Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž R-236/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Katarini Džimbeg, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Atletskog kluba Dinamo – Zrinjevac iz Zagreba, Maksimirska 128, OIB: 60113438833, zastupanog po punomoćniku Vedranu Vusiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: PR- 16816/2021-40 od 12. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: PR- 16816/2021-40 od 12. lipnja 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke utvrdio kako je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je tuženik donio 1. listopada 2021. i kojom je tužiteljici otkazao ugovor o radu sklopljen između njih 2. siječnja 2019., te je utvrdio kako radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki II. izreke presude naložio tuženiku da vrati tužiteljicu na rad i to na radno mjesto trenera za skokove i druge srodne discipline. Također, prvostupanjski je sud odlučio i o parničnom trošku na način da je u točki III. izreke naložio tuženiku da s ovog osnova isplati tužiteljici iznos od 500,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je u točki IV. izreke odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice da joj tuženik, pored dosuđenih joj 500,00 eura, isplati i daljnji iznos od 1.250,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu i to zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Za napomenuti je kako drugostupanjski sud po službenoj dužnosti pazi na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a., a ovo u suglasju sa odredbom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

3. Tužiteljice je podnijela odgovor na žalbu u kojem u bitnome navodi kako je žalba tuženika neosnovana te predlaže da drugostupanjski sud potvrdi pobijanu presudu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest ocjena dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu koji je tuženik - poslodavac dao radnici – tužiteljici odlukom od 1. listopada 2021. S tim u svezi predmet spora jest i zahtjev tužiteljice za vraćanjem na posao.

6. Između parničnih stranaka nije sporno kako je između njih 2. siječnja 2019. zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim je ugovoreno da će tužiteljica kod tuženika kao poslodavca raditi na radnom mjestu trenera za skokove i druge srodne discipline. Tuženik je, a što također nije sporno, 1. listopada 2021. izvanredno otkazao tužiteljici ugovor o radu. U izreci ove odluke o otkazu se navodi kako se izvanredni otkaz daje tužiteljici zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti, radni odnos između stranaka više nije moguć. U obrazloženju ove odluke se navodi kako je tužiteljica više godina od članova kluba tj. tuženika, za čije treniranje da je bila zadužena, a u okviru radnog odnosa, uzimale mjesečne iznose od po 150,00 kuna (sada 19,91 euro), u svezi nabavke i plaćanja motki (sportskih rekvizita), a sve bez znanja i dopuštenja tuženika. Osim toga da je tužiteljica atletičarkama (djeci) koje je trenirala odnosno njihovim roditeljima neistinito kazivala kako je plaćanje navedenih 150,00 kuna odobreno od strane kluba tj. tuženika. Na ovaj način da je tužiteljica teško narušila ugled kod polaznika treninga, prikazujući tuženika u neodgovornom i neprofesionalnom svijetlu. Protiv navedene odluke tužiteljica je podnijela zahtjev za zaštitu prava koji tuženik nije prihvatio.

7. Odredbom članka 116. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje ZR) propisano je kako poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud u bitnome utvrdio kako je zbog pomanjkanja sportskih rekvizita (motki) kod tuženika, iste nabavljala odnosno kupovala tužiteljica (trenerica kod tuženika). Plaćanje tužiteljici od strane atletičarki koje je trenirala, odnosno njihovih roditelja, da se obavljalo upravo radi podmirenja troškova nabavke rekvizita – motki. Konkretno da se radilo o privatnom dogovoru između atletičarki i tužiteljice u svezi nabave rekvizita – motki, koji su konačno postali vlasništvo samih atletičarki. S tim u svezi prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica zbog tog „privatnog dogovora“ sa atletičarkama koje je trenirala nije bila u obvezi izdavati nikakve potvrde o plaćanju. Posebno je za istaknuti kako je na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud zaključio kako je tuženik imao saznanja i prešutno dopustio sporne radnje tužiteljice. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud mišljenja kako u konkretnom slučaju tužiteljica nije počinila tešku povredu radnog odnosa koja bi opravdavala izvanredni otkaz ugovora o radu. U prilog tog zaključka prvostupanjski je sud naveo kako sve da je tuženik i utvrdio neki propust tužiteljice iz nekog ranijeg razdoblja, a koje se tiče sporne nabavke rekvizita i plaćanja istih od strane atletičarki, tuženik da je imao mogućnost upozoriti tužiteljicu da takvo postupanje više nije dopušteno te dodatno regulirati nabavku samih sportskih rekvizita od strane kluba. Međutim, tuženik da to nije učinio.

9. Nakon razmatranja žalbe tuženika, odgovora na žalbu, prvostupanjske presude i dokazne građe koja se nalazi u spisu za reći je slijedeće. Prvostupanjski je sud učinio znatan napor kako bi se činjenično stanje u ovom postupku točno i potpuno utvrdilo. Ipak, za sada se ne može izvesti zaključak kako su odlučne činjenice točno i potpuno utvrđene.

10. Izvanredni otkaz ugovora o radu za radnika je zasigurno najteži oblik prestanka ugovora o radu sa dalekosežnim posljedicama, pravnim, socijalnim i psihološkim. Otkaz ugovora o radu trebao bi biti krajnja mjera koja je dopuštena samo ako se na drugi način ne mogu razriješiti problemi u odnosima poslodavca i radnika, konkretno tuženika i tužitelja. Da bi izvanredni otkaz bio dopušten potrebno je nedvojbeno utvrditi da je riječ o takvom postupanju-ponašanju radnika koje bi se moglo okarakterizirati kao teška povreda radne obveze, koja, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, upućuje na to da nastavak radnog odnosa više nije moguć. U tom smislu posebno je za naglasiti kako nije svaka povreda radne obveze ujedno i razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Naime svako postupanje radnika koje bi bilo protivno preuzetim radnim obvezama treba individualizirati, baš kao i svaki slučaj otkazivanja, jer odluka o dopuštenosti otkazivanja ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.

11. U konkretnom slučaju od odlučujuće je važnosti bilo utvrditi je li tužiteljica u okviru njezinog radnog mjesta trenera za skokove i druge srodne discipline kod tuženika bila ovlaštena nabavljati odnosno kupovati sportske rekvizite (motke) za atletičarke koje je trenirala. S tim u svezi bilo je potrebno nedvojbeno utvrditi je li klub tj. tuženik stavio na raspolaganje tužiteljici odnosno svojim atletičarima odgovarajući broj kvalitetnih sportskih rekvizita (motki) sa kojima bi atletičarke mogle normalno trenirati i sudjelovati na sportskim natjecanjima. Naravno, od posebne je važnosti okolnost jesu li tužiteljici nadređene osobe znale za njezino sporno postupanje (i ako jesu od kada) te jesu li takvo postupanje izričito odobrile, ili ga moguće konkludentnim radnjama prešutno prihvatile. Istina, prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude naveo kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tuženik imao saznanja o spornom postupanju tužiteljice (i prešutno ga odobrio) no za sada dani razlozi u pobijanoj presudi za takav zaključak ipak su nedostatni. Naime prvostupanjski sud nije dostatno razmotrio iskaze zakonskih zastupnika tuženika i pojedinih svjedoka koji su govorili u prilog tvrdnji tuženika da za sporno postupanje tužiteljice tuženik nije znao niti ga odobrio. S tim u svezi nameće se pitanje (na koje prvostupanjski sud ne daje dostatan odgovor) iz kojih bi razloga tuženik, kao renominirani sportski – atletski klub, izričito ili prešutno pristao da njegov djelatnik - trener nabavlja sportske rekvizite (motke) i onda od atletičara odnosno njihovih roditelja prima novac s osnove kupnje tih rekvizita koji bi k tome, prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, postali vlasništvo samih atletičarki.

12. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju ovaj drugostupanjski sud smatra kako je činjenično stanje u predmetnom postupku ostalo nepotpuno utvrđeno čime je ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a. Stoga je prvostupanjsku presude trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a. Ovdje je posebno za istaknuti kako drugostupanjski sud iskazanim shvaćanjem ni na koji način ne želi sugerirati prvostupanjskom sudu na koji će način suditi u ponovljenom postupku.

13. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud prije svega razmotriti iskazana pravna shvaćanja drugostupanjskog suda i u tom smislu iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje, na koje je ukazano, točno i potpuno utvrdilo. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221 a ZPP-a, kao i o odredbama članka 135. ZR-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.

U Splitu 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić