Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1184/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Andro Duboković, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika pod 1. RV, nepoznata boravišta, kojega zastupa privremeni zastupnik Zvonimir Franetović, odvjetnik u Starom Gradu, pod 2.a SV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (kao nasljednice ranijeg tuženika pod 2. JV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]), pod 2.b IV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (kao nasljednice ranijeg tuženika pod 2. JV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]), pod 2.c AV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (kao nasljednice ranijeg tuženika pod 2. JV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]), pod 3. ĆV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (kao nasljednice ranijeg tuženika pod 3. FV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]), pod 4. UV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 5.a NV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (kao nasljednika ranije tuženice pod 5. ŽV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]), pod 5.b KV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (kao nasljednika ranije tuženice pod 5. ŽV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]), pod 6. MV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (kao nasljednika ranije tuženice pod 6. PV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]) i pod 7. VV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (samostalno, te kao nasljednice ranije tuženice pod 6. PV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]), radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice pod 3. ĆV protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-3530/2024 od 5. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 10. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice pod 3. ĆV kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-3530/2024 od 5. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na istu, kao i odluka o trošku u dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke.
II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom i presudom na temelju priznanja i ogluhe prihvaćen je tužbeni zahtjev koji glasi:
„ I. Utvrđuje se da je tužitelj BV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik u cijelosti na nekretnini koja nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je slijedom utvrđenoga ovlašten tužitelj temeljem ove presude zatražiti i postići upis uknjižbe svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu na naprijed navedenoj nekretnini, brišući isto pravo sa imena:
- tuženika pod 1) ĆV RV pok.Ivana za 2/36 dijela,
- tuženice pod 2a) SV za 11/108 dijela,
- tuženice pod 2b) IV za 11/108 dijela,
- tuženice pod 2c) AV za 11/108 dijela,
- tuženice pod 3) ĆV za 11/144 dijela;
- tuženika pod 4) UV za 11/144 dijela;
- tuženika pod 5a) NV za 1/6 dijela;
- tuženika pod 5b) KV za 1/6 dijela;
- tuženika pod 6) MV za 11/144 dijela;
- tuženice pod 7) VV za 11/144 dijela;
kao i brisanje prava plodouživanja sa ime tuženice pod 7) VV.“
2. Odlukom o trošku obvezana je tuženica pod 3. ĆV isplatiti tužitelju iznos od 5.527,00 eura, dok je za više traženo tužitelj sa zahtjevom odbijen.
3. Žali se tuženica pod 3. ĆV pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na istu, te u dosuđujućem dijelu odluke o trošku pod točkom II. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 153/23, dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine.
4. Tužitelj je odgovorio na žalbu trećetuženice protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana, a njemu obistini trošak odgovora na žalbu.
5. Žalba nije osnovna.
6. Predmet spora, u ovoj fazi postupka, zahtjev je tužitelja na utvrđenje prava vlasništva na nekretnini koja nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sve kao osnov upisa tog prava u zemljišne knjige suda u odnosu na suvlasnički dio tuženice pod 3) ĆV za 11/144 dijela.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj sud protivno žalbenim navodima tuženice pod 3. ĆV smatra da je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo iscrpne i detaljne razloge u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica, na kojima temelji svoju ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na ovu tuženicu, koja utvrđenja su utemeljena na pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, pa sadržaj obrazloženja prvostupanjske presude opravdava odluku sadržanu pod točkom I. izreke u odnosu na istu, te ne postoje nedostaci zbog kojih se pravilnost prvostupanjske presude ne bi mogla ispitati.
8. Žalba trećetuženice svodi se gotovo isključivo na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, međutim, način na koji u žalbi osporava činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda, ne može se prihvatiti pravilnim, jer nema nikakva uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka.
9. Naime, ocjena dokaza od strane suda prvog stupnja izvršena je sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, prema kojoj odredbi, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata sveukupnog postupka. Tako je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju i postupio, jer je izvedene dokaze ocijenio po svom uvjerenju, te je logično obrazložio svoje zaključke o dokazanosti odnosno nedokazanosti pojedinih odlučnih činjenica.
10. S druge strane trećetuženica ne prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda o provedenim dokazima i na temelju takve ocjene izvedene zaključke, nego toj ocjeni suprotstavlja subjektivnu ocjenu, a koja nema uporišta u rezultatima dokaznog postupka.
11. Osim toga, trećetuženica ni na koji način nije učinila vjerojatnim nemogućnost pružanja dokaza tijekom trajanja postupka.
12. Prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužitelja u odnosu na tuženicu pod 3. ĆV cijeneći da je u konkretnom slučaju tužitelj dokazao pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću.
13. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda na okolnosti stjecanja sporne nekretnine dosjedanjem kroz određeno vrijeme i dani razlozi u cijelosti razrješavaju odlučne činjenice kako po osnovu subjekta posjedovanja, tako i objekta posjedovanja, kvalitete posjeda – pošten posjed, te dužine trajanja tog posjeda.
14. Prvostupanjski sud je tako utvrdio da su još prednici tužitelja stupili u samostalni posjed sporne nekretnine (unatrag najmanje od 1952.); da se radilo o vlasničkom posjedu (miran posjed s uočljivom voljom držati stvar kao svoju i ponašanje posjednika kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost); da postoji neprekidna sukcesija u poštenom posjedovanju; da se vrijeme potrebno za dosjelost dovršilo, te da je tužitelj njihov jedini nasljednik glede iste.
15. U utvrđenju relevantnih činjenica prvostupanjski sud je ispravno cijenio iskaze saslušanih stranaka i svjedoka i sve to u kontekstu isprava pregledanih u postupku.
16. Osnovom takvih utvrđenja da su još prednici tužitelja samostalno posjedovali spornu nekretninu kao pošteni posjednici, da je tužitelj njihov jedini sljednik glede te nekretnine, da postoji neprekidna sukcesija u poštenom posjedovanju, te da se vrijeme potrebno za dosjelost dovršilo (pa i za izvanrednu), pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je u pobijanom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev (članak 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV, odnosno primjenom odredbe članka 388. stavak 2. i 3. ovog Zakona u uvjetima odredbe članka 28. – 30. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, „Narodne novine“ broj 53/91, 9/92 i 77/92).
17. Pritom je za istaći kako pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure), čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti.
18. Naime, dosjelost nije samo pravna osnova stjecanja koja bi imala nastupiti tek nekim aktom stjecanja, nego do stjecanja dolazi samom činjenicom da je nastupila dosjelost.
19. Pored toga, treba reći kako prenošenje posjeda derivativnim (izvedenim) načinom na novog posjednika, ne prekida posjedovanje nego se postojeći posjed nastavlja kod pravnog sljednika dotadašnjeg posjednika, dakle kod njegovog univerzalnog ili singularnog sljednika (sukcesora).
20. Što se tiče kvalitete posjeda za kazati je kako trećetuženica tijekom postupka nije dokazala da su prednici tužitelja, kao ni tužitelj, bili nesavjesni (nepošteni) posjednici, odnosno da su znali ili da su s obzirom na okolnosti morali posumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine, s tim da ni žalbeni navodi ne dovode u sumnju presumpciju o savjesnosti posjeda tužitelja odnosno njegovih prednika.
21. U svezi preostalih žalbenih navoda treba reći da se žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava može temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju.
22. Isto tako, tužitelj je u naprijed izloženim činjeničnim i pravnim okolnostima, ovlašten postaviti predmetni zahtjev upravljen na utvrđenje pravnih učinaka dosjelosti. Naime, ovlašten da stavi taj zahtjev je dosjedatelj ili njegov sveopći sljednik, a i onaj tko je pojedinačni sljednik.
23. Navedenim, kako je tužitelj dokazao da je putem svojih prednika, a čiji je on jedini nasljednik u pogledu utužene nekretnine, ispunio uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, osnovano je sud prvog stupnja prihvatio navedeni tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu.
24. Nadalje, pitanje jesu li u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke nekretnine obrađene ili zapuštene nije od odlučnog značaja, ako su se prethodno stekli uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću.
25. Naime, pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu (ipso iure) istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti. Stoga ako je prednik tužitelja na temelju dosjelosti stekao pravo vlasništva tada nije od odlučnog značenja za osnovanost tužbenog zahtjeva činjenica da je sporna nekretnina sada eventualno zapuštena, odnosno neobrađena. Okolnost da je određena nekretnina zapuštena odnosno neobrađena dakle, ne dovodi sama po sebi do gubitka prava vlasništva koje je stečeno na temelju dosjelosti, jer pravo vlasništva ovlašćuje svoga nositelja da sa stvari koja je njegovo vlasništvo čini što ga volja ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (članak 30. ZV-a).
26. Odluka o trošku temelji se na ispravno izvršenom obračunu u primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. Pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi prvostupanjski sud je jasno naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP-a), te koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju. Pritom je sud prvog stupnja pravilno vodio računa radi li se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili se pak samo raspravljalo o procesnim pitanjima, kao i je li u pitanju obrazloženi podnesak ili je to podnesak čije sastavljanje spada u ostale podneske.
27. Osnovom iznijetog, kako prvostupanjskom presudom, kao i postupkom koji je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
28. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.
U Splitu 10. rujna 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
dr. sc. Ivan Tironi
