Poslovni broj: Usž-2306/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, Dalmatinska 18/II, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi promjene skrbnika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1734/2023-16 od 9. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1734/2023-16 od 9. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-552-02/22-03/30, URBROJ: 524-11-01/1- 23-2 od 10. srpnja 2023. i rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Dubrava, KLASA: UP/I-552-02/22-11/17, URBROJ: 534-116-11/11-22-06 od 28. rujna 2022. (točka I. izreke). Zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora je odbijen (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 10. srpnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog rješenja od 28. rujna 2022. Tim rješenjem odlučeno je da se tužitelj razrješava dužnosti skrbnika nad VG, osobom djelomično lišene poslovne sposobnosti (koji sadržaj lišenja je naveden u izreci tog rješenja) i imenuje se skrbnica MG, šogorica štićenice. Određeno je da skrbnica zastupa štićenicu u poduzimanju poslova i radnji u odnosu na koje je lišena poslovne sposobnosti te da je ovlaštena obavljati redovne poslove koji se tiču osobe i zdravlja štićenice kao i poslove redovitog upravljanja imovinom, što uključuje i raspolaganje redovnim mjesečnim primanjima štićenice. Ujedno je tim rješenjem određeno da je za poduzimanje važnijih mjera glede osobe i zdravlja štićenice kao i za poduzimanje poslova koji prelaze redovito poslovanje imovinom i pravima štićenice skrbnici potrebno odobrenje Centra za socijalnu skrb.
3. Tužitelj u žalbi podnesenoj protiv pobijane presude navodi da presudu pobija prvenstveno zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je neosnovano stajalište prvostupanjskog suda da prekršajno pravna zabrana prema kojoj ne smije kontaktirati s majkom ĆG znači da ne može biti skrbnik sestri VG, a u odnosu na što prvostupanjsko tijelo i tuženik nisu dali valjano obrazloženje te smatra da su osporena rješenja proizvoljna. S tim u vezi navodi da je obrazloženje odluka javnopravnih tijela prema Zakonu o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) i Ustavu Republike Hrvatske ("Narodne novine", 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14.) nužni dio odluke te ukazuje da to predstavlja i konvencijsko pravo. Navodi da odbijanje traženog statusa njegovatelja za sestru, koji je uredno i bez primjedbi vršio nekoliko godina, predstavlja kršenje prava njegove sestre VG odnosno povredu njezinog najboljeg interesa. Nadalje navodi da u vrijeme donošenja osporenih rješenja kao ni sada ne egzistiraju okolnosti koje bi ga onemogućavale da nastavi biti njegovatelj sestre, a navodne i eventualne okolnosti u osporenim rješenjima se ne elaboriraju. Navodi da svaka osuda osobu ne čini nedostojnom ili neadekvatnom za vršenje njegovateljske dužnosti, a što je u skladu s ustaljenom upravnosudskom i ustavnosudskom praksom. Ističe da njegova osuda za (verbalno) obiteljsko nasilje na teret trećih osoba, a ne u odnosu na VG, nedvojbeno ne predstavlja zapreku da nastavi vršiti njegovateljske dužnosti. Navodi da u osporenim rješenjima nije obrazloženo kako ta okolnost eventualno ima štetne posljedice za dobrobit VG. Navodi da je njegovo sankcioniranje u suštini sankcioniranje VG o kojoj on dugi niz godina vodi brigu i koja se u svim životnim segmentima oslanja na njega i predstavlja nerazmjerno ograničenje prava njegove sestre kao i njegovih prava. Predlaže da ovaj Sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora. Traži naknadu troška za sastav žalbe.
4. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Člankom 267. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, 103/15., 98/19. i 47/20. - dalje: OZ), propisano je da će Hrvatski zavod za socijalni rad rješenjem razriješiti skrbnika dužnosti ako utvrdi da je u obavljanju dužnosti nemaran, da ugrožava štićenikove interese, da zloupotrebljava svoje ovlasti ili ako procijeni da bi za štićenika bilo korisnije da mu se imenuje drugi skrbnik.
8. Tuženik je u obrazloženju rješenja naveo da štićenica VG boluje od spastične kvadriplegije, paralisis cerebralis, retardatio mentalis, inkontinentna je, nije orijentirana u prostoru i vremenu, intelektualne funkcije su joj teže reducirane, uglavnom boravi u krevetu jer je nije moguće postaviti ni u sjedeći položaj, potrebno ju je hraniti i održavati osobnu higijenu te je naveo da je u boljem interesu da joj se za skrbnika imenuje šogorica, koja i inače pomaže u brizi oko nje, nego tužitelj koji je osuđen za obiteljsko nasilje i koji ima izrečenu zabranu uznemiravanja prema nećaku i majci, koja živi zajedno sa štićenicom u prizemlju kuće.
9. Prvostupanjski sud je rješenje tuženika ocijenio zakonitim navodeći da je u predmetnom upravnom postupku rješenje kojim je tužitelj razriješen dužnosti skrbnika nad štićenicom VG doneseno sukladno članku 267. stavku 1. OZ-a jer je procijenjeno da bi za štićenicu bilo korisnije da joj se imenuje druga skrbnica, šogorica MG. Pri tome je sud napomenuo da je tužitelj prekršaj na štetu nećaka i majke počinio u alkoholiziranom stanju te bi u razdoblju za koje ima izrečenu zabranu uznemiravanja prema majci ĆG, koja zajedno sa štićenicom živi u prizemlju kuće, teško obavljao redovne poslove koji se tiču osobe i zdravlja štićenice.
10. Kako je prema članku 267. stavku 1. OZ-a Hrvatski zavod za socijalni rad ovlašten rješenjem razriješiti skrbnika dužnosti, između ostalog, ako procijeni da bi za štićenika bilo korisnije da mu se imenuje drugi skrbnik, slijedi da se radi o diskrecijskoj ocjeni u smislu članka 5. stavka 2. ZUP-a, a koja ovlast je u konkretnom slučaju iskorištena u skladu sa svrhom radi koje je ta ovlast dana, odnosno u skladu s dobrobiti štićenice VG. Naime, tuženik je u obrazloženju rješenja u odnosu na opravdanost takve procjene ukazao na redovne poslove koje zahtijeva zdravstveno stanje štićenice prema podacima iz socijalne anamneze od 28. rujna 2022. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo da osporavano rješenje tuženika sadrži ozbiljne, dostatne i relevantne razloge, a s kojim utvrđenjem je suglasan i ovaj Sud.
11. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok bitne povrede odredaba upravnog spora, kao ni povrede ustavnih niti konvencijskih prava ovaj Sud nije našao.
12. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na članak 135. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na članku 147. stavku 1. ZUS-a.
U Zagrebu 10. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
