REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2063/2022-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (u daljnjem tekstu: tužitelj), kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Musulin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika-protutužitelja GRAĐANSKI NOGOMETNI KLUB "DINAMO", Zagreb, Maksimirska 128, OIB: 93376857458 (u daljnjem tekstu: tuženik), kojeg zastupaju punomoćnici Davor Radić i Ana Radić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Radić & Radić d.o.o. iz Splita, Hrvatske mornarice 1/i, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. srpnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te presude javno objavljene dana 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da nije dopuštena Odluku o redovnom otkazu ugovora o radu- osobno uvjetovan od 22.9.2022., a kojom je tuženik Građanski nogometni klub Dinamo, Zagreb, Maksimirska 128, OIB: 93376857458 tužitelju AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] otkazao važeći ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1.3.2018.

II Utvrđuje se da se radni odnos zasnovan ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 1.3.2018. između tuženika Građanski nogometni klub Dinamo, Zagreb, Maksimirska 128, OIB: 93376857458 i tužitelja AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije prestao te se nalaže tuženiku tužitelja vratiti na radno mjesto, odnosno odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Građanski nogometni klub Dinamo, Zagreb, Maksimirska 128, OIB: 93376857458 naknaditi tužitelju AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.437,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se nedopuštenom odluka tuženika-protutužitelja o prestanku ugovora o radu donesena dana 22.9.2022. godine.

II. Raskida se s danom 22.9.2022. godine ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja koji je zaključen dana 1.3.2018. godine radi obavljanja poslova na radnom mjestu „djelatnik na održavanju stadiona“, a s kojim danom tužitelju-protutuženiku prestaje radni odnos kod tuženika- protutužitelja.

III. Dužan je tuženik-protutužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju-protutuženiku naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od bruto 3.324,72 EUR-a1 a što iznosi tri mjesečne plaće tužitelja-protutuženika.".

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.3.2018. radi obavljanja poslova djelatnika u održavanju stadiona i drugih poslova prema odluci glavnog direktora kluba. Tuženik je dana 22.9.2022. donio Odluku o redovnom otkazu ugovora o radu-osobno uvjetovan, a koja odluka je tužitelju uručena 28.9.2022. Protiv navedene Odluke o otkazu tužitelj je uložio zahtjev za zaštitu prava sukladno odredbi članka 133. stavka 1. Zakona o radu obzirom smatra da je predmetni otkaz nedopušten, odnosno da nije donesen u skladu s odredbama ZR-a.

Tužitelj se ozlijedio na poslu dana 6.9.2021. na radnom mjestu kod poslodavca GNK Dinamo, prilikom obavljanja radnog mjesta djelatnika na održavanju sportskih terena. Od tog dana je bio na dugotrajnom bolovanju - 11 mjeseci okvirno, te se vratio na rad dana 9.8.2022. S obzirom na dugotrajno bolovanje, tužitelj je bio na pregledu kod medicine rada MEDIKOL, po uputi tuženika. Zaključak medicine rada je da tužitelj sposoban za radno mjesto uz određena ograničenja. Od 9.8.2022., nadalje, tužitelj je radio kod tuženika na prilagođenom radnom mjestu sukladno preporuci liječnika.

Dana 20.9.2022. zajedno s drugim kolegama zbog situacija na poslu i željom za ostvarenje prava, tužitelj (kao inicijator) i još četiri druga radnika su osnovali sindikat, odnosno sindikalnu podružnicu kod SSKH, te je tužitelj imenovan za sindikalnog povjerenika.

Dva dana kasnije, točnije 22.9.2022. tužitelj je pozvan od strane direktora održavanja ŽM na sastanak, na kojem je bilo još 5 zaposlenika GNK Dinamo, te mu je uručen otkaz ugovora o radu i to zbog osobno uvjetovanih razloga. Tužitelj smatra kako je stvarni razlog Odluke o otkazu upravo činjenica da je isti jedan od inicijatora osnivanja podružnice sindikata i sindikalni povjerenik, te da se radi o zlouporabi prava i osobno uvjetovanog otkaza od strane tuženika, uz očitu povredu ustavnih prava.

