pred Financijskom Agencijom (FINA) u ime Društva, uključujući zahtjeve za izravnu naplatu iii zahtjeve za naplatu u odnosu na trošak sudskog postupka u korist računa odvjetničkog društva Društva
2. kao posebnog opunomoćenika Skupštine, ali i Društva, da zastupa Skupštinu, odnosno Društvo:
• u parničnim, izvanparničnim, upravnim, kaznenim i ovršnim postupcima pred nadležnim tijelima u Republici Hrvatskoj koji se vode iii koji će se voditi protiv ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i/ili trećih osoba, a osobito u odnosu, ali ne ograničavajući se na postupke radi proglašenja pravnih radnji ništavim, pobijanja pravnih radnji, isplate te naknade štete,
• uključujući da izda odvjetničku punomoć,
• u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima pred Financijskom agencijom (FINA), odnosno za podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu iii zahtjeva za naplatu pred Financijskom Agencijom (FINA) u ime Društva, uključujući zahtjeve za izravnu naplatu iii zahtjeve za naplatu u odnosu na trošak sudskog postupka u korist računa odvjetničkog društva Društva.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.864,73 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje tekuće od 10. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan tužiteljev prijedlog za prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-2681/2024.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je član tuženika i imatelj sveukupno 2 (dva) poslovna udjela, koji sveukupno čine 40 % njegovog temeljnog kapitala i to: poslovnog udjela nominalnog iznosa 1.330,00 EUR upisanog pod rednim brojem 4 u knjizi poslovnih udjela tuženika i (ii) poslovnog udjela nominalnog iznosa 1.330,00 EUR upisanog pod rednim brojem 5 u knjizi poslovnih udjela tuženika. Prema sadržaju društvenog ugovora tuženika i popisu članova tuženika sastavljenom od strane javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba, drugi član tuženika je društvo AVIV Germany GmbH OIB: 95784955676. Navodi da je 6. veljače 2025. održana skupština tuženika na kojoj su donijete odluke opisane u tužbenom zahtjevu. Odluke skupštine tuženika od 26. studenog 2024. ništetne su temeljem odredbe članka 357. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08. i 137/09., 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23) (u nastavku: ZTD) te je u odnosu na odluke skupštine od 26. studenog 2024. tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja tih odluka ništetnim tužbom od 23. prosinca 2024., povodom koje se vodi parnični postupak pred naslovnim sudom pod brojem P- 2681/2024. Odluke skupštine tuženika od 26. studenog 2024. ništetne su iz razloga: a) jer skupština tuženika nije sazvana na način propisan odredbama ZTD-a i to stoga što: b) uprava tuženika nikada nije primila valjan zahtjev člana tuženika AVIV Germany GmbH, za sazivanjem skupštine tuženika, čime je skupština tuženika sazvana protivno odredbama članka 442. ZTD-a; c) član tuženika AVIV Germany GmbH nije uputio poziv za skupštinu tuženika članovima tuženika preporučenim pismom, čime je skupština tuženika sazvana protivno odredbama članka 443. st. 1. ZTD-a; d) skupština nije bila podobna da odlučuje jer na istoj nije utvrđeno određeno tko su članovi tuženika i jesu li nazočne osobe doista i članovi tuženika; d) jer su odluke skupštine tuženika protivne odredbama ZTD-a obzirom je skupština nezakonito i bez promjene društvenog ugovora tuženika prepustila odluku o opozivu tužitelja s mjesta direktora i promjene ovlasti za zastupanje drugog direktora neodređenoj trećoj osobi. Odluka skupštine tuženika od 6. veljače 2025. kojom se potvrđuju ništetne odluke skupštine od 26. studenog 2024. i same su ništetne i pobojne. ZTD propisao je uvjete i načine uklanjanja ništetnosti odluka skupštine. Takve opcije ne uključuju donošenje novih odluka, makar i s istim sadržajem. Prema odredbi članka 356. ZTD-a, koja se primjenjuje na društva s ograničenom odgovornošću temeljem odredbe članka 448. i 449. ZTD-a, propisano je da ako je ako je odluka glavne skupštine ništetna iz razloga navedenih u članku 355. točki 1., 3. ili 4. ZTD-a, na ništetnost se ne može pozivati po proteku tri godine od njezina upisa u sudski registar. Ako je u vrijeme isticanja toga roka u tijeku spor povodom tužbe za utvrđenje odluke ništetnom, rok se produžuje sve dok se o tužbi pravomoćno ne odluči ili dok se spor konačno ne riješi na neki drugi način. Eventualno uklanjanje ništetnosti, iz razloga zbog kojih su i ništetne odluke skupštine tuženika održane 26. studenog 2024. godine, dakle, moguće je protekom roka od 3 godine od upisa u sudski registar pod uvjetom da u vrijeme isticanja tog roka nije u tijeku spor povodom tužbe za utvrđenje ništetnosti. U konkretnom slučaju u tijeku je spor radi utvrđenja ništetnosti odluka skupštine tuženika od 26. studenog 2024. godine i vodi se pred naslovnim sudom pod brojem P-2681/2024. Postoji i mogućnosti uklanjanja ništetnosti, posebice u pogledu propusta učinjenih u sazivanju glavne skupštine, ukoliko se članovi društva koji nisu bili uredno pozvani na skupštinu usuglase s njom. Tužitelj, kao član društva tuženika, nije dao takvu suglasnost. Iz navedenog slijedi da je odluka skupštine društva tuženika od 6. veljače 2025. donijeta pod točkom i pobojna i ništetna. ZTD i društveni ugovor tuženika jasno propisuju ovlasti organa društva i njihov međusobni odnos. Prema odredbi članka 422. ZTD uprava društva s ograničenom odgovornošću vodi poslove društva u skladu s društvenim ugovorom, odlukama članova društva i obveznim uputama skupštine i nadzornog odbora, ako ga društvo ima. Prema odredbi članka 426. ZTD-a uprava zastupa društvo. S druge strane, prema odredbi članka 441. ZTD-a skupština odlučuje o pitanjima određenim društvenim ugovorom, a osobito o: 1. financijskim izvješćima društva, izvješću uprave o stanju društva, ako ga je društvo dužno izraditi, upotrebi ostvarene dobiti i pokrivanju gubitka, davanju razrješnice članovima uprave i nadzornog odbora, ako ga društvo ima, što valja učiniti u prvih osam mjeseci poslovne godine za prethodnu godinu, 2. zahtjevu za uplatama poslovnih udjela, 2.a povratu dodatnih uplata novca članovima društva, 3. imenovanju i opozivu članova uprave, 4. izboru i opozivu članova nadzornog odbora ako ga društvo ima, 5. podjeli, spajanju i povlačenju poslovnih udjela, 6. davanju prokure ili trgovačke punomoći za sve pogone koju treba dati uprava, 7. mjerama za ispitivanje i nadzor nad vođenjem poslova, 8. izmjeni društvenog ugovora, 9. postavljanju zahtjeva za naknadu štete koje društvo može imati protiv članova uprave i nadzornog odbora i zamjenika članova uprave te o imenovanju zastupnika u sudskom postupku ako društvo ne mogu zastupati članovi uprave ni nadzorni odbor, 10. sklapanju ugovora kojima društvo treba trajno steći stvari ili prava za neki svoj pogon za koje se plaća protuvrijednost koja je viša od vrijednosti petine temeljnog kapitala društva kao i o izmjeni takvih ugovora na teret društva, što je uvjet za njihovu valjanost, osim kada je riječ o stjecanju u ovršnom postupku, s time da se odluka o tome mora donijeti s većinom od tri četvrtine danih glasova. Skupština ne vodi poslove društva niti zastupa društva, osim u iznimnim slučajevima. Odlukama skupštine iz točaka II, III i IV skupštini se neovlašteno proširuju ovlasti te joj se daju ovlasti vođenja poslova pa i zastupanja društva. Nedopušteno je da skupština odobrava ili na bilo koji način potvrđuje radnje uprave društva. Takve radnje, ukoliko postoji sumnja u valjanost imenovanja članova uprave, može odobriti odnosno potvrditi sama uprava kada se otklone nedoumice oko valjanosti njenog sastava. Svako drugačije postupanje bilo bi protivno ZTD-u, kao prisilnom propisu odnosno kogentnim odredbama ZTD-a o pravima i obvezama uprave. Takve odluke ne samo da prelaze zakonske okvire ovlasti Skupštine, već narušavaju osnovnu podjelu uloga unutar društva i mogu imati ozbiljne pravne posljedice. Skupština nikako nema ovlasti u svakodnevnom poslovanju društva, niti smije preuzeti upravljačke odgovornosti koje su izričito dodijeljene upravi društva. Nedopušteno je da Skupština odobrava ili potvrđuje radnje uprave društva, jer uprava ima autonomnu odgovornost za vođenje poslova društva. Od ovoga treba razlikovati postupanje uprave po uputama skupštine (čl. 422. st.2. ZTD-a). Ako postoji sumnja u valjanost imenovanja članova uprave, samo uprava može potvrditi ili odobriti te radnje, nakon što se otklone bilo kakve sumnje u pogledu zakonitosti i valjanosti sastava same uprave. Skupština društva ima nadležnost samo u onim pitanjima koja su zakonski ili statutom društva stavljena u njezinu nadležnost. Svako širenje njezinih ovlasti na područja koja su isključivo u nadležnosti uprave bilo bi u suprotnosti s ZTD-om i može se smatrati zakonski nevaljanim.. Prema članku 441. stavak 1. točka 9. ZTD-a, Skupština društva može donijeti odluku o pitanjima vezanim uz odgovornost članova uprave društva, uključujući pokretanje postupka za naknadu štete koju je društvo navodno pretrpjelo zbog radnji ili propusta članova uprave. Međutim, kako bi se takva odluka smatrala zakonitom, ona mora biti precizno definirana i temeljena na konkretnoj pravnoj osnovi. Odluka Skupštine koja se poziva na članku 441. stavak 1. ZTD-a mora biti jasno obrazložena s pravnim temeljem, jer bez toga otvara mogućnost da se isti članovi uprave podvrgnu različitim i potencijalno neopravdanim postupcima za naknadu štete. U suprotnom, moglo bi doći do zloupotrebe općih i nepreciznih odluka Skupštine za pokretanje postupaka protiv članova uprave, što bi moglo biti pravno nedopustivo. Skupština, donoseći generalne i opće odluke, može otvoriti prostor za zloupotrebe, jer članovi uprave mogu biti suočeni s prijetnjom tužbi koje se temelje na nepreciznim ili preširokim zaključcima Skupštine, bez valjanih činjenica ili zakonskih razloga. Takva praksa može dovesti do neopravdanih postupaka za naknadu štete, temeljenih na pretpostavkama ili općim tvrdnjama koje nisu specifične i konkretne. Pretpostavka zakonite primjene navedene odredbe je precizno navođenje koje su radnje ili propusti članova uprave doveli do sumnje u njihovu odgovornost za štetu društva. Odluka skupštine od 06.02.2025. godine ne sadrži ove činjenice. Stoga nema ni mjesta primjeni gore navedene odredbe.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da je dana 26. studenog 2024. tuženik održao skupštinu (dalje u tekstu: „Prva skupština“) na kojoj je usvojena odluka o opozivu Tužitelja kao člana uprave Tuženika. Na skupštini su bili prisutni članovi koji predstavljaju 100% temeljnog kapitala Društva, i to: većinski član društva AVIV Germany GmbH, OIB: 95784955676, Njemačka, [adresa] (dalje u tekstu: „AVIV“), koji drži 60% temeljnog kapitala i tužitelj, koji drži 40% temeljnog kapitala Tuženika. Odluke donesene na Prvoj skupštini su potvrđene odlukama donesenima na drugoj skupštini tuženika održanoj 06. veljače 2025. (dalje u tekstu: „Druga skupština“). Sukladno praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-195/09 te Rev-668/2022, Trgovački sud u Zagrebu je ispitivao jesu li Odluke Prve skupštine zahvaćene ništetnošću te nije pronašao niti jedan razlog ništetnosti, slijedom čega je donio rješenje o upisu Odluke o opozivu i Odluke o imenovanju pod poslovnim brojem Tt-24/45949-6. Odlučujući o Tužiteljevoj žalbi, Visoki trgovački sud je donio rješenje pod poslovnim brojem Pž-884 Odlučujući o Tužiteljevim identičnim argumentima kao i u postupku povodom ništetnosti i pobojnosti Odluka Prve skupštine, Visoki trgovački sud je naveo: „Prema sadržaju isprava u spisu proizlazi: da je Skupština društva Digitalni klik d.o.o. Zagreb od 26. studenog 2024. sazvao član društva Aviv Germany GmbH; da je poziv na Skupštinu društva od 26. studenog 2024. upućen žalitelju, preporučenim pismom 15. studenog 2024. i putem e-maila; da je poziv na Skupštinu društva određen dnevni red skupštine; da je žalitelj bio nazočan na Skupštini društva…da je žalitelj rasp ravljao o točkama dnevnog reda te glasao o njima. Zbog svega toga, ovaj sud zaključuje da je Skupština društva Digitalni klik d.o.o. Zagreb od 26. studenog 2024. sazvano pravilno, na način propisan odredbama čl. 442. i čl. 443. ZTD-a. Uz to, iz sadržaja zapisnika sa Skupštine društva na kojoj su donesene predmetne odluke, očito je da su na Skupštini bili zastupljeni svi članovi društva. Prisutnost ili zastupljenost svih članova društva na skupštini dovodi do konvalidacije odluka koje skupština donese makar nije bila uredno sazvana (arg. iz čl. 442. st. 2. ZTD-a).“ Dakle, Visoki trgovački sud je nedvojbeno utvrdio da je Prva skupština sazvana pravilno i zakonito i da su Odluke Prve skupštine zakonite i pravilne. Tužitelj paušalno navodi da su Odluke Prve skupštine i ništetne i pobojne iz razloga neurednog saziva Prve skupštine, a što je razlog samo za ništetnost odluka (a nije i za pobijanje). Jedan jedini razlog zbog kojeg Tužitelj pobija Odluke Prve skupštine je taj da je član uprave navodno imenovan protivno odredbama Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. - službeni pročišćeni tekst, 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23., 136/24.) („ZTD“). Povrede koje mogu dovesti do ništetnosti odluka skupštine su numerus clausus te su izričito propisane člankom 355. ZTD-a. Konkretnije, člankom 355. točkom 1. ZTD-a je propisano da se može tražiti utvrđenje ništetnosti odluka skupštine ako je donesena na g lavnoj skupštini koja nije sazvana na zakonom propisan način, osim ako su na njoj sudjelovali svi dioničari. Isto tako, člankom 444. stavkom 2. ZTD-a je propisano da se na skupštini koja nije uredno sazvana niti su članovi društva na propisani nač in stavili zahtjev za odlučivanje o određenim pitanjima najkasnije tri dana od dana objave ili primitka poziva kojim se saziva skupština, mogu i dalje valjano donositi odluke ako su na njoj prisutni ili zastupljeni svi članovi društva. Protivno navodima tužitelja, Prva skupština je sazvana u skladu sa svim primjenjivim odredbama ZTD-a. Međutim, sve i da nije, tužitelj i dalje ne bi mogao isticati taj razlog ništetnosti jer je tužitelj učinio nespornom činjenicu da je sudjelovao na Prvoj skupštini. Tuženikov drugi član društva AVIV je također sudjelovao na Prvoj skupštini. S obzirom na to da su na Prvoj skupštini sudjelovali svi članovi društva, primjenom gore navedenih izričitih i kogentnih odredaba ZTD-a na takvo činjenično stanje, dolazi se do zaključka da , sve i da postoje navodni propusti u sazivu Prve skupštine, Odluke Prve skupštine se i dalje ne bi mogle smatrati ništetnima, a niti pobojnima. Pored toga, tužitelj je prije održavanja Prve skupštine poslao zahtjev za dopunu dnevnog reda, ustrajao na dopuni dnevnog reda na Prvoj skupštini (kojem zahtjevu je udovoljeno), prisustvovao Prvoj skupštini, bio aktivan član, glasao „ZA“ i „PROTIV“ odluka, raspravljao i pritom stigao organizirati zastupanje od strane čak dva odvjetnika. Drugim riječima, poziv je ispunio svoju svrhu – svi članovi društva su mogli iskoristiti sva svoja prava na Prvoj skupštini i zato se ona ne može pobijati zbog navodnih grešaka u njezinom sazivanju. Pritom, tuženik ističe se tužitelj u niti u jednom trenutku na Prvoj skupštini nije izjavio da se protivi njenom održavanju, čak štoviše, izrazio je volju sudjelovati na predmetnoj Prvoj skupštini. Povrh toga, Tužitelj je predložio dopunu dnevnog reda radi usvajanja odluka koje su za njega bitne (kao npr. isplata dobiti), a koja dopuna dnevnog reda je uredno usvojena te se pristupilo glasovanju i o njoj, a i o drugim odlukama koje su bile bitne za Tužitelja. Nakon što na Prvoj skupštini nisu usvojene odluke koje je on predložio, Tuži telj je podnio prvu tužbu radi utvrđenja ništetnosti, a što je također školski primjer zlouporabe prava i opstruiranja rada Tuženika. U prilog navedenim stajalištima, Tuženik dostavlja sudsku praksu Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-62/2024-2 iz 2024. u kojoj je zauzeto stajalište: " Prisutnost ili zastupljenost svih članova društva na skupštini dovodi do konvalidacije odluka koje skupština donese makar nije bila uredno sazvana.“ Međutim, valja istaknuti da ovo nije pravno pitanje na koje bi odgovor trebalo tražiti u sudskoj praksi jer u odredbi članka 355. točki 1. ZTD-a nema prostora za tumačenje. Upravo suprotno, odredba članka 355. točke 1. ZTD-a ne ostavlja nikakav prostor za interpretaciju te izričito i kogentno propisuje da se osoba ne može poz ivati na propust u sazivu skupštine ako su na toj skupštini sudjelovali svi članovi društva. Tuženik nadalje navodi da je AVIV 24. listopada 2024. uputio Tužitelju, kao tadašnjem članu uprave Tuženika, zahtjev za sazivanje Prve skupštine (dalje u tekstu: „Zahtjev za sazivanje“), dok je AVIV-ova punomoć za podnošenje Zahtjeva za sazivanje potpisana od strane dva direktora dana 21. listopada 2024. Tuženik ne spori da su jednu od njegovih punomoći potpisali prokuristi, a koji su prema njemačkom pravu ovlašteni zastupnici AVIV-a. Tužitelj tvrdi kako se na punomoć primjenjuje hrvatsko pravo, a što je točno, ali na način da hrvatsko pravo regulira pravni odnos opunomoćenika i opunomoćitelja. Međutim, za djelovanje pravne osobe pa tako i na pravila zastupanja pravne osobe, primjenjuje se pravo države po kojem je ona osnovana, a sve sukladno članku 19. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" br. 101/17., 67/23.). AVIV je pravna osoba valjano osnovana prema zakonima Savezne Republike Njemačke. Slijedom navedenog, jasno je da se njemačko pravo primjenjuje na djelovanje pravne osobe i njeno zastupanje, a prema kojem nema zapreke da prokurist potpiše punomoć. Konačno, ovlast na izdavanje predmetne punomoći od strane prokurista utvrđena je u predmetnoj punomoći, u ovjeri javnog bilježnika (koji je osoba od javnog povjerenja), a u kojoj isti izričito utvrdio da su predmetni prokuristi bili ovlašteni izdati predmetnu punomoć. Članak 442. stavak 3. ZTD-a propisuje tri pretpostavke za sazivanje skupštine društva s ograničenom odgovornošću temeljem zahtjeva članova društva: a) da je zahtjev sastavljen u pisanom obliku, b) da je navedena svrha zbog koje se traži sazivanje skupštine te c) da sazivanje skupštine traže članovi društva koji su preuzeli poslovne udjele čiji nominalni iznosi zajedno čine najmanje desetinu temeljnog kapitala. U pogledu pretpostavke pisanog oblika pod a) i iznosa temeljnog kapitala pod c), nesporno je da je Zahtjev za sazivanje Prve skupštine podnesen u pisanom obliku te da AVIV koji ga je podnio ima više od desetine temeljnog kapitala. U pogledu pretpostavke pod b), Tužitelj navodi da Zahtjevu za sazivanje Prve skupštine nedostaje svrha. Navedeno nije točno jer već na prvoj stranici predmetnog Zahtjeva stoji da se „…zahtijeva od Uprave društva da se sazove Skupština Društva u svrhu…“ koja je potom objašnjena i popisana u nastavku Zahtjeva u točkama 1. do 4. Nadalje, Tužitelj tvrdi da AVIV, uz Zahtjev za sazivanje Prve skupštine „…nije dostavio nikakav dokaz da je doista i član Tuženika.“ Tuženiku nije sasvim jasno što Tužitelj pod ovim podrazumijeva, odnosno znači li to da Tužitelj zapravo tvrdi da je sporno je li AVIV uistinu član Tuženika. Navedenim bi Tužitelj proturječio sam sebi jer on sam u Tužbi tvrdi da je AVIV član Tuženika, te pritom dodatno navodi da mu je „Društvo AVIV Germany GmbH, u svojstvu člana tuženika…“ poslalo Zahtjev za sazivanje. U svakom slučaju, odnosno sporio to Tužitelj ili ne, AVIV je svakako član društva Tuženika. S obzirom da ta činjenica nije ni na koji način dvojbena, a i s obzirom da to nijedan zakon Republike Hrvatske ne propisuje – AVIV nije morao dostaviti nikakav dokaz da je on član društva Tuženika. Štoviše, upravo je Tužitelj, kao tadašnji direktor Tuženika, bio dužan voditi Knjigu poslovnih udjela sukladno čl. 410. ZTD-a i znati tko su članovi društva u svakom trenutku (a ne da član društva njemu to treba dokazivati). Tužitelj navodi da AVIV „…nije dostavio niti dokaz da je navedene dopise… dostavio na navedene adrese elektroničke pošte, odnosno da su ih i članovi uprave i zaprimili putem preporučene pošte." Navedena tvrdnja Tužitelja kontradiktorna je njegovim radnjama i prethodnim tvrdnjama pošto je Tužitelj dostavio odgovor na Zahtjev za saziv Prve skupštine od 06.11.2024. (dalje u tekstu: „Odgovor na zahtjev“) opunomoćeniku AVIV-a, odvjetniku Mariju Vrdoljaku u kojem navodi: „..dana 24.10.2024. godine od odvjetnika Marija Vrdoljaka primio sam u svojstvu člana uprave društva DIGITALNI KLIK…zahtjev za izvanredno sazivanje skupštine…“ Priznanje Tužitelja da je zapravo primio Zahtjev za sazivanje proizlazi, odnosno u skladu je i s potvrdom o slanju iz prijamne knjige te elektroničkom poštom poslanom Tuženikovim članovima uprave. Ovakvim iznošenjem tvrdnji za koje se može dokazati da su neistinite (čak i bez provođenja dokaznog postupka), Tužitelj jasno ukazuje na činjenicu da bi se a priori trebala propitkivati vjerodostojnost svih njegovih navoda. Nadalje, valja istaknuti da su i Zahtjev za sazivanje Prve skupštine upućen i gospodinu ZZU, kao drugome članu uprave, a s kojim je Tužitelj skupno zastupao Tuženika. Prema članku 426. stavku 4. ZTD-a, valjano su učinjena očitovanja volje prema društvu, ako se učine i samo prema jednoj od osoba koje su skupno ovlaštene za zastupanje. Stoga je nedvojbeno da je uprava Tuženika primila Zahtjev za sazivanje i po toj osnovi. Tužitelj navodi da je AVIV poziv za Prvu skupštinu poslao putem usluge HP Express, a ne preporučenom pošiljkom, zbog čega isti smatra da nije valjano pozvan na Prvu skupštinu. Tuženik ne spori da je AVIV poslao poziv na Prvu skupštinu HP Express uslugom. Međutim, to što je neka pošiljka slana HP Express uslugom ne znači da se ne radi o preporučenoj pošti. Dapače, poštanski službenik koji je zaprimio pošiljku je na prednju stranicu pošiljke stavio oznaku „AR“, što predstavlja međunarodnu oznaku za preporučenu pošiljku s povratnicom. Ako je službena osoba u pošti potvrdila da se radi preporučenoj pošiljci s povratnicom, nije jasno na temelju čega Tužitelj tvrdi suprotno. Povrh toga, na prednjoj strani pošiljke je vidljiv i broj za praćenje pošiljke, kao kod svake preporučene pošiljke. Na zadnjoj strani je vidljiva povratnica, također kao i kod preporučene pošiljke s povratnicom. Drugim riječima, Tuženik je poslao poziv preporučenom poštom, samo što je ta preporučena pošta poslana najbržom dostupnom uslugom, pa je njen naziv drugačiji. U smislu članka 2. stavka 1. točke 17. Zakona o poštanskim uslugama ("Narodne novine" br. 144/12., 153/13., 78/15., 110/19.) usluga HP Express predstavlja pošiljku najbrže kategorije: „17. pošiljka najbrže kategorije: poštanska pošiljka kod koje davatelj univerzalne usluge nudi brži postupak u usmjeravanju i prijenosu u odnosu na ostale pošiljke. U slučaju da davatelj univerzalne usluge ima samo jedan način postupanja, taj se način smatra najbržim.“ To ne znači da ona nije ujedno i preporučena pošiljka jer jedna tvrdnja ne isključuje drugu. Pošiljka može biti pošiljka najbrže kategorije koja je ujedno i preporučena pošiljka. Naime, članak 2. stavak 1. točke 24. Zakona o poštanskim uslugama propisuje da je: „preporučena pošiljka: poštanska pošiljka za koju se pošiljatelju izdaje potvrda o primitku i uručuje se primatelju uz potpis, a u slučaju gubitka, oštećenja ili umanjenja sadržaja isplaćuje propisana naknada štete“ Drugim riječima, da bi nešto predstavljalo preporučenu pošiljku moraju biti ispunjena dva uvjeta: a) da se o tome izda potvrda o primitku, odnosno da se može utvrditi da je neka pošiljka zaprimljena, i b) da se takva pošiljka uručuje primatelju uz potpis. Potvrda o primitku je vidljiva u sustavu Hrvatske pošte kada se upiše njen broj pošiljke EM153330939HR, a iz koje jasno proizlazi da je pošiljka s pozivom zaprimljena 15.11.2024. U pogledu pretpostavke pod b), odnosno potpisa, povratnica se nalazi zadnjoj stranici pošiljke. Tužitelj nije preuzeo poziv na Prvu skupštinu, iako je bio obaviješten, pa njegovog potpisa nema. Međutim, da je kooperativan član društva i da je htio primiti poziv na Prvu skupštinu, mjesto za njegov potpis bi se nalazilo u donjem lijevom kutu povratnice. Imajući u vidu gore navedeno, nesporno je da je poziv poslan pošiljkom koja predstavlja preporučenu pošiljku u smislu Zakona o poštanskim uslugama i ZTD- a. Tužitelj navodi da AVIV na Prvoj skupštini nije predočio izvadak iz Knjige poslovnih udjela, zbog čega se nije moglo utvrditi tko su članovi Tuženika. Prije svega, ističe se da je na dan predmetne skupštine Tužitelj bio član uprave Tuženika, a koja ima dužnost vođenja Knjige poslovnih udjela sukladno čl. 410. ZTD-a. Dakle, na njemu je bilo da vodi računa tko su članovi društva i jesu li bili prisutni na Prvoj skupštini ili ne. Kao član uprave, Tužitelj je izravno vodio brigu o knjizi poslovnih udjela i vrlo dobro znao njezin sadržaj. Neovisno o tome, na Prvoj skupštini su uistinu bili svi prisutni Tuženikovi članovi društva. Tuženik bi htio istaknuti i nelogičnost Tužiteljevih navoda. Tužitelj ne tvrdi da na Prvoj skupštini nije bio prisutan neki od članova društva – već samo tvrdi da Tuženik nije dokazao da su svi bili. Valja istaknuti da ga je to Tuženik tražio i na samoj Prvoj skupštini, pa je tako Predsjednik Prve skupštine, na Prvoj skupštini, upitao Tužitelja: „S obzirom na to da je na ovoj Skupštini prisutan gospodin ZZ koji je i član uprave, pri čemu uprava vodi brigu o knjizi poslovnih ud jela, postavlja se upit gospodinu ZZ ima li bilo kakvih saznanja o tome da članska struktura i broj glasova nisu točni.“ Tužitelj je na to naveo da „…da knjigu poslovnih udjela vodi Uprava Društva te je to pitanje riješeno u uvodnim razmatranjima…“ Imajući u vidu da je Predsjedniku Prve skupštine, AVIV-u i Tuženiku bilo od iznimne važnosti otkloniti bilo kakve sumnje koje bi Tužitelj možda imao, a zbog čega ga je Predsjednik Prve skupštine ponovno upitao: „S obzirom da Predsjedavajućem nije jasan odgovo r g. ZZ, Predsjedavajući ponovno moli za precizan odgovor je li g. ZZ kao član uprave koji vodi knjigu poslovnih udjela ima informacija da gore navedeno utvrđenje o članskoj strukturi nije točno.“; a na što gospodin ZZ (ovdje Tužitelj) odgovora: „ M odgovara da inzistiranje na razjašnjenju ovog pitanja ukazuje na svijest većinskog člana o značaju istog tog pitanja za odgovor na koje je mjerodavan uvid u knjigu poslovnih udjela.“ Dakle, Predsjednik Prve skupštine je u najboljoj mogućoj vjeri na samoj Prvoj skupštini htio otkloniti sve Tužiteljeve nedoumice u odnosu na možebitnu (ne)prisutnost svih Tuženikovih članova društva. Međutim, iz Tužiteljevih odgovora je vidljivo da je njemu jedini cilj bio opstruirati Prvu skupštinu na sve moguće načine pa tako i tvrdeći da navodno ne zna tko su članovi Tuženika, iako je on bio taj koji vodio Knjigu poslovnih udjela i koji najbolje zna njezin sadržaj. Tužitelj navodi da u Odluci o imenovanju i Odluci o opozivu stoji da će opoziv Tužitelja kao direktora nastupiti kada takvu Odluku potpiše, odnosno donese neka „neimenovana druga osoba“. Tuženiku nije jasno na temelju čega to Tužitelj tvrdi, odnosno zaključuje. Iz zapisnika sa Prve skupštine jasno proizlazi tko je adresant Odluka Prve skupštine (Tuženik, odnosno njegova Skupština), a i tko su njihovi adresati (kod Odluke o imenovanju – gospodin MZU, a kod Odluke o opozivu – Tuženik). Drugim riječima, nije jasno tko je u navedenom odnosu nepoznat. U svakom slučaju, suprotno navodima Tužitelja, Tuženik nije ostavio nepoznatoj trećoj osobi da odluči o imenovanju i opozivu, već je o tome u skladu sa zakonom odlučila Prva skupština Tuženika. Slijedom svega gore navedenog – Odluke Prve skupštine nisu ni ništetne, a niti pobojne. U odnosu na Odluku o potvrđivanju Odluka Prve skupštine valja uvodno istaknuti da se samo njen prvi dio tiče potvrđivanja Odluka Prve skupštine, dok se drugi dio tiče donošenja novih Odluka istog sadržaja. Drugim riječima, sve i da je bilo određenih nezakonitosti prilikom saziva Prve skupštine (a nije), takvih nezakonitosti nije bilo prilikom Druge skupštine kada su te Odluke ponovno donesene s istim sadržajem. Ovdje je također bitno za napomenuti da je Tuženik sazvao Drugu skupštinu i na njoj donio nove odluke istog sadržaja ne zbog toga jer je Prva skupština imala određene nezakonitosti, nego isključivo iz razloga jer je u to vrijeme bila podnesena tužba radi utvrđenja ništetnosti Odluka Prve skupštine. S obzirom na to da Odluke Prve skupštine nisu ništetne, također nisu ni Odluke Druge skupštine. Dakle, svi Tužiteljevi navodi o nemogućnosti uklanjanja ništetnosti su samom tom činjenicom redudantni, jer niti nema ništetnosti koja bi se trebala ukloniti. U konkretnom slučaju, svi članova društva Tuženika su sudjelovali i na Prvoj skupštini, a i na Drugoj skupštini. Tužitelj ne ističe niti jedan drugi uzrok ništetnosti iz članka 355. ZTD-a u odnosu na Odluke Druge skupštine. Drugi razlozi zbog kojih Tužitelj smatra da su Odluke Druge skupštine nezakonite su kako slijedi: Druga skupština je preuzela na sebe upravljačke odgovornosti i njene Odluke nisu dovoljne precizne Tužitelj ne navodi smatra li jesu li Odluke Druge skupštine zbog toga ništetne ili pobojne. Međutim, s obzirom na to da su razlozi ništetnosti numerus clausus, a da ovi razlozi ne spadaju u razloge ništetnosti iz članka 355. ZTD-a, valja zaključiti da Tužitelj smatra da su Odluke Druge skupštine zbog tih razloga pobojne. Tužitelj navodi da je Druga skupština preuzela na sebe upravljačke odgovornosti donošenjem A1) Odluke o potvrđ ivanju radnji direktora, A2) Odluke o potvrdi otkaza te A3) Odluke o imenovanju zastupnika. Odluka o potvrđivanju radnji direktora - Svrha ove Odluke je bila otkloniti možebitnu naknadu štete za koju bi Tužitelj mogao tvrditi da je nastala Tuženiku zbog radnji drugog direktora, gospodina ZZU. Naime, u skladu s člankom 252. stavkom 4. u vezi s člankom 430. ZTD-a, obveza naknade štete ne postoji ako se radnja članova uprave temelji na odluci skupštine. S obzirom na to da je Tužitelj ustao s mnoštvom bespredmetnih tužbi protiv Tuženika (uključujući i ovu), kako bi otklonio potencijalnu odgovornost gospodina ZZU, Tuženik je, opreza radi, potvrdio njegove radnje. Stoga, navedena Odluka ni na koji način ne predstavlja izlaženje iz zakonskih okvira ovlasti Druge skupštine, već upravo suprotno, temelji se na izričitoj zakonskoj odredbi i služi zakonitoj svrsi. Tuženik je donio tri različite odluke o otkazu, od kojih dvije Tužitelj osporava u sudskom postupku. Prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske – čak da i te odluke o otkazu nisu donijele osobe ovlaštene za zastupanje, one bi i dalje proizvodile pravni učinak ako bi ih ovlaštena osoba nesumnjivo naknadno odobrila kao svoje. U skladu s navedenim, opreza radi, Tuženik je donio Odluku o potvrdi otkaza, a kako bi nedvojbeno odobrio prethodno donesene odluke o otkazu. Stoga, ni ova Odluka ne predstavlja preuzimanje upravljačkih odgovornosti od strane Druge skupštine, već samo predstavlja Tuženikovu namjeru da zaštiti društvo i njegove članove. U odnosu na odluku o imenovanju zastupnika, navodi da je tužitelj bio opozvan s mjesta direktora dana 26.11.2024. godine. Nakon toga, Tužitelj podnosi prvu tužbu radi utvrđenja ništetnosti Odluka Prve skupštine. To znači da su u tom trenutku moguća bila dva scenarija – prvi je taj da je Tužitelj valjano opozvan s mjesta direktora, pa gospodin MZU, kao jedini preostali direktor, u tom trenutku može valjano zastupati Tuženika prema Tužitelju (jer Tužitelj više nije imao svojstvo direktora). Međutim, u drugom scenariju, da Odluka o opozivu Tužitelja kao direktora ni je bila valjana, on bi i dalje bio direktor. To znači da bi u tom scenariju, direktor tužio društvo, što nadalje znači da Tuženika po zakonu ne bi mogla zastupati njegova uprava (jer član uprave ne može zastupati društvo prema drugom članu uprave). Zbog toga je Tuženik Odlukom o imenovanju zastupnika imenovao gospodina ZZU kao njegovog zastupnika, a kako bi i u tom drugom (hipotetskom) scenariju mogao valjano zastupati Tuženika. Slijedom navedenog, Odluka o imenovanju zastupnika također ne predstavlja izlaženje iz zakonskih okvira ovlasti Skupštine. Upravo suprotno, isto kao i ostale odluke, i Odluka o imenovanju zastupnika predstavlja opreznost Tuženika i primjenu njegove dužne pažnje kao savjesnog gospodarstvenika na način da doskoči svim mogućim scenarijima kojima mu Tužitelj potencijalno namjerava nanijeti štetu. Tuženik je posvetio cijelu stranicu navoda o tome da odluke skupština ne smiju biti generalne i opće, već specifične i konkretne, a bez da je specifično i konkretno navodi koje to Odluke Druge skupštine nisu specifične i konkretne. Stoga, opreza radi, Tuženik navodi da su sve Odluke Druge skupštine jasno konkretizirane jer imaju i adresanta, i adresata, a i svrhu zbog koje se donose. Nadalje, Tužitelj također ističe da je pretpostavka zakonite primjene odredbe članka 441. stavka 1. točke 9. ZTD -a precizno navođenje koje su radnje ili propusti članova doveli do sumnje u njihovu odgovornost, a da Odluka o imenovanju zastupnika ne sadrži te činjenice. Slijedom svega navedenog, Tuženik predlaže sudu da odbije Tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te da naloži Tužitelju da naknadi Tuženiku troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
3. U podnesku od 4. lipnja 2025. tuženik navodi da je u postupku koji se vodi pred ovim sudom radi pobijanja Odluka Prve skupštine Trgovački sud u Zagrebu donio presudu kojom u cijelosti odbija tužiteljev tužbeni zahtjev jer je utvrdio da ne postoje razlozi ništetnosti niti pobojnosti na koje se tužitelj poziva zbog čega predmetne odluke nisu ništetne niti pobojne, dok tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao suprotno.
4. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave u spisu: tužba (str. 11. – 18. spisa), Zapisnik sa skupštine od 6. veljače 2025. (str. 19. – 27. spisa), Poziv za skupštinu od 29. siječnja 2025. (str. 28. – 40. spisa), e-mailovi (str. 41. – 42. spisa), potvrda o primitku (str. 43. – 44. spisa), specijalnu punomoć (str. 45. – 47. spisa), ovjereni prijevod (str. 48. – 80. spisa), popis članova (str. 81. – 82. spisa), Zapisnik sa skupštine od 26. studenog 2024. (str. 116. – 128. spisa), Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu (str. 129. – 139. spisa), Rješenje Tt-24/45949-6 (str. 140. – 141. spisa), rješenje VTSRH Pž-884/2025 od 12. ožujka 2025. (str. 142. – 146. spisa), Zapisnik od 24. travnja 2025. (str. 147. – 150. spisa), popis članova društva (str. 159. spisa), Zahtjev za dopunom dnevnog reda skupštine zakazane za 26. studenog 2024. (str. 160. – 166. spisa), specijalna punomoć (str. 177. – 192. spisa), ovjereni prijevod izvatka iz sudskog registra (str. 193. – 207. spisa), Zahtjev za sazivanje skupštine (str. 209. – 220. spisa), preslika prijamne knjige (str. 221. spisa), e-mail (str. 222. spisa), potvrda javnog bilježnika (str. 223. spisa), društveni ugovor (str. 224. – 229. spisa), zahtjev za sazivanje skupštine (str. 230. – 232. spisa), potvrda o isporuci (str. 233. – 235. spisa).
5. Sud nije proveo tužiteljev dokazni prijedlog uvida u spis ovoga suda poslovni broj P-2681/2024, koji se vodi između istih stranaka radi pobijanja odluka skupštine društva tuženika od 26. studenog 2024. radi ništetnosti i pobojnosti, jer takav dokazni prijedlog nije određen niti je tužitelj predložio da se radi ekonomičnosti ovoga postupka izvedu dokazi koji su izvedeni u tom (drugom) parničnom postupku. Na poseban upit suda koju činjenicu predlaže utvrditi ili dokaz izvesti temeljem priklopa spisa, punomoćnik tužitelj se na pripremnom ročištu održanom 28. srpnja 2025. izričito očitovao da je priklop spisa predložen kako bi sud dobio uvid u kompletan predmet spora koji se vodi pod navedenim brojem. Međutim, kako su dokazna sredstva izričito propisana zakonom i to kao saslušanje svjedoka, stranaka, uvid u isprave, vještačenje, uviđaj, to je tužitelj u smislu odredbe čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a, trebao određeno naznačiti koju isprave predlaže pribaviti iz drugog sudskog predmeta, a što je tužitelj propustio.
6. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-2681/2024. Naime, sud je odlučio da će pitanje ništetnosti odluka skupštine društva tuženika od 26. studenog 2024. (prethodno pitanje) riješiti u okviru ovog parničnog postupka, a s obzirom na to da odluka parničnog suda u predmetu P- 2681/2024 u trenutku zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu spora nije postala pravomoćna. S druge strane, u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP-a posebnim propisima nije isključeno ovlaštenje ovoga suda da sam rješava prethodno pitanje, pa je sud koristeći svoje diskrecijske ovlasti odlučio kao u izreci rješenja i odbio tužiteljev prijedlog za prekid ovog parničnog postupka na temelju odredbe čl. 213. st. 1. ZPP-a, a.
7. Nakon ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim odluka skupštine tuženika održane 6. veljače 2025. i to:
a.) odluke kojom se potvrđuju odluke skupštine tuženika od 26. studenog 2024. da se:
- s danom potpisivanja odluke s mjesta direktora društva opoziva gospodin ZZ, s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],
- s danom potpisa te odluke direktoru MZUČŠZ, s adresom u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], mijenja ovlast za zastupanje na način da je predmetni direktor ovlašten zastupati Društvo samostalno i pojedinačno, s trenutnim učinkom, te
- budući da je Skupština usvojila gotovo sve odluke predložene u pozivu na Skupštinu, koje je poslao član društva AVIV Germany GmbH, troškove Skupštine snosit će Društvo,
b.) odluke kojom se potvrđuju radnje koje je OZUČŠZ, s adresom u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], puduzeo samostalno i pojedinačno od dana 26. studenog 2024., uključujući radnje poduzete na dan 26. studenog 2024., kao pravilne i valjane, c.) odluke kojom se potvrđuje odluka o redovnom otkazu ugovora o radu i uručenja i slanja tih odluka, koje su donesene za gospodina ZZ, 018: 27543440221, gospođu DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], gospođu OZ (ranije Z), OIB: [osobni identifikacijski broj], te odgovora na zahtjev za zaštitu prava radnika uslijed redovnog otkaza ugovora o radu za navedene radnike, a koje radnje je IZUČŠZ poduzeo na dan 26. studenog 2024.
d.) odluka o pokretanju svih eventualno potrebnih postupaka pred nadležnim tijelima u Republici Hrvatskoj koji će se voditi protiv ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i trećih osoba te ovim putem, u te svrhe, kao i u svrhu već pokrenutih postupaka protiv Društva, ovlašćuje DZUČŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao posebnog opunomoćenika Skupštine, ali i Društva, da zastupa Skupštinu, odnosno Društvo: u sporu koji se vodi pod brojem P- 2618/2024 koji je pokrenuo ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv Društva pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, u sporu koji se vodi pod brojem Pr-157/2025 koji je pokrenuo ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv Društva pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu, u svim ostalim eventualnim parničnim, izvanparničnim, upravnim, kaznenim i ovršnim postupcima pred nadležnim tijelima u Republici Hrvatskoj koje je ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iii treća osoba, pokrenuo iii će pokrenuti protiv Društva, uključujući da izda odvjetničku punomoć , u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima pred Financijskom agencijom (FINA), odnosno za podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu iii zahtjeva za naplatu pred Financijskom Agencijom (FINA) u ime Društva, uključujući zahtjeve za izravnu naplatu iii zahtjeve za naplatu u odnosu na trošak sudskog postupka u korist računa odvjetničkog društva Društva te kao posebnog opunomoćenika Skupštine, ali i Društva, da zastupa Skupštinu, odnosno Društvo u parničnim, izvanparničnim, upravnim, kaznenim i ovršnim postupcima pred nadležnim tijelima u Republici Hrvatskoj koji se vode iii koji će se voditi protiv ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i/ili trećih osoba, a osobito u odnosu, ali ne ograničavajući se na postupke radi proglašenja pravnih radnji ništavim, pobijanja pravnih radnji, isplate te naknade štete, uključujući da izda odvjetničku punomoć, u postupku provedbe ovrhe na novčan im sredstvima pred Financijskom agencijom (FINA), odnosno za podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu iii zahtjeva za naplatu pred Financijskom Agencijom (FINA) u ime Društva, uključujući zahtjeve za izravnu naplatu iii zahtjeve za naplatu u odnosu na trošak sudskog postupka u korist računa odvjetničkog društva Društva.
9. Između stranka nije sporno, a proizlazi iz isprava u spisu:
- da je tužitelj član tuženika i imatelj sveukupno dva (2) poslovna udjela koji sveukupno čine 40% tuženikovog temeljnog kapitala i to: jednog poslovnog udjela nominalnog iznosa 1.330,00 EUR upisanog pod rednim brojem 4 u knjizi poslovnih udjela tuženika i jednog poslovnog udjela nominalnog iznosa 1.330,00 EUR upisanog pod rednim brojem 5 u knjizi poslovnih udjela tuženika, dok je drugi član s 60% temeljnog kapitala društvo AVIV Germany GmbH, sa sjedištem u [adresa], OIB: 95784955676, koji je imatelj poslovnog udjela nominalnog iznosa 3.990,00 EUR, koji se vodi u knjizi poslovnih udjela pod rednim brojem 6 (Popisa članova društva na str. 81. – 82. spisa),
- da je 26. studenoga 2024. održana skupština tuženika na kojoj je bio nazočan tužitelj osobno, što je utvrdio javni bilježnik (proizlazi iz zapisnika na str. 117. - 128. spisa),
- da su na skupštini održanoj 26. studenog 2024. donesene odluke o opozivu s mjesta direktora društva gospodina ZZ, s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te odluka da direktoru MZUČŠZ, s adresom u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], mijenja ovlast za zastupanje na način da je predmetni direktor ovlašten zastupati Društvo samostalno i pojedinačno, s trenutnim učinkom, te odluka da troškove Skupštine snosit Društvo budući da je Skupština usvojila gotovo sve odluke predložene u pozivu na Skupštinu, koje je poslao član društva AVIV Germany GmbH,
- da su sve odluke sa skupštine od 26. studenog 2024. donesene većinom glasova od 60% temeljnog kapitala, dok je tužitelj kao član društva s 40% temeljnog kapitala glasova protiv donesenih odluka i na zapisnik izjavio svoje protivljenje donesenim odlukama,
- da je tužitelj podnio tužbu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-2681/2024, kojom pobija predmetne odluke sa skupštine održane 26. studenog 2024. radi ništetnosti i pobojnosti, a koji spor do zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari nije bio pravomoćno okončan,
- da je skupština tuženika od 6. veljače 2025. sazvana 29. siječnja 2025. i da je poziv za skupštinu tužitelju kao članu društva upućen elektroničkom komunikacijom (poziv na str. 28. – 40. spisa i e-mail na str. 41. spisa) i preporučenom pošiljkom (str. 44. spisa),
- da je na skupštini tuženika održanoj 6. veljače 2025. u zapisniku sastavljenom po javnom bilježniku utvrđeno da je tužitelj prisutan po punomoćniku (Zapisnik na str. 19. – 27. spisa),
- da su na skupštini održanoj 6. veljače 2025. donesene odluke koje su predmet pobijanja u ovoj parnici.
10. Između stranaka je sporno jesu li odluke skupštine tuženika od 26. studenog 2024., koje su potvrđene na skupštini održanoj 6. veljače 2025., ništetne i jesu li kao takve mogle konvalidirati, te jesu li odluke koje su donesene na skupštini od 6. veljače 2025. pod brojem II – IV protivne zakonu i kao takve pobojne.
11. Odredbom čl. 355. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj:
111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23; dalje: ZTD) su taksativno propisani razlozi ništetnosti odluka glavne skupštine dioničkog društva te je odluka glavne skupštine ništetna: 1. ako je donesena na glavnoj skupštini koja nije sazvana na način propisan u članku 277. stavku 2., 3. i 6. ZTD-a osim ako su na njoj sudjelovali svi dioničari, 2. ako nije unesena u zapisnik na način propisan u članku 286. stavku 1., stavku 2. rečenici 1. i stavku 4. ZTD-a, 3. ako nije u skladu s biti društva ili ako se njezinim sadržajem čini povreda propisa kojima se isključivo ili pretežno štite interesi vjerovnika društva ili su doneseni radi zaštite javnog interesa, 4. ako je suprotna moralu društva i 5. ako je pravomoćnom presudom donesenom povodom tužbe za pobijanje odluke proglašena ništetnom. Prema odredbi članka 448. ZTD-a, na ništetnost odluka skupštine društva s ograničenom odgovornošću na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 355. do 359. ZTD-a, pri čemu se kod sazivanja skupštine primjenjuju odredbe čl. 442. i čl. 443. ZTD-a.
12. Iz činjenične osnove tužbe proizlazi da se tužitelj poziva na razlog ništetnosti iz članka 355. točke 1. u vezi s odredbom članka 448. ZTD-a, prema kojem je odluka ništetna ako je donesena na glavnoj skupštini koja nije sazvana na način propisan u članku 277. stavku 2., 3. i 6. ZTD-a osim ako su na njoj sudjelovali svi dioničari. Naime, tužitelj tvrdi da skupština tuženika od 26. studenog 2024. nije sazvana na način propisan odredbama ZTD-a zato što uprava tuženika nikada nije primila valjan zahtjev člana tuženika AVIV Germany GmbH, za sazivanjem skupštine tuženika, čime je skupština tuženika sazvana protivno odredbama članka 442. ZTD-a, te član tuženika AVIV Germany GmbH nije uputio poziv za skupštinu tuženika članovima tuženika preporučenim pismom, čime je skupština tuženika sazvana protivno odredbama članka 443. stavka 1. ZTD-a.
13. Tužitelj osnovano ukazuje da odluke skupštine trgovačkog društva , koje su ništetne prema odredbi čl. 355. ZTD-a, ne mogu konvalidirati potvrđivanjem tih odluka na novoj skupštini društva u smislu odredbe čl. 361. ZTD-a jer se radi o osobito teškim povredama zakona. Ništetne odluke ne stvaraju uopće pravne učinke jer ništetnost djeluje ex tunc, od dana kada su odluke donesene. Ispitujući osnovanost tužiteljevih navoda, sud je našao da odluke članova društva donesene u skupštini od 26. studenog 2025. nisu ništetne u smislu odredbe čl. 355. st. 1. ZTD-a, u vezi s odredbom čl. 448. i čl. 442. i 443. ZTD-a, jer je tužitelj sudjelovao u radu skupštine održane 26. studenog 2025., glasovao protiv donesenih odluka i svoje protivljenje donesenim odlukama stavio na zapisnik, a zbog čega odluke koje su donesene na skupštini prema izričitoj zakonskoj odredbi nisu nevaljane (čl. 355. st. 1. ZTD-a). Sudjelovanjem tužitelja i drugog člana društva (AVIV Germany GmbH), kao jedinih članova društva, je otklonjen eventualni nedostatak u sazivanju skupštine društva. Naime, iz Zapisnika sa skupštine održane 26. studenog 2025. proizlazi da su na predmetnoj skupštini bili nazočni i zastupljeni članovi društva tuženika, i to: tužitelj osobno te AVIV Germany GmbH, temeljem točno određenih punomoći navedenih u tom zapisniku, a koji predstavljaju 100% glasova, odnosno 100% temeljnog kapitala društva tuženika. Prisutnost ili zastupljenost svih članova društva na skupštini dovodi do konvalidacije odluka koje je skupština donijela makar skupština nije bila uredno sazvana (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-62/2024-2 od 30. siječnja 2024.). Sudjelovanjem na predmetnoj skupštini, za koju tvrdi su postojali propusti u njezinom sazivanju, odnosno da je nezakonito sazvana, tužitelj je dao legitimitet takvoj skupštini odnosno legitimitet za njezino održavanje i odlučivanje.
14. Nisu osnovani tužiteljevi navodi da na skupština održanoj 26. studenog 2024. nije utvrđeno tko su članovi tuženika i jesu li nazočne osobe doista i članovi tuženika, odnosno da u skupštini nisu bili prisutni ili zastupljeni svi članovi društva.
15. Odredbama članka 411. ZTD-a propisano je da je u odnosu na društvo član društva samo onaj tko je upisan u knjizi poslovnih udjela i o čijem je članstvu u društvu obaviješten registarski sud. Popis članova društva koji uprava dostavlja registarskom sudu mijenja se dostavljanjem tome sudu novog popisa s odgovarajućim dokazima o nastalim promjenama. U slučaju neslaganja stanja upisa u knjizi poslovnih udjela i popisa članova društva kojeg registarskom sudu dostavlja uprava društva, smatra se da su članovi društva osnivači navedeni u društvenom ugovoru odnosno osobe navedene u spomenutom popisu, a ako društvo ima samo jednog člana da je to osoba upisana u sudskom registru.
16. Uvidom u popis članova od 16. listopada 2024. (str. 81. – 82. spisa) utvrđeno je da je javni bilježnik Božo Miletić, u skladu s odredbama članka 410. stavka 3. ZTD- a, potvrdio da su članovi društva tuženika: tužitelj ZZ, koji drži dva (2) poslovna udjela u društvu tuženika, svaki nominalnog iznosa od 1.330,00 EUR, te AVIV Germany GmbH, Njemačka, [adresa], Nordostpark 3-5, koji drži jedan poslovni udio u društvu, nominalnog iznosa od 3.990,00 EUR. Uvidom u potvrdu javnog bilježnika na str. 223. spisa sud je utvrdio da je javni bilježnik potvrdio da neizmijenjene odredbe Akta društva koji se nalazi u sudskom registru zajedno sa izmjenama koje su učinjene Odlukom Skupštine društva od 16. listopada 2024. odgovaraju potpunom tekstu Društvenog ugovora od 16. listopada 2024. koji se nalazi u prilogu te potvrde i čine njen sastavni dio. Uvidom u tuženikov Društveni ugovor od 16. listopada 2024. (str. 224. – 229. spisa) je utvrđeno je da su kao članovi tuženika navedeni tužitelj ZZ, koji drži dva (2) poslovna udjela u društvu tuženika, svaki nominalnog iznosa od 1.330,00 EUR, koji se u knjizi poslovnih udjela vode pod poslovnim brojevima 4 i 5, te AVIV Germany GmbH, Njemačka, [adresa], koji drži jedan poslovni udio u društvu, nominalnog iznosa od 3.990,00 EUR, koji se u knjizi poslovnih udjela vodi pod poslovnim brojem 6. Uvidom u popis članova (str. 159. spisa), koji je potpisan i po tužitelju kao direktoru društva tuženika te koji je sastavljen temeljem odredbe čl. 394. st. 5. t. 2. ZTD-a, sud je utvrdio da su članovi društva tužitelj, koji drži dva (2) poslovna udjela u društvu tuženika, svaki nominalnog iznosa od 1.330,00 EUR, te AVIV Germany GmbH, Njemačka, [adresa], Nordostpark 3-5, koji drži jedan poslovni udio u društvu, nominalnog iznosa od 3.990,00 EUR.
17. Prema tome, suprotno tužiteljevim tvrdnjama, sud je utvrdio da su na skupštini održanoj 26. studenog 2025. bili prisutni i/ili zastupljeni članovi tuženika koji su navedeni u Popisu članova i u Društvenom ugovoru, a koji predstavljaju 100% glasova, odnosno 100% temeljnog kapitala društva tuženika.
18. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da odluke donesene na skupštini društva tuženika od 26. studenog 2024. nisu ništetne u smislu odredbe čl. 355. st. 1. ZTD-a i slijedom toga da nisu osnovani tužiteljevi navodi kako članovi društva na idućoj skupštini (održanoj 6. veljače 2025) nisu mogli potvrditi takve odluke. Tužitelj ne iznosi druge navode niti tvrdi da su odluke donesene na skupštini od 6. veljače 2025. (kojima se potvrđuju odluke donesene u skupštini održanoj 26. studenog 2024.) ništetne u smislu odredbe čl. 355. ZTD-a iz nekih drugih razloga, slijedom čega je ovaj sud ocijenio da takve odluke nisu ništetne jer ne postoje razlozi ništetnosti na koje se tužitelj poziva.
19. Odluke donesene u skupštini od 6. veljače 2025. pod točkom I. (kojima se potvrđuje odluka o opozivu s mjesta direktora društva gosp. ZZ, s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] /odluka o promjeni ovlasti na zastupanje MZUČŠZ, s adresom u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te odluka o tome tko snosi troškove Skupštine) jesu sadržajno istovjetne odlukama donesenim u skupštini od 26. studenog 2024. Odlučujući u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 2. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a te činjeničnih navoda iz tužbe iz kojih proizlazi kako su donesene odluke protivne odredbi članka 423. stavka 2. ZTD-a jer je skupština nezakonito i bez promjene društvenog ugovora tuženika prepustila odluku o opozivu tužitelja s mjesta direktora i promjene ovlasti za zastupanje drugog direktora neodređenoj trećoj osobi, sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da tužiteljevi navodi nisu osnovani i da predmetne odluke nisu pobojne,
U konkretnom slučaju nije sporna tužiteljeva aktivna legitimacija u smislu odredbe čl. 362. ZTD-a, dok je sud utvrdio da je tužba pravovremena u smislu odredbe čl. 363. st. 1. ZTD-a jer je podnesena 7. ožujka 2025., dakle, unutar roka od 30 dana od dana donošenja odluke.
20. Odredbama članka 423. stavka 2. ZTD-a je propisano da članovi društva svojom odlukom imenuju upravu društva, ako društvenim ugovorom nije predviđeno da je imenuje netko drugi u društvu. Ako se za člana uprave imenuje nekoga od njih, to se može učiniti i u društvenom ugovoru pa i za vrijeme dok je član uprave član u društvu. Nije li u odluci o imenovanju što drugo rečeno, mandat predsjedniku i članu uprave počinje s danom donošenja odluke o imenovanju bez obzira na upis u sudskom registru. Odredbom članka 423. stavka 4. ZTD-a je propisano da se u društvenom ugovoru može predvidjeti da će upravu imenovati i neko javnopravno tijelo. Odredbom čl. 441. st. 1. t. 3. i čl. 424. st. 1. ZTD-a je propisano da skupština odlučuje o opozivu članova uprave. Iz odredbe čl. 422. st. 4. i 5. ZTD-a proizlazi da društvenim ugovorom članovi društva mogu odrediti na koji način će članovi upravi zastupati društvo, kada je takvih članova više od jednoga.
21. Iz tuženikovog Društvenog ugovora od 16. listopada 2024. (str. 224. - 229. spisa) proizlazi da direktora društva imenuje i opoziva skupština društva, te da osnivači mogu donijeti odluku da član uprave – direktor zastupa društvo pojedinačno i samostalno, zajedno s drugim članom uprave – direktorom ili prokuristom, ili skupno sa svim članovima uprave - direktorima. Odredbe konkretnog Društvenog ugovora nemaju statusnopravne učinke, već ovlast opoziva i određivanja načina zastupanja pripada osnivačima, kao članovima društva, a osnivači odluku o opozivu i načinu zastupanja društva donose u sukladno odredbi čl. 440. ZTD-a – u skupštini ili pisanim putem (pod pretpostavkama propisani zakonom), te za takvu odluku nije potrebno izmijeniti društveni ugovor jer imenovanje i opoziv članova uprave nije ugovoreno Društvenim ugovorom kao neko posebno pravo člana društva.
22. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da odluka donesena u skupštini od 6. veljače 2025., kojom se potvrđuje odluka o opozivu tužitelja s mjesta direktora društva i odluka o promijeni ovlasti za zastupanje drugom direktoru, nije protivna zakonu niti društvenom ugovoru tuženika jer skupština tuženika nije prepustila odluku o opozivu tužitelja s mjesta direktora i promjenu ovlasti za zastupanje drugog direktora neodređenoj trećoj osobi, već je o navedenim pitanjima odlučio organ koji je za to nadležan po zakonu i aktu društva – članovi društva u skupštini.
23. Kako ne postoje razlozi pobojnosti odluka (kojima se potvrđuju odluke donesene u skupštini od 26. studenog 2024.) na koje se poziva tužitelj, to je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. ZPP-a zaključio da tužbeni zahtjev u tom dijelu nije osnovan.
24. Sud nalazi da nisu zahvaćene razlozima pobojnosti odluke skupštine tuženika od 6. veljače 2025. i to: b.) odluke kojom se potvrđuju radnje koje je OZUČŠZ, s adresom u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], puduzeo samostalno i pojedinačno od dana 26. studenog 2024., uključujući radnje poduzete na dan 26. studenog 2024., kao pravilne i valjane, te c.) odluke kojom se potvrđuje odluka o redovnom otkazu ugovora o radu i uručenja i slanja tih odluka, koje su donesene za gospodina ZZ, 018: 27543440221, gospođu DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], gospođu OZ (ranije Z), OIB: [osobni identifikacijski broj], te odgovora na zahtjev za zaštitu prava radnika uslijed redovnog otkaza ugovora o radu za navedene radnike, a koje radnje je IZUČŠZ poduzeo na dan 26. studenog 2024.
25. Naime, iz činjenične osnove tužbe proizlazi da tužitelj nalazi da su predmetne odluke pobojne u smislu odredbe čl. 360. st. 1. ZTD-a jer su donesene protivno zakonu i društvenom ugovoru, a osobito odredbi čl. 422. ZTD-a i čl. 441. ZTD- a jer se donesenim odlukama neovlašteno proširuju ovlasti vođenja i zastupanja društva na skupštinu društva.
26. Suprotno tužiteljevim prigovorima i navodima, ovaj sud nalazi da odlukama skupštine društva, kojima se potvrđuju radnje (vođenja i zastupanja) uprave društva, nisu radnje kojima se prenosi ovlast vođenja i zastupanja društva na skupštinu društva, već radnje kojima se odobrava kako je član društva u određenom razdoblju vodio poslove društva. Donesene odluke skupštine društva nisu u protivnosti s odredbama društvenog ugovora niti odredbama ZTD-a, jer je upravo čl. 422. st. 2. ZTD-a propisano da uprava vodi poslove društva u skladu s društvenim ugovorom i odlukama članova društva te obveznim uputama društva, dok je odredbom čl. 252. st. 4. ZTD-a u vezi s odredbom čl. 430. ZTD-a propisano da obveza naknade štete ne postoji ako se radnja članova uprave temelji na odluci skupštine društva. Zakonom nije isključena ovlast članova društva da odobre (već poduzete) radnje članova uprave društva s retroaktivnim učinkom, dok će se u eventualno posebnoj parnici morat dokazivati je li takva odluka u smislu odredbe čl. 252. st. 4. ZTD-a dovoljno određena da bi ekskulpirala člana uprave od odgovornosti za štetu. Naime, iz Poziva za sazivanje skupštine (str. 28. – 36. spisa), proizlazi da se predlaže donijeti takve odluke na skupštini sazvanoj za 6. veljače 2025. s obzirom na to da su u tijeku sudski postupci, pa valja otkloniti bilo kakve sumnje koje postoje vezano uz odluke donesene na održanoj skupštini, uključujući i odluke vezane uz organizacijsku strukturu, radnje vezane uz bankovne račune društva i odluke koje je IZUČŠZ poduzeo, odnosno donio samostalno i pojedinačno. Iz stanja spisa proizlazi da je odluka od 26. studenog 2024. kojom se mijenjaju ovlasti direktora IZUČŠZ i opoziva tužitelj s mjesta direktora provedena u sudskom registru i da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-884/2025 od 12. ožujka 2025. odbio kao neosnovanu žalbu ovdje tužitelja i potvrdio rješenje registarskog suda Tt-24/45949-6 od 9. siječnja 2025. o upisu promjene člana uprave i ovlaštenju za zastupanje u sudski registar, a pri tome je ocijenio da pri tome da odluka skupštine od 26. studenog 2024. nije ništetna. Stoga je direktor (čije su ovlasti izmijenjene i upisane u sudski registar) imao ovlast utemeljenu na odluci članova društva donositi samostalno i pojedinačno sve odluke vezane uz vođenje i zastupanje društva, dok članovi društva u skupštini donošenjem odluke o odobravanju poduzetih radnji koje su poduzete u razdoblju od 26. studenog 2024. do 6. veljače 2025. nisu postupili niti protivno zakonu niti protivno društvom ugovoru jer niti zakonom niti društvenim ugovorom nije propisano da članovi društva u skupštini ne bi mogli odobravati pojedine radnje uprave društva.
26. Sud nalazi da niti odluka d.) o pokretanju svih eventualno potrebnih postupaka pred nadležnim tijelima u Republici Hrvatskoj koji će se voditi protiv ZZ, te svrhe, kao i u svrhu već pokrenutih postupaka protiv Društva, kojom se ovlašćuje DZUČŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao posebni opunomoćenik Skupštine, ali i Društva, da zastupa Skupštinu, odnosno Društvo: u sporu koji se vodi pod brojem P- 2618/2024 koji je pokrenuo ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv Društva pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, u sporu koji se vodi pod brojem Pr-157/2025 koji je pokrenuo ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nije pobojna jer nije protivna odredbama ZTD-a niti društvenog ugovora. Naime, odredbom čl. 440. st. 1. t. 9. ZTD-a je propisano da skupština odlučuje o postavljanju zahtjeva za naknadu štete koje društvo može imati protiv članova uprave i nadzornog odbora i zamjenika članova uprave te imenovanju zastupnika u sudskom postupku ako društvo ne mogu zastupati članovi uprave ni nadzorni odbor, dok je odredbom čl. 273.a ZTD-a propisano da se o zahtjevu za naknadu štete iz čl. 191., 252. i 273. tog zakona odlučuje u skupštini društva, a da za zastupanje društva u tome skupština može imenovati posebne zastupnike društva. Stoga u dijelu u kojem se odlučuje o pokretanju sporova za naknadu štete i imenovanju posebnog punomoćnika temeljem citiranih odredaba zakona, pobijana odluka nije protivna zakonu, već se temelji na zakonu. S druge strane, a kako je sud u ovom postupku utvrdio da je tužitelj opozvan s mjesta direktora tuženika i zbog toga više nije ovlašten na skupno zastupanje, ovakva odluka o imenovanju posebnog zastupnika društva ZZUČŠ Mostad u širem smislu ne bi bila u koliziji sa zakonom jer je čl. 422. st. 2. ZTD-a propisano da uprava vodi poslove društva u skladu s odlukama članova društva te obveznim uputama društva, pri čemu upute članova društva mogu biti općenite naravi ili konkretne. Kako zakonom nije propisano da uprava društva s ograničenom odgovornošću djeluje na vlastitu odgovornost, ona je dužna poštivati obvezne upute u vođenju poslova društva, pa se u preostalom dijelu kojom se ovlašćuje ĆZUČŠZ, koji je ujedno direktor društva, da poduzme određene radnje (na koje je i inače ovlašten zakonom) nije u protivnosti sa zakonom niti društvenim ugovorom. Neovisno o tome što su članovi društva naveli da se radi o "posebnom punomoćniku društva", iz sadržaja ovlasti i upute za postupanje je razvidno što je bila volja članova društva pri donošenju pobijane odluke.
27. Slijedom navedenog, sud je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odluka skupštine od 6. veljače 2025. jer je našao da ne postoje razlozi ništetnosti niti pobojnosti.
28. Tuženik koji je u cijelosti uspio u sporu ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka prema čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 101.000,00 EUR, tuženiku su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 1.520,89 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa), zastupanja na ročištu 28. srpnja 2025. u iznosu od 1.520,89 EUR (Tbr. 9. točka 5. Tarife), te sastava podneska od 4. lipnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.8.4. Tarife) jer se radi o podnesku u prilogu kojeg tuženik dostavlja sudsku odluku, a ne obrazloženom podnesku, a što ukupno iznosi 3.091,78 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 3.864,73 EUR. Na te troškove tuženik ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka. Zbog toga je o troškovima odlučeno kao u točki II. izreke presude.
U Zagrebu, 10. rujna 2025.
Sutkinja
Ines Božić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.