1

Poslovni broj: 27 Gž-1189/2023-2

 

 

Poslovni broj: 27 Gž-1189/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. – T. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici I. B., odvjetnici iz Odvjetničkog društva T. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženika J. K. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku K. K., sinu iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj Povrv-303/2022-28 od 30. lipnja 2023., dana 30. studenoga 2023.

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e

 

I. Žalba tužitelja se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj Povrv-303/2022-28 od 30. lipnja 2023.:

 

I.) – preinačuje u dijelu točke I. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-2301/16 od 17. lipnja 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 97,03 EUR/731,06 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

 

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-2301/16 od 17. lipnja 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 97,03 EUR/731,06 kuna sa zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom:

- na iznos od 14,29 EUR/107,66 kn od 22. kolovoza 2015. do isplate

- na iznos od 18,46 EUR/139,11 kn od 29. prosinca 2015. do isplate

- na iznos od 20,19 EUR/152,09 kn od 29. siječnja 2016. do isplate

- na iznos od 24,39 EUR/183,74 kn od 01. ožujka 2016. do isplate

- na iznos od 19,70 EUR/148,46 kn od 30. ožujka 2016. do isplate, roku 8 (osam) dana.

 

II.) ukida se u dijelu točke I. izreke kojim je ukinut citirani platni nalog za iznos od 63,55 EUR/478,82 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 267,45 kn i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn, te se u tom dijelu tužba odbacuje.

 

III.) Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 62,38 EUR/ 470,00 kn sa zateznom kamatom od 30. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 8 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 60,48 EUR/455,69 kn u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika B. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-2301/2016 od 17. lipnja 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 160,58 EUR/1.209,87 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospjelosti svakog pojedinog iznosa navedenog u rješenju o ovrsi do isplate, nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 267,45 kn i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.597,82 kn/742,95 EUR kao neosnovan.

 

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te pobija i odluku o trošku, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba tužitelja je osnovana.

 

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013 i 89/2014 – dalje: ZPP) koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 70/2019), jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP- a.

 

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja radi naplate potraživanja s osnova neplaćene usluge isporuke toplinske energije za stambeni prostor na adresi Z., za razdoblje od veljače do travnja 2015., od srpnja do prosinca 2015. te za siječanj i veljaču 2016.

 

7. U obrazloženju prvostupanjski sud navodi da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-2301/2016 od 17. lipnja 2016. određena ovrha radi naplate iznosa od 1.209,87 kn na ime neplaćenih računa za isporučenu toplinsku energiju, te da je povodom prigovora tuženika kao ovršenika, a kojim je u cijelosti osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tvrdnjom da u stanu na adresi Z., nitko ne živi od 2013. te da ugrađeni razdjeljnici nisu registrirali nikakvu stvarnu potrošnju jer su radijatori u potpunosti isključeni od 2013., rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-9974/2016- od 23. prosinca 2016. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute sve provedene radnje te riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

7.1. Prvostupanjski sud, polazeći od sljedećih činjeničnih utvrđenja:

 

- da je tuženik na adresi Z., naveden kao stanar pod šifrom broj 31900060419, te da je u evidencijama tužitelja naznačen kao obveznik plaćanja komunalne usluge u utuženom razdoblju,

 

- da je iz Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 190042201401 od 20. kolovoza 2014. utvrđeno da su vlasnici samostalnih uporabnih cjelina nekretnine te zajedničkih dijelova predmetne nekretnine na adresi Z., N. od 29 do 43 zastupani po ovlaštenom predstavniku stanara K. K., sukladno odluci suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije, a koju odluku je potpisao i tuženik, sklopili s tužiteljem citirani ugovor,

 

- da je uvidom u CD sa slikama očitanja, dostavljenim po tuženiku, utvrđeno da su razdjelnici u stanu tuženika ugrađeni na četiri radijatora te da broj impulsa koje razdjelnici registriraju na pojedinom radijatoru iznosi ''0'',

 

- da je prigovor zastare osnovan za potraživanje za veljaču, ožujak i travanj 2015. u ukupnom iznosu od 474,31 kn, a za koje je razdoblje tužitelj podneskom od 3. svibnja 2018. povukao tužbu, dok za potraživanje tužitelja u iznosu od 735,56 kuna, a koje se odnosi na račune sa datumima dospijeća od 21. kolovoza 2015. do 29. ožujka 2016. nije nastupila zastara obzirom je ovršni prijedlog predan javnom bilježniku 17. lipnja 2016. odnosno prije isteka godine od dana dospijeća najstarijeg utuženog računa propisanog odredbom članka 232. st. 1. toč.1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011 i 78/2015, dalje: ZOO),

pozivajući se na odredbu čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (''Narodne novine'' broj 35/2014, 129/2015, dalje: Opći uvjeti), kojom je propisano da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe,

 

zaključuje da tužitelj nije isporučio toplinsku energiju u tuženikovom stanu, a koja se raspodjeljuje prema očitanju razdjelnika topline, zbog čega tuženik nije u obvezi podmititi tužitelju utuženo potraživanje, te da se svaka odredba iz tužiteljevih Općih uvjeta i Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine", broj 99/14,27/15 i 124/15) koja bi u predmetnoj situaciji nalagala obvezu plaćanja utuženih računa i naknada ima smatrati nepoštenom u smislu odredbe čl. 49.st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine " 41/14, 110/15 i 14/19) obzirom da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stana na štetu potrošača ovdje tuženika.  Slijedom navedenog prvostupanjski sud je, obzirom da je tužitelj djelomično povukao tužbu, a u preostalom dijelu je tužbeni zahtjev neosnovan, ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti. 

 

8. Tužitelj u žalbi ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 13. (ispravno 11.) ZPP-a jer da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o danim iskazima i samih tih isprava i zapisnika, te navodi da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. Navodi da raspodjelu i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju vrši u skladu s Pravilnikom o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu energiju (''Narodne novine'' broj 99/2014, 27/2015 i 124/2015, dalje: Pravilnik), kojim je u čl. 2. st. toč. 3. propisano da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu energiju i troška priključne snage samostalne uporabne cjeline, da je iz priloženih utuženih računa vidljivo da se za stambeni prostor tuženika raspodjela isporučene toplinske energije za grijanje prostora na zajedničkom mjerilu toplinske energije po kriteriju energije vrši po modelu 3EG (prema udjelu broja impulsa uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije u samostalnoj uporabnoj cjelini u ukupnom broju impulsa u svim samostalnim uporabnim cjelinama priključenim na zajedničko mjerilo toplinske energije), a po kriteriju priključne snage po modelu 2S (snaga samostalne uporabne cjeline utvrđuje se prema umnošku ukupne priključne snage i udjela površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije), te da je tuženik kao krajnji kupac dužan platiti troškove snage i troškove naknade za opskrbu toplinskom energijom koji su fiksni elementi računa i naplaćuju se krajnjim kupcima neovisno o količini potrošene toplinske energije u stambenom prostoru krajnjeg kupca.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tužitelja, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud iznio određene razloge na temelju kojih je ocijenio zahtjev tužitelja neosnovanim i presuda nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost.

 

10. Međutim, prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a, a na koju povredu ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

10.1. Naime, prvostupanjski sud je donio presudu i rješenje poslovni broj Povrv-457/2019-7 od 19. veljače 2021., kojom je pod točkom I. izreke održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika B. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-2301/2016 od 17. lipnja 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 735,56 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos opisan u navedenoj točki izreke presude, pod točkom II. izreke ukinuo je navedeni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 4,50 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos, nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 267,45 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2016. do isplate i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn i u tom dijelu odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan, pod točkom III. izreke presude naložio je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 825,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2021. do isplate, dok je rješenjem ukinuo citirani platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 474,31 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i utvrdio da je u tom dijelu tužba povučena. Rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-1614/2021 od 20. siječnja 2022. djelomično je odbijena, a djelomično prihvaćena žalba tuženika te je presuda i rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj Povrv-457/2019-7 od 19. veljače 2021. potvrđena u rješenju, a ukinuta u točkama I. i III. izreke presude i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na novi prethodni postupak, dok je u nepobijanoj točki II. izreke, prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena. Tužitelj je u ponovnom postupku ostao kod tužbenog zahtjeva u cijelosti, dakle i kod zahtjeva koji je točkom II. izreke presude pravomoćno odbijen, kao i kod zahtjeva za koji je pravomoćnim rješenjem utvrđeno povlačenje tužbe (zbog zastare).

 

10.2. Kako je prvostupanjski sud pobijanom presudom ukinuo platni nalog za iznos od 63,55 EUR/478,82 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 267,45 kn i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn, a o kojim zahtjevima je pravomoćno odlučeno ranijom prvostupanjskom presudom, to je počinjena navedena bitna povreda, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 369. st. 2. ZPP-a valjalo u tom dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu.

 

11. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Obzirom da je tuženik tijekom postupka tvrdio da ne stanuje u predmetnom stanu posljedično čemu nema potrošnje toplinske energije niti njegove obveze za plaćanje utuženog potraživanja, u ovom konkretnom slučaju analogno se može primijeniti pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama poslovni broj Rev-330/202-2 od 4. srpnja 2023. i Rev-926/2021 od 4. travnja 2023. vezano za situaciju kada je stan izdvojen iz zajedničkog toplinskog sustava, a prema kojem su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja, a sukladno odredbi članka 45. stavka 9. ZTTE, plaćati sve ostale troškove, osim troškova toplinske energije, konkretno, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u vezi s (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle, troškove koji nisu u vezi s troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode), ali nastaju kao nužni.

 

12. Kako iz stanja spisa proizlazi da je ovlašteni predstavnik suvlasnika, sukladno odluci stanara koju je potpisao i tuženik, sklopio ugovor o potrošnji toplinske energije s tužiteljem, pa se taj ugovor smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade u smislu čl. 11. st. 5. Zakona o tržištu toplinske energije (''Narodne novine'' broj 80/2013, 14/2014, 102/2014, 94/2015, 76/2018, dalje: ZTTE), to je tuženik kao krajnji kupac u obvezi plaćati sve druge troškove (osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu – stan), odnosno dužan je plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u vezi s (ne)grijanjem njegovog stana (dakle troškove koji nisu u vezi s troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode), ali nastaju kao nužni.

 

13. Obzirom iz priloženih računa za srpanj, studeni i prosinac 2015. te siječanj i veljaču 2016. proizlazi da se odnose na trošak energije za proizvodnju i distribuciju toplinske energije (tužitelj obrazlaže da se taj trošak prema Pravilniku odnosi na zajedničke dijelove predmetne nekretnine), snagu za proizvodnju i distribuciju toplinske energije te naknade za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i za djelatnost kupca toplinske energije, to je pravilnom primjenom materijalnog prava tuženik kao krajnji kupac u obvezi platiti tužitelju utuženo potraživanje, a koje se odnosi na tzv. fiksnu naknadu koja obuhvaća trošak snage i trošak koji nije u vezi s (ne)grijanjem njegovog stana, ali nastaje kao nužan na zajedničkom mjernom mjestu.

 

14. Slijedom navedenog, ovaj sud je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačio presudu te održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 97,03 EUR/731,06 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dospjelosti, koja proizlazi iz računa i kartice partnera, do isplate.

 

15. Kako je ovaj sud preinačio pobijanu presudu, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, izmijenjenom odredbom čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 70/2019, dalje: ZID ZPP), a koja se odredba primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3.  ZID ZPP-a i na postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu tog Zakona nije donesena prvostupanjska odluka, a u konkretnom slučaju ranija prvostupanjska odluka donesena je 19. veljače 2021., a ova pobijana odluka 30. lipnja 2023. Visina troškova određena je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12; 103/14 i 118/14; dalje: Odvjetnička tarifa) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 53/2019. i 92/2021. – dalje: Tarifa sudskih pristojbi).

 

15.1. Obzirom da je tijekom postupka pravomoćno presuđeno o dijelu zahtjeva, dok je u preostalom dijelu ranija presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj Povrv-457/2019-7 od 19. veljače 2021. ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak, to je uspjeh tužitelja ocijenjen prema cjelokupnom zahtjevu. Kako je tužitelj postavio zahtjev u iznosu od 160,58 EUR/1.209,87 kn, a ovom presudom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u iznosu od 97,03 EUR/731,06 kn, to je tužitelj uspio u parnici u omjeru od 58%, a tuženik u omjeru od 42%, pa kada se od postotka uspjeha tužitelja kao stranke koja je uspjela u većoj mjeri oduzme postotak uspjeha tuženika kao stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, to je tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak postupka u visini 16% priznatog troška, a što nominalno iznosi 62,38 EUR/470,00 kn.

 

15.2. Tužitelju je kao opravdan i nužan trošak priznat trošak javnobilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 13,27 EUR/100,00 kn, trošak sastava podneska od 2. lipnja 2017. u iznosu od 49,77 EUR/375,00 kn, trošak zastupanja na ročištu 25. travnja 2018. u iznosu od 49,77 EUR/375,00 kn, trošak sastava podneska od 3. svibnja 2018. u iznosu od 49,77 EUR/375,00 kn, trošak zastupanja na ročištu 19. siječnja 2021. u iznosu od 49,77 EUR/375,00 kn, trošak zastupanja na ročištu 23. siječnja 2023. u iznosu od 49,77 EUR/375,00 kn i trošak zastupanja na ročištu 26. svibnja 2023. u iznosu od 49,77 EUR/375,00 kn, trošak PDV-a od 25% u iznosu 77,97 EUR/587,46 kn, a što ukupno iznosi 389,86 EUR/2.937,40 kn.

 

15.3. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 8. svibnja 2023. jer su u istome ponovljeni već ranije izneseni navodi pa isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, nije mu priznat trošak ročišta za objavu presudu jer punomoćnik tužitelja nije pristupio na ročište, te mu nije priznat trošak prijevoza i izbivanja iz pisarnice jer se isti u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a isti ne može smatrati opravdanim troškom koji bi bila u obvezi naknaditi protivna strana (tužitelju se mogu priznati samo oni troškovi na koje bi imao pravo prema Tarifi kao da je za zastupanje angažirao odvjetnika čiji se ured nalazi u mjestu sjedišta suda).

 

16. Kako je preinačena pobijana presuda, valjalo je tuženika obvezati tužitelju naknaditi trošak žalbenog postupka, koji sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife iznosi 62,19 EUR-a uvećano za PDV od 25% u iznosu od 15,55 EUR-a, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 EUR-a, a što ukupno iznosi 104,28 EUR-a. Budući da je tužitelj uspio sa žalbom u omjeru od 58%, valjalo je primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a obvezati tuženika da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u tom postotku uspjeha, a što iznosi 60,48 EUR-a, a za više zatraženi trošak odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan. 

 

17. Zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iznosa vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz odredbe čl. 43. st.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22., 88/22.), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn.

 

U Varaždinu, 30. studenoga 2023.