Pored toga i neovisno o prethodno navedenome, tužitelj u cijelosti osporava sve navode otkaza kao neistinite, netočne te suprotne odredbama Zakona o radu, čije odredbe tuženik nije poštivao.

Slijedom svega navedenoga, tužitelj predlaže da sudu po provedenom postupku usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja jer su svi zahtjevi tužitelja u cijelosti pravno neosnovani pa tuženik predlaže da ih sud odbije kao neosnovane. Osporava da bi otkaz tužitelju bio iz razloga što je tužitelj osnovao za još četiri radnika sindikalnu podružnicu, te smatra da je tužitelj pokušava zloupotrijebiti institut sindikalnog povjerenika, navodi da se osnivanje dogodilo nakon već donesenog otkaza tužitelju, dok u trenutku donošenja odluke o redovitom otkazu ugovora od 22.09.2022. kod tuženika nije bilo oformljeno radničko vijeće a niti je djelovao sindikalni povjerenik.

U odnosu na razloge za osobno uvjetovani otkaz smatra da su se ostvarili svi uvjeti za izjavljivanje redovitog otkaza ugovora o radu tužitelju AM zbog osobno uvjetovanih razloga, a sve na način kako je to odlučeno u odluci od 22.09.2022. godine. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, podredno usvojiti protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu iz razlog detaljnije objašnjenih u postavljenom protutužbenom zahtjevu.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Odluku o redovnom otkazu ugovora o radu od 22.9.2022., Aneks Ugovora o radu od 1.9.2021., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1.3.2018., Ugovor o radu na određeno vrijeme od 5.9.2016., Zahtjev za zaštitu prava od 29.9.2022. uz potvrdu o primitku i povratnicu, Odgovor na zahtjev za zaštitu prava od 17.10.2022., Uvjerene o zdravstvenoj sposobnosti od 9.8.2022., pristupnice, Upitnik za sindikalnu podružnicu, Zabilježbu, e-mail poruku, Obavijest o osnutku sindikalne podružnice od 23.9.2022., Odluku od 23.9.2022., Očitovanje na obavijest od 12.10.2022., Statut Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske od 22.4.2022., gmail, Ispis iz Registra udruga na dan 18.11.2022., dopis Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 29.9.2022., email od 30.9.2022., Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 25.10.2022. uz prilog, Prijavu o ozljedi na radu, gmail od 4.3.2024., saslušao je svjedoka ŽM,tužitelja, svjedoke CMP, NM FM, OM, PM, GM, HM, EM, AMP i ĐM, te izvršio uvid ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, a protutužbeni neosnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužitelj bio zaposlen temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.03.2018 na poslovima djelatnika na održavanju stadiona i drugih poslova, kao i da je tuženik dana 22.09.2022. donio Odluku o redovnom otkazu ugovora o radu- osobno uvjetovanim, a protiv koje odluke je tužitelj tip za zaštitu prava. Također je nesporno da se tužitelj ozlijedio na radu 6.09. 2021. godine te je bio na dugotrajnom bolovanju od 11 mjeseci okvirno.

6. Sporno je između stranaka da li je tuženik imao opravdani razlog za osobno uvjetovani otkaz te da li je odluka o otkazu bila posljedica osnivanja sindikalne podružnice na čijem čelu je bio tužitelj.

7. U odnosu na tvrdnju tužitelja da je razlog odluke o otkazu bio osnivanje sindikata od strane tužitelja sud je navedeno otklonio temeljem provedenog dokaznog postupka. Naime iz iskaza svih saslušanih svjedoka utvrđeno je da nije bilo nikakvih pritisaka od strane poslodavca u pogledu učlanjenja u sindikat ili zahtjeva da se povuče pristupnica. Neki od svjedoka navode da je bilo komentara u pogledu osnivanja Sindikata (OM, FM, CMP, NM) no sve bez konkretnih navoda o vršenju pritisaka ili dokaza da je poslodavac odluku o otkazu tužitelju donio iz razloga osnivanja sindikata.

8. U pogledu osnovanosti razloga za otkaz sud je izvršio uvid u odluku o otkazu iz osobno uvjetovanih razloga od 22.09.2022. U obrazloženju odluke je navedeno da je sukladno Ugovoru o radu od 01.03.2018. godine tužitelj obavljao poslove „djelatnika na održavanju stadiona“ iz članka 2. ugovora o radu i to slijedeće obveze i poslove: (i) Sanacija nogometnog terena, vile, „gaženje“; (ii) Sakupljanje „đombi“; (iii) Zasipanje nogometnog terena, kanta od 10-tak kg; (iv) Košnja trimerom; (v) Košnja kosilicom na guranje; (vi) Šišanje terena specijalnim kosilicama „Mastiff“; (vii) Šišanje terena specijalnim kosilicama „ C“; (viii) Šišanje terena kosilicama Yacobsen s hidro pogonom; (ix) Vađenje busena specijalnim strojem „Rayan“; (x) Frezanje podloge; (xi) Čišćenje snijega sa traktorima; (xii) Utovari lopatom, čišćenje četkom/metlom.

Imajući u vidu gore navedene obveze iz radnog odnosa u pogledu obavljanja poslova koji u svom procesu rada za Poslodavca obavljaju djelatnici na održavanju stadiona, svi djelatnici na radnom mjestu „djelatnik na održavanju stadiona“ su zdravstveno sposobni i uredno izvršavaju svoje obveze i poslove iz radnog odnosa bez ikakvih ograničenja izuzev tužitelja AM koji zbog zdravstvenih ograničenja ne može uredno izvršavati slijedeće radne obveze: (iii) Zasipanje nogometnog terena, kanta od 10-tak kg; (iv) Košnja trimerom; (v) Košnja kosilicom na guranje; (vi) Šišanje terena specijalnim kosilicama „Mastiff“; (vii) Šišanje terena specijalnim kosilicama „Dennis“; (ix) Vađenje busena specijalnim strojem „ A“; (x) Frezanje podloge; (xi) Čišćenje snijega sa traktorima; (xii) Utovari lopatom, čišćenje četkom/metlom. Točnije, od 12 (dvanaest) gore navedenih radnih obveza u pogledu ovog radnog mjesta „djelatnik na održavanju stadiona“ tužitelj AM može izvršavati samo njih 3 (tri) dok ovih drugih 9 (devet) ne može uopće obavljati. Nadalje da AM uslijed utvrđenih zdravstvenih ograničenja u svezi sa njegovim radom ima ograničenje dizanja, prenošenja i guranja tereta preko 15 kila, ograničenje rada lijevom rukom iznad razine ramena, ograničenje rada s trimerom, a sve sukladno uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika pod brojem 2022/6-4190 od 09.08.2022. godine koje je izdano od Ustanove za zdravstvenu skrb Medikol, Medicina rada, Zagreb, Kragutina Mandla 7.

Nadalje je navedeno da je SM neposredno nadređena osoba ŽM, koji kod tuženika obavlja poslove „direktora stadiona Maksimir“, a koja osoba je prije donošenja odluke o otkazu iskazala svoje dojmove u smislu da radnik AM ne pokazuje vidljiv napredak u radu i svom odnosu prema radu, računajući posebno u razdoblju od primitka uvjerenja medicine rada od 09.08.2022. godine pa nadalje, sve posebno zbog ovih gore nabrojanih ograničenja tužitelja, a i pored toga da tužitelj niti na zadovoljavajući način odrađuje radne zadatke koji su mu dodijeljeni u radnom procesu u odnosu na preostale radne obveze koje obavlja kod tuženika GNK Dinamo, odnosno da ne pokazuje volju a niti znanje da želi raditi onako kako je to zahtijeva proces rada kod tuženika GNK Dinamo na radnom mjestu na kojem je zaposlen kod tuženika, tako da u izvršavanju radnih zadataka AM nije ostvario niti potrebne rezultate rada na način kako je to od njega zahtijevao tuženik GNK Dinamo, a sve za razliku od svih drugih radnika koji su zaposleni na ovom istom radnom mjestu kod tuženika GNK Dinamo.

9. Uvidom u uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika pod brojem 2022/6- 4190 od 09.08.2022. godine koje je izdano od Ustanove za zdravstvenu skrb Medikol, Medicina rada, Zagreb, Kragutina Mandla 7, utvrđeno je da tužitelj zdravstveno sposoban uz ograničenja dizanja, prenošenje i guranja tereta preko 15 kg, ograničenje rada lijevom rukom iznad razine ramena te ograničenje rada s trimerom.

10. Odredaba članka 115. stavak 1.točka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR) propisuje da osobno uvjetovani otkaz podrazumijeva postojanje stalne (trajne) osobina ili sposobnosti koja onemogućuje radnika da uredno obavlja poslove. Ograničena radna sposobnost koju zdravstvena ustanova nije utvrdila kao trajnu ne ispunjava ovu zakonsku pretpostavku. Naime privremena nesposobnost za rad zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz sukladno članku 117. stavak 1. ZR.

Ako nije nastupila trajno smanjena zdravstvena sposobnost riječ je o privremenom ograničenju pa poslodavac do utvrđenja trajne nesposobnosti ne može primijeniti institut osobno uvjetovanog otkaza.

11. U konkretnom slučaju kod tužitelja je tek utvrđena smanjena sposobnost za rad , odnosno uz ograničenja, time da je kontrolni pregled zakazan za 6 mjeseci. Sukladno navedenom tuženik je temeljem navedenog rješenja donio odluku o osobno uvjetovanom otkazu, a što je u suprotnosti sa navedenim člankom zakona. Nadalje u slučaju smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo poslodavac ima obvezu ponuditi radniku odgovarajuće poslove ili prilagoditi postojeće sukladno članku 41. stavak 1. i 2. ZR-a., a što tuženik u konkretnom slučaju nije niti pokušao , odnosno nije dokazao da je proveo takav postupak.

12. Obzirom na navedeno sud je utvrdio da tuženik iz navedenih razloga, odnosno bez utvrđenja nadležne zdravstvene ustanove o trajnom smanjenju radne sposobnosti poslodavac ne može koristiti institut osobno uvjetovanog otkaza.

13. U odnosu na navode tuženika iz obrazloženja odluke o otkazu koji se odnose na prigovor da tužitelj u obavljanju poslova svog radnog mjesta u odnosu na preostale radne zadatke iste ne odrađuje na zadovoljavajući, odnosno da ne pokazuje volju, a niti znanje da želi raditi onako kako je to zahtijeva proces rada kod tuženika, tako da u izvršavanju radnih zadataka nije ostvario niti potrebne rezultate rada, sud je saslušao svjedoke, pa tako iz iskaza svjedoka ŽM proizlazi da je tužitelj nakon povratka na posao radio određene poslove no iste nije mogao obavljati u propisanom obimu jer je trpio bolove, te da se stalno žalio, ali da mu nije niti pokušao ponuditi druge poslove, jer da nema drugih poslova. Navodi da je tužitelj pokušao raditi poslove svog radnog mjesta, no jednostavno nije mogao zbog bolova.

14. Tužitelj u svom iskazu navodi da je po povratku sa dugotrajnog bolovanja obavljao sve poslove koje je dobio po nalogu osim rada trimerom i MASTIFOM na kojem se ozlijedio, te za koji rad je imao ograničenje zdravstvene sposobnosti, a i dalje se liječio. Osporava da bi ga poslodavac pitao da li može obavljati poslove te osporava da bi se žalio da mu je teško iste raditi. Navodi da je nakon povratka sa bolovanja, radio mjesec i pol prije nego mu je otkazan ugovor o radu.

