Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž- 5486/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nikoli Pranjiću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženice Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupana po punomoćniku Jakovu Delipetru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P- 1857/2019-32 od 22. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice Privredne banke Zagreb d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1857/2019-32 od 22. listopada 2024. u dijelu pod točkama I. i III. izreke.
II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1857/2019-32 od 22. listopada 2024. u dijelu pod točkama II., IV. i VI. (pravilno V. izreke) izreke i sudi:
„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplatiti tužitelju s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika preplaćeni iznos od 14.124,79 EUR, zajedno zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi od 15% godišnje do dana 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje tekućom od dana 1. siječnja 2008. godine do dana 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućom od dana 1. srpnja 2011. godine do dana 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% godišnje od dana 1. kolovoza 2015. godine do dana 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% godišnje od dana 1. siječnja 2016. godine do dana 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% godišnje od dana 1. srpnja 2016. godine do dana 31. prosinca 2016. godine, po stopi od 7,68% godišnje od dana 1. siječnja 2017. godine do dana 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% godišnje od dana 1. srpnja 2016. godine do dana 31. prosinca 2017. po stopi od 7.09% godišnje od dana 1. siječnja 2018. do dana 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% godišnje od dana 1. srpnja 2018. godine do dana 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54 % godišnje od 1. siječnja 2019. godine do dana 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% godišnje od dana 1. srpnja 2019. godine do dana 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% godišnje od dana 1. siječnja 2020. godine do dana 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% godišnje od dana 1. srpnja 2020. godine do dana 31. prosinca 2020. godine, od dana 1. siječnja 2021. godine pa do dana 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75%, od dana 1. srpnja 2021. godine pa do dana 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od dana 1. siječnja 2022. godine do dana 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od dana 1. srpnja 2022. godine do dana 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, od dana 1. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po stopi od 5,50% godišnje, od dana 1. srpnja 2023. godine pa do dana 31. prosinca 2023. godine pa nadalje po stopi od 7% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi propisanoj odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznose kako slijedi:
na iznos od 37,40 EUR od 09.09.2007. godine pa do isplate
na iznos od 76,20 EUR od 3.10.2007. godine pa do isplate
na iznos od 77,28 EUR od 16.11.2007. godine pa do isplate
na iznos od 75,74 EUR od 18.12.2007. godine pa do isplate
na iznos od 77,24 EUR od 09.01.2008. godine pa do isplate
na iznos od 78,36 EUR od 10.02.2008. godine pa do isplate
na iznos od 135,58 EUR od 06.03.2008. godine pa do isplate
na iznos od 134,55 EUR od 08. 04. 2008. godine pa do isplate
na iznos od 130,34 EUR od 21.05.2008. godine pa do isplate
na iznos od 131,24 EUR od 07.06.2008. godine pa do isplate
na iznos od 130,58 EUR od 11.07.2008. godine pa do isplate
na iznos od 129,41 EUR od 01.08.2008. godine pa do isplate
na iznos od 129,39 EUR od 01.09.2008. godine pa do isplate
na iznos od 74,31 EUR od 04.10.2008. godine pa do isplate
na iznos od 60,13 EUR od 14.10.2008. godine pa do isplate
na iznos od 138,74 EUR od 13.11.2008. godine pa do isplate
na iznos od 136,38 EUR od 04.12.2008. godine pa do isplate
na iznos od 141,81 EUR od 14.01.2009. godine pa do isplate
na iznos od 140,00 EUR od 01.02.2009. godine pa do isplate
na iznos od 141,39 EUR od 13.03.2009. godine pa do isplate
na iznos od 137,53 EUR od 10.04.2009. godine pa do isplate
na iznos od 137,83 EUR od 06.05.2009. godine pa do isplate
na iznos od 134,83 EUR od 16.06.2009. godine pa do isplate
na iznos od 135,33 EUR od 10.07.2009. godine pa do isplate
na iznos od 141,18 EUR od 14.08.2009. godine pa do isplate
na iznos od 142,27 EUR od 09.09.2009. godine pa do isplate
na iznos od 30,52 EUR od 07.10.2009. godine pa do isplate
na iznos od 110,41 EUR od 09.10.2009. godine pa do isplate
na iznos od 26,09 EUR od 06.11.2009. godine pa do isplate
na iznos od 114,97 EUR od 11.11.2009. godine pa do isplate
na iznos od 141,89 EUR od 05.12.2009. godine pa do isplate
na iznos od 143,64 EUR od 09.01.2010. godine pa do isplate
na iznos od 135,72 EUR od 14.02.2010. godine pa do isplate
na iznos od 2,30 EUR od 25.02.2010. godine pa do isplate
na iznos od 279,35 EUR od 23.04.2010. godine pa do isplate
na iznos od 188,03 EUR od 20.06.2010 godine pa do isplate
na iznos od 100,80 EUR od 25.06.2010. godine pa do isplate
na iznos od 89,77 EUR od 07.07.2010. godine pa do isplate
na iznos od 58,36 EUR od 24.07.2010. godine pa do isplate
na iznos od 112,57 EUR od 18.09.2010. godine pa do isplate
na iznos od 8,69 EUR od 22.09.2010. godine pa do isplate
na iznos od 195,98 EUR od 30.09.2010. godine pa do isplate
na iznos od 54,40 EUR od 27.10.2010. godine pa do isplate
na iznos od 253,47 EUR od 01.11.2010. godine pa do isplate
na iznos od 160,47 EUR od 01.12.2010. godine pa do isplate
na iznos od 163,51 EUR od 20.01.2011. godine pa do isplate
na iznos od 156,74 EUR od 26.02.2011. godine pa do isplate
na iznos od 156,01 EUR od 29.02.2011. godine pa do isplate
na iznos od 152,46 EUR od 30.04.2011. godine pa do isplate
na iznos od 163,13 EUR od 31.05.2011. godine pa do isplate
na iznos od 89,96 EUR od 30.06.2011. godine pa do isplate
na iznos od 134,28 EUR od 30.07.2011. godine pa do isplate
na iznos od 165,23 EUR od 31.08.2011. godine pa do isplate
na iznos od 256,38 EUR od 27.09.2011. godine pa do isplate
na iznos od 206,78 EUR od 28.10.2011. godine pa do isplate
na iznos od 335,04 EUR od 15.12.2011. godine pa do isplate
na iznos od 89,32 EUR od 18.01.2012. godine pa do isplate
na iznos od 255,19 EUR od 29.02.2012. godine pa do isplate
na iznos od 170,90 EUR od 14.03.2012. godine pa do isplate
na iznos od 169,64 EUR od 19.04.2012. godine pa do isplate
na iznos od 170,73 EUR od 23.05.2012. godine pa do isplate
na iznos od 169,89 EUR od 21.06.2012. godine pa do isplate
na iznos od 167,97 EUR od 17.07.2012. godine pa do isplate
na iznos od 16,15 EUR od 04.08.2012. godine pa do isplate
na iznos od 61,05 EUR od 07.08.2012. godine pa do isplate
na iznos od 90,83 EUR od 08.08.2012. godine pa do isplate
na iznos od 164,40 EUR od 12.09.2012. godine pa do isplate
na iznos od 166,33 EUR od 25.10.2012. godine pa do isplate
na iznos od 166,17 EUR od 22.11.2012. godine pa do isplate
na iznos od 165,08 EUR od 28.12.2012. godine pa do isplate
na iznos od 160,31 EUR od 30.01.2013. godine pa do isplate
na iznos od 161,97 EUR od 27.02.2013. godine pa do isplate
na iznos od 162,26 EUR od 27.03.2013. godine pa do isplate
na iznos od 221,86 EUR od 04.06.2013. godine pa do isplate
na iznos od 75,89 EUR od 12.06.2013. godine pa do isplate
na iznos od 328,30 EUR od 04.07.2013. godine pa do isplate
na iznos od 155,66 EUR od 08.08.2013. godine pa do isplate
na iznos od 157,49 EUR od 28.09.2013. godine pa do isplate
na iznos od 1.387,29 EUR od 19.06.2014. godine pa do isplate
na iznos od 301,77 EUR od 01.08.2014. godine pa do isplate
na iznos od 149,41 EUR od 23.09.2014. godine pa do isplate
na iznos od 15,64 EUR od 26.11.2014. godine pa do isplate
na iznos od 431,06 EUR od 30.12.2014. godine pa do isplate
na iznos od 147,40 EUR od 31.01.2015. godine pa do isplate
na iznos od 27,82 EUR od 30.04.2015. godine pa do isplate
na iznos od 310,83 EUR od 21.08.2015. godine pa do isplate
na iznos od 714,19 EUR od15.09.2015. godine pa do isplate.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplatiti tužitelju s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika preplaćeni iznos od 14.124,79 EUR, zajedno zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi od 15% godišnje do dana 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje tekućom od dana 1. siječnja 2008. godine do dana 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućom od dana 1. srpnja 2011. godine do dana 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% godišnje od dana 1. kolovoza 2015 godine do dana 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% godišnje od dana 1. siječnja 2016. godine do dana 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% godišnje od dana 1. srpnja 2016. godine do dana 31. prosinca 2016. godine, po stopi od 7,68% godišnje od dana 1. siječnja 2017. godine do dana 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% godišnje od dana 1. srpnja 2016. godine do dana 31. prosinca 2017. po stopi od 7.09% godišnje od dana 1. siječnja 2018. do dana 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% godišnje od dana 1. srpnja 2018. godine do dana 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54 % godišnje od 1. siječnja 2019. godine do dana 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% godišnje od dana 1. srpnja 2019. godine do dana 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% godišnje od dana 1. siječnja 2020. godine do dana 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% godišnje od dana 1. srpnja 2020. godine do dana 31. prosinca 2020. godine, od dana 1. siječnja 2021. godine pa do dana 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75%, od dana 1. srpnja 2021. godine pa do dana 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od dana 1. siječnja 2022. godine do dana 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od dana 1. srpnja 2022. godine do dana 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, od dana 1. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po stopi od 5,50% godišnje, od dana 1. srpnja 2023. godine pa do dana 31. prosinca 2023. godine pa nadalje po stopi od 7% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi propisanoj odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznose kako slijedi:
na iznos od 3,76 EUR od 01.09. 2006. godine pa do isplate
na iznos od 4,82 EUR od 01.12. 2006. godine pa do isplate
na iznos od 1,12 EUR od 01.04. 2008. godine pa do isplate
na iznos od 0,65 EUR od 01.12. 2006. godine pa do isplate
na iznos od 0,37 EUR od 01.04. 2008. godine pa do isplate
na iznos od 4,86 EUR od 14.10. 2008. godine pa do isplate
na iznos od 0,41 EUR od 15.10.2008. godine pa do isplate
na iznos od 0, 81 EUR od 01.11.2008. godine pa do isplate
na iznos od 22,82 EUR od 05.11.2008. godine pa do isplate
na iznos od 0,03 EUR od 08.11.2008. godine pa do isplate
na iznos od 9,85 EUR od 13.11.2008. godine pa do isplate
na iznos od 6,73 EUR od 04.12.2008. godine pa do isplate
na iznos od 0,25 EUR od 01.01.2009. godine pa do isplate
na iznos od 18,10 EUR od 09.01.2009. godine pa do isplate
na iznos od 29,90 EUR od 14.01.2009. godine pa do isplate
na iznos od 0,29 EUR od 21.01.2009. godine pa do isplate
na iznos od 63,82 EUR od 01.02.2009. godine pa do isplate
na iznos od 0,01 EUR od 01.03.2009. godine pa do isplate
na iznos od 32,41 EUR od 07.03.2009. godine pa do isplate
na iznos od 13,59 EUR od 08.03.2009. godine pa do isplate
na iznos od 24,45 EUR od 13.03.2009. godine pa do isplate
na iznos od 2,52 EUR od 20.03.2009. godine pa do isplate
na iznos od 0,14 EUR od 01.04.2009. godine pa do isplate
na iznos od 0,75 EUR od 03.04.2009. godine pa do isplate
na iznos od 22,83 EUR od 09.04.2009. godine pa do isplate
na iznos od 26,66 EUR od 10.04.2009. godine pa do isplate
na iznos od 20,05 EUR od 01.05.2009. godine pa do isplate
na iznos od 34,97 EUR od 06.05.2009. godine pa do isplate
na iznos od 8,63 EUR od 01.06.2009. godine pa do isplate
na iznos od 14,09 EUR od 14.06.2009. godine pa do isplate
na iznos od 13,83 EUR od 16.06.2009. godine pa do isplate
na iznos od 0,07 EUR od 17.06.2009. godine pa do isplate
na iznos od 0,02 EUR od 01.07.2009. godine pa do isplate
na iznos od 29,75 EUR od 10.07.2009. godine pa do isplate
na iznos od 10,81 EUR od 14.07.2009. godine pa do isplate
na iznos od 31,38 EUR od 14.08.2009. godine pa do isplate
na iznos od 0,40 EUR od 01.09.2009. godine pa do isplate
na iznos od 11,86 EUR od 08.09.2009. godine pa do isplate
na iznos od 27,30 EUR od 09.09.2009. godine pa do isplate
