Poslovni broj: Usž-1034/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja 1. NP, 2. EP, 3. MP, 4. ZP, 5. ĆP, 6. JP i 7. LP iz [adresa], koje zastupa opunomoćenik Dragan Jurjević, odvjetnik u Zadru, Hrvoja Vukčića Hrvatinića 8, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20 (ranije: Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Sektor za pravne poslove), radi revizije statusa prognanika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-1610/2023-11 od 2. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-1610/2023-11 od 2. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-1610/2023-11 od 2. siječnja 2024.odbijen je zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske KLASA: UP/II-019-06/20-06/03, URBROJ: 531-510-07-01/01-23-12 od 15. svibnja 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan (točka II. izreke).
1.1. Rješenjem tuženika od 15. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za provjerene poslove državne prave, KLASA: UP/I-019-06/20-01/01, URBROJ: 2198/1-19-01-04/3-20-4 od 15. srpnja 2020., a kojim rješenjem je utvrđen prestanak statusa prognanika tužiteljima s danom 5. srpnja 2019.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelji su izjavili žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlažu ukinuti (pravilno poništiti) prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova spora i sastava žalbe.
2.1. U žalbi navode da se u konkretnom slučaju nije radilo o postupku revizije statusa prognanika (tužitelja) kao novom upravnom postupku već se radilo o upravnom postupku koji je započeo 18. listopada 1997. kada je Ured za prognanike i izbjeglice Vlade RH Regionalni ured Zadar, prvi put svojim rješenjima, Klasa: UP/I-019-06/97- 14/3050712, URBROJ: 50407-97-1; Klasa: UP/I-019- 06/97-14/3050713, URBROJ:
5047-97-1; Klasa: UP/I-19-06/97-14/3050714, URBROJ: 50407-97-1; Klasa: UP/I-19-
06/97-14/3050715, URBROJ: 50407-97-1; Klasa: UP/I-19-06/97-14/3050716, URBROJ: 50407- 97-1 i Klasa: UP/I-19-06/97-14/3050718, URBROJ: 50407-97-1, sve od 18. listopada 1997., oduzeo obitelji P status prognanika i to na temelju Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe i pravima povratnika ("Narodne novine", broj: 69/97.), zbog pogrešnog zaključka da je tužiteljima obnova dovršena. Da se ovdje ne radi o reviziji jasno proizlazi iz same Uredbe o uvjetima za utvrđivanje i gubitak statusa izbjeglica, prognanika odnosno povratnika ("Narodne novine", broj: 133/13.- dalje u tekstu Uredba), gdje je člankom 12. propisano da se revizija statusa prognanika, izbjeglica i povratnika ima provesti u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu Uredbe. Nižestupanjska tijela nisu u ovom konkretnom slučaju u odnosu na tužitelje pokrenule nikakav revizijski postupak već su nastavili upravni postupak ukidanja statusa prognanika po rješenjima od 18. listopada1997., pozivajući se na završetak obnove njihove kuće što je kasnije upravni sud sankcionirao na način da su tužitelji ovdje nesporno dokazali da im obnova nije dovršena slijedom čega im je status prognanika mogao prestati samo na način da im se dovrši obnova. Svako drugo tumačenje i retroaktivna primjena propisa koji su donošeni nakon toga nisu primjenjivi u ovom konkretnom slučaju, jer bi to značilo narušavanje argumenta zdravog razuma koji njeguje i Ustavni sud RH, navodeći da tumačenjem mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici, jer bi u protivnom sve drugačije moglo imati apsurdne učinke u odnosu ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih prava (Ustavni sud RH U-III-1942/2010, U-III-1943/2010 od 08. srpnja 2013.). Isto tako navode da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je u pitanju ocjena odnosno utvrđenje činjenice jesu li tužitelji stambeno zbrinuti nasljeđivanjem kuće površine 83 m2. Naime, nitko nije utvrdio u kakvom se stanju nalazi ta kuća koja je također sagrađena prije Domovinskog rata i koja nije obnovljena, a također je bila uništena, odnosno oštećena i radilo se o vikend kući , a ne o stambenom objektu.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), ovaj Sud nije našao da su osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija presudu, niti da postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Polazeći od sadržaja žalbe te ispitavši cjelokupan sadržaj predmeta spisa ovaj Sud je ocijenio kako ona, iako se tužitelj poziva na postojanje bitne povrede postupka, sadržajno predstavlja obrazloženje shvaćanja tužitelja o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. S obzirom na takav sadržaj, predmetna žalba suštinski se svodi na izlaganje razloga o tome da je i zašto je tužbeni zahtjev u ovom predmetu trebalo u cijelosti prihvatiti.
7. Predmet spora je ocjena zakonitosti zaključka nižestupanjskih tijela kao i prvostupanjskog suda da je tužiteljima prestao status prognanika s danom s danom 5. srpnja 2019. kada su nasljeđivanjem stekli drugu nekretninu.
8. Prvostupanjski sud, tumačeći i iščitavajući zakonske i podzakonske norme pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, a uzimajući u obzir intenciju zakonodavca i razloge za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu prognanika i izbjeglica ("Narodne novine", broj: 51A/13., stupio na pravnu snagu 1. svibnja 2013.; u daljnjem tekstu: ZIDZSPI), te obrazloženja Prijedloga zakona o izmjenama Zakona o statusu prognanika i izbjeglica s Konačnim prijedlogom zakona, Klasa: 022-03/13- 01/66, Urbroj: 65-13-02 od 25. ožujka 2013., te uzimajući u obzir činjenice da su osporene odluke donijete u postupku Revizije statusa prognanika, da je taj status tužiteljima nesporno utvrđen te da su oni taj status imali i u trenutku stupanja na snagu ZIDZSPI-a i Uredbe, slijedom čega da smatra da u konkretnom slučaju nije riječ o retroaktivnoj primjeni materijalnog propisa, te da je javnopravno tijelo zakonito utvrdilo da su dana 05. srpnja 2019. tužitelji stambeno zbrinuti te kojim datumom im je i prestao status prognanika.
9. S takvim zaključkom suglasan je i ovaj Sud.
10. Odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o statusu prognanika i izbjeglica ("Narodne novine", broj: 96/93., 39/95., 29/99., 128/99. i 51A/13., u daljnjem tekstu: ZSPI) propisano je da su prognanici, izbjeglice i povratnici osobe registrirane u bazama podataka nadležnih tijela za statusna prava izbjeglica, prognanika i povratnika, kojima nije utvrđen prestanak statusa do 1. svibnja 2013., dok je člankom 4. stavkom 1. b) alineje 4. ZSPI-a propisano je da se prestanak statusnih prava izbjeglica, prognanika i povratnika utvrđenih na temelju toga zakona utvrđuje, za prognanike, ako u propisanom roku u skladu s odredbama posebnog propisa o obnovi nisu podnijeli zahtjev za obnovu, utvrđeno je da ne ostvaruju pravo na obnovu ili je obnova završena.
10.1. Člankom 11. stavkom 1. ZSPI-a propisano je da osobe koje su stekle određena prava u skladu s odredbama Zakona o statusu prognanika i izbjeglica ("Narodne novine", broj: 96/93., 39/95., 29/99., 128/99.) zadržavaju stečena prava do revizije statusa.
10.2. U skladu s člankom 10. stavkom 1. točkom 3. i 4. Uredbe jedan od uvjeta za prestanak statusa prognanika je i osigurano vlastito stambeno zbrinjavanje ili pravomoćna odluka kojom je utvrđeno da ne ostvaruje pravo na obnovu ili da je obnova završena odnosno isplaćena novčana potpora iz članka 14. ili članka 68b. Zakona o obnovi, dok je stavkom 2. toga članka propisano da se ostvareno pravo na stambeno zbrinjavanje darovanjem osnovnog građevinskog materijala i pravo na obnovu dokazuje zapisnikom o tehničkom pregledu objekta ili potvrdom Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje.
11. Tužiteljima je prvi put oduzet status prognanika rješenjem od 24. studenog 2008., a koje rješenje je kao i ostala ranija rješenja javnopravnih tijela poništeno jer se nije prihvatio pravilnim utvrđenje javnopravnih tijela da su ispunjeni uvjeti za prestanak statusa prognanika prema članku 9. stavku 1. točki 6. ZSPI.
11.1 Iz spisa predmeta proizlazi, a koju činjenicu tužitelji niti ne osporavaju, da je NP na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu od 5. srpnja 2019. stekao nekretninu na čestici zemlje [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u prirodi kuća za odmor u površini od 83 m2 i na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iste službe od 20. prosinca 2017. nekretninu u [adresa] na adresi [adresa], K. O. [katastarska općina], površine 46 m2 te koju je otuđio na temelju kupoprodajnog ugovora od 3. prosinca 2019.
11.2. Prvostupanjsko upravno tijelo pobijanu odluku donijelo u postupku revizije statusa prognanika, s obzirom na to da je ono zaprimilo 26. lipnja 2020. rješenje Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA: UP/II-019- 06/20-06/02, URBROJ: 510-05-01/01-20-02 od 10. lipnja 2020. Tim rješenjem središnjeg ureda je određen rok od 30 dana za donošenje rješenja o reviziji statusa prognanika tužiteljima.
12. Suprotno mišljenju tužitelja, u konkretnom slučaju radi se o reviziji statusa prognanika, a koji status je tužiteljima nesporno utvrđen te su oni taj status imali i u trenutku stupanja na snagu ZIDZSPI-a i Uredbe, slijedom čega u konkretnom slučaju nije riječ o retroaktivnoj primjeni materijalnog propisa, već im je rješenjem prvostupanjskog tijela ukinut status prognanika na temelju odredbe članka 10. stavka 1. točke 3. Uredba, a prema kojoj jedan od uvjeta za gubitak statusa prognanika je i osigurano vlastito stambeno zbrinjavanje, a ne na temelju odredbe članka 9. stavku 1. točki 6. ZSPI.
13. Navodi tužitelja da kuća koju ju naslijedio NP je u naravi vikend kuća te da se ne radi o stambenom objektu nisu od utjecaj na zakonitost pobijanog rješenja jer tijekom spora tužitelji nisu niti dostavili niti predlagali dokaze kojima bi osporili zaključak da se radi o stambenom objektu.
14. Prema svemu navedenom, tužitelji u žalbi ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari pa je Sud ocijenio pobijanu presudu zakonitom.
15. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci pod točkom I. dok je o troškovima sastava žalbe odlučeno na temelju odredbe članka 79. stavak 1. ZUS-a (točka II. izreke).
U Zagrebu, 10. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Kosović Marković
