Poslovni broj Gž-30/2023-3

             

 

 

 

 

 

 

                                          Poslovni broj Gž-30/2023-3

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Barbare Bosner, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B.Lj.iz Z., O, zastupane po punomoćniku A M, odvjetniku iz Z, protiv tuženika B. K d.o.o. iz Z, OIB:...., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1707/2021-13 od 30. rujna 2022., na sjednici vijeća 30. studenog 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1707/2021-13 od 30. rujna 2022.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Točkom I. izreke pobijane presude odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zahtijevala proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava koje ima na računima kod banaka, pokrenutih kod FINAtemeljem zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju zadužnice ovjerene po javnom bilježniku V. M. iz Z. 18. srpnja 2008. pod poslovnim brojem OV-9710/2008. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 497,71 EUR/3.750,00 kuna[1], u roku od 15 dana.

 

              2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužiteljica zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              4. Žalba nije osnovana.

 

              5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava koje ima na računima kod banaka, pokrenutih kod Financijske agencije temeljem zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju zadužnice ovjerene po javnom bilježniku V. M. iz Z. 18. srpnja 2008. pod poslovnim brojem OV-9710/2008.

 

              6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje:

 

              -              da je ovrhovoditelj (tuženik) 26. svibnja 2021. podnio FINA zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine u iznosu 4.152,15 EUR/31.284,40 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 4.086,14 EUR/30.787,04 kune od 03. prosinca 2009. do naplate, temeljem zadužnice ovjerene po javnom bilježniku V.M.i iz Z.18. srpnja 2008.  pod poslovnim brojem OV-9710/2008, na novčanim sredstvima po računima ovršenice;

 

              -              da je rješenjem Općinskog suda u Zadaru poslovni broj Ovr-369/2021 od 11. kolovoza 2021. upućena ovršenica (tužiteljica) na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčane tražbine temeljem  zadužnice ovjerene po javnom bilježniku V.M. iz Z. 18. srpnja 2008. pod poslovnim brojem OV-9710/2008 jer da je, kako je to ovršenica istaknula u zahtjevu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nastupila zastara tražbine;

 

              -              da je tužiteljica 2008. s ranijim vjerovnikom H. p. b. d.d. 2008. sklopila ugovor o kreditu i radi osiguranja naplate tražbine iz tog ugovora predala vjerovniku predmetnu zadužnicu, te da nije izvršavala obveze po kreditu;

 

-              da je raniji vjerovnik 4. srpnja 2011. FINA-i dostavio navedenu zadužnicu na naplatu, koja je 6. srpnja 2012. obavijestila tada ovrhovoditelja da na računima ovršenice nema novčanih sredstava, te da je osnova za plaćanje (zadužnica) evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje;

 

              -              da je navedena osnova za plaćanje 2018., sukladno članku 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18; dalje ZPONS), isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje;

 

              -              da je H. p. b. d.d. temeljem Ugovora o ustupu i prijenosu zadužnica od 12. rujna 2017. ovjerenog po javnom bilježniku D. B. iz Z. poslovni broj OV-10072/2017 od 18. rujna 2017. prenijela predmetnu tražbinu sa sredstvom osiguranja (zadužnicom) na B. K. d.o.o.;

 

              -              da je B. K. d.o.o., kao ovrhovoditelj (tuženik) 26. svibnja 2021. podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine temeljem predmetne zadužnice, a povodom kojeg postupka tužiteljica predlaže proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim jer da je nastupila zastara tražbine.

 

              7. S obzirom na navedeno, prvostupanjski su utvrđuje da je u konkretnom slučaju izravna naplata zatražena temeljem zadužnice sastavljane prije 1. siječnja 2011., koja nije solemnizirana, već je na istoj samo potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika, slijedom čega zaključuje da se na predmetnu tražbinu primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO), za razliku od tražbina iz zadužnica koje su potvrđene (solemnizirane) od strane javnog bilježnika, za koje se primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz odredbe članka 233. ZOO-a.

 

              8. Također, utvrđuje i da se, sukladno odredbi članka 241. ZOO-a, dostavom osnove za plaćanje FINA-i na naplatu zastara tražbine prekida, te ista, sukladno odredbi članaka 245. stavka 1. ZOO-a, počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

 

              9. Stoga, zaključuje da je 2018. kada je predmetna osnova za plaćanje (zadužnica), sukladno članku 12. ZPONS-a, isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, zastarni rok ponovno počeo teći, slijedom čega da do ponovnog podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu radi naplate tražbine temeljem predmetne tražbine 26. svibnja 2021. nije protekao zastarni rok od 5 godina.

 

              10. U odnosu na prigovor tužiteljice da zadužnica kao ovjerena privatna isprava nije ovršna već vjerodostojna isprava, prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica navedeni prigovor ne može iznositi u ovom postupku, buduću da isti nije isticala u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao i da je, neovisno o tome, isti neosnovan jer da je odredbama članka 183. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08-daljeOZ) važećeg u vrijeme izdavanja zadužnice, određeno da je takva isprava ovršna isprava.

 

              11. O troškovima parničnog postupka odlučuje primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

 

12. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a (očitom greškom u pisanju navedeno članka 354. stavka 2. točke 10. ZPP-a), na koje tužiteljica u žalbi posebno ukazuje, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi nisu nejasni i proturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

             

13. Također, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i odlučio kao u izreci pobijane presude.

14. Naime, i prema stavu ovoga suda podnošenje predmetne zadužnice na naplatu 4. srpnja 2011. predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara, te koji prekid zastare traje sve do isknjiženja osnove za plaćanje iz Očevidnika redoslijeda osnove za plaćanje koji vodi FINA, budući da je tražbina vjerovnika u cijelom tom razdoblju bila u redoslijedu za naplatu, te bi ista, u slučaju da su se na računu ovršenice (tužiteljice) doznačila novčana sredstva bila i naplaćena, iz kojeg razloga zastara u tom vremenu nije tekla, već je ista iznova počela teći prvog dana nakon isknjiženja osnove za plaćanje.

 

15. Stoga, a budući da je zadužnica isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje 2018., te da je zastara tekla sve do ponovnog podnošenja zadužnice na naplatu FINI 26. svibnja 2021., zahtjev tuženika za naplatu tražbine temeljem zadužnice podnesen je prije nastupa petogodišnjeg zastarnog roka iz članka 225. ZOO-a.

 

15.1. Pri tom je pogrešno shvaćanje žaliteljice da je zastara tražbine nastupila već u trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu FINI 2011. budući da je ugovor o kreditu za osiguranje kojeg je izdana predmetna zadužnica raskinut još 2008., pa da je zastarjela glavna tražbina u vidu mjesečnih obveza po ugovoru kao i sporedne tražbine kamata. Naime, u pogledu ocjene nastupa zastare treba reći da je tražbina iz zadužnice apstraktna i služi osiguranju druge tražbine, u ovom slučaju ugovora o kreditu te stoga rokovi zastare koji vrijede za taj ugovor nisu primjenjivi na zadužnicu, s time da je za početak tijeka roka za zastaru tražbine iz zadužnice relevantna okolnost kada je taj ugovor dospio na naplatu. Kako je prema tvrdnji tužiteljice taj ugovor raskinut 2008., to je u to vrijeme i dospio na naplatu pa samim time nije ni protekao petogodišnji rok zastare za naplatu po predmetnoj zadužnici podnošenjem na naplatu FINI 2011.

 

15.2. Nisu osnovane ni žalbene tvrdnje da predmetna zadužnica s obzirom na svoje svojstvo sukladno čl. 183. OZ-a nije podobna za izravnu naplatu putem FINE, već je u odnosu na istu u vrijeme podnošenja na naplatu trebalo provesti postupak sukladno Ovršnom zakonu prema pravilima o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, budući da je prema članku 3. stavku 1. točki 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ( "Narodne novine", broj 91/2010, koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovrhe, propisano da je osnova za plaćanje između ostalog i zadužnica, te je slijedom toga predmetna zadužnica mogla biti predana na izravnu naplatu FINI.

 

16. Zbog tih razloga trebalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao izreci ove presude, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

 

U Rijeci 30. studenog 2023.

 

                                                                                                                        Predsjednik vijeća

  Duško Abramović v.r.