15. Svjedok CMP, u svom iskazu navodi da je radio na istom radnom mjestu kao i tužitelj, obavljao sve poslove koji uključuju održavanje terena uključivši rad sa kosilicom, obrezivanje živice, sanacija terena, posipavanje pijeska, dakle sve ono što uključuje teški fizički rad, a te iste poslove obavljao je i tužitelj. Tužitelj, nakon što se vratio sa bolovanja, mogao je obavljati sve poslove osim sa kosilicom obzirom da je ona jako teška te taj posao nije mogao obavljati. Tužitelj se žalio na bolove u ključnoj kosti no nije se žalio da ne može raditi. Nakon što se tužitelj vratio sa bolovanja bio je nedostatak radnika na tom radnom mjestu isto kao što je uvijek jer uvijek ima puno ljudi na bolovanju, a on se nakon toga se također povrijedio te bio na bolovanju, od kolovoza 2022. do svibnja 2023. Također navodi da su se radnici između sebe mogli dogovoriti da obave posao ako netko drugi nije mogao, a najteži posao od ovih koji se obavljaju na terenu, je rad sa kosilicom, upravljanje Mastifom i zatrpavanje pijeskom, obzirom da se radi o teškim kantama sa pijeskom i ima puno sagibanja.

16. Svjedok NM je radio sa tužiteljem na istim poslovima, a kad se tužitelj vratio sa bolovanja žalio se na bolove, jer se radi o teškim fizičkim poslovima no misli da je tužitelj nakon povratka sa bolovanja mogao obavljati svoj posao jer ima i puno bolesnijih npr. kolega koji ima bolestan kuk, a u tim slučajevima se oni dogovaraju da uskaču jedan drugome, pa ako netko ne može voziti Mastif onda vozi onaj koji može, a tako su radili uvijek.Navodi da se tužitelj žalio samo na bolove a ne da ne može raditi.

17. Svjedok FM u svom iskazu navodi da je tužitelj bio ogorčen što on nije postao voditelj, a nakon što se vratio sa bolovanja po ozljedi odbijao je raditi većinu poslova odnosno želio je samo voziti stroj i biti u garaži. Navodi da tužitelj nije radio na poslovima koji zahtijevaju nošenje kanti sa pijeskom, sakupljanje trave koja se stavlja u te kante i to je ne teže od 10 kg, odnosno po povratku sa bolovanja radio samo neke poslove, pri tome je negodovao, odnosno da je rekao da ih ne može raditi.

18. Svjedok OM iskazuje da je radio sa tužiteljem koji je nakon povratka sa bolovanja obavljao sve poslove osim što nije radio sa kosilicom jer je ona zahtjevna i teško je s njom manipulirati te da nije nikada bio prisutan da bi tužitelj rekao da neki posao neće obaviti.

19. Svjedok VM, navodi da nakon što se tužitelj vratio sa bolovanja, radili su zajedno no tužitelj je radio samo neke poslove npr. kosio je sa kosilicom, vozio je kosilicu, gazio je travnjak, a dosta tih poslova nije obavljao odnosno svjedok smatra da je iskorištavao tu činjenicu da ima ograničenje sa rukom, a da je baš odbijao raditi sa grabljama na skupljanju đombe (grumene trave).

20. Svjedok GM koji je u vrijeme otkazivanja tužitelju bio član uprave zadužen za Sektor stadiona, navodi da je tužitelj radio u bitno smanjenom opsegu, a i ono što je obavljao nije bilo zadovoljavajuće, sukladno navodima nadređenog ŽM, zbog čega je došlo do odluke o otkazivanju temeljem osobno uvjetovanog razloga jer nisu imali u sistematizaciji na stadionskim poslovima niti jedno mjesto na kojem bi ga mogli zaposliti.

21. Svjedok HM koji je sa tužiteljem radio od 2019. navodi da nije nikada čuo da bi on odbio raditi neki od poslova ili da se žalio da ne može nešto raditi.

22. Analizirajući iskaze svjedoka sud je utvrdio da je tužitelj po povratku sa bolovanja prije otkazivanja radio na poslovima koje je mogao obavljati sukladno zdravstvenom ograničenju, ali da nije odbijao raditi poslove koje je mogao obavljati. Navedeno je sud utvrdio iz iskaza svih saslušanih svjedoka osim iskaza ĆM i FM koji su iskazivali suprotno, ali njihov iskaz nije potkrepljen nikakvim konkretnim navodima. Naime TM je voditelj te je kao nadređeni tužitelju mogao pismeno izvijestiti upravu poslodavca ili druge nadređene da tužitelj odbija raditi većinu poslova. U konkretnom slučaju ne postoji nikakav dokaz da je tužitelj odbijao raditi, kao i da je njegov rad nezadovoljavajući u odnosu na ostale radnike te da nije pokazao zadovoljavajuće radne rezultate, dakle sve ono što poslodavac navodi u odluci o otkazu nije dokazao u postupku. Stoga sud nije poklonio vjeru iskazima svjedoka ĆM i FM, jer njihovi iskazi nisu sukladni ostalim provedenim dokazima i nemaju uporište u materijalnim dokazima. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja kao objektivnom i u skladu sa medicinskom dokumentacijom u pogledu poslova koje obavlja kod tuženika, a njegov iskaz je u suglasju sa iskazima njegovih kolega s kojima radi na terenu, te je logično da jedni drugima pomažu u izvršenju poslova, te je sud iskazima tih svjedoka poklonio vjeru. Valja dodati da je tužitelj po povratku sa bolovanja od 09.08.2022. radio do otkazivanja 22.09.2022. a koje razdoblje je vremenski prekratko da bi poslodavac mogao utvrditi da tužitelj ne obavlja poslove na zadovoljavajući način, niti je konkretno naveo u čemu se to nezadovoljavanje sastoji.

23. Slijedom navedenog je sud utvrdio da nisu osnovani razlozi tuženika o nezadovoljavanju tužitelja na obavljanju poslova svog radnog mjesta, te je utvrđeno da je otkaz nedopušten te da radni odnos nije prestao, te je naloženo vraćanje na posao sukladno odredbi članka 124. ZR.

24. U pogledu protutužbenog zahtjeva za sudskim raskidom ugovora o radu , kojem se tužitelj usprotivio , valja istaknuti da tuženik nije argumentirao svoj zahtjev nikakvim drugim okolnostima koje bi ukazivali da nastavak radnog odnosa nije moguć, osim onih koje je naveo u odluci o otkazu, a koji su neosnovani. Obzirom da poslodavac mora dokazati da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa nije moguć sukladno odredbi članka 125. ZR-a , a što tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao, to je valjalo odbiti protutužbeni zahtjev kao neosnovan.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, troškovnika. Tako je tužitelju priznat trošak jednokratne nagrade za 4 radnje (tužba, podnesak od 12.01.2023. te ročišta od 19.10.2023. i 07.03.2024. ukupno 250 bodova, te pristupa na ročišta 10.06.2024., 12.11.2024., 13.11.2024., 18.03.2025., 12.06.2025. i 22.07.2025., za svako ročište po 50 bodova, pristup na ročište za objavu presude u visini od 25 bodova (primjenom Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 OT), ukupno 575 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), ili 1.150,00, na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a sveukupno 1.437,50 eura.

Tužitelju nije priznat podnesak od 02.02.2023. kojim dostavlja adrese svjedoka, a što je mogao i trebao učiniti u podnesku od 12.01.2023. koji mu je priznat u trošak.

26. Tužitelju je temeljem članka 151. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. rujna 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku