Poslovni broj: Usž-3161/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Branko Čutura, odvjetnik u Splitu, Pojišanska 18, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1854/2023- 42 od 29. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1854/2023-42 od 29. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/23- 01/03457382311, URBROJ: 341-99-05/3-23-2075 od 30. lipnja 2023. (točka I. izreke) i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 141-02/22-01/03457382311, URBROJ: 341-18-05/3-22-32314 od 28. siječnja 2023. (ispravno glasi: 26. siječnja 2023.) (točka II. izreke). Točkom III. izreke presude tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, uzrokovane 100 % bolešću, počevši od 7. studenoga 2022., dok je točkom IV. izreke presude naloženo prvostupanjskom javnopravnom tijelu da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donese rješenje o određivanju iznosa invalidske mirovine i početku isplate, a na temelju utvrđenog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti. Točkom V. izreke presude naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne odluke nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.581,81 euro, dok je za više traženi iznos od 18,19 eura odbijen zahtjev tužitelja.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 26. siječnja 2023., kojim se tužitelju ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

3. Tuženik žalbom pobija presudu u cijelosti. Smatra da nalaz i mišljenje sudske vještakinje nije potpun jer istim nije utvrđen kontrolni pregled u skladu s člankom 17. stavkom 6. d) Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, 67/17., 56/18. i 16/22. – dalje: Uredba) i člankom 126. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO). Također navodi da je viši vještak Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 4. srpnja 2024. dao jasne i argumentirane razloge zbog čega kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Ističe da sud, iako je priznao tužitelju pravo na invalidsku mirovinu, nije prethodno utvrdio postojanje uvjeta iz članka 65. ZOMO-a, odnosno pokriva li navršeni mirovinski staž tužitelja najmanje jednu trećinu njegovog radnog vijeka. Slijedom navedenog predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tužitelj, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Predmetni upravni postupak pokrenut je na prijedlog izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite od 29. lipnja 2022. radi ocjene radne sposobnosti tužitelja.

8. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje radi ocjene radne sposobnosti tužitelja. Prema nalazu i mišljenju Vijeća vještaka Područnog ureda Split od 10. siječnja 2023. (na ocjenu iz ranijeg nalaza i mišljenja od 8. studenoga 2022. vještak-revizor nije dao suglasnost), proizlazi da su vještaci uzeli u obzir godine života tužitelja, njegovu stručnu spremu (SSS arhitektonski tehničar), ukupne godine mirovinskog staža (30 godina), poslove koje je obavljao (administrativni poslovi), činjenicu da je trenutno nezaposlen, da je bio pripadnik HVO-a od 24. travnja 1992. do 14. srpnja 1994. i da je ostvario status ratnog vojnog invalida od 20% stalno po osnovi ranjavanja te svu dostupnu medicinsku dokumentaciju o liječenju.

9. Imajući na umu navedeno, institucionalizirana tijela vještačenja oba stupnja, Vijeće vještaka od 10. siječnja 2023. i Vijeće viših vještaka od 27. lipnja 2023. su u nalazima i mišljenjima utvrdila da kod tužitelja ne postoji smanjenje, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer su anksiozno-depresivni sindrom u komorbiditetu s PTSP-om, cervikalni i lumbalni sindrom kroničnog tijeka, degenerativne promjene te sekvele eksplozivne ozljede u fazama pogoršanja dostupni liječenju korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja.

10. U upravnom sporu proveden je dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji mr. sc. Milani Varinac-Barač, dr. med., spec. medicine rada. Nakon analize medicinske i druge dokumentacije u spisu, a posebno uzimajući u obzir opise poslova koje je tužitelj obavlja prema 2-IN obrascu vještakinja je zaključila da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti. Iz medicinske dokumentacije zaključuje da je kod tužitelja kao posljedica ranjavanja zaostala kontraktura desnog stopala i desnog TC zgloba uz prisustvo metalnih stranih tijela u području stopala, glave i obje ruke, a razvio se i kronični oblik PTSP-a uz teži oblik anksiozno-depresivnog poremećaja i trajnih promjena osobnosti. Navodi da su zabilježene i degenerativne promjene u segmentu vratne i lumbalne kralježnice u smislu protruzije diska, a da je zbog učestalih glavobolja i vrtoglavica tužitelju zabranjen rad na visini (imajući na umu poslove njegovog osnovnog zanimanja). Stalna sudska vještakinja utvrđuje da je uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti 100% bolest, a kao dan nastanaka iste utvrđuje 7. studenoga 2022., kada je pregledan od strane Vijeća vještaka u upravnom postupku.

11. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je svoju odluku pravilno utemeljio na nalazu i mišljenju sudske vještakinje, jer je nalaz jasan, potpun i obrazložen te utemeljen na medicinskoj i drugoj dokumentaciji u spisu. Naime, bitna činjenica pogoršanja zdravstvenog stanja koje je dovelo do potpunog gubitka radne sposobnosti utvrđena je medicinskim vještačenjem na osnovi cjelokupne medicinske dokumentacije u spisu predmeta. U obrazloženju pobijane presude detaljno su opisane promjene zdravstvenog stanja tužitelja kao posljedice ranjavanja koje su dovele do njegovog pogoršanja, a imajući na umu opis poslova koje je obavljao, pravilno je utvrđeno da je kod tužitelja nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, uzrokovane 100% bolešću. Pri tome je sud postupio u skladu s ovlaštenjem iz članka 49. stavka 1. i stavka 3. ZUS-a, iz kojeg razloga je prigovor tuženika, da se pobijana presuda nije mogla utemeljiti na nalazu i mišljenju sudske vještakinje, valjalo odbiti.

12. Pravilno tuženik ukazuje da prvostupanjski sud kod priznavanja prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti nije utvrdio jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 56. stavka 1. ZOMO-a. Međutim, imajući na umu datum rođenja tužitelja (14. rujna 1962.), njegov navršeni mirovinski staž (30 godina), utvrđeni dan nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti u ovome upravnom sporu (7. studenoga 2022.), kao i članak 56. ZOMO-a, ovaj Sud utvrđuje da navršeni mirovinski staž tužitelja pokriva najmanje jednu trećinu njegovog radnog vijeka. Stoga propust prvostupanjskog suda na koji ukazuje tuženik nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.

13. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da su rješenja javnopravnih tijela nezakonita te je sam riješio stvar na način naveden u izreci pobijane presude. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zašto je tako postupio, odgovorivši pri tome na sve navode tuženika. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.

14. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud. Naime, nalaz i mišljenje sudske vještakinje je, i prema ocjeni ovoga Suda, potpun i uvjerljiv te je dan u skladu sa zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju koje je riješena predmetna upravna stvar. Promatran u cjelini otklanja sve dvojbe na koje ukazuje tuženik te jasno i valjano iznosi sve činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari.

15. Okolnost što datum kontrolnog pregleda nije naveden u nalazu i mišljenju sudske vještakinje, na što u žalbi upućuje tuženik, nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari s obzirom na to da tuženik tijekom upravnog spora nije iznio navedeni prigovor, iako je detaljno prigovorio nalazu i mišljenju sudske vještakinje, a koji prigovori su otklonjeni u dopuni nalaza i mišljenja od 18. prosinca 2024. Pri tome valja istaknuti da je ocjena radne sposobnosti tužitelja u konkretnom slučaju donesena u upravnom sporu u kojemu je nadležni upravni sud, koristeći ovlasti suda pune jurisdikcije, odlučio o pravu stranke odnosno priznao joj traženo pravo na temelju nalaza i mišljenja sudske vještakinje koja je zdravstveno stanje tužitelja ocijenila trajnim jer se daljnje liječenje može provoditi samo s ciljem održavanja postojećeg stanja. Međutim, javnopravno tijelo može, donoseći rješenje u ponovnom postupku, utvrditi dan kada će se kontrolni pregled obaviti, a koje shvaćanje proizlazi i iz presude ovoga Suda, poslovni broj: Usž-1920/22-2 od 20. prosinca 2022. donesenoj u činjenično i pravno bitno sličnoj situaciji.

16. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

17. Budući da je tuženik izgubio ovaj upravni spor, to nije osnovan njegov (paušalni) žalbeni navod kojim osporava odluku prvostupanjskog suda o troškovima spora, a koja odluka je donesena pravilnom primjenom članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a.

18. Napominje se prvostupanjskom sudu da je očitu omašku u pisanju datuma donošenja rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela u točki II. izreke presude dužan ispraviti u skladu s člankom 124. stavkom 1. ZUS-a.

19. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan