Poslovni broj: Usž-2388/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ZT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Tomislav Golomejić, odvjetnik u Zagrebu, Dalmatinska 18/II, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, radi obustave postupka priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-7/2024-15 od 17. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje točka II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-7/2024-15 od 17. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke poništeno je rješenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562- 02/23-01/3466, URBROJ: 522-4/1-1-2-23-2 od 20. studenoga 2023. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-562-01/23-001/299, URBROJ: 251-09-51-101-23-11 od 5. listopada 2023. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura u roku od 30 dana, dok je zahtjev tužiteljice odbijen u preostalom dijelu.
2. Tužiteljica žalbom pobija točku II. izreke presude zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Smatra da je odluka prvostupanjskog suda protivna članku 144. ZUS-a i Tbr. 27/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", 138/23. – dalje: Tarifa). Navodi da je u podnesku od 15. travnja 2024. detaljno iznijela nove činjenične i pravne navode očitujući se na odgovor na tužbu tuženika, pri čemu je dostavila i dodatnu sudsku praksu. Smatra da je morala braniti svoje stavove i opovrgnuti navode tuženika jer stranke u postupku moraju učiniti sve kako bi dokazale svoje navode i istovremeno osporile navode protivne strane. Ističe da nije mogla unaprijed znati stav suda niti samostalno ocjenjivati kada je predmet spora dovoljno raspravljen s obzirom na to koje su činjenice utvrđene. U prilog svojim navodima poziva se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-792/21-2 od 15. srpnja 2021. Predlaže poništiti točku II. izreke presude i dosuditi joj daljnji trošak upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 eura.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući točku II. izreke presude Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Člankom 144. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora (stavak 1.) te da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koji imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.). Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodjele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 2. istog članka 147.).
7. Prvostupanjski sud je poništio osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela, pa je time tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu koji je time dovršen odnosno pravomoćno okončan te ima pravo na naknadu svih opravdanih troškova upravnog spora u skladu s člankom 144. stavkom 1. i člankom 147. stavkom 1. ZUS-a.
8. S tim u vezi, prema ocjeni ovoga Suda, tužiteljici, koju u sporu zastupa odvjetnik, pravilno je dosuđen trošak za sastav tužbe i pristup na ročište od 10. ožujka 2025. u zatraženom iznosu od po 1.000,00 eura po radnji, odnosno ukupno 2.000,00 eura, prema Tbr. 27. stavku 1. i stavku 2. Tarife.
9. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica na ročištu održanom dana 10. ožujka 2025. postavila zahtjev i za naknadu troška sastava podneska od 15. travnja 2024., prema troškovniku koji prileži spisu, a kojim podneskom se očitovala na odgovor na tužbu tuženika.
10. Međutim, ovaj Sud u konkretnom slučaju ocjenjuje da zatraženi trošak za sastav predmetnog podneska ne predstavlja opravdani izdatak. Naime, podneskom od 15. travnja 2024. tužiteljica se očitovala na odgovor na tužbu tuženika u bitnome ponavljajući navode iz tužbe i opovrgavajući navode tuženika, zbog čega se, u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a, ne radi o podnesku koji sadrži bitna činjenična i pravna razlaganja koja bi bila od utjecaja na ishod upravnog spora. Razlaganja iznesena u predmetnom podnesku tužiteljica je iznijela u tužbi, kao i na ročištu od 10. ožujka 2025. te joj je za poduzimanje navedenih radnji prvostupanjski sud dosudio zatraženi trošak. S obzirom na to da se na zaključak sa sjednice Mirovinsko-invalidsko- zdravstvenog odjela od 31. ožujka 2011. i ovosudnu praksu pozvala već u tužbi, a na osnovi kojih je prvostupanjski sud riješio predmetnu upravnu stvar, daljnje ovosudne odluke u kojoj je navedeni zaključak primijenjen nisu bile neophodne za donošenje odluke u konkretnom slučaju. Imajući na umu navedeno, prema ocjeni ovog Suda navedeni podnesak nije doprinio rješavanju predmetnog upravnog spora, zbog čega za isti nije opravdano dosuditi trošak tužiteljici.
11. Kako je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
12. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 144. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 10. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
