REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1940/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GNH, ud. GN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Skelinu, odvjetniku u Trogiru, protiv tuženika LN, pok. GN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Krokaru, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-496/2024-2 od 26. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P Ob- 208/2022-25 od 06. rujna 2024., u sjednici održanoj 10. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-496/2024-2 od 26. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P Ob-208/2022-25 od 06. rujna 2024.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Naime, predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje bračne stečevine tužiteljice i njenog pokojnog supruga na 192/686 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i to vezano za posebni dio samostalne uporabne cjeline - stana koji se nalazi u prizemlju izgrađenog više etažnog objekta, za udio tužiteljice u ovoj bračnoj stečevini od 1/2., dok se pobijana odluka temelji na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: da - „…imajući u vidu vrijeme stjecanja nekretnine u pobijanoj odluci sud prvog stupnja primjenjuje čl. 20. st.1. Zakona o osnovnim vlasničkim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 92/94) prema kojemu se vlasništvo stječe po samom zakonu, na temelju pravnog posla i nasljeđivanjem jer tužiteljičin zahtjev osnovan je temeljem odredbi Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 45/89 i 59/90 - dalje: ZBPO)…“, te - da „…su tužiteljica i pok. GN, na njegovom zemljištu, radom i sredstvima od ostvarenog rada, izgradili prizemlje objekta, u koji je određena vlastita materijalna sredstva uložila tužiteljica kao i višekratno podigla određene novčane iznose s osnova pa pravilno temeljen navedenoga ulaganja u bračnu stečevinu bračnih drugova sud ocjenjuje u jednakim omjerima budući je iz pojedinih iskaza svjedoka vidljivo da je suprug tužiteljice imao namjeru graditi objekt za djecu pa da prizemlje kao zajedničko vlasništvo bračnih drugova ostane tuženiku nakon njihove smrti, a druga djeca da na objektu sagrade stanove za stanovanje, tako da su bračni drugovi imali namjeru i volju graditi zajednički objekt, predstavljajući ga prema svima kao bračnu stečevinu u jednakom doprinosu…“. U tom smislu materijalnopravna pitanja kako ih je tuženik naznačio u prijedlogu u bitnom se odnosi na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskih sudova. Tako tuženik postavljenim pitanjima zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja koje ne može biti predmet ocjenjivanja u revizijskom stupnju postupka. Isto tako, pitanja ne proizlaze iz razloga na kojima se pobijana odluka temelji. Naime, pobijana odluka se s obzirom na vrijeme stjecanja poziva na materijalnopravne odredbe koje su bile na snazi prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP), dok je prema shvaćanju ovog suda (Rev-920/2021-3 od 12. srpnja 2023.) u odnosu na etažno vlasništvo stečeno po prijašnjim propisima dopuštena deklaratorna tužba na utvrđenje bez obzira na pretpostavke zahtjeva prema ZVDSP-u.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi članka 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe članka 387. stavak 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP-a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
Zagreb, 10. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
