REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-90/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Rački odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Oreškovićeva ulica 6 D/1, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 27. kolovoza 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja RP odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Rožman & Oredić u Karlovcu i zamjenice općinske državne odvjetnice Jasne Radman, po objavi 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za utuženo razdoblje od 29. kolovoza 2011. do 17. svibnja 2017. iznos od 279,45 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za srpanj 2012. na iznos od 13,16 EUR počev od 16. kolovoza 2012. pa do isplate,

- za kolovoz 2012. na iznos od 25,18 EUR počev od 16. rujna 2012. pa do isplate,

- za listopad 2012. na iznos od 8,39 EUR počev od 16. studenog 2012. pa do isplate,

- za studeni 2012. na iznos od 8,78 EUR počev od 16. prosinca 2012. pa do isplate,

- za siječanj 2013. na iznos od 10,54 EUR počev od 16. veljače 2013. pa do isplate,

- za studeni 2013. na iznos od 104,24 EUR počev od 16. prosinca 2013. pa do isplate,

- za ožujak 2014. na iznos od 33,74 EUR počev od 16. travnja 2014. pa do isplate

- za travanj 2014. na iznos od 29,79 EUR počev od 16. svibnja 2014. pa do isplate,

- za svibanj 2014. na iznos od 45,63 EUR počev od 16. lipnja 2014. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714 isplatiti tužitelju ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 29. kolovoza 2011. do 17. svibnja 2017. iznos od 1.145,93 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za lipanj 2012. na iznos od 23,35 EUR počev od 16. srpnja 2012. pa do isplate,

- za srpanj 2012. na iznos od 38,04 EUR počev od 16. kolovoza 2012. pa do isplate,

- za prosinac 2012. na iznos od 48,77 EUR počev od 16. siječnja 2013. pa do isplate,

- za srpanj 2013. na iznos od 25,64 EUR počev od 16. kolovoza 2013. pa do isplate,

- za kolovoz 2013. na iznos od 31,78 EUR počev od 16. rujna 2013. pa do isplate,

- za prosinac 2013. na iznos od 59,18 EUR počev od 16. siječnja 2014. pa do isplate,

- za siječanj 2014. na iznos od 19,31 EUR počev od 16. veljače 2014. pa do isplate,

- za travanj 2014. na iznos od 13,38 EUR počev od 16. svibnja 2014. pa do isplate,

- za kolovoz 2014. na iznos od 161,04 EUR počev od 16. rujna 2014. pa do isplate,

- za prosinac 2014. na iznos od 64,54 EUR počev od 16. siječnja 2015. pa do isplate,

- za siječanj 2015. na iznos od 67,47 EUR počev od 16. veljače 2015. pa do isplate,

- za srpanj 2015 na iznos od 161,35 EUR počev od 16. kolovoza 2015. pa do isplate,

- za kolovoz 2015. na iznos od 11,78 EUR počev od 16. rujna 2015. pa do isplate,

- za prosinac 2015. na iznos od 66,07 EUR počev od 16. siječnja 2016. pa do isplate,

- za siječanj 2016. na iznos od 48,24 EUR počev od 16. veljače 2016. pa do isplate,

- za srpanj 2016. na iznos od 60,31 EUR počev od 16. kolovoza 2016. pa do isplate,

- za kolovoz 2016. na iznos od 99,11 EUR počev od 16. rujna 2016. pa do isplate,

- za travanj 2017. na iznos od 66,10 EUR počev od 16. svibnja 2017. pa do isplate,

- za svibanj 2017. na iznos od 80,47 EUR počev od 16. lipnja 2017. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, sve u roku od 15 dana

III. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike neisplaćenog terenskog dodatka za utuženo razdoblje od dana 29. kolovoza 2011. do 01. lipnja 2014. iznos od 189,13 EUR neto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za travanj 2014. na iznos od 69,68 EUR počev od 16. svibnja 2014. pa do isplate,

- za svibanj 2014. na iznos od 119,45 EUR počev od 16. lipnja 2014. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714 isplatiti tužitelju ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu 464,53 eura sa zateznom kamatom tekućom od 10. 9. 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu razlike plaće za rujan 2011. za iznos od 10,92 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16. listopada 2012., dio zahtjeva za isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor za siječanj 2012. za iznos od 37,75 EUR za zakonskom zateznom kamatom počev od 16. veljače 2012. pa do isplate, te dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće odnosno naknade plaće dosuđene u t. I. i II. izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik kod Republike Hrvatske – Ministarstva obrane, Zagreb, Trg kralja P. Krešimira IV br. 1, kao pripadnik HKOV, Gardijska oklopno-mehanizirana brigada na poslovima djelatne vojne osobe, na poslovima djelatne vojne osobe, na dužnosti strijelac s bacačem granata, ustrojbeni čin vojnik, s mjestom službe u Našicama.

2. Tužitelj tvrdi da je zbog neplaćanja razlike plaće i dodataka na plaću temeljem prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, rada na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuka, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu) te obavljanja stražarskh dužnosti i dužnosti požarstva, kao i naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca te isplate jubilarne nagrade u svojim materijalnim pravima s osnova vojne službe u OS RH uskraćen za mjesečni iznos od 300,00 kuna bruto, odnosno u posljednjih 57 mjeseci za ukupan iznos od 17.100,00 kuna bruto u radzoblju od 1. 9. 2011. do 1. 6. 2016.

3. U vremenskom razdoblju od 01.09.2011. do 1. 6. 2016. tužitelj je kontinuirano obavljao službene poslove i zadaće prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i smjenama, rad na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuka, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), obavljao je stražarsku i dužnost požarstva te koristio godišnji odmor na temelju čega je ostvarivao pravo na isplatu uvećanog iznosa plaće, dodataka na plaću, jubilarnu nagradu kao i naknade plaće za godišnji odmor koje mu RH – MORH nije isplaćivao.

4. Tužitelj zadržava pravo da nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja detaljnije uredi pojedine mjesečne iznose koji se trebaju isplatiti i datume njihovih dospijeća, zajedno s tijekom zakonskih zateznih kamata na iste.

5. Tužitelj je sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu podnio zahtjev za mirno rješenje spora. Zahtjev je podnesen 03.06.2016.g. te je isti dana 12. 9. 2016. odbijen kao neosnovan.

6. Slijedom navedenog, predlaže se sudu po provedenom dokaznom postupku, donijeti sljedeću presudu:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, rad na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuka, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), stražarenje i požarnu dužnost, neisplaćenu naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, jubilarnu nagradu te naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, iznos od 17.100,00 kn bruto, s pripadajućim zateznim kamatama i to za tražbine nastale prije 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena, a za tražbine nastale nakon 01. kolovoza 2015.g. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, tekućom od dospijeća od svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, a sve u roku 15 dana,kao i da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, tekućom od dospijeća od svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, a sve u roku 15 dana."

7. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 26. 8. 2025. U podnesku navodi: Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 219/2025-2 od 11. ožujka 2025. prihvaćena je revizija tuženice i ukinuta je presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-884/2021-2 od 21. rujna 2023. i presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-226/2017-38 od 22. travnja 2021., pa je predmet vraćen naslovnom sudu na ponovni postupak. Obzirom na utvrđenja iz rješenja Vrhovnog suda broj: Rev-219/2025-2 od 11. ožujka 2025. ovim putem tužitelj ističe kako prihvaća drugu varijantu nalaza i mišljenja sudskog vještaka D&S d.o.o. od 30. studenog 2020. (u kojoj su od ostvarenog prekovremenog rada oduzeti slobodni dani), a u kojem je vještak utvrdio razliku neisplaćene plaće i dodataka na plaću na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom te razliku na ime naknade plaće za godišnji odmor, a prihvaća i utvrđenu razliku na ime terenskog dodatka; sve u ukupnom iznosu od 1.663,18 EUR. Prema tome, u skladu s drugom varijantom nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka od 30. studenog 2020. tužitelj uređuje svoj tužbeni zahtjev te iskazuje potraživanje u valuti euro (obračun po fiksnom tečaju 1 EUR=7,5345 kn) te predlaže sudu po zaključenju glavne rasprave donijeti sljedeću presudu:

„I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za utuženo razdoblje od 29. kolovoza 2011. do 17. svibnja 2017. iznos od 290,37 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za rujan 2011. na iznos od 10,92 EUR počev od 16. listopada 2011. pa do isplate,

- za srpanj 2012. na iznos od 13,16 EUR počev od 16. kolovoza 2012. pa do isplate,

- za kolovoz 2012. na iznos od 25,18 EUR počev od 16. rujna 2012. pa do isplate,

- za listopad 2012. na iznos od 8,39 EUR počev od 16. studenog 2012. pa do isplate,

- za studeni 2012. na iznos od 8,78 EUR počev od 16. prosinca 2012. pa do isplate,

- za siječanj 2013. na iznos od 10,54 EUR počev od 16. veljače 2013. pa do isplate,

- za studeni 2013. na iznos od 104,24 EUR počev od 16. prosinca 2013. pa do isplate,

- za ožujak 2014. na iznos od 33,74 EUR počev od 16. travnja 2014. pa do isplate

- za travanj 2014. na iznos od 29,79 EUR počev od 16. svibnja 2014. pa do isplate,

- za svibanj 2014. na iznos od 45,63 EUR počev od 16. lipnja 2014. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714 isplatiti tužitelju ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 29. kolovoza 2011. do 17. svibnja 2017. iznos od 1.183,68 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za siječanj 2012. na iznos od 37,75 EUR počev od 16. veljače 2012. pa do isplate

- za lipanj 2012. na iznos od 23,35 EUR počev od 16. srpnja 2012. pa do isplate,

- za srpanj 2012. na iznos od 38,04 EUR počev od 16. kolovoza 2012. pa do isplate,

- za prosinac 2012. na iznos od 48,77 EUR počev od 16. siječnja 2013. pa do isplate,

- za srpanj 2013. na iznos od 25,64 EUR počev od 16. kolovoza 2013. pa do isplate,

- za kolovoz 2013. na iznos od 31,78 EUR počev od 16. rujna 2013. pa do isplate,

- za prosinac 2013. na iznos od 59,18 EUR počev od 16. siječnja 2014. pa do isplate,

- za siječanj 2014. na iznos od 19,31 EUR počev od 16. veljače 2014. pa do isplate,

- za travanj 2014. na iznos od 13,38 EUR počev od 16. svibnja 2014. pa do isplate,

- za kolovoz 2014. na iznos od 161,04 EUR počev od 16. rujna 2014. pa do isplate,

- za prosinac 2014. na iznos od 64,54 EUR počev od 16. siječnja 2015. pa do isplate,

- za siječanj 2015. na iznos od 67,47 EUR počev od 16. veljače 2015. pa do isplate,

- za srpanj 2015 na iznos od 161,35 EUR počev od 16. kolovoza 2015. pa do isplate,

- za kolovoz 2015. na iznos od 11,78 EUR počev od 16. rujna 2015. pa do isplate,

- za prosinac 2015. na iznos od 66,07 EUR počev od 16. siječnja 2016. pa do isplate,

- za siječanj 2016. na iznos od 48,24 EUR počev od 16. veljače 2016. pa do isplate,

- za srpanj 2016. na iznos od 60,31 EUR počev od 16. kolovoza 2016. pa do isplate,

- za kolovoz 2016. na iznos od 99,11 EUR počev od 16. rujna 2016. pa do isplate,

- za travanj 2017. na iznos od 66,10 EUR počev od 16. svibnja 2017. pa do isplate,

- za svibanj 2017. na iznos od 80,47 EUR počev od 16. lipnja 2017. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana

III. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike neisplaćenog terenskog dodatka za utuženo razdoblje od dana 29. kolovoza 2011. do 01. lipnja 2014. iznos od 189,13 EUR neto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za travanj 2014. na iznos od 69,68 EUR počev od 16. svibnja 2014. pa do isplate,

- za svibanj 2014. na iznos od 119,45 EUR počev od 16. lipnja 2014. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714 isplatiti tužitelju ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka koliko isti budu iznosili sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.“

8. U odgovoru na tužbu tuženica osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Poziva se na Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika – NN br. 140/02. i 68/11. posebno na odredbu članka 4. Pravilnika. Dopunom te odredbe koja je stupila na snagu 25. 6. 2011. propisano je da DVO čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanom i zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Tuženica se poziva i na odredbu članka 2. st 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba – NN br. 54/14. koji je stupio na snagu 1. 5. 2014. kojom je propisano da DVO za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Budući da djelatnici u spornom razdoblju nisu radili prekovremeno ne pripada im pravo na isplatu naknade plaće za godišnji odmor sukladno čl. 4. st. 3. citiranog Pravilnika. Ujedno tuženica ističe da obzirom na datum stupanja na snagu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, naknada plaće za godišnji odmor za 2011. neovisno o načinu rada tužitelja i neovisno o tome što je za ta potraživanja nastupila zastara potraživanja, nije niti mogla biti obračunata prema visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Obzirom da tužitelju nisu isplaćivani dodaci na plaću na ime prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanima jer je temeljem istih koristio slobodne dane te mu je isplaćena naknada plaće u istom iznosu kao da radi, a sukladno navedenom Pravilniku, tužitelj nema pravo na isplatu navedenog dodatka za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Propisi doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu odnosno KU sklopljene u skladu s njima.

9. U utuženom razdoblju primjenjivalo se više propisa. Od 1. 10. 2009. do 1. 6. 2014. primjenjivala se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika-Narodne novine broj 118/09. i 118/12. i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće – NN 119/09. koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. Tom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radno vremena u OS RH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba, a Pravilnikom bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu. Tuženica ukazuje na sudsku praksu županijskih sudova i VSRH. Drugo razdoblje je razdoblje nakon 26. 6. 2013. kad je stupio na snagu novi Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13. i 75/15.) kojim je propisano čl. 136. plaća djelatnih vojnih osoba sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću. Prema čl. 239. st. 1. tog Zakona dodaci na plaću su oni dodaci koje ostvaruju DVO za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima DVO dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Prema čl. 153. služba u Oružanim snagama organizirana je na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan. Radno vrijeme je razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe. Raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane. Prema čl. 155. djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona. Temeljem navedenog Zakona donesena je Odluka o rasporedu radnog vremena (NN 66/14.) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14., 41/14., 53/14.).

10. Prema Odluci iz 2014. DVO ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s Pravilnikom koji uređuje pravo na dodatke na plaću DVO. Propisi doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu odnosno KU sklopljene u skladu s njima. Tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženici.

11. U podnesku od 10. 1. 2018. tuženica ističe prigovor zastare za sva potraživanja dospjela do 17. 2. 2012.., te priznaje osnovanost zahtjeva za isplatom razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora za razdoblje od 17. 2. 2012. do 7. 5. 2014.

12. U podnesku od 22. 1. 2021. tuženica, pored već istaknutog prigovora zastare, ističe da zahtjev za mirno rješenje spora nije obuhvaćao neka buduća potraživanja iz radnog odnosa po osnovi razlike plaće, dodataka na plaću, uvećanja plaće i naknade plaće, već se odnosio na potraživanja za razdoblje od 1. rujna 2011. do podnošenja zahtjeva 31. kolovoza 2016. Tuženik napominje, da sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu: ZPP), zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba, a u konkretnom predmetu zahtjevom nije bilo obuhvaćeno razdoblje od 31. kolovoza 2016. do 17. svibnja 2017., koje se sada potražuje tužbenim zahtjevima. Stoga, u povodu zahtjeva za mirno rješenje spora, tuženik se o ovom dijelu tužbenih zahtjeva nije očitovao, odnosno odlučio odlukom od 6. prosinca 2016. Prema tome, tuženik predlaže da se u odnosu na utuženo razdoblje od 31. kolovoza 2016. do 17. svibnja 2017., tužba i tužbeni zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor odbaci.

13. Na ročištu za glavnu raspravu 27. 8. 2025. tuženica se u odnosu na podnesak tužitelja kojim specificira tuženi zahtjevi protivi preinaci proširenjem tužbe na razdoblje koje je povučeno podneskom tužitelja kojim je ranije precizirana tužba od 29. 1. 2021. i to u odnosu na potraživanje iz 1. točke razlike plaće za prekovremeni rad u iznosu od 10,92 eura sa dospijećem od 16. 10. 2011., potraživanje naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 37,75 eura sa dospijećem od 16. 2. 2012., te potraživanje za 66,10 eura sa dospijećem od 16. 5. 2017. i 80,47 eura sa s dospijećem od 16. 6. 2017. Ukoliko sud dopusti preinaku tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na taj dio potraživanja. Također, tuženik predlaže odbaciti zahtjev za isplatu potraživanja 99,11 eura na ime naknade plaće za godišnji odmor pod 2. točkom tužbe sa dospijećem od 16. 9. 2016., budući ono nije bilo obuhvaćeno zahtjevom za mirno rješenje spora podneseno 31. 8. 2016., a sve sukladno čl. 186 a i 186 c ZPP-a. U preostalom dijelu tužbu i tužbene zahtjeve tuženik priznaje budući su precizirani sukladno odluci VSRH br. Rev 219/2025-2 od 11. 3. 2025. Također, tuženik daje pristanak na smanjenje tužbenog zahtjeva po visini te potražuje troškove postupka prema troškovniku i posebno napominje da prilikom donošenja odluke sud uzme u obzir da su tužbeni zahtjevi po visini smanjeni za 57,48 %, a što se tiče osnove tuženik je već podneskom od 9. 1. 2018. priznao osnovu tužbenog zahtjeva upravo prema varijanti vještačenja koje je u skladu sa stavom VSRH. Tuženik posebno napominje da prilikom odluke o troškovima postupka sud uzme u obzir da vještačenje nije bilo potrebno u 1. varijanti i da tužitelju ne prizna trošak toga dijela vještačenja.

14. U dokaznom postupku sud je pročitao odluku o rasporedu, zahtjev za mirno rješenje spora, odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora, dopise i očitovanja MORH-a, evidencije radnog vremena, kartice djelatnika, izveden je dokaz vještačenjem po D&S d.o.o. Karlovac.

15. Predmet ove tužbe je potraživanje tužitelja s osnove razlike plaće i dodataka na plaću za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i drugim neradnim danima, u smjenama, turnusima, prekovremeni rad, rad na terenu (vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, pomoć u humanitarnim akcijama, obavljanje počasnih straži na pogrebima i sav ostali rad na terenu) te, stražarsku službu, dežurstvo i požarnu dužnost, kao i naknade plaće za godišnji odmor, u vremenskom razdoblju od 29. 8.

2011. do. 17. 5. 2017.

16. U odnosu na prigovore tuženice, ne bi se radilo o preinaci tužbe jer je u tužbi od 17. 5. 2017. utuženo razdoblje od 29. 8. 2011. do 17. 5. 2017. Pored toga sukladno sudskoj praksi i preinaka tužbe koja bi obuhvaćala daljnje razdoblje potraživanja s osnove razlike plaće odnosno naknade plaće za godišnji odmor bila bi svrsishodna, pa i da nije obuhvaćeno zahtjevom za mirno rješenje spora, tim više što se radi o dospjelim potraživanjima u vrijeme vještačenja, i isto ne bi bilo razlogom za odbacivanje tužbe. Što se tiče zastare, u zastari je potraživanje razlike plaće za mjesec rujan 2011. s dospijećem 15. 10. 2011. Od 15. 1. 2011. do zastoja 31. 8. 2016. kad je podnesen zahtjev za mirno rješenje spora prošao je rok od 4. godine 10 mjeseci 17 dana. Od prestanka zastoja 30. 11. 2016. do dana podnošenja tužbe 17. 5. 2017. prošao je rok od 5 mjeseci 16 dana, dakle, ukupno više od 5 godina. Također u zastari je potraživanje razlike naknade plaće za godišnji odmor za siječanj 2012. s dospijećem 15. 2. 2012. Od 15. 2. 2012. do zastoja 31. 8. 2016. prošao je rok od 4 godine 6 mjeseci 14 dana. Od prestanka zastoja 30. 11. 2016. do dana podnošenja tužbe 17. 5. 2017. prošao je rok od 5 mjeseci 16 dana, dakle, ukupno više od 5 godina. Ostala potraživanja nisu u zastari.

17. Tuženica je djelomično priznala tužbeni zahtjev stoga sud obrazlaže presudu u odnosu na dio zahtjeva koji tuženica nije priznala. Na temelju izvedenih dokaza nesporno proizlazi da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora o kojem se nadležno državno odvjetništvo negativno očitovalo, da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Hrvatska kopnena vojska, da je tužitelj u spornom razdoblju kao djelatna vojna osoba obavljao službene poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, da je vještak knjigovodstvene struke izradio nalaz i mišljenje od 30. 11. 2020. u dvije varijante, u prvoj varijanti u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne i u drugoj varijanti u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane.

18. Vještak u nalazu navodi da je iz dostavljenih obračuna plaća tužitelja (kartica djelatnika) vidljivo da tuženik tužitelju nije obračunavao prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom, nedjeljom, odnosno noćni ili smjenski rad. Vještak nalazi da je tuženik u pojedinim mjesecima obavljao korekcije plaća isplaćenih u prethodnom razdoblju (mjesecu), tako da se pojavljuju storno (poništenja) rada po pojedinoj vrsti rada (najčešće redovnog rada) i s tim radom povezanim dodacima (retro minuli rad, retro posebni dodatak…). Vještak kod izrade ovog nalaza u cilju što točnijeg izračuna eventualnih neisplaćenih razlika plaća, korekciju plaće obračunava u mjesecu na koji se ova i odnosi, a ne u mjesecu koji slijedi iza mjeseca za kojeg se korekcija provodi. Vještak sate rada obračunava prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/2009) te Zakona o radu (NN 49/09 i 93/14). Prema pravilniku, dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe određuje se u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosi 0,025 za vojnu osobu koja preuzme službu dežurstva u radne dane, a 0,05 za djelatnu vojnu osobu koja preuzme dežurstvo u subotu, nedjelju, na blagdan ili drugi neradni dan utvrđen zakonom. Djelatnoj vojnoj osobi koja je obavljala stražarsku službu pripada dnevni dodatak koji se određuje u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosi 0,025 a utvrđuje se na temelju mjesečne evidencije radnog vremena u kojoj se prikazuje ostvareni broj dana rada u stražarskoj službi. U priloženim je evidencijama označeno koliko je dana tužitelj proveo u radu na straži. Tako je, primjerice, u rujnu 2011. godine, za 7 dana koje je tužitelj proveo na stražarskom osiguranju, vještak obračunao stražarski dodatak u iznosu od 894,05 kuna. Iz obračunskih lista razvidno je da je tužiteljima isplaćivan dodatak za stražu i dodatak za dežurstvo propisan prethodno navedenim Pravilnikom.

19. Obračun neplaćenih sati rada vještak radi koristeći dnevnu evidenciju radnog vremena tužitelja koja je iskazana po satima rada, a iz koje je vidljivo u koje je dane tužitelj radio, koliko je sati radio, koliko je proveo u radu noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te koliko je sati radio prekovremeno. Vještak je sate rada iz dostavljene evidencije obračunao na sljedeći način:

- redovan rad, državni blagdan, godišnji odmor i plaćeni dopust uračunati su u vremenu od 8 sati,

- u prekovremeni rad uračunato je sve što je tužitelj odradio preko 8 redovnih sati ako je tužitelj radio u tjednu, odnosno svi sati koje je tužitelj odradio, ako je radio za vikend. Primjerice, 4. svibnja 2012. godine (petak) tužitelj je radio od 08:00 do 17:00 sati, dakle ukupno 9 sati. Vještak 8 sati obračunava u redovan rad, a 1 sat u prekovremeni rad,

- u noćni rad uračunati su svi sati koje je tužitelj odradio od 22:00 do 6:00 sati. Za kolovoz 2011. godine tužena nije dostavila dnevnu evidenciju radnog vremena pa vještak za navedeni mjesec sate rada obračunava temeljem podataka iz obračuna plaća tužitelja.

20. U rad na terenu – oznaka „TR“ uračunato je ono vrijeme koje je tuženik uz tu oznaku naveo kao vrijeme provedeno u radu. Pregledom evidencije vještak uočava da za dio rada koji se odnosi na rad na terenu za dane vikenda ne postoji točan sat dolaska i odlaska sa posla (niti nema oznake da je tužitelj radio 8 sati dnevno, već samo oznaka „TR“). Iz tog razloga vještak u takvim slučajevima nije obračunao prekovremeni rad za te dane. Ako stoji da je tužitelj radio u te dane sati su uključeni u izračun.

21. Kako tužena na spis predmeta za razdoblje do lipnja 2014. godine nije dostavila dokumentaciju iz koje bi se bez zadrške i bilo kakve dvojbe moglo utvrditi kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobravani pojedini slobodni dani (naloge o korištenju slobodnih dana), vještak nije u mogućnosti od izračuna prekovremenih sati od ostvarenog prekovremenog rada točno odbiti ono što se odnosi na slobodne dane ostvarene baš za prekovremeni rad. Stoga je u drugoj varijanti u kojoj od ostvarenog prekovremenog rada oduzima slobodne dane (koji po evidencijama definitivno postoje) oduzeo sve slobodne dane koje je tužitelj ostvario s time da je od ukupno ostvarenih slobodnih dana oduzeo one koje bi tužitelj ostvario po osnovu straže i dežurstva. Izračun umanjenja za slobodne dane (za dežurstvo i stražu) temelji se na propisima koji uređuju tužiteljev rad i ne mora nužno odražavati stvarno stanje – umanjenje baš za prekovremeni rad koji je ostvaren u utuženom razdoblju. Nije moguće odreći da bi se neki od tih dana odnosili i na razdoblje koje prethodi utuženom.

22. Vještak radi preraspodjelu radnog vremena prema točkama VII. I VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/2009)3. Sukladno Odluci vještak:

A) za razdoblje do lipnja 2014. godine prema Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/2009)4, radi preraspodjelu radnog vremena tužitelja prema točkama VII. i VIII. Odluke:

- za dežurstvo u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog), obračunava jedan slobodan radni dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće,

- u slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe obračunava višednevni odmor u omjeru 3:1.

Ovi slobodni dani se potom ne koriste za umanjenje prekovremenih sati jer su ostvareni isključivo za dežurstvo i stražu, a po ovim vidovima rada se ne ostvaruje dodatak za prekovremeni rad. Ti su dani u tablici navedeni u stupcima – Straža (slobodni dani za stražu 3:1) i Dežurstvo (slobodni dani za dežurstvo 1:1). B) za razdoblje od 01. lipnja 2014. godine prema Odluci o rasporedu radnog vremena (NN 66/14 – točka IV.)5, tužitelju ne obračunava prekovremeni rad već radi preraspodjelu radnog vremena prema točkama XV. – XX. Odluke:

- za pet radnih dana boravka u vojnoj lokaciji i građevini ili drugom mjestu rada zbog rada prema posebnom rasporedu, ostvaruje pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan jedan slobodan dan.

- za sudjelovanje u vojnoj vježbi u terenskim uvjetima djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za svaka 24 sata sudjelovanja u provedbi vojne vježbe,

- za dežurstvo koje se odvija u neprekidnom trajanju od 24 sata, oslobađa se svih obveza u pravilu sljedeći radni dan,

- za svakih pet radnih dana straže, ostvaruje pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan straže, jedan slobodan dan.

23. Vještak obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 29. kolovoza 2011. do 7. svibnja 2014. godine računa u visini prosječne mjesečne plaće koja je tužitelju, prema prethodnim obračunima (također u dvije varijante), trebala biti isplaćena u prethodna tri mjeseca, koristeći podatke o korištenju godišnjeg odmora iz obračunskih lista tužitelja, a prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (NN 140/02, 68/11 - čl. 4. st. 2. i st. 3.). Pri tom satnicu mjeseca u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru i za koji se razlika utvrđuje računa tako da se prosječna mjesečna plaća koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca (ili je trebala biti isplaćena ako je i u tim mjesecima utvrđena razlika za godišnji odmor) podijeli s fondom sati tog mjeseca. Ovakav način izračuna prosječne mjesečne satnice može se razlikovati od izračuna prosječne mjesečne satnice utvrđene tako da se ostvarena prosječna plaća prethodna tri mjeseca podjeli s ukupnim fondom sati tih mjeseci. Razlike između ova dva izračuna su minimalne i mogu se ostvariti i u korist tužitelja i u korist tuženika.

24. Obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 08. svibnja 2014. do 17. svibnja 2017. godine vještak računa koristeći satnicu koja je utvrđena na način da plaću ostvarenu u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje, u novcu ili naravi te je dijeli sa fondom sati tog istog mjeseca. Ukoliko je tužitelj bio na bolovanju, vještak sate rada provedene na bolovanju, a koji se uzimaju kao osnovica za izračun godišnjeg odmora, preračunava na redovan rad (po satnici redovnog rada), uvećano za dodatke koje bi primio da je radio redovno.

25. Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja vještak je utvrdio da bi tužitelj: za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te na ime godišnjeg odmora u utuženom razdoblju od 29. kolovoza 2011. do 17. svibnja 2017. godine:

a) u prvoj varijanti ostvario dodatke na plaću u visini od 34.342,48 kuna, od čega 12.094,72 kune za godišnji odmor. Tužitelju je za utuženo razdoblje na ime godišnjeg odmora isplaćeno 1.983,68 kuna. Kada se iznos naknadnih isplata odbije od utvrđenih razlika, tada ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 32.358,80 kuna i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 10.111,04 kune te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u iznosu od 22.247,74 kune. Tužitelj je prema tabelarnom prikazu korištenja godišnjeg odmora bio na godišnjem odmoru u razdoblju od 8. do 26. kolovoza 2011. godine, odnosno van utuženog razdoblja, pa za navedeni mjesec ne računamo razliku naknade plaće za godišnji odmor. Kako vještak nije računao razliku naknade plaće za godišnji odmor za kolovoz 2011. godine to niti iznose naknadnih isplata na ime godišnjeg odmora za navedeni mjesec nije uzimao u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja,

b) u drugoj varijanti ostvario dodatke na plaću u visini od 13.090,01 kunu, od čega 10.902,16 kuna za godišnji odmor. Tužitelju je za utuženo razdoblje na ime godišnjeg odmora isplaćeno 1.983,68 kuna. Kada se iznos naknadnih isplata odbije od utvrđenih razlika, tada ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 11.106,33 kune i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 8.918,48 kuna te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u iznosu od 2.187,85 kuna. Tužitelj je prema tabelarnom prikazu korištenja godišnjeg odmora bio na godišnjem odmoru u razdoblju od 8. do 26. kolovoza 2011. godine, odnosno van utuženog razdoblja, pa za navedeni mjesec ne računamo razliku naknade plaće za godišnji odmor. Kako vještak nije računao razliku naknade plaće za godišnji odmor za kolovoz 2011. godine to niti iznose naknadnih isplata na ime godišnjeg odmora za navedeni mjesec nije uzimao u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja. Mjesečni iznosi razlike bruto plaće specificirani su u tablici na stranicama 12 do 15 nalaza.

26. Nakon izvršenih obračuna vještak je utvrdio:

- da je tužitelju u razdoblju od 29. kolovoza 2011. do 31. svibnja 2014. godine za sve dane koje je proveo stražarskom osiguranju i službi dežurstva isplaćen dnevni dodatak za obavljanje stražarske službe i dodatak za dežurstvo sukladno Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnik vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12) te Pravilniku o dodacima na plaću djelanih vojnih osoba (NN 50/08, 142/08, 118/09),

- da je tužitelj u razdoblju od 29. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine prema podacima iz dnevne evidencije proveo 65 dana na terenu te mu nije isplaćen terenski dodatak u iznosu od 1.425,00 kuna.

27. Tužitelj nije prigovorio nalazu, dočim je tuženica u podnesku od 26. 1. 2021. iznijela prigovore pravne prirode. Tuženica se protivi izračunu kao i specifikaciji tužbenog zahtjeva prema izračunu varijante u kojoj prekovremeni rad nije umanjen za slobodne dane. Smatra da tužitelj nema pravo na isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor nakon 7. 5. 2014. jer je vještak na stranici 9 nalaza i mišljenja naveo da u slučaju primjene Pravilnika iz 2014. nema neisplaćenih razlika naknade plaće za godišnji odmor nakon 7. 5. 2014. Stoga tuženica prihvaća 2. varijantu vještačenja prema kojoj nakon 8. 5. 2014. nema neisplaćenih razlika naknade plaće za godišnji odmor, pa naknadu plaće u iznosu od 8.918,48 kn treba umanjiti za iznose iz tog razdoblja.

28. Dakle, vještak je nalaz i mišljenje izradio po nalogu suda, detaljno ga obrazložio, nalaz je jasan i određen, stranke i nisu prigovarale matematičkoj ispravnosti i točnosti nalaza, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti. Radi se o vještačenju od strane stručne osobe, a na okolnost utvrđivanja činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

29. Naime, na temelju članka 10. stavka 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02. i 76/07.) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09.) donesena je Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09.), te je točkom V. propisano da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom i točkom VIII. da je stražarska služba poseban oblik rada, koji se ne smatra prekovremenim radom. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 118/09.) propisuje dodatak za dežurstvo i dodatak za obavljanje stražarske službe. Pravilnik i Odluka su stupili na snagu 1. 10. 2009. Dakle, od navedenog datuma stražarska služba i dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatraju se prekovremenim radom. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Točkom XII. Odluke je propisano prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra se rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati; o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan; sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate. Točka XIII. Odluke sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću odnosno za prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%. Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

30. Dakle, na predmetnu materiju sve do 31. 5. 2014. primjenjivala se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09. i 118/12.) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 118/09.). Člankom 136. novog Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13., 75/15. i 50/16.) je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Člankom 139. navedenog Zakona je propisano da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke, da se dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada, da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, da dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada, a koji dodaci se utvrđuju su postotku od osnovice za obračun plaće. Ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Člankom 153. navedenog Zakona je propisano da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, da je radno vrijeme razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe i da raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane. Člankom 155. navedenog Zakona je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona odnosno Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.). U Narodnim novinama broj 66/14. objavljena je Odluka o rasporedu radnog vremena neophodna za stupanje na snagu novog Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba iz 2014. – Narodne novine broj 33/14. od 14. 3. 2014., stoga su Odluka i Pravilnik stupili na snagu 1. 6. 2014. Ovom se Odlukom propisuje raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba, oblici organiziranja rada i način evidentiranja radnog vremena. Odredbe ove Odluke na odgovarajući način primjenjuju se i na radno vrijeme državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Redovno radno vrijeme, koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka. Redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati. Iznimno zapovjednik samostalne bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, uz odobrenje nadređenoga i ako to ne uzrokuje dodatne troškove, može zbog potreba službe odrediti drugačiji početak i završetak redovnoga radnog vremena. Prema točci IV. Odluke o rasporedu radnog vremena iz 2014. djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. koji se primjenjuju kao lex specialis. Točka XIII. Odluke sadrži odredbe o radnom vremenu prema posebnom rasporedu: radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rada na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe; radnim vremenom prema posebnom rasporedu podrazumijeva se i radno vrijeme za vrijeme pohađanja funkcionalnih tečajeva, školovanja i izobrazbe; radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća i rad prigodom pružanja pomoći institucijama civilne vlasti, organizacijama i službama namijenjenima zaštiti i spašavanju te stanovništvu u slučaju katastrofa, velikih nesreća i nesreća, traganja i spašavanja, prijevoza unesrećenih ili oboljelih, kao i odavanja vojnih počasti ili provedbe protokolarnih zadaća izvan redovnoga radnog vremena; pod obveznim smještajem iz stavka 1. ove točke ne smatra se smještaj u vojnim lokacijama i građevinama radi stambenog zbrinjavanja djelatnih vojnih osoba; rad iz stavka 1. ove točke uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima. Točkom XIV. Odluke je propisano: za vrijeme rada prema posebnom rasporedu iz točke XIII. ove Odluke, osim za vrijeme sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, vojnih vježbi i za vrijeme pohađanja funkcionalnih tečajeva, školovanja i izobrazbe, djelatna vojna osoba može raditi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati je u stanju aktivne pripravnosti za rad; pod stanjem aktivne pripravnosti za rad iz stavka 1. ove točke smatra se razdoblje u kojem osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio; iznimno od stavka 1. ove točke, djelatna vojna osoba može raditi i dulje od 12 sati u slučaju nastanka izvanrednog događaja ili ako je to potrebno za dovršenje započete zadaće koja ne trpi odgodu; za vrijeme rada iz stavka 1. ove točke, odnosno za vrijeme aktivne pripravnosti iz stavka 2. ove točke, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

31. Nadalje, prema odredbi članka 60. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. – dalje: ZR) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu o naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Identičnu odredbu sadrži članak 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19. – dalje: ZR 14). S te osnove pravo na naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora treba prosuđivati i primjenom članka 14. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., dalje: ZOSOS) koji je stupio na snagu 6. ožujka 2002., kojom je predviđena supsidijarna primjena propisa o državnim službenicima i namještenicima, a u pitanjima koja tim propisima nisu uređena, primjena općih propisa o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Odredbom članka 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 93/08. – dalje: KU), propisano je da (1) Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. (2) Državnom službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca. Kolektivne ugovore sklopili su Vlada Republike Hrvatske i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika uz obvezu primjene prava i obveza iz rada zaposlenih u tijelima državne vlasti. Člankom 257. ZR-a propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor.

32. Člankom 7. stavkom 3. Zakona o radu propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća

i poslodavca,

kolektivnim

ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako tim zakonom nije drukčije određeno. Odredbom članka 4. stavka 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 140/02. – dalje: Pravilnik) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje se naknada plaće u istom iznosu kao da radi, dok odredbom članka 2. Pravilnika o izmjenama i dopuni Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 68/11.), propisano je :“Djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.“ Prema Tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora od 5. svibnja 2009. za vrijeme korištenja godišnjeg odmora državnom službeniku ili namješteniku treba isplatiti naknadu obračunatu u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca i to na temelju izračunate prosječne satnice koja se dobije kad se prosječna plaća u prethodna tri mjeseca podijeli fondom sati mjeseca u kojem se koristi godišnji odmor, te prema Tumačenju od 27. svibnja 2010. u prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca ne ulazi plaća isplaćena u mjesecu u kojem je radnik bio na bolovanju, već se taj mjesec izostavlja i uzima prethodni mjesec u kojem radnik nije bio na bolovanju. Nakon stupanja na snagu Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14.) koji je stupio na snagu 8. 5. 2014. naknada plaće za godišnji odmor tužitelja se ima obračunavati kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu. Redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena – Odluka o rasporedu radnog vremena – „Narodne novine“ broj 66/14. koja je stupila na snagu 1. 6. 2014., i Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – „Narodne novine“ broj 23/15. i 84/15.

