Poslovni broj: Usž-1082/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ROYAL MEDIA d.o.o. Zagreb, Jablanska ulica 72, kojeg zastupa opunomoćenica Ana Jadrić, odvjetnica u Splitu, Gundulićeva 26a/3, protiv tuženika Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29, radi inspekcijskog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-430/23-11 od 18. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-430/23-11 od 18. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke osporene presude prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-351-01/22-01/2, URBROJ: 443- 01-17-01-22-2 od 28. studenoga 2022. te za oglašavanje ništavim rješenja više inspektorice zaštite okoliša Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Sisku, KLASA: UP/I-351-01/22-01/5, URBROJ: 443-02-05-19-22-1 od 6. srpnja 2022. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

2. Rješenjem tuženika od 28. studenoga 2022. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja više inspektorice zaštite okoliša od 6. srpnja 2022. kojim su određene hitne mjere radi sprječavanja daljnjeg onečišćenja okoliša i osiguranja od neposredne opasnosti, u vezi s požarom koji je izbio 26. lipnja 2022. na lokaciji gospodarenja otpadom, [adresa] (kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]).

3. Tužitelj osporava presudu suda prvoga stupnja iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi u bitnom ističe da sud nije otklonio razloge zbog kojih je tužitelj osporavao zakonitost upravnih rješenja niti je valjano obrazložio presudu. Smatra da sud u obrazloženju presude obrazlaže hipotetske činjenice, a ne one koje su se doista i dogodile. Pored toga ističe da su kemijske analize zraka oko požarišta, pokazale da nije bilo opasnosti po zdravlje ljudi. Požar je lokaliziran i ugašen, odnosno bio je pod kontrolom već par dana nakon izbijanja. Osporava navode suda iz točke 14. obrazloženja presude tvrdeći da okolnost što je kapacitet odlagališta bio pun na dan sastavljanja zapisnika o inspekcijskom nadzoru nije od važnosti prema trećim osobama jer bi uz eventualnu dozvolu rada tužitelj uspio pronaći način kompenziranja usluge zaprimanja određene količine otpada s protuuslugom odvoza opožoranog otpada. Međutim, predmetnom zabranom tužitelj je izgubio i posljednji resurs koji ga je mogao izvući iz nelikvidnosti. Nadalje navodi da je za utvrđenje poslovne likvidnosti mjerodavan status blokada kod FINA-e na određeni dan, a ne status pravne osobe u sudskom registru. Tužitelj je u vrijeme inspekcijskog nadzora bio nelikvidan odnosno blokiran te nije bio u mogućnosti osobno preuzimati odnosno obavljati bilo kakve poslove. Ističe da mu nisu poznati razlozi donošenja prvostupanjskog rješenja, jer mu to ne razjašnjava ni drugostupanjsko tijelo, a ni sud. Predlaže ukinuti osporavanu presudu te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troška žalbenog postupka.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo. Prihvaća stav suda da svaki požar, a pogotovo požar otpada, predstavlja potencijalnu opasnost za okoliš, život i zdravlje ljudi te je u najkraćem roku potrebno poduzeti hitne mjere radi sprječavanja potencijalnog daljnjeg onečišćenja okoliša i osiguranja od neposredne opasnosti. Pravilnim smatra zaključak suda da je bilo potrebno zaustaviti zaprimanje novih količina otpada na predmetnu lokaciju radi mogućnosti širenja požara, ali i zbog toga što je na tom odlagalištu već bila najveća dopuštena količina otpada, pri čemu treba imati na umu i činjenicu da je tužiteljeva oprema za obradu plastike i glomaznog otpada potpuno uništena u požaru. Tuženik smatra pravilnim obrazloženje prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužiteljeve tvrdnje da je osporeno prvostupanjsko rješenje ništavo. Predlaže odbijanje žalbe.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je na adresi [adresa] (kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) na kojoj tužitelj obavlja djelatnost skladištenja i oporabe otpada, 26. lipnja 2022. izbio požar koji je zahvatio uskladišteni otpad i zidanu građevinu. Na predmetnoj je lokaciji 28. i 29. lipnja 2022. proveden inspekcijski nadzor, o kojemu je sastavljen zapisnik, KLASA: 351-01/22-09/18, URBROJ: 443-02- 05-19-22-2 te je viši inspektor donio usmeno rješenje o hitnim mjerama. Prvostupanjsko tijelo je 6. srpnja 2022. izradilo pisano rješenje o hitnim mjerama kojim je naložilo tužitelju da u roku od 30 dana na predmetnoj lokaciji gospodarenja otpadom poduzme hitne mjere radi sprječavanja daljnjeg onečišćenja okoliša i osiguranja od neposredne opasnosti, i to na način da mu se zabranjuje zaprimanje novih količina otpada na lokaciju, da mu se nalaže da po obavljenom gašenju požara, putem osobe koja posjeduje ovlaštenje iz članka 20. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“, 84/21.; u daljnjem tekstu: ZGO), obavi uzorkovanje i ispitivanje opožarenog otpada u nazočnosti inspektora zaštite okoliša, da mu se zabranjuje odvoz opožarenog otpada s lokacije do dobivanja rezultata ispitivanja otpada od strane ovlaštenog laboratorija te mu se nalaže da po dobivanju rezultata ispitivanja otpad preda osobi ovlaštenoj za preuzimanje otpada u posjed sukladno članku 27. stavku 1. ZGO-a.

7. Tužitelj je zahtijevao produljenje roka za izvršenje mjera, povodom čega je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje, KLASA: UP/I-351-01/22-01/5, URBROJ: 443- 02-05-19-22-7 od 17. kolovoza 2022. kojim je odredilo novi rok za izvršenje mjera (10. studenoga 2022.).

8. Prvostupanjski sud je ocijenio osporena rješenja zakonitima, smatrajući da su izrečene hitne mjere bile određene pravilno, logično i životno s obzirom na njihov cilj (zaštita okoliša, imovine i osoba od neposredne opasnosti).

9. Ovaj Sud smatra da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj, zakonom propisanoj, osnovi. Prema podacima spisa, prvostupanjski je spor proveden sukladno Zakonu o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), dok je presuda prvostupanjskog suda utemeljena na činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela kao i tijekom upravnog spora. U obrazloženju osporene presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na bitne tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a.

10. Pri ocjeni osnovanosti žalbe valja imati na umu članak 244. stavak 1. Zakona o zaštiti okoliša („Narodne novine,“ 80/13., 153/13., 78/15., 12/18. i 118/18.; u daljnjem tekstu: ZZO) kojim je propisano da u slučaju neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i okoliš, inspektor može usmenim rješenjem narediti stranci poduzimanje hitnih mjera radi sprječavanja daljnjeg onečišćenja okoliša i osiguranja od neposredne opasnosti, odnosno zabraniti rad postrojenja do izvršenja naredbe kada to ocijeni potrebnim, izvijestiti i zatražiti postupanje i drugih nadležnih inspekcija prema posebnim propisima u području okoliša te poduzeti i druge potrebne mjere.

11. Prema članku 136. ZGO-a, inspekcijski nadzor nad primjenom toga Zakona i propisa donesenih na temelju toga Zakona provode inspektori zaštite okoliša Državnog inspektorata, ako ZGO-m nije drukčije propisano (stavak 1.). Na inspekcijski nadzor koji se provodi na temelju ZGO-a na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje zaštita okoliša i zakona kojim se uređuje djelokrug, dužnosti i ovlasti inspektora Državnog inspektorata, ako ZGO-m nije propisano drukčije.

12. Tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju činjenično stanje utvrđeno u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, koje je prihvatio prvostupanjski sud.

13. Nije sporno da je predmetni inspekcijski nadzor proveden nakon što je na lokaciji na kojoj tužitelj obavlja gospodarsku djelatnost skladištenja i oporabe otpada izbio požar. U inspekcijskom je nadzoru utvrđeno da je požar zahvatio uskladišteni otpad, među kojim je i znatna količina plastične ambalaže (prema tvrdnji ovlaštene osobe tužitelja preko 10 tona) i zidanu građevinu. Uslijed širenja požara došlo je do puknuća elemenata betonske konstrukcije dijela krovišta zidane građevine. Nadalje je utvrđeno da je na temelju dozvole nadležnog tijela na predmetnoj lokaciji dopušteno držati najviše 50 tona otpada, dok je u vrijeme nadzora na lokaciji zatečeno 48,50 tona.

14. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, a imajući na umu navedene mjerodavne odredbe ZZO-a i ZGO-a, Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da su osporena rješenja javnopravnih tijela zakonita.

15. S obzirom na okolnosti koje su dovele do inspekcijskog nadzora (požar koji je zahvatio veliku količinu različitog otpada, među kojim su i plastika, drvo i različit glomazni otpad) odnosno imajući na umu utvrđenja inspektora koja se odnose na razmjer i posljedice požara na predmetnoj lokaciji, Sud smatra da je nadležni inspektor zaštite okoliša postupio zakonito odredivši tužitelju poduzimanje (hitnih) mjera usmjerenih na sprječavanje daljnjeg onečišćenja okoliša i osiguranje od neposredne opasnosti, pri čemu je za izricanje tih mjera imao zakonsko uporište.

16. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojima, s jedne strane, prigovara izrečenoj zabrani zaprimanja novih količina otpada na predmetnoj lokaciji, a s druge strane tvrdi da nema zaposlenike ni novčana sredstva za sanaciju lokacije i uklanjanje otpada, valja reći da su prema ocjeni ovoga Suda sve izrečene mjere u vrijeme njihova izricanja bile opravdane i nužne s obzirom na zatečeno stanje na predmetnoj lokaciji (razmjeri požara, vrsta otpada zahvaćenog požarom, posljedice požara na opremu tužitelja za obradu plastike i glomaznog otpada, količina otpada u vrijeme inspekcijskog nadzora na predmetnoj lokaciji u odnosu na najveću dopuštenu količinu prema rješenju nadležnog tijela). Navedene okolnosti dostatne su za zaključak da je situacija na predmetnoj lokaciji zahtijevala hitne mjere za sprječavanje daljnjih negativnih posljedica za okoliš, koje su prvostupanjskim rješenjem i određene. Pored toga, valja napomenuti da određene teškoće u poslovanju tužitelja, same po sebi, nisu razlog zbog kojega bi se prvostupanjsko rješenje moglo smatrati ništetnim (kao što smatra tužitelj) zbog stvarne ili pravne nemogućnosti izvršenja rješenja. Naime, podaci iz spisa predmeta ne upućuju na zaključak da je tužitelj prestao postojati odnosno obavljati djelatnost, već, upravo suprotno, dokazuju da je tužitelj poduzeo određene mjere radi izvršenja osporenog prvostupanjskog rješenja (zapisnik od 31. siječnja 2023. o nadzoru izvršenja osporenog rješenja od 6. srpnja 2022.).

17. Slijedom iznesenog, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke.

18. Budući da tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku, nije osnovan njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka. Stoga je na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković