Poslovni broj: Gž-2249/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-2344/2021-14 od 18. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-2344/2021-14 od 18. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-3012/21 od 19. veljače 2021. kojim se tuženiku nalaže da tužitelju u roku od 8 dana isplati iznos od 1.394,08 eura zajedno sa zateznim kamatama (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura u roku od 15 dana (točka II. izreke). Također je tom presudom odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog postupka kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva i ne proturječi sama sebi ni razlozima presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu dospjelih, a neplaćenih računa za uslugu opskrbe plinom na adresi [adresa], za šifru kupca 57721, za mjesece ožujak, travanj, listopad i studeni 2020.

5.1. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje usluga isporuke plina, dok je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva s obzirom na prigovor promašene pasivne legitimacije, postojanje ugovornog odnosa, te pružanje usluge tužitelja, a posljedično i visina tužbenog zahtjeva.

6. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza u bitnom je utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 10. veljače 2021. proizlazi da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje ožujka, travanj, listopad i studeni 2020. te na šifru kupca 57721, kao i da su opseg, vrijeme i visina potraživanja istovjetni onima na ispostavljenim računima,

- da je iz prepiske elektronskom poštom od 23. siječnja 2018. razvidno da se referent u odjelu za financije i računovodstvo Državnih nekretnina OZ očitovao tužitelju da predmetnim poslovnim prostorom na adresi [adresa], površine 10,60m2, Državne nekretnine više ne upravljaju, te da je predmetni poslovni prostor u međuvremenu dodijeljen Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, Upravi za inspekcijske poslove Područne jedinice Bjelovar,

- da stranke nisu sklopile ugovor o opskrbi plinom u skladu s odredbom članka 61. stavkom 1. i 8. Zakona o tržištu plina ("Narodne novine" broj 28/13., 14/14., 18/18. i 23/20. - dalje ZTP), kojima je propisano da se prava i obveze između opskrbljivača plinom i krajnjeg kupca uređuju ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, te da je svaki opskrbljivač obvezan sklopiti ugovor o opskrbi s krajnjim kupcem u pisanom obliku.

7. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud utvrdio da samo očitovanje djelatnika Državnih nekretnina od 23. siječnja 2018. u kojem se navodi da je predmetni prostor dodijeljen tuženiku nije dokaz o postojanju ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika, niti je dokaz o vlasništvu tuženika predmetnog prostora, slijedom čega je ukinuo predmetni platni nalog.

8. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

9. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda koji je proizašao iz izvedenih dokaza, da tužitelj, s obzirom na dostavljenu dokumentaciju, nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika, kao ni osnovu i visinu potraživanja tužitelja, jer dostavljeni računi osim što ne dokazuju postojanje ugovornog odnosa između stranaka sukladno članku 61. stavku 1. i 8. ZTP-a, a što tužitelj niti ne osporava, ne dokazuju ni da je takav ugovor sklopljen u smislu odredbe članka 294. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. u daljnjem tekstu: ZOO) samim prihvatom ponude, odnosno prihvaćanjem općih uvjeta iako ga stranke nisu potpisale.

10. Pritom, ovaj drugostupanjski sud posebno naglašava da je dokazivanje pasivne legitimacije tuženika jedno od temeljnih pitanja svake obveznopravne parnice.

10.1. Prema članku 2. i članku 186. ZPP-a, sud odlučuje samo u granicama zahtjeva postavljenog prema onome tko je po materijalnom pravu obvezan ispuniti tražbinu. Teret dokazivanja da je upravo tuženik taj obveznik snosi tužitelj (članak 219. ZPP- a), jer se u konkretnom slučaju ne radi ni o jednoj od situacija u kojoj bi teret dokazivanja prešao na tuženika u slučajevima kada za to postoje zakonske pretpostavke ili su u pitanju oborive pravne presumpcije, pa je tako postojanje obveze tuženika da plati isporučeni plin trebao dokazati tužitelj.

11. U konkretnom slučaju tužitelj je tvrdio da je plin isporučen nekretnini u vlasništvu Republike Hrvatske te da je tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine pasivno legitimiran. Međutim, iz provedenih dokaza nije utvrđeno da je tuženik u relevantnom razdoblju bio korisnik ili ugovaratelj opskrbe plinom, niti da je uopće imao faktičnu ili pravnu vlast nad potrošnjom plina u navedenom prostoru.

12. Pritom se napominje da samo vlasništvo nekretnine nije dovoljno za obvezu plaćanja isporučene energije već je potrebno dokazati da je vlasnik ujedno i ugovorna ili faktična strana opskrbe, odnosno korisnik usluge, a u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao niti da je tuženik vlasnik nekretnine, niti je dostavio valjan ugovor o opskrbi plinom s tuženikom, ali ni druge dokaze (primopredajni zapisnik, zapisnik o očitanju plinomjera, dopise o korištenju prostora, potvrde o plaćanju iz kojih bi bilo razvidno da je tuženik već podmirivao račune za isporuku plina na navedenoj adresi i sl.) iz kojih bi proizlazila obveza tuženika da podmiri traženi dug.

12.1. Također se ističe da nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari pozivanje na odluku istog prvostupanjskog suda poslovni broj: Povrv-3828/2020-23 od 9. siječnja 2024. jer ista, osim što ne obvezuje ovaj drugostupanjski sud, nije niti utemeljena na istom pravnom i činjeničnom stanju, a iz obrazloženja te odluke razvidno da je između stranaka u tom postupku bilo sporno samo smatra li se ugovor o opskrbi plinom sklopljenim u smislu odredbe članka 294. ZOO-a, kod nespornih činjenica da je tuženik vlasnik prostora za koji je isporuka plinom izvršena, da je potpisnik potvrda o obavljenom servisu instalacija, kao i da tuženik uopće nije osporavao činjenicu da mu je plin isporučen, a što sve u predmetnom postupku tuženik osporava.

13. Prvostupanjski sud je stoga pravilno zaključio da pasivna legitimacija nije dokazana, što je samostalan i dovoljan razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva, pri čemu su bitne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja utvrđene u cijelosti na način određen odredbom članka 8. ZPP-a, dok tužitelj paušalnim, neodređenim i neargumentiranim žalbenim navodima pravilnost ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica nije doveo u sumnju.

14. Neosnovano u žalbi tužitelj pobija i odluku o troškovima postupka navodeći da su, osim što tuženiku uopće ne pripadaju, isti i paušalno određeni jer navedeno ne proizlazi iz prvostupanjskog spisa. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23), kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, pri čemu se ističe da tuženiku nisu odobreni svi zatraženi troškovi prema troškovniku predanom u spis, te da je odluka o troškovima postupka pravilno obrazložena, slijedom čega je i ove žalbene navode tužitelja trebalo odbiti kao neosnovane.

15. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

16. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Šimičić