Poslovni broj: Us I-828/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: BC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Anti Nobilu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Nobilo i dr., Zagreb, Ulica Milana Amruša 7, protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Zagrebačka, VI Policijska postaja Zagreb, Zagreb, Trg Narodne zaštite 1, OIB: 36162371878, radi protjerivanja iz EGP-a, nakon javne rasprave zaključene dana 29. kolovoza 2025. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, dana 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, VI Policijske postaje Zagreb KLASA: NK-UP/I-216-04/25-01/813, URBROJ: 511-19-32-25-1 od dana 13. ožujka 2025.

i

r i j e š i o  j e

I Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik KLASA: NK-UP/I-216-04/25-01/813, URBROJ: 511-19-32-25-1 od dana 13. ožujka 2025. tužitelj je, u bitnom, naveo da mu je dana 4. ožujka 2024. izdana dozvola za boravak i rad za zapošljavanje u svojstvu dobavljača u tvrtki Novo people d.o.o. kojim da mu je odobren privremeni boravak do 3. ožujka 2026. Tužitelju da je osiguran smještaj u Hermanovoj ulici 12B, Zagreb. Dana 13. ožujka 2025. da je tuženik ukinuo navedenu dozvolu jer je tuženik podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja zbog postojanja osnove sumnje da je tužitelj krivotvorio vozačku dozvolu ser. br. HP2220150038458. Istraga povodom kaznene prijave da se vodi pred Općinskim državnim odvjetništvom u Novom Zagrebu pod brojem: KP-DO 250/2025. Naime, nadležno državno odvjetništvo da provodi istragu na temelju kaznene prijave tuženika, međutim ni samo ODO da nije, za sada, utvrdilo s dovoljnom osnovom vjerojatnosti je li vozačka dozvola tužitelja krivotvorena da bi uopće podigla optužnicu. Međutim, da valja naglasiti da tužitelj neće imati mogućnosti svoje obrane ukoliko ga tuženik neosnovano protjera iz RH. lako je inicijalni nalaz vještaka za rukopise i dokumente od dana 10. ožujka 2025. izveden od strane ODO Novi Zagreb ukazivao na činjenicu da bi vozačka dozvola tužitelja bila krivotvorena, šturi nalaz vještaka da se u bitnome temeljio na činjenici da vozačka dozvola nema zaštitne elemente. Naknadno da su se pojavile dvojbe takovog nalaza. Naime, da su uvidom u službene stranice Ministarstva prometa Indije (Ministry of roadtransport&highways, Goverment of India) unosom serijskog broja oduzete putovnice tužitelja, uredno izašli detalji vozačke dozvole sa statusom „aktivno“ na ime tužitelja. Posljedično, da je Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu dalo novi nalog vještaku dana 24. ožujka 2025. Dakle, da je još u fazi istrage nejasno je li vozačka dozvola krivotvorena, a ipak da im je tuženik neosnovano ukinuo dozvole za boravak i rad s obrazloženjem da ne ispunjavaju uvjete za takvu dozvolu, iako da evidentno nisu ispunjeni uvjeti za ukidanje dozvole iz čl. 94. st.1. toč. 1. u svezi čl. 87. st. 1. toč. 1. i čl. 88. Zakona o strancima. Dakle, da je tuženik bez ikakvog dokaza unaprijed zaključio kako su vozačke dozvole krivotvorene i na taj način umjetno stvorio situaciju za ukidanje dozvola. Ne stoji tvrdnja tuženika kako je tužitelj svojim ponašanjem grubo prekršio pravne propise Republike Hrvatske, jer da još nije dokazano da bi vozačka dozvola bila krivotvorina, jer da čak i samo ODO dvoji u to. Tužitelj da je posljedično smješten i u Migracijski kamp Trilj (Tranzitno prihvatni centar za strance Trilj) gdje da mu je ograničeno kretanje. Sa tužiteljem da se faktički postupa kao sa istražnim zatvorenikom, iako samo ODO u Novom Zagrebu nije odredilo istražni zatvor, već samo mjere opreza redovnog javljanja u policiju. Tužitelj da se ne može pridržavati mjera opreza jer da je neosnovano smješten u deportacijski kamp. lako da je tužitelj stranac, da on uživa temeljna ljudska prava u Republici Hrvatskoj, a to da su prije svega prava na obranu i pretpostavku nevinosti. U tom dijelu da je pobijano rješenje i kontradiktorno kada navodi kako je tužitelju određena mjera opreza redovnog javljanja u VI policijsku postaju Zagreb i to svakog ponedjeljka, a par redaka dalje navodi „imenovani stranac nije napustio Republiku Hrvatsku“. Dolazi do kolizije dviju mjera, od kojih da je svakako mjera ODO „jača“ pa da i iz tih razloga nije bilo osnove za smještaj u Deportacijski centar, a još manje za protjerivanje tužitelja. Iz tih razloga da nisu ispunjene pretpostavke za ukidanje dozvole boravka ni za izricanje mjere ograničenog kretanja kao niti za protjerivanje, zbog čega da je pobijano rješenje nezakonito. Kako bi protjerivanjem tužitelja on ostao bez posla i smještaja u RH, da tužitelju prijeti nenadoknadiva materijalna šteta. Tužitelj da uzdržava obitelj u državi porijekla Indiji direktno iz zarade od rada. Teško da bi mu bila povrijeđena prava na obranu u kaznenom postupku, koji bi u slučaju protjerivanja morao biti prekinut, ali bi i dalje u kaznenoj evidenciji bila oznaka da se postupak vodi, zbog čega da bi tužitelj u EU i EGP imao vrlo otežane mogućnosti za zaposlenje, što da je neopravdano, jer da on nije počinio nikakvo kazneno djelo, ali da to ne bi mogao dokazati. Iz tih razloga da predlaže da sud hitno donese rješenje o odgodnom učinku tužbe, jer da bi prema rješenju o protjerivanju tužitelj trebao biti deportiran bez dobrovoljnog roka, dakle u svakom trenutku. Slijedom navedenog, da se predlaže da sud donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i da naloži tuženiku donijeti rješenje o ukidanju rješenja za smještaj tužitelja u Tranzitno prihvatni centar za strance Trilj kao i da se nalaže tuženiku nadoknaditi trošak ovog postupka tužitelju.

2. Tužitelj je u podnesku od dana 28. kolovoza 2025. naveo da dostavlja sudu rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu od dana 6. kolovoza 2025., broj KIR- DO-81/2025, o ukidanju mjera opreza iz kojeg da proizlazi da je kazneni postupak u odnosu na tužitelja radi sumnje da bi krivotvorio vozačku dozvolu obustavljen. Naime, na str. 2 rješenja da se navodi da je ODO donijelo, nakon istraživanja, rješenje o odbačaju kaznene prijave VI policijske postaje. Iz navedenog da slijedi, da je ukidanje dozvole za boravak i rad tužitelju bilo preuranjeno i neosnovano, jer da je tužitelj još u fazi istrage dokazao svoju nevinost pa da nisu postojale pretpostavke za ukidanje dozvole. Također, da prilikom provođenja upravnog postupka ukidanja dozvole za boravak i rad tužitelj nije imao ni odvjetnika niti tumača. On da nije znao niti mogao razumjeti kojih se prava odriče. U cijelosti gledano, da je postupak proveden bez zaštite minimalnih prava tužitelja. Slijedom navedenoga, da niti rješenje o protjerivanju nije osnovano te da se predlaže da sud poništi osporeno rješenje.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je prilikom provođenja upravnog postupka, dana 13. ožujka 2025., temeljem čl. 76. Zakona o općem upravnom postupku sastavljen zapisnik o provedenom ispitnom postupku. Prije ispitivanja da je zapisnički konstatirano da je tužitelj dana 10. lipnja 2024. ušao u Republiku Hrvatsku zakonito temeljem Dozvole za boravak i rad izdane dana 20. veljače 2024. od strane Policijske postaje Metković s rokom važenja do 20. veljače 2025. Nadalje, također je konstatirano da je dana 4. ožujka 2025. Policijska postaja Jastrebarsko tužitelju izdala rješenje KLASA: UP/l-216-02/25-09/25880, UR.BROJ: 511-19-39-25-1 kojim je usvojen zahtjev za izdavanjem dozvole za boravak i rad u svojstvu dostavljača u poduzeću „Novo people“ d.o.o. Dana 10. ožujka 2025. da je nad tužiteljem provedeno kriminalističko istraživanje radi počinjenja kaznenog djela krivotvorenja isprave opisanog u čl. 278. st. 1. KZ-a i protiv istog da je podnijeta kaznena prijava pred Općinskim državnim odvjetništvom u Novom Zagrebu pod br. Kp-DO-254/2025. Dana 12. ožujka 2025. da je navedena dozvola za boravak i rad ukinuta od strane Policijske postaje Jastrebarsko rješenjem KLASA: UP/l- 216-02/25-09/25880, UR.BROJ: 511-19-39-25-2 temeljem čl. 94. st. 1. t. 2. Zakona o strancima što je utvrđeno uvidom u evidencije MUP-a RH. U provedenom upravnom postupku da je utvrđeno da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] što da je određeno odredbom čl. 183. st. 1. Zakona o strancima u vezi s odredbom čl. 55. st. 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, br. 133/2020, 114/2022 i 151/2022) tužitelj nezakonito boravi ako nije na kratkotrajnom boravku, a nije na kratkotrajnom boravku ako je iskoristio vizu ili je rok važenja vize istekao, ako je u prethodnih 180 dana boravio dulje od 90 dana ili, ako je nezakonito boravio, odnosno u skladu s člankom 183. stavku 1. podstavku 2. Zakona o strancima nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak. Slijedom navedenog, da je tužitelj nezakonito boravio u [adresa] te da je tuženik bio dužan po službenoj dužnosti provesti postupak i tužitelju donijeti mjeru za osiguranje povratka odnosno rješenje o protjerivanju. Postupak za donošenje rješenja da je pokrenut i proveden po službenoj dužnosti, sukladno svim pravilima upravnog postupka te da je temeljem čl. 193. st. 1., čl. 189. st. 1. podst. 5., čl. 192. st. 1., 5. i 7., Zakona o strancima. Navodi tužitelja kako je protiv istog pokrenut kazneni postupak koji je u tijeku, da nisu povezani sa činjenicom prekršaja nezakonitog boravka niti sa upravnim postupkom donošenja rješenja o protjerivanju radi nezakonitog boravka i smještajem u Tranzitno prihvatni centar za strance Trilj radi prisilnog udaljenja. Nadalje, da tuženik smatra da je interes Republike Hrvatske da tužitelj, koji je nedvojbeno stranac u nezakonitom boravku i postupi po rješenju tuženika, a ne da ostane u Republici Hrvatskoj neodređeno vremensko razdoblje u nezakonitom boravku. Temeljem naprijed navedenog da se smatra da je tužba opunomoćenika neosnovana te da se predlaže Upravnom sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, VI Policijske postaje Zagreb KLASA: NK-UP/I-216-04/25- 01/813, URBROJ: 511-19-32-25-1 od dana 13. ožujka 2025. određeno je pod točkom 1. da se protjeruje iz [adresa] BC od oca HC, rođen dana **.**.1999. u [adresa], Indija, državljanin Indije, identitet utvrđen uvidom u informativni sustav MUP-a RH. Pod točkom 2. određeno je da stranac iz točke 1. izreke tog rješenja nezakonito boravi u [adresa] i da je dužan napustiti Europski gospodarski prostor (u daljnjem tekstu EGP). Pod točkom 3. izreke rješenja određeno je da se strancu iz točke 1. izreke toga rješenja određuje zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od jedne godine, računajući od dana prisilnog udaljenja. Pod točkom 4. izreke određeno je da će se stranca iz točke 1. izreke ovoga rješenja prisilno udaljiti u državu njegova podrijetla, Indiju, državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili uz njegov pristanak, u drugu treću zemlju.

5. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

6. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. ZUS-a, očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet ovog upravnog spora je, u skladu s odredbom čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

9. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: NK-UP/I-216-04/25-01/813 utvrđeno je: da je tužitelj u Republiku Hrvatsku legalno ušao dana 10. lipnja 2024. te da je imao odobrenu dozvolu za boravak i rad od strane Policijske postaje Metković od dana 20. veljače 2024. do 20. veljače 2025.; da je tužitelju rješenjem Policijske postaje Jastrebarsko KLASA: 511- 19-39-25-1-UP/l-216-02/25-09/25880 od dana 4. ožujka 2025. odobrena dozvola za boravak i rad do 3. ožujka 2026.; da je tužitelju prestanak dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj nastupio sa danom 13. ožujka 2025.; da je dana 10. ožujka 2025. prilikom provedbe nadzora policijskih službenika na adresi u [adresa] zatečen strani državljanin BC, ovdje tužitelj, kojom prilikom je u provedenom kriminalističkom istraživanju zbog počinjenog kaznenog djela opisanog u čl. 278. st. 1. i 3. Kaznenog zakona Republike Hrvatske protiv istog da je podnijeta kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, koji da je tužitelju rješenjem broj KP-DO- 251/2025 od dana 11. ožujka 2025. odredio mjeru opreza redovitog javljanja u PU Zagrebačku VI PP Zagreb, svakog ponedjeljka u mjesecu, a kojim je naloženo privremeno oduzimanje putne isprave za prijelaz državne granice i to putne isprave Republike Indije br. V2335786.

10. Člankom 55. st. 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, br. 133/20, 114/22 i 151/22, dalje: Zakona o strancima) propisano je da državljanin treće zemlje nije na kratkotrajnom boravku ako: 1. je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, 2. nema vizu, ako mu je viza potrebna, 3. je iskoristio vizu ili je rok važenja vize istekao, 4. je u prethodnih 180 dana boravio dulje od 90 dana ili ako je nezakonito boravio, 5. je vraćen u Republiku Hrvatsku na temelju readmisijskog ugovora, 6. je izručen u Republiku Hrvatsku na temelju međunarodnog ugovora o izručenju, 7. je s graničnog prijelaza doveden u prostorije suda radi provođenja kaznenog ili prekršajnog postupka, a nije mu odobren ulazak u Republiku Hrvatsku, 8. ima zabranu ulaska u EGP i boravka u EGP-u odnosno u Republici Hrvatskoj.

11. Odredbom čl. 183. st. 1. toč. 1. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako: 1. nije na kratkotrajnom boravku, 2. nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak.

12. Prema odredbi čl. 192. st. 6. Zakona o strancima zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 190. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina.

13. Shodno odredbi čl. 184. st. 2. Zakona o strancima rješenjem iz stavka 1. toga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

14. Člankom 186. st. 1. Zakona o strancima propisano je da Ministarstvo, putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje, donosi rješenje o povratku.

15. Odredbom čl. 23. st. 1. podst. 5. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja („Narodne novine“, br. 136/21 i145/23, dalje: Pravilnika) propisano je da će se zabrana ulaska i boravka koja se izriče rješenjem o protjerivanju zbog razloga iz članka 190. Zakona o strancima odredit u trajanju od 3 mjeseca do 2 godine u ostalim slučajevima.

16. Kraj nespornog utvrđenja da je tužitelju dana 12. ožujka 2025. dozvola za boravak i rad ukinuta od strane Policijske postaje Jastrebarsko rješenjem KLASA: UP/l-216-02/25- 09/25880, UR.BROJ: 511-19-39-25-2 temeljem čl. 94. st.1. t. 2. Zakona o strancima, radi čega je nesporno utvrđeno da tužitelj nezakonito boravi u [adresa], u cijelosti je pravilno postupio tuženik kada je donio osporeno rješenje kojim se tužitelja protjeruje iz Europskog gospodarskog prostora jer je u provedenom postupku utvrđeno da tužitelj, po prestanku dozvole za boravak i rad, nije napustio Republiku Hrvatsku, sukladno odredbi čl. 183. st. 1. toč. 1. i 2. u svezi s odredbom čl. 55. Zakona o strancima te je utvrđeno da nezakonito boravi u [adresa] jer se ne smatra strancem na kratkotrajnom boravku, nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak, a s kojim obrazloženjem se u cijelosti slaže i ovaj Sud.

17. U odnosu na prigovore tužitelja da je postupak proveden nezakonito jer tužitelj nije imao tumača valja istaći kako je u provedenom ispitnom postupku sastavljen zapisnik u vidu izjave tužitelja, kojom prilikom je konstatirano da je tužitelj upoznat sa svim pravima i dužnostima u ispitnom postupku, a nakon što je upoznat, da je izjavio da se odriče prava na opunomoćenika za zastupanje, prava na obavješćivanje člana obitelji ili druge osobe, prava o obavješćivanje diplomatske misije, odnosno konzularnog ureda države čiji je državljanin, prava na besplatnu pravnu pomoć kao i prava na tumača obzirom da razumije engleski jezik u govoru i pismu te je zapisnik bez prigovora i potpisao pa se prigovori tužitelja izneseni u tom smislu u tužbi ukazuju u cijelosti neosnovanima. Pri tome valja istaći da je u zapisniku nadalje konstatirano i da je tužitelju također uručena lista pružatelja besplatne pravne pomoći sa područja Upravnog suda u Zagrebu, a primitak iste da je tužitelj potvrdio vlastoručnim potpisom na Obrascu broj 1 (Obrazac o besplatnoj pravnoj pomoći).

18. Nadalje, što se tiče prigovora koji se tiču smještaja tužitelja u Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj, valja istaći da se radi o zasebnom postupku u kojem protiv takvog rješenja tužitelja također može podnijeti tužbu Upravnom sudu radi ocjene zakonitosti istog. Također, postupak koji je proveden pred Općinskim državnim odvjetništvom u Novom Zagrebu te daljnje postupanje po kaznenoj prijavi nije u nadležnosti ovog Suda niti su takvi prigovori od ikakvog utjecaja na predmet ovog upravnog spora kraj nesporne činjenice da je tužitelju bila ukinuta dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj.

19. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, niti ostali prigovori koje je tužitelj iznio u tužbi niti tijekom ovog upravnog spora nisu od utjecaja na drugačije presuđenje iz razloga jer je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

20. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, tužitelj svojim prigovorima iznesenim u tužbi nije doveo u pitanje zakonitost osporavanog rješenja tuženika, a uzimajući u obzir gore navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 47. stavka 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

21. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.

22. Odredbom čl. 42. st. 2. ZUS-a je propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

23. Prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za određivanjem odgodnog učinka tužbe obzirom da nije ispunjena pretpostavka da će tužitelju izvršenjem osporenog rješenja biti nanesena teško popravljiva šteta jer se ne bi radilo o šteti koja se ne bi mogla nadoknaditi u materijalnom smislu, a jednako tako ovaj Sud drži da bi odgoda bila protivna javnom interesu obzirom da nikako ne može biti u javnom interesu da stranac kojem je ukinuta dozvola za boravak i rad i nadalje ostaje u Republici Hrvatskoj bez smještaja, prijave boravka i osnove za boravak.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci rješenja pod točkom II.

U Splitu, 10. rujna 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. i čl. 42. st. 5. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužitelja Anti Nobilu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Nobilo i dr., Zagreb, Ulica Milana Amruša 7

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Zagrebačkoj, VI Policijskoj postaji Zagreb, Zagreb, Trg Narodne zaštite 1

- u spis