na iznos od 0,45 EUR od 13.09.2009. godine pa do isplate
na iznos od 0,17 EUR od 01.10.2009. godine pa do isplate
na iznos od 22,06 EUR od 07.10.2009. godine pa do isplate
na iznos od 8,85 EUR od 09.10.2009. godine pa do isplate
na iznos od 2,68 EUR od 21.10.2009. godine pa do isplate
na iznos od 0,36 EUR od 01.11.2009. godine pa do isplate
na iznos od 14,85 EUR od 05.11.2009. godine pa do isplate
na iznos od 4,93 EUR od 06.11.2009. godine pa do isplate
na iznos od 13,27 EUR od 11.11.2009. godine pa do isplate
na iznos od 2,27 EUR od 01.12.2009. godine pa do isplate
na iznos od 16,56 EUR od 03.12.2009. godine pa do isplate
na iznos od 12,71 EUR od 05.12.2009. godine pa do isplate
na iznos od 0,04 EUR od 06.12.2009. godine pa do isplate
na iznos od 0,54 EUR od 11.12.2009. godine pa do isplate
na iznos od 12,96 EUR od 01.01.2010. godine pa do isplate
na iznos od 8,96 EUR od 06.01.2010. godine pa do isplate
na iznos od 12,78 EUR od 09.01.2010. godine pa do isplate
na iznos od 27,15 EUR od 12.01.2010. godine pa do isplate
na iznos od 5,36 EUR od 13.01.2010. godine pa do isplate
na iznos od 24,61 EUR od 03.02.2010. godine pa do isplate
na iznos od 0,69 EUR od 10.02.2010. godine pa do isplate
na iznos od 15,56 EUR od 14.02.2010. godine pa do isplate
na iznos od 1,09 EUR od 25.02.2010. godine pa do isplate
na iznos od 23,71 EUR od 11.03.2010. godine pa do isplate
na iznos od 0,55 EUR od 12.03.2010. godine pa do isplate
na iznos od 11,57 EUR od 23.03.2010. godine pa do isplate
na iznos od 32,93 EUR od 08.04.2010. godine pa do isplate
na iznos od 4,45 EUR od 098.04.2010. godine pa do isplate
na iznos od 14,24 EUR od 10.04.2010. godine pa do isplate
na iznos od 0,26 EUR od 15.04.2010. godine pa do isplate
na iznos od 21,78 EUR od 23.04.2010. godine pa do isplate
na iznos od 77,87 EUR od 29.04.2010. godine pa do isplate
na iznos od 0,56 EUR od 07.05.2010. godine pa do isplate
na iznos od 14,46 EUR od 11.05.2010. godine pa do isplate
na iznos od 13,44 EUR od 19.05.2010. godine pa do isplate
na iznos od 8,77 EUR od 28.05.2010. godine pa do isplate
na iznos od 15,97 EUR od 29.05.2010. godine pa do isplate
na iznos od 45,08 EUR od 10.06.2010. godine pa do isplate
na iznos od 31,89 EUR od 20.06.2010. godine pa do isplate
na iznos od 32,06 EUR od 07.07.2010. godine pa do isplate
na iznos od 87,98 EUR od 07.07.2010. godine pa do isplate
na iznos od 0,62 EUR od 24.07.2010. godine pa do isplate
na iznos od 128,17 EUR od 27.07.2010. godine pa do isplate
na iznos od 81,56 EUR od 01.09.2010. godine pa do isplate
na iznos od 61,36 EUR od 18.09.2010. godine pa do isplate
na iznos od 69,59 EUR od 03.09.2010. godine pa do isplate
na iznos od 25,52 EUR od 30.09.2010. godine pa do isplate
na iznos od 42,21 EUR od 07.10.2010. godine pa do isplate
na iznos od 24,29 EUR od 09.10.2010. godine pa do isplate
na iznos od 1,09 EUR od 21.10.2010. godine pa do isplate
na iznos od 26,43 EUR od 22.10.2010. godine pa do isplate
na iznos od 0,34 EUR od 27.10.2010. godine pa do isplate
na iznos od 83,03 EUR od 01.11.2010. godine pa do isplate
na iznos od 130,67 EUR od 11.11.2010. godine pa do isplate
na iznos od 110,85 EUR od 26.11.2010. godine pa do isplate
na iznos od 110,12 EUR od 01.12.2010. godine pa do isplate
na iznos od 122,68 EUR od 20.01.2011. godine pa do isplate
na iznos od 129,38 EUR od 26.02.2011. godine pa do isplate
na iznos od 127,38 EUR od 29.02.2011. godine pa do isplate
na iznos od 5,21 EUR od 08.03.2011. godine pa do isplate
na iznos od 157,24 EUR od 31.03.2011. godine pa do isplate
na iznos od 164,37 EUR od 30.04.2011. godine pa do isplate
na iznos od 191,07 EUR od 31.05.2011. godine pa do isplate
na iznos od 167,89 EUR od 30.06.2011. godine pa do isplate
na iznos od 9,95 EUR od 20.07.2011. godine pa do isplate
na iznos od 191,17 EUR od 30.07.2011. godine pa do isplate
na iznos od 177,71 EUR od 31.08.2011. godine pa do isplate
na iznos od 158,10 EUR od 27.09.2011. godine pa do isplate
na iznos od 55,12 EUR od 20.10.2011. godine pa do isplate
na iznos od 115,84 EUR od 28.10.2011. godine pa do isplate
na iznos od 221,95 EUR od 01.12.2011. godine pa do isplate
na iznos od 142,76 EUR od 15.12.2011. godine pa do isplate
na iznos od 165,22 EUR od 18.01.2012. godine pa do isplate
