Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Bujama-Buie
Buje, Istarska 1
Repubblica di Croazia
Tribunale Comunale di Pisino
Sezione distaccata di Buje-Buie
Buie, Via dell’ Istria 1
Poslovni broj P-371/2023-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Margareti Vivoda, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Snježane Krnjus Urbac, u pravnoj stvari tužitelja REBECCA d.o.o. Pula, Akvilejski prilaz 1, OIB 96980860637, kojeg zastupa punomoćnica Meri Franičević Gorjan, odvjetnica u Bujama, protiv tuženice AM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Petra Catela Huseni, odvjetnica u Puli, radi isplate, nakon održane javne rasprave zaključene 16. travnja 2025. u prisutnosti zakonske zastupnice tužitelja, tužene, punomoćnice tužitelja i punomoćnice tužene, 10. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" Tuženici se nalaže da tužitelju plati naknadu za izvršeno posredovanje u iznosu od 33.723,84 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, a sve po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, a sve po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana."
II/ Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 678,60 eura (šesto sedamdeset osam eura i šezdeset centi) u roku od 15 dana.
III/ Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 61,80 eura.
IV/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u cijelosti.
Obrazloženje
1.1. Tužiteljica u tužbi, zaprimljenoj 21. listopada 2022., navodi kako su parnične strane dana 19. srpnja 2020. sklopile ugovor o posredovanju, broj: GIS-268/2019, a na temelju kojeg je tužitelj doveo tuženicu u vezu s prodavateljem nekretnine, trgovačkim društvom Concrete Gradnja j.d.o.o., koje društvo je zastupao opunomoćenik ĆM. Navodi da je tuženica, nakon što ju je doveo u vezu sa navedenim prodavateljem, od imenovanog kupila nekretninu sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je na istoj i uknjižila pravo vlasništva. Do podnošenja tužbe tuženica nije podmirila naknadu za izvršenu uslugu posredovanja, iako je na to bila pozvana dopisom od 26. listopada 2020. te ponudom od 24. lipnja 2020.
1.2. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se naloži tuženici da plati naknadu za izvršeno posredovanje u iznosu od 33.723,84 kuna (sada 4.475,92 eura), zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da su činjenični navodi iz tužbe neutemeljeni s obzirom na to da nije potpisala nikakav ugovor o posredovanju s tužiteljem. Navodi da je stan pronašla na internetu te je sve radnje oko kupoprodaje stana odradila sama. Nakon što je sve papire već predala u zemljišnoknjižni odjel nazvala ju je gđa. DM i zatražila plaćanje posredničke provizije koja do tada nikada nije bila spominjana. Zatražila je objašnjenje na temelju čega je to dužna te da joj je na mail poslana ponuda R-1 br. 1/1/1. Ističe da nije sklopila nikakav ugovor te nije koristila nikakve usluge spomenute agencije te je zatražila na uvid spomenuti Ugovor kojeg je zaprimila 2. srpnja 2020. s datumom sklapanja istog 19.07.2020. Navodi i da je navedeni zapisnik drukčiji od zapisnika koji prileži tužbi jer je na istom naknadno upisana napomena koju potpisuje investitor ĆM, u kojem piše da ga je odbila potpisati a što u zapisniku kojeg je ona mailom zaprimila toga nema. Slijedom navedenog osporava i zapisnik i njegovu vjerodostojnost s obzirom na to da je u međuvremenu izmijenjen a i da je potpis investitora na istome znatno drukčiji od potpisa na predugovoru. U razdoblju nakon 19. srpnja 2020. ,a kako stoji na zapisniku, nije kupila niti jednu nekretninu. Predugovor je potpisala sa prodavateljem 25. srpnja 2019., ugovor 12. svibnja 2020. te je 16. lipnja 2020. predala sve papire u nadležni zemljišnoknjižni odjel radi uknjižbe, dakle sve prije predmetnog ugovora.
3.1. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, pročitan je poziv na podmirenje duga (str. 5 spisa), Zapisnik o razgledavanju nekretnina (str. 6-7 spisa), Predugovor o kupnji nekretnina (str. 8-10 spisa), ponuda br. 1/1/1 (str. 11 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str. 12-13 spisa), mail korespondencija (str. 20-21, 24 spisa), Zapisnik o razgledavanju nekretnina (str. 22- 23 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (str. 28-31 spisa), Dodatak broj 1. Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 12. svibnja 2020. godine (str. 32-33 spisa), saslušani su svjedoci DM, CM te ĆM kao i zakonska zastupnica tužitelja AMZ te tuženica AM.
3.2. Tužitelj je tijekom postupka odustao od saslušanja predložene svjedokinje BM.
4. Na temelju izvedenih dokaza sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za izvršenu uslugu posredovanja u kupnji nekretnine.
6. U ovom postupku nije sporno da je tuženica kupila stan u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
7. Sporno je da li je između tužitelja i tuženice sklopljen ugovor o posredovanju, da li su oni bili u ikakvom poslovnom odnosu odnosno da li je tužena dužna tužitelju isplatiti naknadu za izvršenu uslugu posredovanja u kupnji nekretnine.
8.1. U zapisniku o razgledavanju nekretnine kojeg je uz tužbu priložio tužitelj (str. 6-7 spisa) tužitelj je naznačen kao posrednik dok je tuženica naznačena kao nalogodavac a kao datum sklapanja istog naznačen je dan 19. srpnja 2020. U navedenom je zapisniku određeno da se tužitelj obvezuje da će u ime i za račun nalogodavca nastojati pronaći nekretninu te mu pružati svu potrebnu pomoć oko izrade i provedbe kupoprodajnog ugovora, sve do uknjižbe. Točkom III. je određeno da se nalogodavac obvezuje isplatiti posredniku na ime posredničke provizije iznos od 3% od ugovorene kupoprodajne cijene, uvećanu za PDV, na dan potpisivanja glavnog ugovora odnosno najkasnije u trenutku isplate cjelokupne ili dijela cijela ugovorene kupovnine. Točkom IV. je određeno da u slučaju da nalogodavac ili član njegove uže obitelji, bez prisustva i znanja posrednika sklopi kupoprodajni ugovor s prodavateljem s kojim ga je povezao posrednik, smatrati će se da je kupoprodajni ugovor sklopljen uz posredovanje posrednika te je nalogodavac obvezan isplatiti posredniku posredničku naknadu. Naznačeno je da je pregledana nekretnina 1. PULA GIS-268, 119000 eura, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Isti je zapisnik potpisan od strane posrednika DM ali nije potpisan od strane tužene kao nalogodavca. Na dnu samog zapisnika istaknuta je napomena kako prodavatelj- investitor je bio prisutan prilikom razgledavanja stana kada je dogovoren datum Predugovora i deponiranje kapare. Navedeno je i kako kupac odbija potpisati zapisnik o razgledavanju nekretnine smatrajući to neobaveznim, obrazlažući naknadno da cijena provizije treba biti iskazana bez PDV-a te da bi ona razgovarala o tome sa direktoricom. Na kraju istog stoji ime ĆM te potpis.
8.2. Zapisnik koji je uz odgovor na tužbu priložila tuženica (str. 22-23 spisa) sadržajno je istovjetan prethodno opisanom zapisniku, osim što na istom nema čitavog dijela u kojem se napominje da je prodavatelj – investitor bio prisutan prilikom razgledavanja stana te da tužena nije htjela potpisati zapisnik. Isto tako nema niti potpisa ĆM.
9.1. Predugovor o kupnji nekretnine sklopili su CONCRETE GRADNJA j.d.o.o. kao prodavatelj i tužena kao kupac, i to 25. srpnja 2019. Istog dana ovjeren je i od strane javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule. Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen je između istih stranaka 12. svibnja 2020. dok je Dodatak broj 1. Ugovoru sklopljen 2. lipnja 2020. Ponuda br. 1/1/1 koja glasi na iznos od 33.723,84 kuna izdana je 24. lipnja 2020. sa rokom dospijeća do istog dana. Ista je dostavljena tuženoj od strane DM **.**.2020.
9.2. Uvidom u mail korespondenciju utvrđeno je da je Zapisnik o razgledavanju nekretnine tuženoj dostavljen od strane DM **.**.2020.
10.1. Saslušana kao svjedok, DM je navela da je djelatnik agencije REBECCA d.o.o. cca. deset godina te da radi kao agent, ali da je radila i kao voditelj poslovnice. Navodi da je tuženica nazvala jednog dana agenciju, ne sjećam se koji je datum bio, te je rekla da traži stan za kupnju na lokaciji Veli Vrh, te da joj je obrazložila razloge zašto je to tako. Rekla joj je da su imali veći broj stanova koji su uglavnom već prodani te da je ostalo jedan veći stan u zgradi, na što je ona rekla da baš to traži i da bi joj baš to odgovaralo. Isti dan da su se susrele, da je bio prisutan i njezin suprug, te da je ona kontaktirala investitora, gospodina ĆM koji da je također došao na lokaciju. Kada je tuženici pokazan stan, te su joj od investitora objašnjene pojedinosti koje su ju zanimale, rekla je da joj stan odgovara te je dogovoreno potpisivanje predugovora te je uplaćena i kapara kroz dva dana kada je kod bilježnika potpisan ugovor. Nakon toga nastavljena je gradnja zgrade te je ponovno bila u kontaktu sa tuženicom. U kontaktu su bili u fazi postavljanja utičnica u stan, prilikom uzimanja mjera za kuhinju, oko postavljana keramike te je tuženica nju kontaktirala i ona je izlazila sa njom i investitorom na teren te je bila u toku sa svime što je trebalo. Potom, nakon završetka svih radova sklopljen je kupoprodajni ugovor kojeg je sastavila odvjetnica investitora, na temelju istog se tuženica uknjižila u zemljišne knjige te ju je ona kontaktirala radi plaćanja provizije. Ističe da ju je tužena pitala da li može bez računa da joj se makne PDV, ona da je rekla da agencija tako ne radi, pa da ju je pitala da li se iznos provizije može smanjiti na što ju je uputila na direktoricu. Tužena joj je rekla da će razgovarati sa svojim odvjetnikom da li je dužna to platiti te je isto ponovila i direktorici agencije. Prilikom prvog razgledavanje nekretnine tuženici je dala na potpis zapisnik o razgledavanju. Ona je tada rekla da ne vidi pročitati, da je mračno te ga u tom trenutku nije potpisala te joj je ona taj zapisnik poslala na mail. Prilikom prvog razgledavanje nekretnine objasnila je tuženici da je oslobođenja plaćanja poreza s obzirom da je firma u sustavu PDV-a ali da je obveznica plaćanja provizije od 3% na dogovorenu cijenu. Navodi da je stan koji je tužena kupila bio oglašen, kao što je oglašena svaka nekretnina. Prodavatelj da nalog da se proda nekretnina te onda oni kao agencija takve nekretnine oglašavaju. Na stanu koji predmet ovog postupka agencija u kojoj je zaposlena imala je ekskluzivnu prodaju te da je samo njima vlasnik dozvolio prodaju. Navodi da se u oglas za prodaju nekretnine sastavlja opis iste, cijena, ako je nekretnina u gradnji - slika tlocrta te približnu lokaciju iste. Ističe da se nikoga ne stavlja točna adresa jer onda bi zainteresirani kupnji mogli sami razgledati nekretninu i direktno se obratiti vlasniku. U oglasu je kontakt agencije.
10.2. Svjedokinji se da je na uvid zapisnik na stranici 6-7 spisa te ista navodi da je od upravu taj zapisnik koji dan tuženoj na potpis a da je na dnu stranice 7 potpis gospodina ĆM, investitora koji je bio pristan na razgledavanju.
11. Svjedok ŽM naveo je kako je zajedno sa tuženom razgledavao stan te da je razgledavanju bila prisutna još samo gospođa koja je pokazivala stan. Ne zna da li je tužena potpisivala ikakve papire jer je samo tužena razgovarala sa gospođom koja je pokazivala stan. Stan su razgledavali kada je već počela padati noć a stanove je tužena, koliko je njemu poznato, razgledavala po oglasnicima.
12.1. Svjedok ĆM u svom je iskazu naveo da se sjeća da je njegovu firmu agencija REBECCA d.o.o. spojila s kupcem radi prodaje stana, te da su potom i kod javnog bilježnika na potpisu ugovora i predugovora bili svi troje. Navodi da su stanove prodavali preko više agencija. Ne zna da li je tužena prije kupnje razgledavala stan jer to radi agencija, te da on nije prisutan. Isto tako, ne sjeća se nikakve komunikacije sa gđom. DM. Navodi da uvijek prodaju stanove preko agencije, s njima se sklapaju ugovori, te po prodaji stana sklapa se predugovor i ugovor s kupcem. Misli da agencija REBECCA d.o.o. nije imala ekskluzivni ugovor za prodaju njegovih stanova na Velom Vrhu. Ne sjeća se da li je DM imala ikakvih problema sa potpisivanjem zapisnika prilikom razgledavanja stanova jer on takvom razgledavanju nisam prisutan. Ne sjeća se da je kontaktirao s tuženom, navodi da inače agencijama plaća proviziju, ali ne sjeća se da li je u konkretnom slučaju agenciji REBECCA d.o.o. plaćena provizija.
12.2. Svjedoku se pokazuje zapisnik o razgledavanju nekretnina na stranici 6-7 spisa te na upit da li je na dnu stranice 7 njegov potpis isti navodi da to nije njegov potpis te da mu zapisnik nije poznat.
13. Zakonska zastupnica tužitelja je u svom iskazu navela da je bila prisutna u uredu kada se desila komunikacija između tužene, koja je nazvala ured i gđe. DM koja je primila poziv. U takvim situacijama kada se više agenata nađe u istom prostoru običaj je da agent koji je primio pozivi isti stavi na razglas da svi čuju. Tužiteljica je tom prigodom tražila veći stan na Velom Vrhu. Gospođa DM rekla joj je da misli da ima upravo jedan stan koji bi joj magla ponuditi, a po dovršetku poziva pitala je njih ostale da li imaju na raspolaganju neki stan. Potom je DM zvala ĆM, te da je potvrdio da ima slobodan stan. DM je potom nazvala tuženu te su se dogovorile oko razgledavanja stana i zajednički su ga bile pogledati. Ne sjeća se da li je njezina agencija imala ekskluzivnu prodaju predmetnih stanova. Napominje da nije praksa da zapisnik o razgledavanju nekretnine potpisuje prodavatelj jer sa prodavateljem sklapaju poseban ugovor kojim se on obvezuje isplatiti proviziju u slučaju prodaje stana i daje im dozvolu da tu nekretninu prodavaju u njegovo ime. Ističe da stanove koje prodaju oglašavaju prvenstveno na njihovim stranicama, a potom i putem različitih portala. Gospodin ĆM uredno da je platio proviziju u konkretnom slučaju, on je uvijek bio uredan platiša. On je i često surađivao sa gđom. DM, te mu je ona prodala gotovo sve stanove. Zakonska zastupnica tužitelja navodi da je po povratku DM s razgledavanja ista njoj rekla da tužene nije htjela potpisati zapisnik, jer da ne vidi, a potom je navela da neće platiti PDV. Ona da ju je nazvala, da su razgovarale, te joj je ona rekla da je spremna nešto platiti ali da je samohrana majka i da neće platiti taj iznos koji potražuje. Razgovor je završio bez dogovora, te joj je naknadno poslala poruku u kojoj ju je pozvala da plati, a nakon toga da nije imala više nikakvu komunikaciju s tuženom.
14. Tužena je u svom iskazu navela da je stanove tražila isključivo preko oglasa, a ne preko agencija. Na stranici Indomio.hr našla je predmetni stan, te je tada nazvala agenciju čiji je broj telefona bio naveden, te je dogovorila s gđom. DM razgledavanje stana, koji je tada još bio u izgradnji, te su tom razgledavanju bili prisutni njezin bivši suprug, te ĆM. Predugovor je sklopila 25. srpnja 2019., te su sklapanju bili prisutni gđa. DM i ĆM s jedne strane te ona s druge strane. Gospođa DM nikada joj nije dala nikakav zapisnik na potpisivanje, nisu dogovorili plaćanje provizije, te ista nije nikada ni spominjana već je samo rekla da agencija ima ekskluzivno pravo na prodaju stana. Nakon potpisivanja predugovora navodi da ona više nije kontaktirala s DM već da je sve dogovarala s ĆM, odnosno njegovom firmom. Dana 1. ožujka 2020. uselila se u stan, 12. svibnja 2020. je sklopljen kupoprodajni ugovor, te se je sredinom lipnja uknjižila na predmetni stan. Napominje da je u cijelom tom periodu kontaktirala isključivo s ĆM odnosno po njemu ovlaštenim osobama, te da je sve radnje obavljala sama. Tek nakon uknjižbe da ju je nazvala gđa. DM te tražila plaćanje provizije, pitala ju je temeljem čega, a ona joj je poslala ponudu koja je bila sastavljena netom prije slanja iste. Kada ju je pitala temeljem čega je sastavljena ponuda rečeno joj je temeljem zapisnika o razgledavanju, a kako ona nikada nije potpisala nikakav zapisnik, zatražila je da joj se pošalje taj zapisnik te joj je isti poslan 2. srpnja 2020. iako je na zapisniku bilo navedeno da je sklopljen 19. srpnja 2020. Traženu proviziju nije platila.
15.1. Sud nije prihvatio iskaz svjedokinje UM u dijelu u kojem navodi da tuženica nije htjela potpisati zapisnik zbog toga što je mračno te da joj ga je nakon razgledavanja poslala na adresu elektroničke pošte a s obzirom na to da iz materijalnih dokaza u spisu proizlazi drukčije. Naime, već na samom zapisniku koji je priložen u tužni navedeno je da tuženica odbija potpisati zapisnik jer smatra da to nije obavezna te da cijena mora biti iskazana bez PDV-a te da će o tome razgovarati sa direktoricom. Nigdje nije spomenuto ono o čemu je svjedokinja govorila, odnosno da zapisnik nije potpisan jer je bilo mračno, a što nije niti logično ako je napomena na zapisniku sastavljena istog dana kada je bilo i razgledavanje. Isto tako, iz mail korespondencije u spisu proizlazi kako je Zapisnik o razgledavanju nekretnina dostavljen tuženici tek 2. srpnja 2020. a ne kako svjedokinja navodi da je to bilo odmah nakon razgledavanja nekretnine (2019.). Ako je primjerak zapisnika i poslan ranije tuženici, o istome ne postoji nikakav dokaz u spisu.
15.2. Iskaz svjedoka ŽM sud je u cijelosti prihvatio, dok je iskaz svjedoka ĆM sud u pretežitom dijelu prihvatio budući da je iskazivao životno i logično. Njegov iskaz nije prihvaćen u dijelu u kojem navodi da nije bio prisutan prvom razgledavanju nekretnine s obzirom na to da svi ostali svjedoci kao i tuženica navode da je bio prisutan.
15.3. Iskaz zakonske zastupnice tužitelja sud je u pretežitom dijelu prihvatio kao istinit, osim u dijelu u kojem navodi da je nazvala tuženicu nakon razgledavanja nekretnine a vezano uz potpisivanje zapisnika i plaćanje provizije odnosno u dijelu u kojem je navela da je tuženica rekla da je spremna nešto platiti ali ne sve s obzirom da o navedenom ne postoje drugi dokazi u spisu odnosno uzimajući u obzir činjenicu kako je već u tužbi navedeno da je Ugovor o posredovanju broj: GIS-268/2019 potpisan 19. srpnja 2020., dakle više od godinu dana nakon razgledavanja nekretnine te tada nisu niti mogle razgovarati o potpisu zapisnika. Zakonska zastupnica tužitelja nije objasnila okolnosti radi kojih bi eventualno Zapisnik bio potpisan tek u trenutku nastanka obveze plaćanja posredničke provizije, a potpisivanje Zapisnika tek u toj fazi eventualnog poslovnog odnosa nije niti životan niti logičan.
15.4. Iskaz tuženice je u cijelosti prihvaćen budući je ista iskazivala životno i logično i u skladu sa materijalnim dokazima u spisu.
16. Slijedom navedenog, iz izvedenih dokaza utvrđeno je kako tužiteljica nije nikada potpisala Zapisnik o razgledavanju nekretnina kao niti jedan drugi dokument stranka kojeg bi bio tužitelj. Iz iskaza svjedoka ĆM proizlazi da isti nije potpisao zapisnik o razgledavanju nekretnine te se dovodi u sumnju da li je zapisnik naknadno dorađen. U svakom slučaju, između stranaka nije niti sporno da ga tužena nije potpisala, samo je sporan razlog zašto isti nije potpisan, a što je irelevantno u ovom slučaju. Nadalje, iskazi svjedokinje DM i zakonske zastupnice tužitelja govore u prilog tome da je tuženica tražila da joj agencija pronađe stan dok je tuženica navela da se javila na oglas za točno određeni stan. U tom pogledu nije sporno da je predmetni stan bio oglašen na različitim internetskim stranicama te da je samo taj stan pokazan tuženici od strane tužitelja pa je sud utvrdio odnosno u tom dijelu prihvatio iskaz tužiteljice da se je tužitelju javila za upravo konkretan stan. Isto tako, tužitelj nije dokazao da je osim razgledavanja stana obavljao i druge poslove u ime ili za račun tuženice.
17.1. Člankom 15. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina (Narodne novine br. 107/2007, 144/2012, 14/2014 i 32/2019, dalje ZPPN) propisano je da se ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina obvezuje posrednik da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenoga pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenoga prava na nekretnini, a nalogodavac se obvezuje da će mu isplatiti određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen. Ugovor o posredovanju u prometu nekretnina sklapa se u pisanome obliku i na određeno vrijeme. Ako ugovorne strane ne dogovore rok na koji sklapaju ugovor o posredovanju, smatra se da je ugovor o posredovanju u prometu nekretnina sklopljen na određeno razdoblje od 12 mjeseci i može se sporazumom stranaka više puta produžiti. Ako nije drukčije propisano ovim Zakonom, na obvezni odnos između posrednika i nalogodavca primjenjuju se odredbe općeg propisa obveznog prava.
17.2. U konkretnom slučaju Zapisnik o razgledavanju nekretnine, a koji ima karakter ugovora o posredovanju, uopće nije sklopljen a irelevantno je iz kojeg razloga to nije učinjeno.
18. Međutim valja isto tako naglasiti da kupci, kao što je u ovom slučaju tužena, koji nisu angažirali agenciju da im pronađe nekretninu, a javili su se na agencijski oglas, nalaze se u položaju treće osobe koju agencija povezuje sa svojim klijentom – prodavateljem. Kupac se u takvim slučajevima javlja radi oglasa a ne usluge koju agencija nudi. Tek ako bi kupac želio da agencija za njega obavi i druge poslove odnosno da za njega pronađe stan, tada on postaje nalogodavac. Okolnost da se tuženica obratila tužitelju jer je bila zainteresirana za kupnju nekretnine te da je razgledala nekretninu, a da je tom prilikom eventualno i upozorena na obvezu plaćanja provizije u slučaju prodaje, ne može se smatrati sklapanjem ugovora o posredovanju između stranaka, jer je tužitelj ispunjavao svoju ugovornu obvezu prema investitoru – prodavatelju s kojim je sklopio ugovor o posredovanju pa je tuženicu kao osobu zainteresiranu za kupnju nekretnine doveo u vezu sa prodavateljem kao nalogodavcem.
19. Slijedom navedenog ne može se smatrati da su tužitelj i tuženica bili u ikakvom poslovnom odnosu te ne postoji obveza tuženice na plaćanje naknade za posredovanje u kupnji nekretnine tužitelju pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti.
20.1. Tuženica je zatražila naknadu troškova postupka.
20.2. Na temelju članka 154. stavaka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022.; u daljnjem tekstu ZPP) stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
16.3. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu te je dužan nadoknaditi troškove postupka tuženici.
17. Tužiteljica je zatražila trošak za pristup raspravama od 12. prosinca 2023., 2. listopada 2024. i 16. travnja 2025. u visini od po 100 bodova za svako ročište, trošak dolaska tužene na raspravu 12. prosinca 2023., 2. listopada 2024. i 16. travnja 2025. u iznosu od 46,80 eura za svako ročištu, odnosno ukupno 740,40 EUR.
18.1. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) priznati su joj troškovi pristupa na ročište 12. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 eura (tar. br. 9. t. 1. OT), pristupa na ročište 2. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura (tar. br. 9. t. 1. OT) te pristupa na ročište 16. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (tar. br. 9. t. 1. OT), odnosno ukupno 600,00 eura.
18.2. Na temelju članka 11. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/2013., 33/2015., 82/2015., 82/2016., 67/2018., 126/2019., 130/2020., 21/2022., 60/2022., 16/2023., 155/2023., dalje: ZS) u slučaju kada se u pojedinom predmetu donese rješenje kojim se predmet ustupa na suđenje drugom stvarno i mjesno nadležnom sudu, strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata.
18.3. Predmet u ovoj pravnoj stvari je rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, Broj:
21 Su-643/2022-4 dodijeljen u rad ovom sudu u skladu sa člankom 11. stavkom 1. i 2. ZS, slijedom čega tuženici pripada naknada troškova prijevoza za pristup sudu, ali ne u zatraženom iznosu već u iznosu cijene autobusne karte.
18.4. Uvidom na stranicama autobusnog prijevoznika Arriva d.o.o. utvrđeno je da cijena autobusne karte za relaciju Pula – Umag (kao najbližu autobusnu stanicu suda) iznosi 13,10 eura u jednom smjeru. Slijedom navedenog stranci je priznat trošak prijevoza za pristup na ročište 12. prosinca 2023. u iznosu od 26,20 EUR, za pristup ročištu 2. listopada 2024. u iznosu od 26,20 EUR te za pristup ročištu 16. travnja 2025. u iznosu od 26,20 EUR.
19. Slijedom navedenog tuženici je priznat trošak u ukupnom iznosu od 678,60 EUR, te je odlučeno kao u točki II. izreke.
20.1. Tuženici nije priznat zatražen trošak dolaska na ročište iznad gore dosuđenog, obzirom da joj je priznat trošak u visini cijene autobusne karte a ne po prijeđenom kilometru.
20.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke.
21. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti (t. IV. Izreke).
Buje-Buie, 10. rujna 2025.
Sutkinja
Margareta Vivoda
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Tužitelju, p.p.
2. Tuženici, p.p.