Poslovni broj: Usž-4395/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Kristine Senjak Krunić članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljica OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa odvjetnik Boris Jukić, Zagreb, Cesarčeva 5, protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Republike Austrije 20, klasa: UP/II-350-05/22- 02/52, urbroj: 531-07-01-03/01-22-4 od 12. rujna 2022., uz sudjelovanje zainteresirane osobe SD, [adresa].a, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnik Igor Savić iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Igor Savić & Ines Savić, Zagreb, Ulica Bele Čikoša 5, radi izmjene i dopune lokacijske dozvole, odlučujući o žalbi tužiteljice OD, tuženika i zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-3222/2022-14 od 2. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I- 3222/2022-14 od 2. listopada 2024.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-350-05/22-02/52, urbroj: 531-07-01-03/01-22-4 od 12. rujna 2022.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) poništeno je rješenje tuženika klasa: UP/II-350-05/22-02/52, urbroj: 531-07-01-03/01-22-4 od 12. rujna 2022. Točkom II. izreke presude poništeno je rješenje o izmjeni i dopuni lokacijske dozvole Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, Središnjeg odsjeka za prostorno uređenje, Klasa: UP/I-350-05/21-001/347, urbroj: 251-10-21- 01/040-22-22 od 28. ožujka 2022. Točkom III. izreke presude obustavljen je postupak u predmetu, klasa: UP/I-350-05/21-001/347 pokrenutom na zahtjev SD iz [adresa] za izmjenu i dopunu lokacijske dozvole Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove, klasa: UP/I-350-05/04-001/274, urbroj: 251-05-32/201-05-17 od 24. siječnja 2005.

2. Tužiteljica u žalbi navodi da je sud bio dužan osim poništenja prvostupanjskog rješenja predmet vratiti na ponovno odlučivanje tom tijelu. Ističe da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer ne postoji ovlaštenje za podnošenje zahtjeva za uklanjanje zgrade jer je na snazi sporazum kao i ne postoji obveza na njeno uklanjanje. Sam je sud utvrdio da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno ispitati jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za odlučivanje o zahtjevu SD te proizlazi da je postupljeno suprotno odredbama Zakona o gradnji na temelju kojeg je izdana građevinska dozvola. Ističe da je odlučeno o izmjeni i dopuni lokacijske dozvole koja više nije bila na snazi. Također upire na odredbu članka 46. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku te smatra da je o obustavi postupka moglo odlučiti jedino prvostupanjsko tijelo. Osim toga ističe da nije zaprimila podnesak od 12. lipnja 2024. na koji sud upire. Predlaže usvojiti žalbu i predmet dostaviti prvostupanjskom tijelu radi provođenja ponovnog, zakonitog postupka te potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik u žalbi navodi da je za utvrđivanje činjenice je li akt za građenje i dalje važeći dovoljno da je u roku njegovog važenja izvršena prijava građenja. Upire na odredbu članka 123. stavka 2. važećeg Zakona o gradnji te ističe da je u konkretnom slučaju važenje građevinske dozvole od 21. prosinca 2012. već pravomoćno utvrđeno u rješenju, klasa: UP/I-361-03/20-001/299, urbroj: 251-13-22-2/005-20-3 od 5. svibnja 2020. kojim je u predmetnoj građevinskoj dozvoli promijenjeno ime investitora, a koje rješenje se ne bi moglo donijeti da građevinska dozvola nije bila važeća. Predlaže poništiti presudu te odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

4. Zainteresirana osoba u žalbi navodi da istu podnosi iz svih žalbenih razloga. Ističe da tužiteljice OD i BD nisu bile niti u prvostupanjskom postupku, niti prilikom izjavljivanja žalbe, kao i tužbe uknjižene kao vlasnice nekretnine koja graniči s predmetnom nekretninom. Navodi da je MD preminuo **.**.2022., a da je tužbu podnijela OD dana 28. listopada 2022. što znači nakon njegove smrti i prije donošenja rješenja o nasljeđivanju, zbog čega ista nije mogla biti tužitelj u predmetnom upravnom sporu. Smatra da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer se sud poziva na dokaze koji su nastali nakon razdoblja od 5. veljače 2013. do najkasnije 5. veljače 2015. Također, sud nije proveo, sukladno odredbi članka 49. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima, niti jedan dokaz, nije odredio očevid na licu mjesta, proveo vještačenje, saslušao svjedoke, saslušao stranke te proveo druge dokaze na te okolnosti, iz čega proizlazi da sud nije utvrdio pravilno činjenično stanje. Sud je trebao na okolnosti započinjanja radova saslušati svjedoke i tužitelje te direktora zainteresirane osobe. Konačno smatra da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, s obzirom na činjenicu da je dana 16. ožujka 2023. izdano od nadležnog upravnog tijela rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole pri čemu upire na odredbu članka 123. Zakona o gradnji. Predlaže poništiti presudu te joj naknaditi troškove žalbe.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalba tuženika je osnovana.

6.1. Žalbeni navodi tužiteljice i zainteresirane osobe nisu osnovani.

7. Rješenjem tijela prvog stupnja, klasa: UP/I-350-05/21-001/347, urbroj: 251-10- 21-1/040-22-22 od 28. ožujka 2022. izdana je izmjena i dopuna lokacijske dozvole od 24. siječnja 2005. na način i pod uvjetima određenim izrekom naprijed navedene lokacijske dozvole. Protiv tog rješenja žalbu je podnio MD, prednik tužiteljice, koja je ovdje osporenim rješenjem odbijena.

8. Prvostupanjski sud poništavajući rješenje tuženika i rješenje tijela prvog stupnja zaključuje da unatoč činjenici da je u konkretnom slučaju prijavljen početak radova, da je relevantna činjenica je li započeto s izgradnjom u zakonom propisanom roku, odnosno u konkretnom slučaju u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti građevne dozvole jer prijava početka građenja sama po sebi nije dokaz da je započeto s gradnjom. Kako ta pravnorelevantna činjenica nije utvrđena, da se rješenja javnopravnih tijela ne mogu ocijeniti zakonitim te je umjesto vraćanja predmeta na ponovni postupak radi utvrđivanja te pravnorelevantne činjenice, a imajući u vidu da je zainteresirana osoba u upravnom sporu dana 12. lipnja 2024. povukla zahtjev za izmjenu i dopunu lokacijske dozvole sud donosi rješenje o obustavi postupka. Pri tome upire na shvaćanje ovog Suda izraženo u presudi, poslovnog broja: Usž-2297/2023.

9. Međutim, naprijed navedena presuda ovog Suda na koju upire prvostupanjski sud donesena je u primjeni Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 52/99.,75/99., 117/01. i 47/03.) pa pozivanje suda na tu odluku nije od utjecaja na rješenje ove upravne stvari jer je odluka donesena u stvari druge činjenične i pravne naravi.

10. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je temeljem lokacijske dozvole, koja je rješenjem tijela prvog stupnja izmijenjena i dopunjena, izdana građevinska dozvola, klasa: UP/I-361-03/11-01/62, urbroj: 251-13-22/202-12-14 od 21. prosinca 2012. Nadalje proizlazi da je prijavljen početak građenja dana 30. prosinca 2014. o čemu je izdana obavijest, klasa: 361-03/2014-007/34, urbroj: 251-13-22/202-2015-2 od 12. siječnja 2015. Dana 30. srpnja 2021. prijavljen je nastavak građenja o čemu je izdana obavijest, klasa: 361-03/21-007/1320 od 13. kolovoza 2021. Naprijed navedeno nije ni sporno.

11. Nadalje proizlazi da je važenje građevinske dozvole od 21. prosinca 2012. pravomoćno utvrđeno u rješenju klasa: UP/I-361-03/20-001/299, urbroj: 251-13-22- 2/005-20-3 od 5. svibnja 2020., kojim je promijenjeno ime investitora, koje rješenje je doneseno na temelju Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19., 125/19.), kao i u rješenju klasa: UP/I-361-03/21-001/1911, urbroj: 251-13-22-2/020-21- 3 od 22. prosinca 2021. Naprijed navedena rješenja ne bi se mogla donijeti da građevinska dozvola nije bila važeća, odnosno da ta građevinska dozvola nije i dalje bila na snazi.

12. S obzirom na naprijed navedene pravomoćne akte koji su doneseni na temelju naprijed navedenog Zakona o gradnji, Sud ocjenjuje da je to mjerodavan propis u konkretnom slučaju. Naime, sukladno odredbi članka 123. stavka 2. naprijed navedenog Zakona o gradnji smatra se da je investitor pristupio građenju u smislu stavka 1. tog članka od dana prijave početka građenja.

12.1. Stoga pravilno tuženik ističe da je za utvrđivanje činjenice je li akt za građenje i dalje važeći dovoljno da je u roku njegovog važenja izvršena prijava građenja, jer se sukladno naprijed navedenoj odredbi Zakona o gradnji smatra da je investitor pristupio građenju od dana prijave početka građenja, čemu je ovdje prema podacima spisa predmeta udovoljeno, zbog čega nije bilo zapreke za izdavanje predmetne izmjene i dopune lokacijske dozvole.

13. Imajući na umu naprijed navedenu odredbu Zakona o gradnji, kao i dokumentaciju koja prileži spisu predmeta pravilno je utvrđeno činjenično stanje u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pa se presuda prvostupanjskog suda, uz obrazloženje kakvo je njome dano ne može se ocijeniti zakonitom, zbog čega je valjalo odlučiti kao u izreci presude.

14. Žalbeni navodi tužiteljice, imajući na umu sve naprijed navedeno, nisu osnovani.

15. Žalbeni navodi zainteresirane osobe nisu osnovani budući je tužiteljica OD, kao nasljednica MD, osobe koja je sudjelovala u upravnom postupku i povodom čije žalbe je doneseno osporeno rješenje, bila ovlaštena podnijeti tužbu. Sud napominje da, sukladno odredbi članka 5. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.), ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednike, čime postaje njegovo nasljedstvo, zbog čega nije od utjecaja što je ista tužbu podnijela prije donošenja rješenja o nasljeđivanju.

16. Također, neosnovano zainteresirana osoba navodi da sud nije izveo dokaze u upravnom sporu, budući da iz podataka spisa predmeta proizlazi da zainteresirana osoba nije predlagala izvođenje bilo kakvih dokaza, već je zatražila sudjelovanje u ovom sporu kao zainteresirana osoba te dostavila odgovor na tužbu u kojem predlagala odbacivanje tužbe, smatrajući nepotrebnim upuštati se u raspravljanje o meritumu stvari (podnesci od 28. listopada 2022., 2. prosinca 2022., 14. prosinca 2022.), a pozivanje na upravne akte donesene nakon pokretanja upravnog spora nije od utjecaja na rješenje ove upravne stvari.

17. Budući je Sud prihvatio žalbeni navod tuženika, koji je jedino pravno relevantan za rješenje ove upravne stvari, to je sukladno odredbi članka 147. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS) odlučio kao u točki III. izreke presude.

18. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 2. ZUS- a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

mr.sc. Inga Vezmar Barlek