Poslovni broj: Usž-1170/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica mr. sc. Anamarija Kvaternik, odvjetnica u Rijeci, Adamićeva 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Rijeka, Žrtava fašizma 3, OIB: 36162371878, radi utiskivanja broja šasije na vozilo, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke IV. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1323/2023-18 od 27. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.
r i j e š i o j e
I. Poništava se točka IV. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1323/2023-18 od 27. prosinca 2024.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi daljnji trošak upravnog spora u iznosu od 628,12 eura (slovima: šesto dvadeset osam eura i dvanaest centi) u roku od 60 dana od dana dostave ovog rješenja, dok se zahtjev tužitelja u preostalom dijelu odbija.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/II-211-02/23-01/31 (ispravno glasi: UP/I-211-02/23-01/31), URBROJ: 511-09-19-23-2 od 12. svibnja 2023. (točka I. izreke) te je usvojen zahtjev tužitelja za naknadno utiskivanje broja šasije na traktoru marke Ferguson IMT 533, godina proizvodnje 1959. (točka II. izreke). Točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 3.863,84 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora, dok je u točki IV. izreke presude odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova iznad dosuđenog iznosa od 3.863,84 eura.
2. Tužitelj žalbom pobija točku IV. izreke presude zbog bitne povrede odredaba upravnog spora i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je prvostupanjski sud odluku o troškovima temeljio na člancima 144., 147. i 148. ZUS-a pri čemu je primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine radnje, zbog čega mu nije priznat trošak sastava tužbe iznad iznosa od 497,50 eura, jer Tarifa nema povratno djelovanje, kao niti trošak sastava podnesaka od 13. veljače 2024. i 29. kolovoza 2024., jer se ne radi o opravdanom trošku. Ističe da je u trenutku donošenja odluke o troškovima bila na snazi Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. – dalje: Tarifa/23) kojom je za sastav tužbe u neprocjenjivim predmetima propisana nagrada od 500 bodova u skladu s Tbr. 27/1. Pri tome se posebno poziva na Tbr. 52/3. Tarife/23 kojim je propisano da sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. U odnosu na povratno djelovanje tarife poziva se na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024. i smatra da je sud trebao primijeniti Tarifu/23. S obzirom na navedeno, ističe da mu je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo za sastav tužbe priznati iznos od 1.000,00 eura uvećano za pripadajući PDV. U odnosu na podnesak od 13. veljače 2024. navodi da se istim očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu na način da je konkretno i opširno iznio nove činjenice i osporio njegove navode, dok se podneskom od 29. kolovoza 2024. očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka prema pozivu suda u rješenju od 13. kolovoza 2024. Navodi da su u predmetnim podnescima izneseni navodi kojima je odgovorio na navode tuženika, a za koje nije znao u vrijeme sastavljanja tužbe, odnosno očitovao se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, te da podnesci sadrže činjenična i pravna razlaganja o čijoj osnovanosti govori usvajanje tužbenog zahtjeva. Predlaže poništiti pobijanu točku IV. izreke prvostupanjske presude i dosuditi mu daljnji trošak upravnog spora u iznosu od 3.130,97 eura. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu i predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući točku IV. izreke presude Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje osnovanima u pogledu primjene Tarife kod odmjeravanja troška za sastav tužbe, dok ih ocjenjuje neosnovanima u pogledu zatraženog troška za sastav podnesaka od 13. veljače 2024. i 29. kolovoza 2024.
6. Člankom 144. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora (stavak 1.) te da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koji imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.). Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodjele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 2. istog članka 147.).
7. Prvostupanjski sud je poništio osporeno rješenje tuženika i usvojio tužbeni zahtjev tužitelja (za naknadno utiskivanje broja šasije na traktoru), pa je time tužitelj u cijelosti uspio u sporu koji je time dovršen odnosno pravomoćno okončan te ima pravo na naknadu svih opravdanih troškova upravnog spora u skladu s člankom 144. stavkom 1. i člankom 147. stavkom 1. ZUS-a.
8. S tim u vezi, prema ocjeni ovoga Suda, tužitelju, kojeg u sporu zastupa odvjetnica, pravilno je dosuđen trošak za sastav tužbe i pristup na ročišta od 29. veljače 2024. i 5. prosinca 2024.
9. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tužitelju za sastav tužbe priznao trošak u iznosu od 497,50 eura, uvećano za PDV, prema Tbr. 23/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – dalje: Tarifa/12) jer je navedena tarifa bila na snazi u trenutku podnošenja tužbe, pri čemu je istaknuo da nije primijenio Tarifu/23 jer se ne radi o zakonu i ne može imati povratno djelovanje. Primjenjujući isto pravno shvaćanje, sud je tužitelju za pristup na ročišta od 29. veljače 2024. i 5. prosinca 2024. priznao trošak prema Tbr. 27/2. Tarife/23. u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura, uvećano za PDV. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 741,96 eura, dok je odbijen zahtjev za sastav podnesaka od 13. veljače 2024. i 29. kolovoza 2024. jer se ne radi o troškovima koji su bili nužni za vođenje ovog upravnog spora.
10. Prvenstveno treba napomenuti, a u odnosu na žalbene navode koji se odnose na primjenu Tarife/23 kod donošenja odluke o troškovima upravnog spora, da je točkom II. izreke ovosudne presude, poslovni broj: Usoz-55/2024-21 od 18. srpnja 2025. odbijen zahtjev za ocjenu zakonitosti Tbr. 52/3. Tarife/23 jer je ocijenjeno da je navedena odredba prijelazne naravi, što znači da, sama po sebi, ne može imati povratno djelovanje koje zabranjuje članak 90. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine", 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) i da prije nego što sud ili drugo tijelo donese odluku o troškovima postupka niti jedna stranka nije stekla neko pravo niti joj je naređena bilo kakva obveza, da bi se moglo raditi o njezinom povratnom djelovanju.
11. Imajući na umu navedeno, kao i Tbr. 52/3. Tarife/23, kojim je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o troškovima spora trebao primijeniti odredbe Tarife/23 jer je ista bila na snazi u vrijeme donošenja presude.
12. Kako se odluka o troškovima upravnog spora donosi u okviru postavljenog zahtjeva stranke prema specificiranim (pojedinačnim i ukupnim) troškovima za koje se naknada traži (članak 148. stavak 1. i stavak 2. ZUS-a), tužitelju je trebalo i za sastav tužbe priznati zatraženi iznos od 1.000,00 eura (500 bodova x 2,00 eura/bod), uvećano za pripadajući PDV. S obzirom na već djelomično priznati trošak za sastav tužbe u točki III. izreke prvostupanjske presude (624,38 eura), tužitelju je trebalo dosuditi daljnji trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 628,12 eura (s uključenim PDV-om) zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
13. Suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud u konkretnom slučaju ocjenjuje da zatraženi trošak za sastav podnesaka od 13. veljače 2024. i 29. kolovoza 2024. ne predstavlja opravdani izdatak. Naime, podneskom od 13. veljače 2024. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika u bitnome ponavljajući navode iz tužbe i opovrgavajući navode tuženika, dok se u podnesku od 29. kolovoza 2024. očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka na način da je isti u cijelosti prihvatio i nije mu prigovarao, zbog čega se, u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a, ne radi o podnescima koji sadrži bitna činjenična i pravna razlaganja koja bi bila od utjecaja na ishod upravnog spora. Razlaganja iznesena u predmetnim podnescima tužitelj je mogao iznijeti i na ročištima, za poduzimanje kojih radnji mu je prvostupanjski sud dosudio trošak. Imajući na umu navedeno, prema ocjeni ovog Suda navedeni podnesci nisu doprinijeli rješavanju predmetnog upravnog spora zbog čega za iste nije opravdano dosuditi trošak tužitelju te su u tom dijelu njegovi žalbeni prigovori neosnovani.
14. Kako je tužitelj djelomično uspio sa žalbom u manjem dijelu u odnosu na ukupno istaknute žalbene prigovore, to Sud ocjenjuje da u takvom slučaju svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka (članak 147. stavak 2. ZUS-a).
15. Napominje se prvostupanjskom sudu da je očitu omašku u pisanju klase osporenog rješenja tuženika u točki I. izreke presude dužan ispraviti u skladu s člankom 124. stavkom 1. ZUS-a.
16. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. i stavka 2. i članka 144. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 10. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
