Poslovni broj: P-524/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sutkinji tog suda Mariji Gugić, u pravnoj stvari 1. JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4. ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Željko Šušak, odvjetnik u Veloj Luci, protiv tuženika: Grad Korčula, OIB: 98458910432, iz Korčule, Trg braće Antuna i Stjepana Radića 1, koje je kao punomoćnica tijekom postupka zastupala gradonačelnica JAV, a nju po punomoći Marko Vukelić, odvjetnik u Rijeci, Trg 128. brigade Hrvatske, a sada gradonačelnik MA, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene na ročištu 28. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu radi objave, 10. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su tužitelji ad. 1. JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i ad. 2. UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnici po 294/1000 dijela, a tužitelji ad. 3. NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i ad 4. ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnici po 206/1000 dijela nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] ZGR upisane po kulturi kao zgrada, dvor, terasa, Luka površine 353m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa se ovlašćuju tužitelji da na temelju ove presude zatraže i postignu upis uknjižbe prava vlasništva u označenim suvlasničkim dijelovima navedene nekretnine na svoje ime uz prethodno brisanje prava vlasništva s imena tuženika.
II. Utvrđuje se da su tužitelji ad. 1. JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i ad. 2. UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnici po 457/1000 dijela, a tužitelji ad. 3. NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i ad 4. ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnici po 41/1000 dijela nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] upisane po kulturi kao dvorište, Luka površine 72m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa se ovlašćuju tužitelji da na temelju ove presude zatraže i postignu upis uknjižbe prava vlasništva u označenim suvlasničkim dijelovima navedene nekretnine na svoje ime uz prethodno brisanje prava vlasništva s imena tuženika.
III. Utvrđuje se da su tužitelji ad. 1. JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i ad. 2. UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnici po 13/1000 dijela, a tužitelji ad. 3. NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i ad 4. ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnici po 487/1000 dijela nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] upisane po kulturi kao dvor, terasa, Luka površine 258m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa se ovlašćuju tužitelji da na temelju ove presude zatraže i postignu upis uknjižbe prava vlasništva u označenim suvlasničkim dijelovima navedene nekretnine na svoje ime uz prethodno brisanje prava vlasništva s imena tuženika.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljima na jednake dijelove naknadi parnični trošak u iznosu od ukupno 9.521,15 eur (devet tisuća petsto dvadeset jedan euro i petnaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u visini po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 10. lipnja 2024. navodi se da su tužitelj ad. 1 JA i tužiteljica ad. 2 UA sklopili 26. travnja 1996. s tuženikom (komisionar Splitska banka d.d.) ugovor o kupnji stana ukupne površine 102,90 m2, koji je sagrađen na nekretninama katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] ZGR odnosno kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj ad. 3 NA i tužiteljica ad. 4 ZA da su ishodili pravomoćnu presudu Općinskog suda u Korčuli u predmetu posl. br. P-264/95 kojom otkupljuju drugi stan površine 81 m2, a sagrađen na istoj kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina]. Tužitelji da su isplatili cijelu kupoprodajnu cijenu za otkup predmetnih stanova. U tužbi se dalje opisuje kako se stanovi parničnih stranaka po etažama preklapaju budući se dnevni boravaka stana tužitelja ad. 3 NA i tužiteljice ad. 4 ZA nalazi u prizemlju, a poviše njega na katu se nalaze dvije spavaće sobe stana tužitelja ad. 1 JA i tužiteljice ad. 2 UA. Drvarnice odnosno spremišta za oba stana da se nalaze na južnom dijelu nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Zajedničko stepenište koje vodi od javne ceste prema stanovima da je položeno na dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a arule da se nalaze na kčbr. [katastarska čestica]. Spremište sa vrtom i parkiralištem da se nalazi se na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, da označene kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] čine okućnicu stanova i predstavljaju nužno zemljište za redovnu uporabu zgrade na kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina]. Predmetne nekretnine da su u posjedu roditelja tužitelja ad. 1 JA od 1948. da bi posjed prešao na supružnike JA od početka devedesetih godina prošlog stoljeća, dok tužitelj ad. 3 NA i tužiteljica ad. 4 ZA nekretnine posjeduju od 1970. Parnične stranke trebaju ishoditi etažiranje zgrade i okućnice pa da je nužno da se upišu kao suvlasnici nekretnina time da su suvlasnički omjeri koje tužitelji prihvaćaju utvrđeni izmjerom geodeta.
2. U odgovoru na tužbu koji je na spis predmeta zaprimljen 15. srpnja 2024. tuženik je prije svega prigovorio vrijednosti predmeta spora navodeći da su takvu vrijednost obzirom na predmet tužbenog zahtjeva tužitelji suviše nisko označili. Po pitanju merituma tuženik navodi kako je netočno da su tužitelji predmetne stanove od 102,90 m2 i od 81 m2 koji se nalaze u zgradi sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] kupili kao i da su temeljem dosjelosti da su danas vlasnici tih stanova, stepeništa, arula, dvorišta, vrta sa spremištem i parkiralištem, drvarnicom, tj. okućnice. Naime, da tužitelji po osnovi dosjelosti nisu mogli steći (dakle, ex lege) nabrojane nekretnine u vlasništvo. Uz to, irelevantno je i pozivanje u tužbi da su predmetne nekretnine u posjedu roditelja tužitelja ad. 1 JA (pritom se ne navodi niti barem najminimalniji podatak - imena roditelja!?) od 1948. da bi potom posjed prešao na tužitelja ad. 1 JA i tužiteljicu ad. 2 UA. Tuženik ukazuje kako iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za sve nekretnine navedene svojim oznakama u tužbenim zahtjevima jasno slijedi da su od 1960. pa nadalje bile u režimu Društvenog vlasništva, pa prema tome nikakvim činom posjedovanja nekretnina u tom razdoblju nije moglo biti stečeno vlasništvo istih od strane tužitelja (ili njihovih prednika) temeljem instituta dosjelosti. Pored iznesenog da tužitelji u tužbi ne ističu niti bitnu činjenicu, a ta je kada su i u odnosu na kojeg od njih točno (kalendarski) protekli rokovi potrebni za stjecanje vlasništva po osnovi dosjelosti u odnosu na predmetne nekretnine. Posjedi svih tužitelja da se ne mogu smatrati poštenim (savjesnim), niti su isti imali ikada razloga osnovano vjerovati da nekretnine kontinuirano posjeduju kao vlasnici, zbog toga što u okolnostima poštenog posjedovanja nekretnine takav posjednik tijekom posjedovanja ne inicira zaključenje ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (tj. ne podnosi tužbu i traži donošenje presude koja nadomješta takav ugovor), čime zapravo pokazuje da čitavo vrijeme zna i svjestan je činjenice da mu pravo vlasništva nije niti pripadalo u smislu tijeka vremena potrebnog posjedovanja nekretnine vezano uz dosjelost, već tim ugovorom, odnosno presudom nastoji da stanarsko pravo na stanu prestane – kupnjom. Dakle onom koji posjeduje nekretnine, cijelo vrijeme (od početka) posjedovanja bio je dobro poznat pravni status nekretnina. Ova argumentacija se odnosi na svakog od predmetnih tužitelja. Ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 26. ožujka 1996. (dalje: Ugovor) i presuda Općinskog suda u Korčuli od 21. siječnja 1997. pod posl.br. P-264/95 (dalje: Presuda) predstavljaju isključivo titulus (osnov) za stjecanje vlasništva, stoga njihovim nastankom i postojanjem nikakvo vlasništvo nekretnina navedenih u tim ispravama tužitelji nisu ni stekli, niti mogli steći, pa da bi bilo osnovano da se to postavljenim predmetnim tužbenim zahtjevima utvrdi u njihovu korist. Pozivanje tužitelja na odredbe članka 366., 367., 368. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova, je u navedenim okolnostima u cijelosti neosnovano. Nadalje, tužitelji u činjeničnom dijelu tužbe tvrde da su kupili točno određene i individualizirane stvari (stanove) kao konkretne dijelove nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina], dok su u odnosu na te iste stanove tužbeni zahtjev postavili na utvrđenje suvlasništva u idealnim dijelovima (294/1000 i 206/1000) od cijele nekretnine, a što podrazumijeva alikvotne dijelove koji uopće nisu ni bili predmet kupnje, odnosno sadržaj Presude, vezano uz te stanove. Također, u odnosu na Presudu tuženik ističe i prigovor presuđene stvari. Tužbeni zahtjev postavljen na utvrđenje prava (su)vlasništva podrazumijeva da je to (su)vlasništvo tužitelj stekao u nekom trenutku u prošlosti, te da ima određeni pravni interes da se to sudskim putem deklaratorno i utvrdi. Međutim, da tužitelji u ovoj parnici ne ističu nikakvu tvrdnju, svaki za sebe, kojeg točno datuma su stekli suvlasništvo nekretnina koje su predmet ovog spora, tj. kojeg dana (nadnevka) su se ispunile zakonske pretpostavke da bi stekli vlasništvo i na koji način, iako nisu uknjiženi u knjigama kao vlasnici, a tek upis (uknjižba) predstavlja zakonski put stjecanja vlasništva nekretnina u pravnom poretku Republike Hrvatske. Navodi se i kako su tužitelj ad. 1 JA i tužiteljica ad. 2 UA zaključili Ugovor u kojem su svojevoljno u članku 9. st. 2., stipulirali tekst da vlasništvo stana kupac stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu ili polaganjem Ugovora u knjigu položenih ugovora. Dakle, oni kroz čitav niz godina dobro znaju što su trebali napraviti, dok sada u tužbi svi tužitelji ne navode jesu li Ugovor, odnosno Presudu ikada tijekom više od dvadeset pet godina uopće pokušali položiti u Knjigu položenih ugovora koja se vodila za k. o. [katastarska općina] i prije 1996. godine kada je Ugovor zaključen, odnosno Presuda donesena (1997.g.). To je upisnik (KPU) za kojeg su svi tužitelji očito imali saznanja da postoji. U čemu su s tim u vezi bili objektivno spriječeni, to u svojoj tužbi ne navode očito smatrajući navedeno apsolutno nebitnim. Međutim, suprotno navedenom, relevantnost upisa u KPU za k. o. [katastarska općina] ogleda se u tome što se na takve upise (tj. polaganja ugovora) nakon što su provedeni primjenjuju odredbe Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva). Raniji Pravilnik bio je iz 2010., noviji Pravilnik je iz 2013. godine. Samo primjera radi, postupanje sukladno citiranim izvorima prava provedeno je kod Naslovnog suda pri povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, te je formiran, između ostalih, i novi z. k. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (za k. č. br. [katastarska čestica]) u kojem su upisani (označeni razlomcima) suvlasnički udjeli svih etažnih vlasnika pojedinačnih stanova (navedeni u toj ispravi kao posebni dijelovi nekretnine) koji su (prethodno pokretanju i vođenju tog izvanparničnog zemljišnoknjižnog postupka) bili upisani u Knjizi položenih ugovora i to ulaganjem u KPU ugovora o kupoprodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a nakon provedenog postupka povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, ti izvadci iz KPU, odnosno njihovi podulošci su – utrnuti. Pored postojanja naprijed navedenog i relevantnim normama jasno reguliranog pravnog puta koji se uredno provodi i pred Naslovnim sudom, vođenje bilo kakvih parnica (s postavljenim deklaratorno-konstitutivnim tužbenim zahtjevima kao što je ova) vezanih uz zaključene ugovore o kupoprodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo predstavlja eklatantan školski primjer obijesnog parničenja te zatrpavanja kapaciteta već preopterećenih sudova prvog stupnja suvišnim sporovima. Temeljem svega navedenog tužitelji, osim što im je argumentacija o meritumu spora potpuno neutemeljena, zapravo nemaju ni pravnog interesa za vođenje ovog parničnog postupka. Postavljeni tužbeni zahtjevi su u cijelosti neosnovani, prema tome iste tuženik predlaže odbiti, odnosno alternativno i prethodno tome tužbu odbaciti. Tuženik potražuje naknadu pripadajućeg parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a.
3. Na pripremnom ročištu održanom 14. studenog 2024. sud je pozivom na odredbu čl. 40. st. 3 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – u daljnjem tekstu ZPP), po utvrđenju da se stranke spore o vlasništvu nekretnina koje u naravi predstavljaju stojnu kuću s dvije etaže s pripadajućom okućnicom, kao vrijednost predmeta spora odredio iznos od 100.000,00 eura. Parnične stranke putem punomoćnika ostale su kao u dotadašnjim navodima time da su tužitelji naveli i kako su prije pokretanja ovog postupka komunicirali s tuženikom radi mirnog rješenja predmeta spora.
4. Na glavnoj raspravi sud je proveo dokaz pregledom isprava priloženih spisu i to ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo Broj ugovora:
379/006/1996 od 26. ožujka 1996., pravomoćne presude Općinskog suda u Korčuli posl. br. P-264/1995 od 21. siječnja 1997., geodetske situacije stvarnog stanja GEODET KORČULA d.o.o. iz lipnja 2024. i s tim u vezi nalaza i mišljenja iz lipnja 2024., uvjerenja Dubrovačko-neretvanske županije, Ispostava u [adresa] Klasa: 350-07/05- 01/288, Ur.broj: 2117-07/3-05-2 od 20. prosinca 2005., e izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 7. lipnja 2024., povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], rješenje Dubrovačko- neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava u [adresa] KLASA: UP/I-350-05/23-05/000029, URBROJ: 2117-23-2/5-25-0018 od 21. svibnja 2025., uviđajem na licu mjesta uz prisustvo mjernika vještaka Martine Nazifovski, dipl. ing. geod., saslušanjem svjedoka TA, FA, LA, ĐA, UAV, ŠA, IA, pregledom spisa Općinskog suda u Korčuli P-264/1995 prilog kojeg je bio i spis Općinskog suda u Korčuli posl. br. P-33/1995 te saslušanjem tužitelja ad. 1 JA i tužiteljice ad. 4 ZA u svojstvu parničnih stranaka.
5. Predmetom postupka jest utvrđenje prava vlasništva na ime tužitelja po određenim suvlasničkim dijelovima nekretnina katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] ZGR, kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] položene u k. o. [katastarska općina] ispod javne [adresa] koja se tim predjelom proteže u smjeru sjever-jug u predjelu Luka Uš. Uvidom u zemljišnu knjigu k. o. [katastarska općina] sud nalazi kako tako utužene nekretnine dolaze upisane istom zk tijelu zemljišnoknjižnog uloška br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u listu A kčbr. [katastarska čestica] po kulturi kao Luka dvorište površine 72m2, kčbr. [katastarska čestica] po kulturi kao dvor Luka površine 258m2 i kčbr. [katastarska čestica] ZGR po kulturi kao zgrada, dvor, terasa Luka površine 353m2, tj ukupno 683 m2 s upisom uknjižbe prava vlasništva u listu B na ime tuženika Grada Korčule uz primjedbu da je takav upis proveden pod Z-1248/96. U listu B pod Z-1052/07 po prijedlogu zaprimljenom 20. srpnja 2007., na temelju ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo br. Ugovora 379/006/1996 od 26. ožujka 1996. proveden je upis predbilježbe prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica] ZGR i kčbr. [katastarska čestica] u koristi ovdje tužitelja ad. 1 JA i tužiteljice ad. 2 UA time da je upitno da li za provedbu takvog upisa bile ispunjene pretpostavke za upis predbilježbe koje su kao takve propisane odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, no takva činjenica i nije od utjecaja na meritum raspravljanja u ovom postupku.
6. Čitanjem Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 26. ožujka 1996. pod brojem položenim u zbirci isprava pod Z-1057/07 sud utvrđuje kako je takav Ugovor zaključen između Splitske banke d.d., kao komisionara, a za račun komitenta Gradsko vijeće Korčula, s jedne strane, i ovdje tužitelja ad. 1 JA i tužiteljice ad. 2 UA kao supružnika, s druge strane, kao kupaca. U čl. 1 je kao predmet prodaje naveden stan u [adresa] površine 102,90m2 koji se sastoji od četiri sobe, hodnika, podruma, verande, kuhinje, izbe i kupaonice zajedno s alikvotnim idealnim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade koji služe zgradi kao cjelini time da je konstatirano i kako kupac stanuje u navedenom stanu na kojem ima stanarsko pravo kao i da se stan nalazi u zgradi koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] ZGR odnosno na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Prema odredbi čl. 7 prodavatelj je dozvolio kupcima upis etažnog vlasništva na stan koji je predmet kupoprodaje bez ikakvih daljnjih ovlaštenja i suglasnosti. U čl. 9 utvrđen je prestanak stanarskog prava na stan koji je bio predmetom tako zaključenog pravnog posla, a ujedno je utanačeno kako kupci pravo vlasništva stječu uknjižbom u zemljišnu knjigu ili polaganjem Ugovora u knjigu položenih ugovora. Pregledom pak pravomoćne presude Općinskog suda u Korčuli posl. br. P-264/95 od 21. siječnja 1997. sud je po traženju ovdje tužitelja ad. 3 NA i ad. 4 ZA, kao tamo tužitelj, protiv i sada tuženika Grada Korčule, radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor donio presudu kojom tuženik Grad Korčula prodaje, a tužitelj NA i ZA kupuju stan u [adresa] na adresi [adresa] površine 181m2 koji se sastoji od tri sobe, podruma, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, nužnika i hodnika zajedno s alikvotnim idealnim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade koji služe zgradi kao cjelini, a predmetni stan se nalazi u zgradi na kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina]. Kraj utvrđenja da tako donesena Presuda u cijelosti nadomješta ugovor o kupoprodaji stana sud je tužitelje ovlastio zatražiti i ishoditi upis uknjižbe u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] i to upis etažnog vlasništva na stanu koji je predmet kupoprodaje. U tako provedenom parničnom postupku sud je utvrdio da su tužitelji ad. 3 NA i tužiteljica ad. 4 ZA temeljem ugovora o korištenju stana od 28. kolovoza 1970. uselili u stan u [adresa] na adresi [adresa] koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] ZGR, a takav ugovor su kao kupci zaključili s bivšom vlasnicom HA. U navedenom ugovoru o korištenju stana se kao nositelj stanarskog pravo navodi i sada tužitelj ad. 3 NA koji je tako zaključenim Ugovorom stekao stanarsko pravo na opisanom stanu u privatnom vlasništvu što je prema tada važećom propisma bilo pravno moguće. Shodno tome sud je u parnici P-264/1995 zauzeo stav prema kojem je tužitelj NA nositelj stanarskog prava temeljem valjanog ugovora o korištenju stana, a u situaciji kada je stanarsko pravo stekao jedan od supružnika koji zajedno stanuju, stanarsko pravo prema odredbama tadašnjeg Zakona o stambenim odnosima ima i drugi supružnik, tj. tužiteljica ZA. Međutim, u međuvremnu je Presudom P-33/1995 od 31. ožujka 1995. stan kojeg su kupili tužitelji NA i ZA postao vlasništvo sada tuženika Grada Korčule.
7. Uvidom u spis P-33/1995 sud nalazi kako je predmetom tog parničnog postupka bio tužbeni zahtjev ovdje tuženika Grada Korčule, kao tamo tužitelja, protiv tuženice KA, kao nasljednice HA, radi utvrđenja prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica] kao i pravo korištenja kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina]. Uz navedenu tužbu je prije svega priložen zemljišnoknjižni izvadak Ki-285/1995 od 19. siječnja 1995. iz kojeg proizlazi da je kčbr. [katastarska čestica] površine 545 m2 uknjižena kao "Društveno vlasništvo" (uz napomenu nacionalizacija 1959.) s pravom korištenja u korist OA, dok je kčbr. [katastarska čestica] ZGR površine 353m2 bila uknjižena kao vlasništvo OA s pravom korištenja zemljišta ispod zgrade. Navedeni postupak okončan je donošenjem Presude zbog izostanka od 31. ožujka 1995. na temelju koje je dakle proveden upis uknjižbe prava vlasništva sada utuženih nekretnina na ime ovdje tuženika.
8. Iz nalaza i mišljenja izrađeno u lipnju 2024. po traženju tužitelja ad. 1 JA (list 13 spisa) proizlazi kako je angažirani geodet VA izračunao suvlasničke omjere temeljem stvarnih površina svih utuženih nekretnine temeljem stvarnih površina koje stranke na terenu koriste pri čemu je angažirano geodet izradio geodetsku situaciju stvarnog stanja na kojima je prikazao položaj i oblik svake od utuženih nekretnina.
9. Iz uvjerenja Dubrovačko-neretvanske županije, Ispostava u [adresa] Klasa:
350-07/05-01/288, Ur.broj: 2117-07/3-05-2 od 20. prosinca 2005., proizlazi da se, među ostalima, utužene kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] prema Provedbenom urbanističkom planu [adresa] (Sl. gl. Bivše općine Korčula br. 1/89, 5/91, Grada Korčule 1/96, 7/03 i DNŽ 4/03 čine zemljište nužno za redovitu upotrebu zgrade označene kao kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] budući zajedno čine građevnu parcelu označenu u Provedbenom urbanističkom planu [adresa] rednim brojem 774.
10. Uvidom u presliku ručno vođene zemljišne knjige sud je utvrdio kako su utužene nekretnine bile upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] time da je kčbr. [katastarska čestica] nastala i upisana po provedbi Prijavnog lista Klasa: 932-07/97-01/97 od 11. studenog 1997. cijepanjem kčbr. [katastarska čestica] (Z-1085/99), dok je kčbr. [katastarska čestica] ZGR upisana u zemljišnoj knjizi 1994. u zasebno 5. zk tijelo. Dakle, kčbr. [katastarska čestica] ZGR i kčbr. [katastarska čestica] nastale su cijepanjem matične kčbr. [katastarska čestica] koja je sredinom prošlog stoljeća bila uknjižena kao "Društveno vlasništvo" i to, kako proizlazi z preslike zemljišne knjige pod br. Z-438/60 po Rješenju na temelju propisa čl. 35. Uredbe o postupku za provodjenje nacionalizacije najamnih zgrada i gradjevinskog zemljišta i rješenja ondašnjeg Narodnog odbora općine Korčula broj:03-2104/1.1959.
11. Izgled i lokaciju utuženih nekretnina sud je utvrdio i neposrednim opažanjem prilikom uviđaja provedenog 24. ožujka 2025. U naravi se u predmetno zemljište ulazi kroz željeznu kapiju od strane javne ceste kroz stepenište koje se spušta prema morskoj obali. Utuženo zemljište nalazi se sjeverno i južno od betoniranog stepeništa. Sjeverno od kamenog zida pokazan je pomoćni objekt i vrt te granica-betonski zid od kuće na susjednoj nekretnini. Spuštajući se kroz stepenište tužitelji su ukazali kuću koja je predmetom postupka i gledajući s lijeve strane ulaz u stan tužitelja ad. 3 NA i tužiteljice ad. 4 DA kao i ulaz u stan tužitelja ad. 1 JA i tužiteljice ad. 2 UA. Stepenište se spušta sve do donjeg dijela gdje su tužitelji ukazali granicu s pomorskim dobrom koja granica ide od ugla terase pa u pravcu kuće obitelji tužitelja ad. 1 JA i tužitelja ad. 2 UA na međašnoj nekretnini (op. koja nije predmetom postupka). U donjem dijelu utuženog zemljišta, konkretno u krajnjem istočnom dijelu nalazi se i ostava za kuću tužitelja. Angažirani mjernik vještak Martina Nazifovski, dipl. ing. geod. po obilasku pokazanog zemljišta izvršila je identifikaciju pa je u svom nalazu i mišljenju navela kako kčbr. [katastarska čestica] u naravi predstavlja pomoćni objekt, dio dvorišta i stubišta, kčbr. [katastarska čestica] da u naravi predstavlja dio stubišta, dok kčbr. [katastarska čestica] ZGR predstavlja kuću s okućnicom. Ujedno je angažirana vještakinja utvrdila i kako od strane tužitelja ukazano zemljište u krajnjem istočnom dijelu prema morskoj obali ne ulazi u površinu utuženih nekretnina.
12. Na okolnosti posjeda utuženih nekretnina sud je u postupku saslušao svjedoke predložene od strane tužitelja. Tako je na temelju suglasnih kazivanja svjedoka TA, FA, LA, NAV i IA utvrđeno da tužitelji sa svojim obitelji koriste predmetne nekretnine kao svoje stanove s pripadajućom okućnicom najkasnije od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Tako svjedok TA, brat tužitelja ad. 3 NA, koji živi u blizini utuženih nekretnina, navodi kako mu je poznato da je kuća koja se nalazi na utuženom zemljištu izgrađena negdje 1937./1938. Tužitelj ad. 3 NA da je navedenu kuću počeo koristiti prije pedeset pet godina, a otac tužitelja ad. 1 JA prije pedeset godina time da su ukazano zemljište koristili kao jedinstvenu parcelu. Prema njegovim saznanjima prilazne stepenice koje vode od javne ceste prema moru kao i prostorija ostave od strane morske obale izgrađene kad i sama kuća. U bitnom identično kazivali su i svjedoci FA koji tvrdi da je, koliko se sjeća, tužitelj NA (Ivo) Kalogjera u posjed predmetnog zemljišta stupio šezdesetih godina prošlog stoljeća kada su dobili stanarsko pravo i u kuću ušli putem sporazuma preko ondašnje MZ. Otac pak tužitelja ad. 1 JA da je predmetnu kuću počeo koristiti također oko 1960. i to "putem brodogradilišta u Korčuli" na temelju stanarskog prava. Svjedokinja LA koja od 1961. živi u blizini utuženih nekretnina navodi da je ukazano zemljište u bitnom identičnog izgleda kao i kad je uselila u kuću na susjednoj nekretnini time da su u lijevom dijelu kuće kad se gleda od strane asfaltirane prometnice živjeli supružnici J, a u desnom drugom dijelu roditelji tužitelja JA. Imenovana svjedokinja pak navodi kako nema neposrednih saznanja na temelju čega obitelji tužitelja godinama koriste utuženo zemljište. Što se tiče pomoćnog objekta uz sjevernu stranu betoniranog stepeništa, odmah uz asfaltiranu prometnicu svjedok TA navodi da je to izgrađeno ima tome možebitno dvadeset godina, ali nema saznanja tko je ukazano izgradio. Svjedoku FA poznato je da je dio kuće obitelji TA imao sustav centralnog grijanja, a šupa kao pomoćna prostorija nalazila se na poziciji gdje i zatečeni pomoćni objekt s druge strane od kamenog zida koji ograđuje stepenište kojim se spustila sudska komisija. Svjedokinja UAV opisuje pak kako je na zemljištu koje se proteže uz asfaltiranu prometnicu, sjeverno od betoniranog stepeništa ranijih godina bio kotal za grijanje i plato, a sada ima pak dosta godina da se taj dio koristi kao parkiralište, u biti da je od kada sežu njena sjećanja tu bio plato na koji se moglo parkirati vozilo samo što je sada to prenamijenjeno na način da se uklonio kotal koji je tamo stajao. U vezi zemljišta koje je položeno uz cestu, sjeverno od prilaznog stepeništa svjedokinja IA tvrdi da je tak dio zemljišta koristila obitelj TA time da se tu nalazila šupa u kojoj je bio tank za gorivo ili kotlovnica za sustav centralnog grijanja predmetne kuće. Na tom mjestu da je potom napravljen parking i to u vrijeme kada se vršila rekonstrukcija [adresa] čemu je tako bilo prije nekih desetak godina. Vrt pak koji se proteže od betoniranog stepeništa da su koristili članovi obitelji TA u kojem vrtu su držali i kućicu za pse.
13. Saslušana kao svjedokinja ĐA, dipl. iur., pročelnica tuženika pri Upravnom odjelu za gospodarstvo i turizam u svom iskazu navodi kako se tužitelj ad. 1 JA obraćao tuženiku u periodu zadnjih četiri godine, i to Odjelu kojeg je pročelnica radi rješavanja imovinsko pravnih odnosa u vezi predmetnog zemljišta. To obraćanje je podrazumijevalo traženje imenovanog da tuženik izda svoju suglasnost za etažiranjem kuće time da bi tužitelji snosili troškove etažiranja. Na takvo traženje da je tuženik upirao na Ugovor iz 1996. godine, koji Ugovor prileži spisu, i to konkretno na čl. 7 u kojem je konstatirano da Grad s tom nekretninom nema ništa i da je izdana suglasnost za uknjižbu, odnosno ishođenje etažnog elaborata bez daljnjeg uključivanja tuženika. U travnju ili svibnju prošle godine na licu mjesta je bio geodet VA radi izrade geodetskog elaborata kada je bio pozvan i tuženik Grad Korčula koji je tom prilikom iznio svoj prigovor po pitanju kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi bespravno izgrađeni objekt i za koju tuženik smatra da je uzurpirana od strane tužitelja. Potonje navedeno da je bio razlog što tuženik nije dao svoju suglasnost na takav geodetski elaborat. Navodi i kako je prema Ugovoru kupljeno 102 m2, a u etažnom elaboratu je bila prikazana veća kvadratura.
14. Na ročištu glavne rasprave održanom 26. svibnja 2025. sud je saslušao i ŠA, voditeljicu Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Korčula. Imenovana svjedokinja navodi kako je prilikom obavljanja svog posla bila upoznata sa zahtjevom ovdje tužitelja ad. 1 JA za utvrđivanje građevne čestice. Taj zahtjev je bio podnesen negdje 2023. godine. Postupajući po takvom zahtjevu da je prvo donijela Rješenje o odbijanju zahtjeva zbog nedostatka pravnog interesa sada tužitelja JA. U drugostupanjskom postupku je tako doneseno prvostupanjsko Rješenje bilo ukinuto pri čemu je utvrđeno da tužitelj JA ima pravni interes te je doneseno Rješenje kojim se utvrđuje građevna čestica i to upravo za nekretnine katastarske oznake koje su predmetom ovog postupka. Kraj utvrđenja da su kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] u zemljišnoj knjizi upisane po kulturi kao dvorište da je prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja ad. 1 JA od tuženika Grada Korčule zatražila očitovanje u smislu da li kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] predstavljaju javno prometnu površinu. Na takvo traženje da uslijedilo očitovanje tuženika Grada Korčule iz kojeg je proizlazilo da kčbr. [katastarska čestica] predstavlja javno pravnu površinu koja spaja asfaltiranu cestu i pomorsko dobro, dok se kčbr. [katastarska čestica] nalazi uz nerazvrstanu cestu. Budući Grad Korčula nije dostavio dokaz iz kojeg bi proizlazilo da netom označene nekretnine predstavljaju javnu površinu, a po načinu uporabe upisane su kao dvor da 25. travnja 2025. da je pristupila provedbi uviđaja i utvrdila relevantne činjenice u smislu da označene nekretnine oblikom i veličinom odgovaraju uvjetima prostornog plana Grada Korčule kao i da imaju pristup na prometnu površinu. Prilikom takvog utvrđivanja vodila se i odredbom čl. 158 stavak 3 Zakona o prostornom uređenju u smislu koje utvrđivanje građevne čestice nema pravnog učinka na vlasništvo i druga stvarna prava predmetnih nekretnina. Sjeća se i kako se tužitelj ad. 1 JA prilikom podnošenja navedenog zahtjeva pozivao na urbanistički plan iz 1989. koji je donesen još i ranije koji plan je bio u primjeni do 2016. godine. U tom smislu se pozivao na činjenicu kako nije dolazilo do promjena kao i na Uvjerenje iz 2005. godine (od strane suda je konstatirano da svjedokinja citira sadržaj Uvjerenja koji prileži spisu na listu 14). Ujedno je pojasnila kako prostorni plan ne definira građevne čestice u grafičkom smislu, ali tekstualno i uvjete definira dok se građevne čestice definiraju provedbenim planom. Iskaz imenovane svjedokinje po pitanju tijeka upravnog postupka radi utvrđivanja građevne čestice potkrijepljen je i rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava u [adresa] KLASA: UP/I-350-05/23-05/000029, URBROJ: 2117-23-2/5-25- 0018 od 21. svibnja 2025., koje obzirom na datum izdavanja tužitelji i nisu mogli priložiti do zaključenja prethodnog postupka. Tako priloženim Rješenjem utvrđeno je da građevnu česticu odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine čine kat. čest. zgr. [katastarska čestica] i zem. 441/22 i 441/7 k. o. [katastarska općina] kako je to prikazano na kopiji katastarskog plana koja čini sastavni dio ovog rješenja.
15. Nakon ovako provedenog dijela dokaznog postupka sud nalazi da su tužitelji temeljem ugovora o kupoprodaji (konkretno tužitelj ad. 1 JA i tužiteljica ad. 2 UA na temelju Ugovora o kupoprodaji od 26. ožujka 1996., a tužitelji ad. 3 NA i tužiteljica ad. 4 ZA na temelju sudske odluke-Presude koja nadomješta takvu vrstu ugovora stekli pravo vlasništva stanova koji se nalaze u zgradi izgrađenoj na dijelu kčbr. [katastarska čestica] ZGR sve sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, "Narodne novine" broj 43/92-pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 11/97, 68/98, 163/98, 95/00, 120/00, 94/01 i 78/02, - dalje: Zakon o prodaji stanova), kojim zakonom je u sadržaju važećem na dan 1996. godine, u čl.1. bilo propisano da se tim zakonom uređuju uvjeti i način prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo, zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, te način određivanja cijene stana; u čl.2. da odredbe ovoga zakona odnose se i na stanove na kojima je prema posebnim propisima izvršena pretvorba vlasništva, kao i na stanove koji čine imovinu za koju je pokrenut postupak prisilne nagodbe, stečaja i likvidacije; a u čl.4.st.1. da svaki nositelj stanarskog prava (u daljem tekstu: stanar) može istaći zahtjev za kupnju stana u pisanom obliku nositelju prava raspolaganja stanom odnosno vlasniku koji je to vlasništvo stekao pretvorbom vlasništva izvršenom prema posebnim propisima (u daljem tekstu: prodavatelj), a prodavatelj ga je dužan prodati neovisno od toga da li se je radilo o stanarskom pravu na stanu u društvenom vlasništvu ili o stanarskom pravu na stanu u vlasništvu privatne fizičke ili pravne osobe. Za pretpostaviti je onda da je tužiteljima to stanarsko pravo bilo utvrđeno u upravnom postupu od strane nadležnog upravnog tijela pravomoćnim upravnim aktom pa sud u ovom postupku nije bio ovlašten preispitivati pravilnost tako stečenog prava.
16. Iako je u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] ZGR upisana tek 1994. po provedbi pod Z-183/94 prijavnog lista Broj UP/I-932-07/94-02/13, 2117-06/4-02/5-94- 2 od 21. ožujka 1994. kada se "iznaša očevidnim" da je kčbr. [katastarska čestica] ZGR izgrađena na kčbr. [katastarska čestica] nema dvojbe da je riječ o zgradi izgrađenoj prije 15. veljače 1968. na zemljištu (kčbr. [katastarska čestica]) koje je bilo predmetom nacionalizacije i kao takvo upisano na ime "Društveno vlasništvo", dok je kčbr. [katastarska čestica] ZGR upisana u zasebno 5. zk tijelo kao vlasništvo HA na temelju kupoprodajnih ugovora i označenog Prijavnog lista sve pod Z-483/94. Samim time nameće se daljnji zaključak kako su stanovi koje tužitelji koriste na temelju Ugovora o kupoprodaji nalaze u zgradi koja je bila izuzeta iz nacionalizacije. Odredbom čl. 8. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (NN broj 52/58., 3/59., 24/59., 24/61., 1/63. - dalje: ZNNZGZ), koji je stupio na snagu dana 26. prosinca 1958. godine, bilo je propisano da zgrade, dijelovi zgrada i građevinska zemljišta, koji su nacionalizirani ovim zakonom, postaju društveno vlasništvo danom stupanja na snagu ovog zakona (st.1.); i da se rješenjem nadležnog organa donesenim u postupku određenom ovim zakonom i propisima donesenim na osnovu njega, utvrđuje koji su objekti nacionalizirani ovim zakonom (st.2.). Dakle, sve ono (čl.1. - najamne stambene zgrade, najamne poslovne zgrade, građevinsko zemljište u gradovima i naseljima gradskog karaktera) što je bilo obuhvaćeno navedenim zakonom postalo je društvenim vlasništvom ex lege - tj. neovisno od toga da li je u zemljišnoj knjizi izvršen upis društvenog vlasništva. Međutim, unatoč tome, prema ocjeni ovog suda predmetna zgrada, a onda i stanovi koje su kupili tužitelji nisu bila nacionalizirani stupanjem na snagu ZNNZGZ jer je zgrada upisana kao privatno vlasništvo u zasebnom zk tijelu različitom od onog u kojem je (1. zk tijelo) upisana matična kčbr. [katastarska čestica] od koje su kasnije formirane kčbr. [katastarska čestica] ZGR i kčbr. [katastarska čestica]. Potonja nekretnina je naime u zemljišnoj knjizi prema listu AII dio upisana pod Z-1085/99 na temelju prijavnog lista Broj UP I-932-07/97-01/97 od 11. studenog 1997..
17. O zemljištu nužnom za redovitu uporabu zgrade govori odredba čl. 1. st. 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Zakon o prodaji) prema kojoj se nositeljima stanarskog prava prodaju stanovi na kojima postoji stanarsko pravo zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i zemljištem nužnim za redovitu uporabu zgrade. Prema odredbi čl. 23. st. 1. Zakona o prodaji pravo vlasništva na stan kupac stječe upisom u zemljišne knjige, nakon što se provede postupak u kojem će se prema posebnom propisu utvrditi oblik i veličina građevne čestice nužne za redovitu uporabu zgrade, ako taj postupak već ranije nije proveden. Dovodeći u vezi sadržaj rješenje Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava u Korčuli KLASA: UP/I-350-05/23-05/000029, URBROJ: 2117-23- 2/5-25-0018 od 21. svibnja 2025., kao i uvjerenja Dubrovačko-neretvanske županije, Ispostava u [adresa] Klasa: 350-07/05-01/288, Ur.broj: 2117-07/3-05-2 od 20. prosinca 2005., sud cijeni kako su utužene kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] zemljište nužno za redovitu uporabu zgrade na kčbr. [katastarska čestica] ZGR koje zemljište su onda tužitelji stekli u vlasništvo temeljem naprijed citirane zakonske odredbe. Tako stečeno pravo nije prestalo do dan danas budući iz utvrđenja u postupku proizlazi da se tužitelji nalaze u kontinuiranom posjedu svojih stanova zajedno s okolnim zemljištem koje se proteže ispod i iznad zgrade u kojoj se nalaze njihovi stanovi. Temeljem svega naprijed iznesenog uz primjenu odredbe čl. 367 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine" br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje ZV-a po utvrđenju da su tužitelji pravo vlasništva stekli na temelju odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo sud i nije ispitivao ispunjenje pretpostavku za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti ili pak na temelju pravnog posla. Utvrdivši navedeno sud nije posebno analizirao iskaze saslušanih parničnih strana niti je takve iskaze dovodio u vezu s rezultatima preostalih provedenih dokaza. Samim time sud nije posebno ocjenjivao prigovore tuženika iz odgovora na tužbu koji su izneseni u tom pravcu. Okolnost što tužitelji nisu ishodili upis, odnosno polaganje Ugovora/Presude u Knjigu položenih ugovora i nastavno tome zatražili povezivanje zemljišne knjige s knjigom položenih ugovora nije odlučna u ovoj pravnoj stvari predmetom koje je utvrđenje prava vlasništva nekretnina pozivom na načelo jedinstva nekretnine. Da tužiteljima i nije preostalo drugo nego li svoja prava ostvarivati u parničnom postupku proizlazi upravo iz postupanja i prigovora tuženika isticanih i prije podnošenja tužbe.
18. Shodno svemu naprijed iznesenom sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja pa je i presuđeno kao u izreci pod toč. I/-III/.
19. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 151. st. 3 i čl. 154. st. 1 ZPP-a je sud obvezao tuženika naknaditi tužiteljima one troškove za koje je utvrđeno da su bili potrebni za vođenje parnice, a koji se sastoje od troškova sudske pristojbe na presudu (338,81 eur), troškova sudske pristojbe na tužbu (93,23 eur), troškova za provedbu uviđaja i vještačenja (507,11 eur) kao troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe-250 bodova, zatim za pristup na pripremno ročište (kada je došlo do povišenja VPS) održano 14. studenog 2024., ročišta glavne rasprave 26. svibnja 2025., 28. srpnja 2025.-po 979 bodova te za pristup na uviđaj – 979+50 bodova, uz uvećanje za 30% na ime zastupanja tužitelja ad. 2- ad.4, sve sukladno Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8. toč. 1, Tbr. 39, Tbr. 40 i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23).
U Korčuli, 10. rujna 2025.
S u t k i n j a
Marija Gugić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
