Poslovni broj: UsI-1095/2025-26
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Marijane Jurić, u upravnom sporu tužiteljica: 1) ZĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2) ČĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po opunomoćeniku Dubravku Luetiću, odvjetniku u Zagrebu, Trpimirova 31, protiv tuženika: Povjerenstvo za reklamacije potrošača za Konavosko komunalno društvo d.o.o., Čilipi, Bistroće 70, OIB: 58055672227, radi poništenja odluke, nakon održane javne rasprave zaključene dana 29. kolovoza 2025., u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljica Borka Bebića, odvjetnika u Splitu, dana 10. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se odluka tuženika Povjerenstva za reklamacije potrošača za Konavosko komunalno društvo d.o.o. KLASA: 325-01/22-01, URBROJ: 2117-2-1-1 od dana 14. srpnja 2022. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak. II O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1. Tužiteljice su u tužbi podnesenoj protiv odluke tuženika Povjerenstva za reklamacije potrošača za Konavosko komunalno društvo d.o.o. KLASA: 325-01/22- 01, URBROJ: 2117-2-1-1 od dana 14. srpnja 2022. navele da je osporena odluka donesena u provedbi pravomoćne presude Naslovljenog suda pod poslovnim brojem: 18 Usl-906/20-8 od dana 19. travnja 2022., a kojom je poništena Odluka Povjerenstva za reklamacije potrošača Konavoskog komunalnog društva d.o.o. Čilipi od dana 24. studenoga 2020. te je predmet vraćen na ponovni postupak. Navedenom Presudom da je tuženiku naloženo ponovno odlučiti o reklamaciji tužiteljica, uzimajući u obzir sve navode tužiteljica iznesene u reklamaciji te u tužbi protiv Odluke Povjerenstva za reklamacije potrošača Konavoskog komunalnog društva d.o.o. Čilipi od dana 24. studenoga 2020. Osporenom odlukom tuženika da je odbijen zahtjev tužiteljica za izvedbu vodovodnog priključka iako je u gore navedenoj pravomoćnoj presudi jasno izraženo pravno shvaćanje Upravnog suda u Splitu koje obvezuje tuženika, Konavosko komunalno društvo d.o.o. Uvidom u obrazloženje osporene Odluke da je, u bitnom, razvidno da je tuženik odbio reklamaciju tužiteljica iz razloga jer su tužiteljice podnijele zahtjev za izvedbu vodovodnog priključka na poljoprivrednom zemljištu, a iz priložene dokumentacije da proizlazi da se zahtjev za izvedbu vodovodnog priključka odnosi na zgradu, slijedom čega da zahtjevu za izvedbu vodovodnog priključka za poljoprivredno zemljište nije moguće udovoljiti. Međutim, osporenom Odlukom od dana 14. srpnja 2022. da je potvrđena prvostupanjska odluka tuženika naslovljena kao Odgovor na prigovor Stručne službe tuženika od dana 26. listopada 2020., iz kojeg da proizlazi da se radi o zahtjevu za razdvajanje vodovodnog priključka, slijedom čega da je potrebna suglasnost ostalih suvlasnika, jer da na nekretnini već postoji vodovodni priključak koji glasi na Općinu Konavle, što da je protuzakonito i diskriminatorno jer da se time tužiteljice dovode u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale stanovnike Općine Konavle kojima su izvođeni vodovodni priključci na nekretninama iako je bilo upisano više suvlasnika. Nadalje, navodi se da za nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već postoji vodovodni priključak koji glasi na Dom [adresa], odnosno na Općinu Konavle, međutim, da nije jasno kako je bilo moguće postavljanje vodovodnog priključka koji glasi na Dom Mihanići, koji kao pravna osoba ne postoji, nije upisan u sudski registar ni u odgovarajući registar udruga, na čestici zemlje koja da je u cijelosti u suvlasništvu fizičkih osoba, tj. u većinskom vlasništvu tužiteljica, a u preostalom dijelu u suvlasništvu članova njihovih obitelji koji da imaju prebivalište u [adresa] bez ishođenja njihove prethodne suglasnosti, a od tužiteljica da se za izvedbu vodovodnog priključka traži suglasnost svih suvlasnika. Uvidom o obrazloženje Odluke tuženika od dana 24. studenoga 2020., odgovor na prigovor od dana 26. listopada 2020. te obrazloženje pobijane odluke, da je razvidno da tuženik kontinuirano, već godinama, odbija zahtjev tužiteljica za izvedbu vodovodnog priključka na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja da je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tužiteljica u 32900/34560 dijela odnosno preko 95%, svaki put za odbijanje navodeći drugačije, a u potpunosti neosnovane i neistinite razloge. Zahtjev tužiteljica da je tako već odbijen jer nisu dostavile suglasnost svih suvlasnika za izvedbu vodovodnog priključka iako se izvedba vodovodnog priključka može smatrati poslom redovite uprave u smislu čl. 40. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugima stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) koji da može poduzeti većina suvlasnika, a isti posao da je nesumnjivo u korist svih suvlasnika kojima se izvedbom vodovodnog priključka ne osporavaju suvlasnička prava niti ih se na bilo koji način oštećuje, a tužiteljice da su suvlasnice preko 95% nekretnine. Nadalje, zahtjev tužiteljica da je odbijen jer je navodno predmetna nekretnina u izvanknjižnom vlasništvu Općine Konavle na koju da glasi postojeći vodovodni priključak, iako da na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], Općina Konavle nije upisana, niti je ikada bila upisana kao vlasnik ili suvlasnik, slijedom čega da je postojeći vodovodni priključak koji glasi na Općinu Konavle izveden protupravno i očigledno bez suglasnosti postojećih suvlasnika koji da o istome nemaju saznanja. Prema saznanjima tužiteljica, na predmetnoj nekretnini da ne postoji vodovodni priključak na ime upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika nekretnine, tj. tužiteljica, kao niti ostalih upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika, slijedom čega da nije jasno o kojem se priključku radi, na čije ime se isti priključak vodi i temeljem čije suglasnosti je takav priključak odobren, budući da suglasnost upisanih suvlasnika, ovdje tužiteljica, nije tražena. Slijedom navedenog, da predmetni zahtjev nije bilo moguće razmatrati kao zahtjev za razdvajanje priključka, a što da je tuženiku istaknuto od strane nadležnog tijela, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, u uputi KLASA: 235-10/20-01/217, URBROJ: 517-07-2-1-20-7 od dana 23. studenoga 2020. jer tužiteljice kao većinske suvlasnice i zakonite posjednice nekretnine nemaju svoj vodovodni priključak. Zaključno, zahtjev tužiteljica da je odbijen osporenom Odlukom, jer su tužiteljice na zahtjevu označile da se zahtjev odnosi na poljoprivredno zemljište, a iz dokumentacije da proizlazi da se zahtjev odnosi na zgradu. Uzimajući u obzir da je čest. zem. [katastarska čestica] u zemljišnim knjigama upisana kao oranica, da su tužiteljice iz navedenog razloga na zahtjevu naznačile poljoprivredno zemljište, a da su tužiteljice zahtjev podnijele za izvedbu vodovodnog priključka za postojeću zgradu, da bi ga tuženik vjerojatno odbio navodeći da zgrada nije upisana u zemljišne knjige. Uvidom u cjelokupno postupanje tuženika da je očigledno da se tužiteljicama neosnovano, diskriminatorno i maliciozno uskraćuje pristup pitkoj vodi. Nadalje, sukladno očitovanju o provedenom upravnom nadzoru Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Uprave vodnog gospodarstva i zaštite mora, KLASA: 235-10/20-01/217, URBROJ: 517-07-2-1-20-8 od dana 23. studenoga 2020., u prilogu kojeg je uputa Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Uprave vodnog gospodarstva i zaštite mora KLASA: 235-10/20-01/217, URBROJ: 517-07-2- 1-20-7 od dana 23. studenoga 2020. upućena tuženiku, da je razvidno da u konkretnom slučaju nije bilo osnove odbiti zahtjev tužiteljica i da predmetno trgovačko društvo nije uskladilo svoje Opće i tehničke uvjete ni sa Zakonom o vodama ni sa Zakonom o vodnim uslugama, slijedom čega da je razvidno da tuženik ne uvažava niti upute nadležnog tijela koje je provelo upravni nadzor. Naime, dana 31. srpnja 2020. da su tužiteljice kao tada većinske suvlasnice u 23616/34560 idealnog dijela i zakonite posjednice nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tuženiku uputile zahtjev za izvedbu vodovodnog priključka, na koji da su zaprimile odgovor u obliku dopisa iz kojeg da proizlazi da je za izvedbu vodovodnog priključka potrebna suglasnost svih suvlasnika predmetne nekretnine upisanih u zemljišnim knjigama. Sukladno zaprimljenom odgovoru, dana 7. kolovoza 2020. da su tužiteljice tuženiku uputile dopis u kojem je zatraženo očitovanje o mjerodavnim zakonskim i podzakonskim propisima na temelju kojih se navedena suglasnost svih suvlasnika traži te da je istaknuto nejednako postupanje navedenog društva u odnosu na druge većinske suvlasnike i posjednike nekretnina na području Općine Konavle, koji da su zatražili i dobili izvedbu vodovodnog priključka. Istaknuto je i da suvlasnici čija se suglasnost traži nisu u posjedu predmetne nekretnine te imaju prebivalište u [adresa]. Dana 27. kolovoza 2020. da je zaprimljen dopis tuženika od dana 19. kolovoza 2020. iz kojeg proizlazi da na predmetnoj nekretnini već postoji vodovodni priključak te da se u konkretnom slučaju u tehničkom smislu radi o razdvajanju vodovodnih instalacija i ugradnji novog vodomjera pa da je stoga potrebno pribaviti suglasnost svih suvlasnika. Člankom 5. stavkom 1. Zakona o vodnim uslugama (NN 66/19) da je propisano da se vodne usluge pružaju pod nediskriminacijskim i socijalno priuštivim uvjetima. Također, člankom 4. stavkom 1. točka 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18 i 32/20) da je propisano da se komunalno gospodarstvo temelji na načelu univerzalnosti i jednakosti pristupa. Člankom 11. navedenog Zakona da je propisano da se pristup, dostupnost i korištenje komunalnih usluga osigurava svim korisnicima pod jednakim i nediskriminatornim uvjetima (načelo univerzalnosti i jednakosti pristupa). Člankom 26. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) da je propisano da trgovac koji pruža javnu uslugu putem distribucijske mreže mora omogućiti potrošačima priključak na distribucijsku mrežu i uporabu priključka i mreže te pružanje usluga u skladu s posebnim propisima, koncesijskim ugovorima ili općim aktima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave na čijem području se usluga pruža, pod nediskriminiraiućim, unaprijed poznatim i ugovorenim uvjetima. Iz postupanja Konavoskog komunalnog društva d.o.o. da je jasno vidljiva diskriminacija tužiteljica u odnosu na druge posjednike nekretnina u okruženju kojima je omogućen pristup pitkoj vodi. Uskraćivanjem pristupa pitkoj vodi da su povrijeđena zakonom propisana prava i pravni interesi tužiteljica, tj. njihovo prvo na pristup pitkoj vodi, kao i Ustavom Republike Hrvatske propisana prava svih njenih građana na jednakost pred zakonom. Razlog odbijanja zahtjeva tužiteljica za izvedbu vodovodnog priključka iznijeti u osporenoj Odluci tuženika, da je isti obijen jer se radi o zahtjevu za izvedbu vodovodnog priključka na poljoprivrednom zemljištu, a iz priložene dokumentacije da je razvidno da se radi o zgradi, da su maliciozni i diskriminatorni, a u obrazloženju Odluke da nije naveden pravni temelj odbijanja predmetnog zahtjeva. Naime, da tuženik nije obrazložio temeljem kojeg propisa je odbio zahtjev koji je navodno formalno pogrešno postavljen te da nije pozvao tužiteljice da isti isprave ili dopune. Slijedom svega navedenog, iz osporene Odluke, ali i cjelokupnog postupanja tuženika da je očito da predmetno trgovačko društvo ne poštuje propise Republike Hrvatske, da opetovano odbija udovoljiti zahtjevu tužiteljica iako je zaprimio pravomoćnu presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 Usl-906/20-8 od dana 19. travnja 2022. Svi navodi iznijeti u obrazloženju osporene Odluke usmjereni su isključivo radi ne postupanja po podnijetom zahtjevu i diskriminaciju tužiteljica u odnosu na sve ostale stanovnike općine [adresa] koji imaju prijavljeno prebivalište na navedenom području, te je postupljeno suprotno gore navedenoj pravomoćnoj presudi u kojoj je jasno izraženo pravno shvaćanje Upravnog suda u Splitu koje obvezuje tuženika Konavosko komunalno društvo d.o.o. Slijedom svega navedenog, uzimajući u obzir da na predmetnoj nekretnini ne postoji vodovodni priključak na ime upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika i zakonitih posjednika nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], da tužiteljice predlažu da Naslovljeni sud donese presudu kojom se poništava odluka tuženika i nalaže tuženiku izvedba vodovodnog priključka na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja se nalazi u suvlasništvu i zakonitom posjedu ZĆ iz [adresa] i PĆ iz [adresa], temeljem podnijetog zahtjeva od dana 31. srpnja 2020.
2. Tužiteljice su u podnesku od dana 27. lipnja 2025. navele da u cijelosti ostaju kod tužbe i tužbenog zahtjeva te da predlažu iste u cijelosti usvojiti. Uvidom u odgovor na tužbu tuženika da je razvidno da je Povjerenstvo tuženika u provedenom postupku zatražilo očitovanje tužiteljica je li predmetni zahtjev podnesen za priključak na zgradi ili poljoprivrednom zemljištu, na koji upit da su tužiteljice odgovorile podneskom od dana 18. lipnja 2025. u kojem je navedeno da je zahtjev od dana 31. srpnja 2020. podnijet za nekretninu oznake z. k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja je u zemljišnim knjigama upisana kao oranica, slijedom čega da su tužiteljice u obrascu zahtjeva označile poljoprivredno zemljište, jer da postojeća zgrada nije upisana u zemljišne knjige. Međutim, uzimajući u obzir da su tužiteljice u zahtjevu označile da podnose zahtjev za poljoprivredno zemljište, da su u podnesku navele da su suglasne i sa izvedbom vodovodnog priključka za poljoprivredno zemljište. U odnosu na navedeno da tuženik u podnesku ističe da je jednim zahtjevom moguće tražiti samo jedan vodovodni priključak te da jedna namjena isključuje drugu namjenu iz zahtjeva. Međutim, da tuženik ne navodi gdje je propisano da podnositelji zahtjeva tijekom postupka ne mogu precizirati svoj zahtjev te da su gore navedeni navodi proizvoljni i pravno neutemeljeni. Tužiteljice, da također ističu kako kontinuirano traže jedan vodovodni priključak, jedne namjene - priključak pitke vode te da nema govora o kumuliranju zahtjeva. Nadalje, u podnesku tuženika da se navodi da je zgrada za koju je podnesen zahtjev za izvedbu vodovodnog priključka sagrađena na tri čestice, i to: kat čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], slijedom čega da je za izvedbu vodovodnog priključka potrebna suglasnost svih suvlasnika svih zemljišnih čestica na kojima je zgrada sagrađena. S tim u vezi potrebno je naglasiti da sukladno članku 9. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. 152/14. i 81/15.), pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje. Slijedom navedenog, da je zahtjev za izvedbu vodovodnog priključka podnesen za nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica], uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, uključujući i dio zgrade koji sa na kat. čest. [katastarska čestica] nalazi. Nadalje, da su tužiteljice većinske suvlasnice čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to u više od 95% dijela pa time i zgrade (odnosno većeg dijela zgrade koja je na navedenoj zemljišnoj čestici izgrađena), a preostali manjinski suvlasnici da su nedostupni za suglasnost, jer nisu u posjedu predmetne nekretnine te imaju prebivalište u [adresa]. Također, uvidom u geodetski situacijski snimak izrađen od strane ovlaštenog inž. geodezije, EĆ iz Terra Studia d.o.o. iz Dubrovnika dana 18. ožujka 2021. da je razvidno da se zgrada u stvarnosti nalazi na dvije čest. zem.: - prvenstveno i većinski, u površini od cca 80 m2 na čest. zem. [katastarska čestica], te sa 18 m2 na čest. zem. [katastarska čestica], javni put. Slijedom navedenog, da ne postoji valjana argumentacija za odbijanje zahtjeva tužiteljica zbog nedostatka suglasnosti suvlasnika, a navođenje suvlasnika na susjednim česticama da je potpuno bespredmetno. Nadalje, traženje suglasnosti manje od 5% suvlasnika na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je protuzakonito i diskriminatorno jer da se time tužiteljice dovode u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale stanovnike Općine Konavle kojima da su izvođeni vodovodni priključci na nekretninama iako je bilo upisano više suvlasnika, bez traženja ikakvih suglasnosti. Također, da se ističe da se izvedba vodovodnog priključka može smatrati poslom redovite uprave u smislu čl. 40. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji može poduzeti većina suvlasnika, a isti posao da je nesumnjivo u korist svih suvlasnika kojima se izvedbom vodovodnog priključka ne osporavaju suvlasnička prava niti ih se na bilo koji način oštećuje. U podnesku tuženika da se navodi da je člankom 8. stavkom 1. Općih i tehničkih uvjeta za opskrbu vodom i uslugama odvodnje otpadnih voda iz 2007. godine (dalje u tekstu: Opći uvjeti) propisano „da se ugovor o priključenju na vodoopskrbni sustav sklapa s vlasnikom nekretnine na njegov zahtjev, a iznimno da se može sklopiti i sa svakodobnim korisnikom nekretnine uz suglasnost vlasnika nekretnine koji se želi priključiti na mrežu opskrbe pitkom vodom ili mrežu odvodnje.“ Budući da su tužiteljice vlasnice nekretnine u 95,2% suvlasničkog dijela, da je potpuno jasno da tražena suglasnost suvlasnika ne proizlazi iz citiranih Općih i tehničkih uvjeta već iz obijesne samovolje tuženog tijela i njegovih odgovornih osoba. Naime, suglasnost vlasnika da je propisana isključivo za izvedbu vodovodnog priključka na zahtjev svakodobnog korisnika koji nije vlasnik nekretnine. Nadalje, u podnesku tuženika da se navodi da je zgrada u naravi školski objekt, koje utvrđenje da se temelji na uvidu u posjedovni list. Člankom 11. stavkom 5. Zakona o zemljišnim knjigama da je propisano da ako se razlikuju podatci u zemljišnoj knjizi i katastru, da su mjerodavni za knjižna prava podatci u zemljišnoj knjizi. Nadalje, da nije istinita činjenica da je predmetna zarada u naravi školski objekt, jer da u [adresa] škola ne postoji više od 30 godina, a očevidom koji je proveden u postupku izdavanja uporabne dozvole za predmetnu zgradu da je utvrđeno da se zgrada sastoji od prizemlja i kata, da se u prizemlju nalazi prostor javne namjene koji koristi Općina Konavle i stanovnici [adresa], a na I. katu da se nalazi jedna stambena jedinica koju koriste tužiteljice, kako je navedeno u obrazloženju uporabne dozvole od dana 31. ožujka 2022., na str. 3. treći odlomak. Slijedom navedenog, da je zgrada u naravi stambeni objekt u dijelu koji se nalazi na prvom katu zgrade, u navedenoj zgradi da je stanovao pok. otac tužiteljica koji je na adresi predmetne zarade, [adresa], imao prijavljeno prebivalište. Sukladno odredbi članka 1. Zakona o osobnoj iskaznici (NN br. 62/15., 42/20., 144/20., 114/22., 18/24.) da je osobna iskaznica javna isprava kojom hrvatski državljanin dokazuje identitet, hrvatsko državljanstvo, spol, datum rođenja i prebivalište u [adresa]. Prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih uz životne interese, kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi. Za prijavu prebivališta da je potrebna je: potpisana izjava kojom građanin potvrđuje da se nastanio u mjestu i na adresi na kojoj želi prijaviti i dokaz o vlasništvu/suvlasništvu nekretnine na kojoj se prijavljuje, slijedom čega otac tužiteljica nije mogao prijaviti prebivalište na predmetnoj nekretnini bez ispunjavanja uvjeta vlasništva. Nadalje, prema podacima Državne geodetske uprave, koja je nadležna za Registar prostornih jedinica u kojem se vode i održavaju podaci za prostorne jedinice - Područni ured za katastar Dubrovnik da je izvršio 2018. godine tzv. uparivanje kućnih brojeva s katastarskim česticama te da je predmetna zgrada na adresi [adresa] odnosno kućni broj 12 uparen jedino i samo sa čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina]. Predmetna nekretnina, označena kao čest, zem. 108, k. o. [katastarska općina] da je oduvijek bila u isključivom i stvarnom vlasništvu te zakonitom, istinitom i poštenom posjedu obitelji LĆ. Od 1996. godine da je predmetnu nekretninu samostalno koristio sada pok. LĆ sa svojim kćerima, tužiteljicama ZĆ i PĆ, koje da se i danas nalaze u vlasničkom posjedu nekretnine. Tužiteljice da su se osobno i putem svojim pravnih prednika, ponašale i ponašaju kao jedini vlasnici nekretnine - funkcionalno i faktički odvojenog prvog kata zgrade stambene namjene koji da u naravi predstavlja stambenu jedinicu u vlasništvu i zakonitom, istinitom i poštenom posjedu članova obitelji LĆ tj. tužiteljica. Također, za predmetnu zgradu, odnosno odvojenu stambenu jedinicu u vlasništvu i posjedu tužiteljica da postoji priključak struje koji da glasi na fizičku osobu, računi trgovačkog društva Čistoća i zelenilo Konavle d.o.o. da se redovno fakturiraju na ime fizičke osobe, a da postoji i telefonski priključak na ime fizičke osobe. Sve ispostavljene račune da redovno podmiruju tužiteljice. Skandalozni da su i nedopustivi navodi tuženika u podnesku kojima se ističe da tužiteljice nisu dostavile niti jedan službeni dokument koji bi dokazivao da bilo koja etažna jedinica u zgradi predstavlja vlasništvo tužiteljica ili da imaju neko drugo pravo temeljem kojeg im se može odobriti postavljeni zahtjev, kao i da podnositeljice zahtjeva tj. tužiteljice ničim nisu dokazale da bi bile jedine vlasnice i da imaju suglasnost svih suvlasnika za korištenje predmetne zgrade. Predmetni zahtjev za izvedbu vodovodnog priključka da je postavljen za nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu tužiteljica u 95,2% o čemu da su tužiteljice dostavile dokaz - zemljišnoknjižni izvadak. Upravo da je nevjerojatna gore navedena tvrdnja kao i sama mogućnost da se u državi koja se smatra uređenom, zemljišnoknjižni izvadak ne smatra dostatnim dokazom vlasništva. U dostavljenom podnesku da se također navodi da se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio stvarnopravni postupak kojim se osporavalo pravo vlasništva podnositeljicama zahtjeva. S tim u vezi da se ističe da stvarnopravni postupci koji su eventualno u tijeku nisu i ne mogu biti u vezi sa zahtjevom za izvedbu vodovodnog priključka te ne mogu i ne smiju biti zapreka za odobravanje vodovodnog priključka nekome tko je upisani vlasnik, jer da takvo postupanje pretpostavlja prejudiciranje ishoda sudskog postupka. U slučaju takvog postupanja, da bi dovoljno bilo pokrenuti sudski postupak protiv bilo kojeg upisanog vlasnika i time istoga spriječiti u vršenju njegovih vlasničkih prava. Ne postupanje tuženika po propisima Republike Hrvatske i sukladno uputama tijela javne vlasti da je razvidno iz postupka ostvarivanja prava na pristup informacijama. Slijedom svega navedenog, da tužiteljice predlažu u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev.
3. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 29. kolovoza 2025. zamjenik opunomoćenik tužitelja naveo je da izlaže kao u tijeku dosadanjeg postupka te da predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tuženika na naknadu troška ovog upravnog spora.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je Povjerenstvo za reklamacije potrošača Konavoskog komunalnog društva d.o.o. u cijelosti postupilo sukladno svim uputama iz pravomoćne Presude naslova pod posl. br. 18 Usl-906/20 od dana 19. travnja 2022. te da je nakon cjelovitog razmatranja podnesenog zahtjeva sa prilozima tužiteljica i svih činjenica iz spisa predmeta, Povjerenstvo donijelo zakonsku odluku. Točno da navode u svojoj tužbi da je glavni razlog za odbijanje reklamacije tužiteljica pravne i činjenične naravi obzirom da su, kako je to detaljno obrazloženo i u samoj odluci povjerenstva, tužiteljice podnijele zahtjev za izvedbu vodovodnog priključka na poljoprivrednom zemljištu, a iz priložene dokumentacije da nesporno proizlazi da se zahtjev za izvedbu vodovodnog priključka odnosi na zgradu, kao što su i tijekom samog upravnog postupka kao i upravnog spora tužiteljice upirale na činjenicu da imaju zakonsko pravo na pitku vodu, a da su postavili zahtjev za poljoprivredni priključak, što da je samo po sebi kontradiktorno i u koliziji. Tužiteljice da pogrešno navode da je Odlukom od dana 14. srpnja 2022. potvrđena prvostupanjska odluka tuženika naslovljena kao Odgovor na prigovor od dana 26. listopada 2020. iz kojeg proizlazi da se radi o zahtjevu za razdvajanje vodovodnog priključka slijedom čega da je potrebna suglasnost ostalih suvlasnika, jer da bi se time tužiteljice dovele u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale stanovnike Općine Konavle. Naime, da je navedena prvostupanjska odluka od strane Povjerenstva potvrđena samo u dijelu kojim je odbijen zahtjev za izvedbu vodovodnog priključka za poljoprivredno zemljište za kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], međutim što se tiče razloga za odbijanje, u obrazloženju iste odluke da je navedeno da prvostupanjsko tijelo nije pogriješilo kada je odbilo reklamaciju podnositelja zahtjeva svojom odlukom od dana 24. studenog 2020., međutim da je u prvostupanjskoj odluci bio pogrešno naveden razlog, odnosno osnova za odbijanje reklamacije. Dakle, Povjerenstvo za reklamaciju potrošača tuženika da je u cijelosti postupilo sukladno zauzetom pravnom shvaćanju i uputi iz obrazloženja gore citirana presude Upravnog suda u Splitu, međutim, razloge zbog kojih je nakon ponovnog pregleda cijelog spisa predmeta Povjerenstvo za reklamaciju potrošača tuženika ponovno odbilo zahtjev tužiteljica je detaljno obrazložen u istoj odluci. O tim razlozima da se uopće nije raspravljalo u tijeku prethodnog upravnog spora te da predstavlja okolnost koju je povjerenstvo tuženika zakonito navelo kao valjan razlog zbog kojeg se ne može postupiti po zahtjevu ovdje tužiteljica. Dakle, da povjerenstvo tuženika nije izašlo izvan okvira svojih nadležnosti te da je u cijelosti prilikom donošenja svoje odluke postupalo sukladno uputi iz pravomoćne presude naslova pod posl. br. 18 Usl-906/20 od dama 19. travnja 2022. Postojeći vodovodni priključak koji se koristi još od trenutka izgradnje zgrade škole sredstvima prednika Općine Konavle na navedenoj nekretnini i koji glasi na Općinu Konavle da uopće nije bio predmet zahtjeva tužiteljica te da je uopće nejasno zbog čega se tužiteljice na istu okolnost sada pozivaju. Samo radi razjašnjenja, da se radi o bivšoj zgradi Osnovne škole sada tzv. Domu kulture u posjedu i izvanknjižnom vlasništvu Općine [adresa] i gdje se taj vodovodni priključak koristi od dana izgradnje škole prije više od 60 godina, i da tužiteljice nemaju nikakvih stvarnih prava na predmetnoj zgradi. Pogrešno da tužiteljice navode u tužbi da je osporavanom odlukom povjerenstva tuženika od dana 14. srpnja 2022. razmatrano kao o zahtjevu tužiteljica za