Poslovni broj: Usž-1953/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RU, predstavnika Obiteljskog doma u Karlovcu, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Jasmina Brkić Kristanić, odvjetnica u Karlovcu, Sarajevska 8A/I, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za nadzor i predstavke, Službe za inspekcijski nadzor, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi inspekcijskog nadzora - pružanja socijalnih usluga smještaja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1220/2023-7 od 28. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1220/2023-7 od 28. ožujka 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-550-06/23-07/77, URBROJ: 524-10-2/7-23- 2 od 18. travnja 2023. te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 18. travnja 2023. naređeno je tužitelju, u svojstvu predstavnika Obiteljskog doma u Karlovcu, [adresa], da u određenom roku uskladi broj smještenih korisnika u Domu s kapacitetom utvrđenim rješenjem Karlovačke županije, KLASA: UP/I-551-01/16-01/33, URBROJ: 2133/1-03/05-15-10 od 19. travnja 2017. te da o provedenoj mjeri izvijesti tuženika.
3. Tužitelj osporava presudu suda prvoga stupnja iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi u bitnom ističe da prilikom inspekcijskog nadzora inspektor nije poduzeo sve radnje propisane člankom 273. stavkom 2. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 18/22., 46/22. i 119/22.) jer nije izvršio uvid u poslovne spise tužitelja iz kojih je razvidno da dio korisnika ima ugovor s drugim pružateljem usluga, tvrtkom Kalisa d.o.o., koja ima sjedište na istoj adresi kao i tužitelj. Navodi da nema zakonske zapreke da se u istom objektu istovremeno nalaze dva pružatelja socijalnih usluga, što je ovdje slučaj. Tužitelj je u tijeku inspekcijskog nadzora istaknuo (što nije uneseno u zapisnik) da se šest zatečenih osoba nalaze u novosagrađenom dijelu objekta u kojemu usluge pruža drugi pružatelj usluga socijalne skrbi. Iako tužitelj nije prigovarao zapisniku tijekom inspekcijskog nadzora, nedvojbeno je da je zapisnik sastavljen bez utvrđenja svih relevantnih činjenica, a dužnost inspektora je bila da sve činjenice točno i pravilno utvrdi. S druge strane, predmetni izvanredni inspekcijski nadzor proveden je povodom anonimne predstavke građana, a nadzorom je utvrđeno da je u domu zaposleno više nego dovoljno radnika te da se sve socijalne usluge korisnicima pružaju u maksimalnom opsegu, dok je iz razgovora s korisnicima utvrđeno da su korisnici zadovoljni pruženim uslugama i odnosom tužitelja i radnika prema njima. Predlaže poništavanje osporene presude, usvajanje tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova upravnog spora, uključujući i trošak sastava žalbe.
4. U odgovoru na žalbu tuženik u bitnom navodi da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da se u tužiteljevu domu pružaju socijalne usluge smještaja za 26 korisnika, što je i sam tužitelj potvrdio potpisom na zapisniku o inspekcijskim nadzoru. Pored toga ističe da je (nedvojbeno) utvrđeno da svim zatečenim korisnicima usluge smještaja pruža Obiteljski dom tužitelja. Predlaže odbijanje žalbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je 29. ožujka 2023. proveden izvanredni inspekcijski nadzor nad radom Obiteljskog doma predstavnika RU, [adresa], u povodu predstavke građana da se u domu pružaju usluge smještaja starijih osoba većem broju od propisanog i dopuštenog, da u domu nema dovoljno zaposlenih osoba te radi nepravilnosti u vezi s prehranom i higijenom.
7. U postupku koji je prethodio upravnom sporu utvrđeno je da je rješenjem Karlovačke županije, Upravnog odjela nadležnog za poslove socijalne skrbi, KLASA: UP/I-551-01/16-01/33, URBROJ: 2133/1-03/05-15-10 od 19. travnja 2017. utvrđeno da Obiteljski dom tužitelja ispunjava uvjete za pružanje socijalnih usluga smještaja za 19 korisnika, starijih i teško bolesnih osoba (1., 2. i 3. stupanj usluge).
8. Inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da se u Obiteljskom domu tužitelja pružaju usluge smještaja za 26 korisnika. S obzirom na činjenicu da je prekoračen dopušteni kapacitet od 19 korisnika, osporenim je rješenjem naređeno tužitelju da u roku od 45 dana od primitka rješenja uskladi broj smještenih korisnika s kapacitetom utvrđenim rješenjem nadležnog tijela od 19. travnja 2017. te da o provedenoj mjeri izvijesti tuženika uz odgovarajuću dokumentaciju.
9. Osporavano rješenje tuženika doneseno je na temelju činjenica utvrđenih u inspekcijskom nadzoru. U tijeku nadzora tužitelj je izjavio da je povećao kapacitet doma dogradnjom. Nije isticao da dijelu korisnika usluge pruža drugi pružatelj, kao što ističe u upravnom sporu.
10. Ocjenjujući osnovanost žalbe ovaj Sud polazi od činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu da se u Obiteljskom domu tužitelja pružaju usluge smještaja za 26 korisnika, dok je rješenjem nadležnog tijela najveći dopušteni broj korisnika 19.
11. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je dio korisnika smješten kod drugog pružatelja usluga, valja istaknuti sljedeće:
11.1. U inspekcijskom je nadzoru utvrđeno da je u tužiteljevu Obiteljskom domu smješteno 26 korisnika. Tužitelj tu činjenicu nije osporavao u inspekcijskom postupku, nego tek u upravnom sporu u kojemu je dostavio sudu ugovore šest korisnika s društvom Kalisa d.o.o. o pružanju socijalne skrbi u obiteljskom domu.
11.2. Društvo Kalisa d.o.o. s kojim pojedini korisnici imaju sklopljene ugovore o pružanju socijalne skrbi u obiteljskom domu ima sjedište na adresi Obiteljskog doma tužitelja ([adresa]). Riječ je o prostoru obiteljske kuće. Navedene činjenice, promatrane zajedno s tužiteljevom tvrdnjom u tijeku inspekcijskog nadzora da je povećao kapacitet doma dogradnjom, upućuju na pravilnost zaključka tuženika da su svi korisnici smješteni u Obiteljskom domu tužitelja, čime je prekoračen dopušteni kapacitet tužiteljeva doma (19 korisnika). Do istog zaključka bi se došlo čak i kad bi se smatralo da je šest korisnika smješteno kod pružatelja usluga različitog od tužitelja jer bi u tužiteljevu domu bilo smješteno 20 korisnika.
12. Slijedom iznesenog, ocjena je ovoga Suda da je prvostupanjski sud, odbivši tužbeni zahtjev, na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
13. Stoga je, na temelju članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.), odlučeno je kao u točki I. izreke.
14. Budući da tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku, to nije osnovan njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka. Stoga je na temelju članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 10. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