na iznos od 87,57 EUR od 25.02.2012. godine pa do isplate
na iznos od 186,37 EUR od 29.02.2012. godine pa do isplate
na iznos od 197,15 EUR od 14.04.2012. godine pa do isplate
na iznos od 194,01 EUR od 19.04.2012. godine pa do isplate
na iznos od 57,39 EUR od 09.05.2012. godine pa do isplate
na iznos od 218,84 EUR od 23.05.2012. godine pa do isplate
na iznos od 57,20 EUR od 14.06.2012. godine pa do isplate
na iznos od 104,84 EUR od 19.06.2012. godine pa do isplate
na iznos od 218,16 EUR od 21.06.2012. godine pa do isplate
na iznos od 59,88 EUR od 12.07.2012. godine pa do isplate
na iznos od 78,16 EUR od 14.07.2012. godine pa do isplate
na iznos od 66,79 EUR od 17.07.2012. godine pa do isplate
na iznos od 44,80 EUR od 18.07.2012. godine pa do isplate
na iznos od 238,94 EUR od 19.07.2012. godine pa do isplate
na iznos od 124,02 EUR od 25.07.2012. godine pa do isplate
na iznos od 160,46 EUR od 04.08.2012. godine pa do isplate
na iznos od 99,35 EUR od 08.08.2012. godine pa do isplate
na iznos od 160,75 EUR od 10.08.2012. godine pa do isplate
na iznos od 255,43 EUR od 15.08.2012. godine pa do isplate
na iznos od 195,40 EUR od 12.09.2012. godine pa do isplate
na iznos od 31,17 EUR od 18.09.2012. godine pa do isplate
na iznos od 96,86 EUR od 26.09.2012. godine pa do isplate
na iznos od 205,19 EUR od 25.10.2012. godine pa do isplate
na iznos od 206,46 EUR od 22.11.2012. godine pa do isplate
na iznos od 50,17 EUR od 07.12.2012. godine pa do isplate
na iznos od 215,66 EUR od 28.12.2012. godine pa do isplate
na iznos od 189,82 EUR od 30.01.2013. godine pa do isplate
na iznos od 197,29 EUR od 27.02.2013. godine pa do isplate
na iznos od 20,51 EUR od 07.03.2013. godine pa do isplate
na iznos od 213,38 EUR od 27.03.2013. godine pa do isplate
na iznos od 255,28 EUR od 01.05.2013. godine pa do isplate
na iznos od 169,03 EUR od 04.06.2013. godine pa do isplate
na iznos od 140,07 EUR od 04.07.2013. godine pa do isplate
na iznos od 20,75 EUR od 16.07.2013. godine pa do isplate
na iznos od 143,80 EUR od 17.07.2013. godine pa do isplate
na iznos od 27,11 EUR od 01.08.2013. godine pa do isplate
na iznos od 185,30 EUR od 08.08.2013. godine pa do isplate
na iznos od 35,74 EUR od 13.08.2013. godine pa do isplate
na iznos od 242,181 EUR od 27.08.2013. godine pa do isplate
na iznos od 4,53 EUR od 13.09.2013. godine pa do isplate
na iznos od 478,81 EUR od 28.09.2013. godine pa do isplate
na iznos od 5,80 EUR od 11.10.2013. godine pa do isplate
na iznos od 44,31 EUR od 05.11.2013. godine pa do isplate
na iznos od 22,56 EUR od 13.11.2013. godine pa do isplate
na iznos od 141,21 EUR od 10.01.2014. godine pa do isplate
na iznos od 64,00 EUR od 21.01.2014. godine pa do isplate
na iznos od 189,03 EUR od 27.02.2014. godine pa do isplate
na iznos od 119,22 EUR od 26.03.2014. godine pa do isplate
na iznos od 23,44 EUR od 27.03.2014. godine pa do isplate
na iznos od 132,10 EUR od 25.04.2014. godine pa do isplate
na iznos od 659,09 EUR od 19.06.2014. godine pa do isplate
na iznos od 23,57 EUR od 24.06.2014. godine pa do isplate
na iznos od 531,57 EUR od 01.08.2014. godine pa do isplate
na iznos od 455,70 EUR od 23.09.2014. godine pa do isplate
na iznos od 281,63 EUR od 26.11.2014. godine pa do isplate
na iznos od 233,47 EUR od 30.12.2014. godine pa do isplate
na iznos od 311,52 EUR od 31.01.2015. godine pa do isplate
na iznos od 39,67 EUR od 01.02.2015. godine pa do isplate
na iznos od 38,44 EUR od 29.02.2015. godine pa do isplate
na iznos od 195,69 EUR od 31.03.2015. godine pa do isplate
na iznos od 34,88 EUR od 01.04.2015. godine pa do isplate
na iznos od 152,12 EUR od 30.04.2015. godine pa do isplate
na iznos od 33,55 EUR od 01.05.2015. godine pa do isplate
na iznos od 33,34 EUR od 01.06.2015. godine pa do isplate
na iznos od 32,92 EUR od 01.07.2015. godine pa do isplate
na iznos od 29,79 EUR od 01.08.2015. godine pa do isplate
na iznos od 468,11 EUR od 21.08.2015. godine pa do isplate
na iznos od 29,43 EUR od 01.09.2015. godine pa do isplate
na iznos od 1.597,64 EUR od 15.09.2015. godine pa do isplate
na iznos od 1.836,80 EUR od 16.09.2015. godine pa do isplate
na iznos od 17,65 EUR od 17.09.2015. godine pa do isplate
na iznos od 12,99 EUR od 01.10.2015. godine pa do isplate.
III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“
III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe čl. 4., kao i druge odredbe Ugovora o kreditu od 29. lipnja 2006., [broj], potvrđenog po javnom bilježniku Veri Lovrović Lečić iz Rijeke, pod brojem OU-319/2006 u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke kao i u dijelu u kojem je sukladno promjenama kamatne stope po odluci tuženika ugovorena promjena mjesečnog anuiteta, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude isplati tužitelju s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika preplaćeni iznos od 14.124,79 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos kako je to pobliže navedeno pod navedenom točkom, pod točkom III. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe čl. 1., čl. 7., kao i druge odredbe Ugovora o kreditu od 29. lipnja 2006., [broj], potvrđenog po javnom bilježniku Veri Lovrović Lečić iz Rijeke, pod brojem OU-319/2006 u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano uz valutu švicarski franak po srednjem tečaju na dan plaćanja, pod točkom IV. izreke naloženo je tuženici da u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude isplati tužitelju s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima iznos od 18.066,15 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća pa do plaćanja kako je to pobliže navedeno pod navedenom točkom i pod točkom VI. izreke (pravilno točkom V. izreke) naloženo je tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.290,42 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
2 Protiv te presude pravovremenu žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženice je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnima odredbi Ugovora o kreditu od 29. lipnja 2006., [broj], potvrđenog po javnom bilježniku Veri Lovrović Lečić iz Rijeke, pod brojem OU-319/2006 broj 188-50- 3266104 od 10. veljače 2006. zaključenim između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao kreditora u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF te isplata preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu zajedno sa zateznom kamatom.
6. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika priležećih spisu i samih tih isprava i zapisnika, tako da se u cijelosti može ispitati njezina pravilnost i zakonitost pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba tuženice.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.
8. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenoj tvrdnji tuženice sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari (čl. 8. ZPP).
9. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da je 29. lipnja 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao banke sklopljen ugovor o kreditu broj [broj], potvrđenog po javnom bilježniku Veri Lovrović Lečić iz Rijeke, pod brojem OU- 319/2006 temeljem kojeg je tuženica kao davatelj kredita stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 155.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženice na dan plaćanja uz valutnu klauzulu i ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 7,88% godišnje s rokom otplate od 180 mjeseci. Nije sporno da je za vrijeme otplate kredita tečaj CHF rastao i da je u sudskom postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope, jer su banke, između ostalih i tuženica, u istima ugovarale redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama banke i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarala i ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača i da je ista prvostupanjska presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., i utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF i da je predmet tog spora između ostalog bila i valjanost ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u kontekstu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača u smislu nepoštenosti tih odredbi. Dalje je nesporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao davatelj kredita na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK) 1. prosinca 2015. sklopile Dodatak ugovora o kreditu broj 9011612125 koji je solemniziran od strane javnog bilježnika u Rijeci Olge Sokolić Ožbolt pod brojem OV-3817/15, a radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
10. Sporna je u žalbenom postupku osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno da li je ništetna odredba Ugovora o kreditu o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa, odnosno da li je tuženica primjenom odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa neosnovano ostvarila korist u visini razlike između iznosa koji joj je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF i početno ugovorenu kamatnu stopu i to u razdoblju od zaključenja kredita pa do provedene konverzije.
11. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev i utvrdio ništetnim odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa pozivom na direktni učinak tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 502.c ZPP.
12. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu, jer su navedene odredbe bile sastavni dio standardnog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala tužitelja o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, niti su utvrdile na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na primjeni valutne klauzule. Dalje je utvrđeno u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope već je ugovorena promjenjivost kamatne stope na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženice, budući ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženice, pa se smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da visina potraživanja koja proizlazi iz razlike u iznosima koje je tužitelj platio na ime razlika između tečaja za valutu CHF na dan plaćanja anuiteta i tečaja za valutu CHF do zaključenja Dodatka ugovora kojim je provedena konverzija iznosi 18.066,15 EUR-a te promjenjive kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu do zaključenja Dodatka ugovora kojim je provedena konverzija iznosi 14.124,79 EUR-a.
13. Sud prvog stupnja je temeljem prednjih činjeničnih utvrđenja pravilno zaključio s obzirom na nespornu činjenicu mijenjanja tečaja CHF nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu da je odredba kojom je bila ugovorena valutna klauzula ništetna. Pri tome se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezanih za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te je dakle u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. sklapajući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe – ugovaranjem valutne klauzule, na način da je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica, a da tuženica nije tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o zasnivanju kreditnog odnosa. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, te su u cijelosti potvrđena ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.) utvrđeno je da prosječni potrošač nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe trebao biti o tome obaviješten.
14. Jednako tako, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019. je utvrđeno da su tužene banke, među kojima je i tuženica, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03), tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženice i da u konkretnom slučaju tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj. Kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo, jer suprotno tuženica nije dokazala. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženica mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.
15. Dakle u navedenom kolektivnom sporu odlučeno je o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženica, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a iz dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, te informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.
16. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-249/14 od 9. travnja 2015., donesenoj povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 u postupku tužitelja Udruge potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv tuženih banaka radi zaštite kolektivnih interesa, izrazio je pravno shvaćanje da su pojmovi koje koriste banke u svojim odlukama, uključujući i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njihova obračuna visoko stručni i kao takvi razumljivi samo onim osobama koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za prosječnog potrošača takva terminologija nerazumljiva i da unatoč tome što su odluke tuženih banaka koje su utvrđivale pitanje promjenjive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njenu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja potrošačima bile dostupne u poslovnicama banaka, da nisu bile razumljive, te da se niti razlozi promjenjivosti kamatne stope ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdan razlog za promjenu kamatnih stopa tijekom razdoblja trajanja kredita.
17. Čl. 502.c ZPP propisan je izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, na način da obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Navedena odredba iako je stupila na snagu danom primitka Republike Hrvatske u članstvo EU 1. srpnja 2013., a sukladno čl. 54. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 57/11), odnosno nakon zaključenja predmetnog kredita, primjenjuje se u ovom postupku, jer se radi o postupovnoj odredbi koja se primjenjuje na sve postupke u kojima je tužba podnesena nakon stupanja na snagu navedenog zakona, a što je i u ovom konkretnom predmetu.
18. Navedene odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.
19. Predmetnim dijelom spornog Ugovora o kreditu promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula su sadržajno izražene na identičan način kao i u gore navedenim odlukama u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a tuženica na kojoj je teret dokaza nije dokazala da je njezino postupanje prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenog u tom sudskom postupku, odnosno da je tužitelja informirala o svim rizicima promjene tečaja kao i da je tužitelj imao mogućnosti utjecaja na pojedine ugovorne odredbe odnosno sadržaj ugovora to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su predmetne ugovorne odredbe u suprotnosti sa odredbama ZZP/03 važećim u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, te ništetne. Stoga su žalbeni navodi tuženice koji se svode na iznošenje vlastite ocjene predmeta spora uz tvrdnju da je tužitelj svojim potpisom prihvatio sve odredbe ugovora te da je sklapanje takvog ugovora bila volja tužitelja, te da je prilikom sklapanja ugovora poštivala sve tada važeće zakonske propise ne mogu prihvatiti kao pravno relevantni, jer se radi o razlozima koje je sud raspravio u postupku kolektivne zaštite.
20. Zaštita kolektivnih interesa potrošača je područje primjene prava Europske unije uređeno pravom Europske unije, između ostalog i Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koje se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštenim odredbama), u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13/EEZ.
21. Odredbe te Direktive su implementirane u nacionalno zakonodavstvo i to Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 78/12) koji je stupio na snagu 21. srpnja 2012. te se primjenjuje kao nacionalni propis. Do tada to područje bilo je u Republici Hrvatskoj uređeno Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi do 6. kolovoza 2007., odnosno novim Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07 – dalje: ZZP/07), koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2007., te izmijenjen i dopunjen odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/09), koji je stupio na snagu 16. srpnja 2009.
22. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je 2006., dakle u vrijeme kada Republika Hrvatska nije bila članica Europske unije, te se na pravni odnos nastao iz tog ugovora u tom razdoblju izravno ne može primjenjivati pravo Europske unije, već kako je prethodno rečeno nacionalno pravo, čije odredbe treba, a koliko to nacionalno pravo dopušta, tumačiti u duhu prava Europske unije, a to podrazumijeva i pravna shvaćanja suda Europske unije izražena u pojedinim predmetima, ako je ono relevantno za konkretni predmet.
23. U odnosu na nesporno zaključeni Dodatak ugovora o kreditu broj [broj] 1. prosinca 2015. koji je solemniziran od strane javnog bilježnika u Rijeci Olge Sokolić Ožbolt pod brojem OV-3817/15, a radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a na temelju ZID ZPK postoji pravni interes tužitelja na podnošenje predmetne tužbe sukladno presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita.
24. Stoga je žalbu tuženice valjalo odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
25. Prvostupanjski sud pobijanim dijelom odluke pod toč. II. i IV. izreke dosudio je tužitelju pretplaćenu razliku između stvarno plaćenih anuiteta po kamatnoj stopi koju je jednostrano mijenjala tuženica i kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora (14.124,79 EUR-a) i razliku stvarno plaćenih anuiteta po tečaju CHF koji se mijenjao tijekom razdoblja otplate kredita (8.066,15 EUR-a), a sve na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
26. Ovaj sud ne može prihvatiti utvrđenje prvostupanjskog suda da dodatkom ugovora o kreditu od 1. prosinca 2015. koji je zaključen temeljem ZID ZPK nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
27. ZID ZPK/15 je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.
28. ZID ZPK bio je predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali je Ustavni sud RH ZID ZPK ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I- 3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.
29. Vrhovni sud je u oglednom predmetu Gos-1/2019 odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava odgovorio da je sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o Potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ocijenjeno je i da je ZID ZPK lex specialis u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava odnosno ZOO slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
30. Dodatak koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK sadrži odredbe o kojima se prema iskazu tužitelja nije pregovaralo, ali te odredbe su odraz prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK koji je prošao ocjenu ustavnosti zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/15) te njegove odredbe obvezuju stranke, jer Dodatak nema elemenata koji bi mu davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.
31. U smislu odredbe č. 19.c st. 1. ZID ZPK konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi potrošač bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK.
32. Odredbom čl. 1. Dodatka ugovora o kreditu broj [broj] je izrijekom propisano da se isti sklapa na temelju odredbi ZID ZPK, čl. 2. stranke su suglasno utvrdile da je tužitelj prihvatio izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem da dan 30. rujna 2015. sukladno čl. 19.c ZID ZPK, čl. 3. utvrđena je preostala neotplaćena glavnica konvertiranog kredita sa stanjem na 30. rujna 2015., iznos pretplate na navedeni dan, razlika između uplaćenog iznosa i iznosa za uplatu anuiteta u kunama s valutnom klauzulom EUR u manje uplaćenom iznosu od 1906,06 EUR-a koji manji iznos će se namiriti sukladno čl. 5. jednokratno uz suglasnost tužitelja da iz sredstva pretplate prijebojem namiri manje plaćeni iznos, a da će se preostali iznos pretplate koristiti za namirenje budućih iznosa anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR-u u novom otplatnom planu iz čl. 6., utvrđen je mjesečni anuitet na dan sklapanja Dodatka, utvrđena je visina kamatne stope na dan sklapanja Dodatka, ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i definirani parametri od kojih ovisi visina promjenjive kamatne stope (čl. 7. Dodatka) te je tužitelj (čl. 10. Dodatka) upozoren od strane tuženice na rizik promjene tečaja kao i na moguće promjene iznosa ugovorne obveze u kunama nastalog uslijed promjene tečaja.
33. Tuženica je na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZID ZPK u izračun konverzije uvrstila sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primila od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primila uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut sporazum o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu, pa razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nije (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO.
34. Primjena ZID ZPK derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorene kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su u skladu s Dodatkom ugovora iskorištene za ispunjenje ugovornih obveza proizašlih iz valjanih ugovornih odredbi Dodatka, odnosno koriste se za namirenje budućih obroka ili anuiteta prema novom otplatnom planu.
35. Tuženica je na temelju sklopljenog Dodatka, u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unijela svote zatražene predmetnom tužbom, a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u osnovnom Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njezinu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom, iskorištene za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli EUR-o utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR-u, a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u EUR- u. Tako je valjano prestala obveza tuženice, izrijekom ugovorena odredbom čl. 1. Dodatka, sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule, a koja su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženice.
36. Dakle, tražbina tužitelja na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključio Dodatak na temelju odredbi ZID ZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZID ZPK, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.
37. Sklapanjem Dodatka sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO, a prema odredbama ZID ZPK tužitelj je restituiran za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u osnovnom ugovoru o kreditu, jer ga, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju, a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinio, vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Dodatkom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzeo valjanim Dodatkom pa mu ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.
38. Dakle, sklapanjem Dodatka na način propisan odredbama čl. 19.c ZID ZPK osiguran je povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača (tužitelja) za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR-u koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informativnog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je tužitelj kao korisnik kredita slobodno pristao.
39. Stroga pravila o konverziji i načinu izračuna nisu narušila ravnotežu između tužitelja (potrošača) kao korisnika kredita i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita u CHF, u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, novim ugovornim odredbama obzirom da je tužitelj kao potrošač informiran u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK o posljedicama konverzije i imao je mogućnost prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK.
40. Izvršena konverzija nije imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, već i otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu zamjene kao nepoštenih ugovornih odredbi novom ugovornom odredbom koja kako je već gore navedeno nema elemenata ništetnosti, jer izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
41. Slijedom izloženoga valjalo je temeljem odredbe čl. 373. st. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u toč. II. i IV. izreke i odbiti zahtjev tužitelja za isplatu.
42. Kako je ovom presudom djelomično preinačena prvostupanjska presuda valjalo je odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP.
43. Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka sud je cijenio činjenicu da je tužitelj potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače strane u njihovom međusobnom odnosu kao i da u ovoj pravnoj stvari sudska praksa nije ustaljena. Stoga ovaj sud oslanjajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (npr. R i T, presuda od 6. rujna 2016. po zahtjevu broj 72152/13) ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu, usprkos činjenici da je tužitelj djelomično uspio u parnici primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. To stoga, što tužitelj, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena te u takvim okolnostima tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh.
44. Obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 2. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Travaš