razdvajanje priključka, jer da se upravo iz obrazloženja iste odluke Povjerenstva jasno navodi zbog čega je trebalo odbiti zahtjev tužiteljica. Dakle, zahtjev tužiteljica da zasigurno nije odbijen u Odluci Povjerenstva od dana 14. srpnja 2022. zbog razdvajanja priključka kako to pogrešno navode tužiteljice. Čak i same tužiteljice u svojoj tužbi da potvrđuju da su podnijele zahtjev koji se odnosi na poljoprivredno zemljište usprkos činjenici da iz dokumentacije proizlazi da se zahtjev odnosi na zgradu (treća stranica peti pasus tužbe) te da su isto namjerno napravile, odnosno da se nije radilo o omašci. Posebno da je značajan navod tužiteljica kada u tužbi boldirano naznačuju da je „uvidom u cjelokupno postupanje tuženika očigledno da se tužiteljicama neosnovano, diskriminatorno i maliciozno uskraćuje pristup pitkoj vodi", a čime da jasno potvrđuje razloge zbog kojih su i odbijeni jer da se pristup pitkoj vodi ne ogleda u poljoprivrednom priključku kako je izgleda namjerno pogrešno zatraženo od strane tužiteljica, a što i one same u tužbi i potvrđuju. Tuženik da je uskladio svoje Opće i tehničke uvjete sa Zakonom o vodama i sa Zakonom o vodnim uslugama te da je o tome dostavljen i dokaz u prethodnom postupku, te da je nejasno zbog čega se sada tužiteljice pozivaju na istu okolnosti iako su sa navedenim upoznati tijekom prethodnog postupka. Također, da je nejasno zbog čega se tužiteljice sada pozivaju na historijat zahtjeva kao i obrazloženja iz bivših odluka kada je jedino i isključivo predmet ovog postupka zakonitost Odluke Povjerenstva za reklamacije potrošača Konavoskog komunalnog društva d.o.o. Čilipi od dana 14. srpnja 2022. Također, da se tužiteljice cijelo vrijeme u svojoj tužbi pozivaju na to da tuženik postupa prema njima diskriminatorski, ali da nigdje ne navode niti jedan valjan razlog kojim bi opravdale iste navode, dakle da su ti navodi isključivo paušalne naravi bez ikakvog oslonca u stvarnom činjeničnom stanju. Zbog svega gore navedenog, da se predlaže naslovu odbiti tužbu u cijelosti i naknaditi trošak postupka tuženiku.
5. U podnesku od dana 21. kolovoza 2025. tuženik navodi da je u skladu sa rješenjem Visokog upravnog suda u Zagrebu u predmetu pod posl. br. Usz- 1355/2024-3 od dana 1. travnja 2025. očituje kako slijedi: - ponovnim pregledom cjelokupne dokumentacije iz spisa predmeta da je razvidno da su tužiteljice dana 31. srpnja 2020. podnijele zahtjev za izvedbu vodovodnog priključka, međutim da je ostalo upitno za koju namjenu su stranke tražile izvedbu vodovodnog priključka. Priložena dokumentacija predmetnog zahtjeva da se sastoji od: - Uvjerenja ureda za katastar-Područni ured Dubrovnik od dana 7. travnja 2020. kojim se potvrđuje da je zgrada izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica]. K. O. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] starija od 1968.; - kopija snimka iz zraka,- Izvod iz katastarskog plana od dana 7. travnja 2020., - geodetski situacijski snimak za navedenu građevinu od dana 19. ožujka 2020., - zemljišno-knjižni izvadak (neslužbena kopija) za česticu zemlje [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] sa stanjem na dan 30. srpnja 2020. Obzirom da postoji kontradiktornost između postavljenog zahtjeva ZĆ iz [adresa] i ČĆ iz [adresa], za izvedbu vodovodnog priključka za poljoprivredno zemljište i činjenica koje su iste u tužbi i upravnom sporu u gornjem predmetu višekratno navodile kao opravdan razlog za usvajanje tužbe za izvedbu vodovodnog priključka za zgradu, da je ostalo nejasno da li podnositeljice zahtjeva zapravo zahtijevaju izvedbu vodovodnog priključka za zgradu (upravno proizlazi iz svih činjenica navedenih u tužbi, ostalih podnesaka te tijeka postupka iz gore citiranog upravnog spora) ili se pak njihov zahtjev odnosi na izvedbu vodovodnog priključka za poljoprivredno zemljište sukladno postavljenom zahtjevu od dana 31. srpnja 2020. Od navedene činjenice da zavisi donošenje pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, stoga da je dana 23. svibnja 2025. upućen dopis punomoćniku tužiteljica da uredi svoj zahtjev u skladu s odredbom čl. 30. st. 1. Zakona o općem upravom postupku (NN 47/09 i 110/21). U odgovoru na postavljeni upit da ovlašteni punomoćnik podnositeljica zahtjeva u svom očitovanju od dana 18. lipnja 2025. prvenstveno navodi da je zahtjev od dana 31. srpnja 2020. podnijet za nekretninu oznake z. k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koja da je u zemljišnim knjigama upisana kao oranica, slijedom čega da su podnositeljice zahtjeva u obrascu zahtijeva označile poljoprivredno zemljište jer da postojeća zgrada nije upisana u zemljišne knjige, a obzirom da je na nekretnini koja je predmet zahtjeva za izvedbu vodovodnog priključka izgrađena zgrada te da su podnositeljice zahtjeva dokumentirale postojanje zgrade dokumentacijom priloženom uz podneseni zahtjev, slijedom čega da je zahtjev zapravo podnesen za izvedbu vodovodnog priključka u zgradi. Dalje, da navodi da skreće pozornost da se u predmetnoj stvari ne radi o razdvajanju od postojećeg vodovodnog priključka na nekretnini oznake z.k. -. 108, K. O. [katastarska općina] jer da na istoj ne postoji vodovodni priključak koji glasi na ime bilo kojega o upisnih suvlasnika. Podredno, da su suglasne i sa izvedbom vodovodnog priključka za poljoprivredno zemljište iako su prethodno navele da se njihov zahtjev odnosi upravo na izvedbu vodovodnog priključka u zgradi. Obzirom da je po samim navodima podnositeljica zahtjeva dana 31. srpnja 2020. zatražen vodovodni priključak za postojeću zgradu i da je potvrđenim navodima od strane podnositeljica zahtjeva navedeno da je u stvari omaškom navedeno da bi se radilo o zahtjevu za vodovodni priključak za poljoprivredno zemljište, da to tijelo u tom smislu odlučuje o stvarno postavljenom zahtjevu (vodovodni priključak za postojeću zgradu) jer da se jednim zahtjevom može tražiti samo jedan vodovodni priključak, kao što i jedna namjena isključuje drugu namjenu iz zahtjeva. Svojim prigovorom Povjerenstvu za zaštitu potrošača od dana 4. studenog 2020. da su podnositeljice zahtjeva (tužiteljice) po svom punomoćniku navele da ne predmetnoj nekretnini ne postoji vodovodni priključak na ime podnositeljica zahtjeva, slijedom čega da im nije jasno zbog čega je priključak postavljen na „Dom Mihanići" i temeljem čije suglasnosti je takav priključak odobren kao i da predmetni postupak nije moguće razmatrati kao zahtjev za razdvajanje priključka jer da podnositeljice zahtjeva kao većinske suvlasnice i zakonite posjednice nekretnine nemaju svoj vodovodni priključak. Nadalje, da se u istom prigovoru podnositeljice zahtjeva pozivaju na više odredaba Zakona o vodnim uslugama i Zakona o zaštiti potrošača pozivajući se na odredbe istih zakona o zabrani diskriminatorskog ponašanja. Člankom 55. st. 2. Zakona o vodnim uslugama (NN 66/2019) da je propisano da je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik izgrađene građevine dužan priključiti svoju građevinu na komunalne vodne građevine sukladno općim uvjetima isporuke vodnih usluga, a najkasnije u roku od godinu dana od obavijesti isporučitelja vodnih usluga o mogućnosti priključenja sukladno propisima o gradnji i ozakonjenju nezakonito izgrađenih zgrada. Obzirom da je zahtjev podnijet dana 31. srpnja 2020. da se na taj predmet primjenjuju odredbe Općih i tehničkih uvjeta za opskrbu vodom i uslugama odvodnje otpadnih voda objavljen u Službenom glasniku Općine Konavle br. 5 od dana 31. srpnja 2007. koji je tada bio na snazi. Davatelj usluge Konavosko komunalno društvo d.o.o. da je također dodatno izvršilo uvid u zemljišne knjige Općinskog suda u Dubrovniku kao i popis posjeda u katastarskim operatima, zatim u javne katastarske evidencije putem službenog portala Katastar.hr te da je ustanovilo da je predmetna zgrada zapravo izgrađena na tri katastarske čestice i to na kat. čest. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina] odnosno dijelom i na kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Ovaj podatak da je bio ispušten u uvjerenju Područnog ureda za katastar Dubrovnik od dana 7. travnja 2020. te da se u spisu predmeta nalazi i isprint kopije plana sa prikazom školskog objekta na navedenim nekretninama. Kao vlasnici predmetnih nekretnina na kojima je predmetna zgrada izgrađena da su uknjiženi sljedeći suvlasnici: a) Kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] - Letunić Z pok. Č, ĐĆ. Č, CĆ, BĆ pok. P te podnositeljice zahtjeva, b) Kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] - Općina Konavle u cijelosti, c) Kat. čest. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina] - [adresa] E pok. Nika reč. L, letunić E pok. Nika reč. Didan, letunić AĆ pok. Nika reč. Didan, ĐĆ E pok. Đ, ĐĆ Z pok. Đ, AĆ. Đ, ŽĆ. C, MĆ. C, B A. Ž „ M", B Š. Ž, ŠĆ pok. S „ I", SĆ pok. H, „ I", SĆ K pok. O,, I", IĆ ud. Pera rod. F pok. Ć, N Katarina rod. Kukuljica, Kukuljica midb. R pok. Đ, HĆ S, HPB d.d. Kukuljica K. Ž, KĆ ud. S, OĆ J i OĆ Mrdalo U. U katastarskom operatu da je navedeno da se radi školskom objektu površine od 645 m[2] , dakle, da nije riječ o stambenom objektu kako to pogrešno navode podnositeljice zahtjeva, a o čemu da svjedoči prijepis posjedovnog lista koji se nalazi u spisu predmeta. U odnosu na navode iz reklamacije tužiteljica (kao potrošača) od dana 4. studenog 2020., zaprimljenog kod isporučitelja usluga dana 5. studenog 2020. te navode iz tužbe u kojoj se ističe da su tužiteljice (podnositeljice prigovora) diskriminirane u odnosu na ostale korisnike vodnih usluga, osim paušalnih navoda o diskriminatorskom ponašanju davatelja usluga da se ne navodi niti jedna konkretna činjenica koja bi ukazivala na opravdanost istih. Nadalje, točan je navod iz reklamacije da u odnosu na predmetnu zgradu ne postoji vodovodni priključak koji glasi na ime podnositeljica zahtjeva, ovo jer podnositeljice zahtjeva do dana pisanja ove odluke nisu dostavile niti jedan službeni dokument koji bi dokazivao da bi bilo koja etažna jedinica u zgradi (evidentiranoj u katastarskom operatu kao školskom objektu) izgrađenoj na katastarskim česticama zemljišnoknjižnih oznaka kat. čest. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], predstavlja vlasništvo istih podnositeljica ili da imaju neko drugo pravo koje temeljem im se tada važeće odluke može odobriti postavljeni zahtjev. Tada gore navedenim važećim općim i tehničkim uvjetima za opskrbu vodom i uslugama odvodnje otpadnih voda ovog isporučitelja, usluga je propisano u čl. 5. st. 1. odnosno da ugovor o priključenju na sustav vodoopskrbe zaključuju Isporučitelj i korisnik komunalne usluge u postupku priključenja na mrežu javne vodoopskrbe. Člankom 8. st. 1. istih uvjeta je propisano da se ugovor o priključenju na vodoopskrbni sustav sklapa s vlasnikom nekretnine na njegov zahtjev, a iznimno da se mogu sklopiti is svakodobnim korisnikom nekretnine uz suglasnost vlasnika nekretnine koji se želi priključiti na mrežu opskrbe pitkom vodom ili mrežu odvodnje. Člankom 3. st. 1. istog općeg akta je propisano da je Isporučitelj komunalne usluge opskrbe pitkom vodom i odvodnje otpadnih voda trgovačko društvo Konavosko komunalno društvo d.o.o., da su korisnici komunalne usluge fizičke i pravne osobe koje su sa isporučiteljem komunalne usluge sklopile Ugovor o priključenju na javni sustav opskrbe pitkom vodom odnosno javni sustav odvodnje. Dakle, člankom 8. gore navedenih Općih uvjeta je točno određeno tko može postaviti zahtjev za priključenje, a to da je vlasnik ili drugi korisnik nekretnine, ali isključivo i jedino uz suglasnost vlasnika predmetne nekretnine. Podnositeljice zahtjeva da ničim nisu dokazale da bi bile jedine vlasnice ili da imaju suglasnost svih suvlasnika za korištenje predmetne zgrade, čak što više, iz spisa predmeta je razvidno da je u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio stvarno pravni postupak u odnosu na predmetnu nekretninu kojima se zapravo osporavalo vlasništvo podnositeljicama zahtjeva. Ovdje se zapravo radi o bivšem školskom objektu, te da je obzirom na stanje u zemljišnim knjigama razvidno da podnositeljice zahtjeva nisu vlasnice iste zgrade, već da su uknjižene samo kao suvlasnice dijela zemljišta na kojem se ovaj bivši školski objekt nalazi. Ovo posebno jer je na zemljištu na kojem je zgrada sagrađena uknjiženo dvadeset i devet suvlasnika, pa stoga nije jasno koja bi to veća prava podnositeljice zahtjeva imale u odnosu na sve druge upisane suvlasnike. Podnositeljice zahtjeva dakle nisu dokazale niti status isključivih vlasnica niti da imaju suglasnost za korištenje predmetne nekretnine od strane svih ostalih suvlasnika, a sve sukladno čl. 8. Općih i tehničkih uvjeta za opskrbu vodom i uslugama odvodnje otpadnih voda objavljen u Službenom glasniku Općine Konavle br. 5 od 31. srpnja 2007.g. koji je tada bio na snazi. Nadalje, u skladu sa 9. i čl. 366. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) da se propisuje uspostava pravnog jedinstva nekretnine (zemljišta i zgrade), a što je ovdje slučaj. Ukoliko tužiteljice žele priključak na poljoprivredno zemljište da one mogu podnijeti novi zahtjev (a imale su priliku to i do sada) koji će davatelj usluge razmotriti u skladu sa svojim ovlastima i u skladu sa sada važećim Općim uvjetima isporuke vodnih usluga (objavljenih na internet stranici Društva koji su stupili na snagu u lipnju 2021. te donijeti odluku o tako postavljenom zahtjevu. Isto tako, da je netočan navod punomoćnika tužiteljica i u ovom postupku potpuno pravno irelevantan u kojem stoji da "je tuženik odbio Povjereniku za informiranje dostaviti traženu dokumentaciju temeljem njegovog Zahtjeva za pristup informacijama i Rješenja Povjerenika za informiranje donesenom temeljem istog". Naime, da je tuženik - Konavosko komunalno društvo d.o.o. postupio po nalogu Povjerenika za informiranje i traženu dokumentaciju dostavio u propisanom roku. Zbog svega navedenog da tuženik predlaže da sud u potpunosti odbije tužbeni zahtjev, kako u pogledu petita tužbe, tako i u pogledu troškova postupka, odvjetničkih troškova i eventualnih zakonskih zateznih kamata na iste.
6. Osporenom odlukom tuženika Povjerenstva za reklamacije potrošača za Konavosko komunalno društvo d.o.o. KLASA: 325-01/22-01, URBROJ: 2117-2-1-1 od dana 14. srpnja 2022. odbijena je reklamacija ZĆ, [adresa] i ČĆ, [adresa], ovdje tužiteljica, od dana 5. studenog 2020. u svezi zahtjeva za izvedbom vodovodnog priključka za poljoprivredno zemljište na kat. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te je potvrđena prvostupanjska odluka Društva naslovljena kao Odgovor na Prigovor Stručne službe Društva od dana 26. listopada 2020.
7. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo u kojem je donesena osporena odluka te u spisu upravnog spora.
8. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
9. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljica osnovan.
10. Naime, iz sadržaja spisa ovog upravnog spora te spisa dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je da su tužiteljice dana 31. srpnja 2020. Konavoskom komunalnom društvu, kao pružatelju javne usluge, podnijele zahtjev za izvedbu vodovodnog priključka za poljoprivredno zemljište u mjestu [adresa] na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; da je navedeno Društvo dopisom od dana 8. kolovoza 2020. te, po požurnici tužiteljica, dopisom od dana 18. kolovoza 2020. zahtjev tužiteljica odbilo; da su tužiteljice tuženiku dana 13. listopada 2020. izjavile prigovor u smislu odredbe članka 10. Zakona o zaštiti potrošača; da je tuženik dana 26. listopada 2020. odgovorio na navedeni prigovor u bitnome navodeći da je na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] moguće izvesti priključak na vodovodnu mrežu kada tužiteljice ishode suglasnost za izvedbu vodovodnog priključka od ostalih suvlasnika jer da se u ovom slučaju radi o razdvajanju vodovodnog priključka u skladu sa čl. 20. toč. 9. Općih i tehničkih uvjeta za opskrbu vodom i uslugama odvodnje otpadnih voda te da će uslugu ispuniti kada se ispune svi propisani uvjeti; da je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Uprave vodnog gospodarstva, po podnesku tužiteljica od dana 15. rujna 2020. kojim su zatražile provođenje upravnog nadzora nad Konavoskim komunalnim društvom, opunomoćeniku tužiteljica dostavilo svoje očitovanje o provedenom upravnom nadzoru nad zakonitosti Općih i tehničkih uvjeta za opskrbu vodom i uslugama odvodnje otpadnih voda vezano za zahtjev za izvedbu vodovodnog priključka za poljoprivredno zemljište od dana 23. studenog 2020., KLASA: 325-10/21-01/217, URBROJ: 517-07-2-1-20-8, a jednako tako očitovanje odnosno upute tuženiku istog datuma KLASA: 325-10/21-01/217, URBROJ: 517-07- 2-1-20-7; da su tužiteljice po svom opunomoćeniku podnijele prigovor (reklamaciju) datiranu sa „Zagreb, 4. studenog 2020.“ Povjerenstvu za zaštitu potrošača Konavoskog komunalnog društva pozivajući se na odredbu članka 25.a Zakona o zaštiti potrošača, a koje Povjerenstvo da je potom donijelo odluku od dana 24. studenog 2020. kojom je potvrđena odluka Konavoskog komunalnog društva naslovljena kao Odgovor na Prigovor Stručne službe tuženika od dana 26. listopada 2020.; da su tužiteljice nezadovoljne istom pokrenule upravni spor i da je presudom ovog Suda pod poslovnim brojem: 18 Usl-906/20-8 od dana 19. travnja 2022., poništena Odluka Povjerenstva za reklamacije potrošača Konavoskog komunalnog društva d.o.o. Čilipi od dana 24. studenoga 2020. te je predmet vraćen na ponovni postupak pri čemu je, u presudi, između ostalog, navedeno da su tužiteljice u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasnice čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (oranica površine 1345 m[2] ), a u katastru da su upisane kao suposjednice za po ½ dijela kat. čest. [katastarska čestica]., k. o. [katastarska općina], koja da u naravi predstavlja voćnjak i pašnjak površine 700 m[2] pri čemu da traže izvedbu novog priključka na poljoprivrednom zemljištu, a ne razdvajanje od postojećeg priključka, koji, kako se navodi u obrazloženju pobijane odluke, glasi na Dom Mihanići odnosno na Općinu Konavle.
11. U obrazloženju osporene odluke, nakon što se navodi da su tužiteljice zahtjev podnijele u odnosu na poljoprivredno zemljište, u bitnom se navodi da iz priložene dokumentacije jasno proizlazi da se zahtjev za izvedbu vodovodnog priključka odnosi na zgradu, a ne na poljoprivredno zemljište, stoga da nije moguće udovoljiti zahtjevu za izvedbu vodovodnog priključka za poljoprivredno zemljište kako su to podnositeljice reklamacije zatražile svojim zahtjevom od dana 31. srpnja 2020.
12. Nadalje, u podnesku od dana 21. kolovoza 2025., između ostalog, tuženik navodi da je u skladu sa rješenjem Visokog upravnog suda u Zagrebu u predmetu pod posl. br. Usz-1355/2024-3 od dana 1. travnja 2025. očituje kako slijedi: - ponovnim pregledom cjelokupne dokumentacije iz spisa predmeta da je razvidno da su tužiteljice dana 31. srpnja 2020. podnijele zahtjev za izvedbu vodovodnog priključka, međutim da je ostalo upitno za koju namjenu su stranke tražile izvedbu vodovodnog priključka. Obzirom da postoji kontradiktornost između postavljenog zahtjeva ZĆ iz [adresa] i ČĆ iz [adresa], za izvedbu vodovodnog priključka za poljoprivredno zemljište i činjenica koje su iste u tužbi i upravnom sporu u gornjem predmetu višekratno navodile kao opravdan razlog za usvajanje tužbe za izvedbu vodovodnog priključka za zgradu, da je ostalo nejasno da li podnositeljice zahtjeva zapravo zahtijevaju izvedbu vodovodnog priključka za zgradu (upravno proizlazi iz svih činjenica navedenih u tužbi, ostalih podnesaka te tijeka postupka iz gore citiranog upravnog spora) ili se pak njihov zahtjev odnosi na izvedbu vodovodnog priključka za poljoprivredno zemljište sukladno postavljenom zahtjevu od dana 31. srpnja 2020. Od navedene činjenice da zavisi donošenje pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, stoga da je dana 23. svibnja 2025. upućen dopis punomoćniku tužiteljica da uredi svoj zahtjev u skladu s odredbom čl. 30. st. 1. Zakona o općem upravom postupku (NN 47/09 i 110/21). U odgovoru na postavljeni upit da ovlašteni punomoćnik podnositeljica zahtjeva u svom očitovanju od dana 18. lipnja 2025. prvenstveno navodi da je zahtjev od dana 31. srpnja 2020. podnijet za nekretninu oznake z. k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koja da je u zemljišnim knjigama upisana kao oranica, slijedom čega da su podnositeljice zahtjeva u obrascu zahtijeva označile poljoprivredno zemljište jer da postojeća zgrada nije upisana u zemljišne knjige, a obzirom da je na nekretnini koja je predmet zahtjeva za izvedbu vodovodnog priključka izgrađena zgrada te da su podnositeljice zahtjeva dokumentirale postojanje zgrade dokumentacijom priloženom uz podneseni zahtjev, slijedom čega da je zahtjev zapravo podnesen za izvedbu vodovodnog priključka u zgradi. Ukoliko tužiteljice žele priključak na poljoprivredno zemljište da one mogu podnijeti novi zahtjev (a imale su priliku to i do sada) koji će davatelj usluge razmotriti u skladu sa svojim ovlastima i u skladu sa sada važećim Općim uvjetima isporuke vodnih usluga (objavljenih na internet stranici Društva koji su stupili na snagu u lipnju 2021. te donijeti odluku o tako postavljenom zahtjevu.
13. Međutim, u podnesku od dana 27. lipnja 2025. opunomoćenik tužiteljica, između ostalog, ističe da je suglasnost vlasnika propisana isključivo za izvedbu vodovodnog priključka na zahtjev svakodobnog korisnika koji nije vlasnik nekretnine. Nadalje, u podnesku tuženika da se navodi da je zgrada u naravi školski objekt, koje utvrđenje da se temelji na uvidu u posjedovni list. Člankom 11. stavkom 5. Zakona o zemljišnim knjigama da je propisano da ako se razlikuju podatci u zemljišnoj knjizi i katastru, da su mjerodavni za knjižna prava podatci u zemljišnoj knjizi. Nadalje, da nije istinita činjenica da je predmetna zarada u naravi školski objekt, jer da u [adresa] škola ne postoji više od 30 godina, a očevidom koji je proveden u postupku izdavanja uporabne dozvole za predmetnu zgradu da je utvrđeno da se zgrada sastoji od prizemlja i kata, da se u prizemlju nalazi prostor javne namjene koji koristi Općina Konavle i stanovnici [adresa], a na I. katu da se nalazi jedna stambena jedinica koju koriste tužiteljice, kako je navedeno u obrazloženju uporabne dozvole od dana 31. ožujka 2022., na str. 3. treći odlomak. Slijedom navedenog, da je zgrada u naravi stambeni objekt u dijelu koji se nalazi na prvom katu zgrade, u navedenoj zgradi da je stanovao pok. otac tužiteljica koji je na adresi predmetne zarade, [adresa], imao prijavljeno prebivalište.
14. S obzirom na navedeno, prema mišljenju ovog Suda, tužiteljice s pravom ukazuju na nedostatke osporene odluke tuženika donesene u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, a koji nedostatci se ne mogu, prema ustaljenoj sudskoj praksi, otkloniti navodima iznesenim u odgovoru na tužbu niti naknadno dostavljeni podnescima, u kojima se iznosi da su, nakon odluke Visokog upravnog suda tužiteljice pozvane da urede svoj zahtjev, da su iste to i učinile te se obrazlažu razlozi odbijanja koji su dijelom u suprotnosti s navodima osporene odluke, citiraju se propisi na temelju kojih je odluka o zahtjevu donesena (dok u obrazloženju osporene odluke je navedeno u potpunosti izostalo), a da nisu uopće razmotreni navodi tužiteljica izneseni u podnesku od dana 27. lipnja 2025. u kojem tužiteljice obrazlažu o kojem bi se točno dijelu zgrade radilo, a na koju bi se u naravi odnosio predmetni zahtjev. Slijedom navedenog, nedvojbeno proizlazi da tuženik u odlučivanju o reklamaciji tužiteljica koja se odnosila na zahtjev koji je u međuvremenu uređen, nije uzeo u obzir sve činjenice koje su tužiteljice navele u podnesku od dana 27. lipnja 2025. kao niti priložene dokaze koji upućuju na činjenicu da tužiteljice u bivšem školskom objektu imaju u vlasništvu stan (na I. katu da se nalazi jedna stambena jedinica koju koriste tužiteljice, a kako je navedeno u obrazloženju uporabne dozvole od dana 31. ožujka 2022., na str. 3. treći odlomak) za koji uredno plaćaju račune za druge vrste usluga (poput struje, a o čemu su u spis dostavljeni dokazi), radi čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljica, s obzirom na prirodu upravne stvari, poništiti osporavanu odluku tuženog tijela te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak, a sve u skladu s odredbom čl. 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, radi čega je valjalo odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.
15. U postupku nakon ove presude tuženik će s obzirom na izloženo stanje spisa provesti novi postupak u kojem će vodeći računa o tome da je u međuvremenu trebalo odlučiti povodom uređenog zahtjeva tužiteljica od dana 18. lipnja 2025. te uzeti u obzir i podnesak tužiteljica dostavljen ovom Sudu dana 27. svibnja 2025. kao i priložene mu dokaze, a po potrebi izvršiti uviđaj na licu mjesta da bi se utvrdila točnost tvrdnji tužiteljica u odnosu na predmetni stan za koji iste navode da ga imaju u vlasništvu te ga koriste pa će, nakon što se potpuno utvrdi činjenično stanje, donijeti novu i zakonitu odluku (koju je potrebno valjano obrazložiti) temeljem reklamacije tužiteljica povodom, u međuvremenu uređenog zahtjeva tužiteljica koji se, u naravi odnosi na izvedbu vodovodnog priključka u zgradi, pri čemu je, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.
16. Naposljetku, s obzirom da je odredbom čl. 148. st. 4. ZUS-a propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem, sud je riješio da će o troškovima spora odlučiti naknadno posebnim rješenjem, slijedom čega je riješeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.
U Splitu, 10. rujna 2025.
S U D A C
Sandra Ćoraš Gega
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 127. st. 1. ZUS-a i čl. 148. st. 5. ZUS-a).
DN-a:
- opunomoćeniku tužiteljica Dubravku Luetiću, odvjetniku u Zagrebu, Trpimirova 31,
- tuženiku Povjerenstvu za reklamacije potrošača za Konavosko komunalno društvo d.o.o., Čilipi, Bistroće 70,
- u spis