33. Već je navedeno da prema odredbi članka 60. ZR-a za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca – uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Matematički, ako se polazi od prosječne plaće tada se prosjek utvrđuje na osnovi svega što je isplaćeno, a u to sve ulaze osnovna plaća uvećana za minuli rad + svi dodaci + sve što je isplaćeno na ime naknade za rad, a minuli rad je naknada za rad. Stoga je u razlici naknade plaće za godišnji odmor sadržan i obračunati minuli rad što je razvidno iz priložene Tabele u nalazu.

34. Što se tiče prigovora tuženice u odnosu na potraživanje razlike naknade plaće za godišnji odmor nakon 7. 5. 2014., pri čemu ukazuje na navode vještaka na stranici 9 nalaza i mišljenja, radi pojašnjenja sud citira: "Vještak nije ovlašten tumačiti propise, ali skreće pozornost na odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 54/14) koji je stupio na snagu 8.5.2014. godine i po kojem tužitelju za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Ukoliko bi se ta Odredba tumačila na način da se u navedenom razdoblju naknada za godišnji odmor obračunava kao i redovan rad, bez ikakvih dodataka (dodatak za vojnu službu) tada za razdoblje nakon 8.5.2014. nema neisplaćenih razlika naknade plaće za godišnji odmor." Dakle, iz navedenog ne proizlazi da tužitelj za razdoblje nakon 8. 5. 2014. nije ostvario razliku naknade plaće za godišnji odmor, već razlike nema jedino ako u redovan rad ne ulazi dodatak za vojnu službu. Za uočiti je da je iz isplatnih lista tužitelja koje je u spis dostavila tuženica razvidno kako je nakon stupanja na snagu podzakonskih kojima se na novi i drugačiji način utvrđuju dodaci na plaću, tužitelju i za redovnog radnog vremena isplaćivan dodatak za posebne uvjete vojne službe slijedom čega i navedeno primanje ima biti uzeto prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor i to neovisno da li se obračun vršio na način da se u obzir uzima prosječna mjesečna plaća u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad (kogentna odredba ZOR) ili se obračun vrši prema Pravilniku (NN 534/14.) prema kojoj djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Taj dodatak ulazi u redovan rad sukladno čl. 6. st. 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/14)., čl. 139. st. 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13., 75/15., 50/16.), te čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14). Naime, čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14.) je određeno da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a čl. 3. je određeno da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena. Člankom II. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14.) je propisano da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe, dok je čl. III. određeno da se radnim vremenom podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu. Redovno radno vrijeme koje se u smislu Odluke o rasporedu radnog vremena smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno. Za vrijeme rada prema posebnom rasporedu, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Dakle, dodatak na vojnu službu se tužitelju isplaćuje i kada radi samo u redovnom radnom vremenu (ne i u radnom vremenu prema posebnom rasporedu).

35. Dakle, temeljem izvedenih dokaza i s obzirom da je tuženica na ročištu 27. 8. 2025. djelomično priznala tužbeni zahtjev, pri čemu u konačnici visina tužbenog zahtjeva među strankama nije sporna s obzirom da je tužitelj tužbeni zahtjev konačno specificirao sukladno izračunu 2. varijante nalaza i mišljenja sudskog vještaka D&S d.o.o., s umanjenjem prekovremenih sati za iskorištene slobodne dane, odlučeno je kao u izreci presude. Na dosuđene iznose razlike plaće s osnove prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, te razlike naknade plaće za godišnji odmor, jer se dosuđuju u bruto iznosu, zatezna kamata je dosuđena od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike plaće odnosno naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16. – dalje: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Zatezna kamata je dosuđena i na dosuđeni iznos terenskog dodatka koji se dosuđuje u neto iznosu od dospjelosti do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

36. Što se pak tiče troška, u podnesku od 10. 1. 2018. tuženica je priznala osnovanost zahtjeva za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora za razdoblje od 17. 2. 2012. do 7. 5. 2014., dakle, ne i u odnosu na daljnje razdoblje do svibnja 2017. Potraživanje tužitelja odnosi i na razliku plaće s osnove prekovremenog rada i drugih dodataka na plaću za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, te razliku neisplaćenog terenskog dodatka, dakle, potraživanje se odnosi na tri osnove. Tuženica je djelomično priznala tužbeni zahtjev tek na ročištu 27. 8. 2025. U odnosu na vps u tužbi je naznačena s iznosom od 17.100,00 kn preračunato 2.269,56 eura. Prema specificiranom tužbenom zahtjevu od 29. 1. 2021. vps iznosi 29.468,03 kn preračunato 3.911,08 eura. Prema konačnom tužbenom zahtjevu vps iznosi 1.663,11 eura. Kad se sve navedeno uzme u obzir, pored navedenog da su stranke imale podjednak broj sudskih radnji, sud smatra da su stranke podjednako uspjele u parnici, međutim, računajući i potrebu za vještačenjem jer je tuženica osporavala visinu tužbenog zahtjeva sve do 27. 8. 2025. kad je djelomično priznala tužbeni zahtjev, sud je odlučio da tuženica tužitelju naknadi trošak vještačenja u iznosu od 464,53 eura u cijelosti, neovisno što tuženica smatra da vještačenje nije bilo potrebno u 1. varijanti, jer nesporno je da je tuženica osporavala visinu tužbenog zahtjeva, trošak je svakako nastao pri čemu nije od utjecaja što je izračun sačinjen u dvije varijante, tim više kad se uzme u obzir neujednačena sudska praksa u konkretnoj materiji u istovrsnim predmetima dulji niz godina. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 10. rujna 2025.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pisano u 3 ista primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1.Odvjetničko društvo Rački i kolege, Zagreb, Vlaška 50A/4, u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Oreškovićeva ulica 6 D/1

2.ODO u Karlovcu, Građansko – upravni odjel