REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1603/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužiteljice VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, Nova Ves 50, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. srpnja 2025. u prisutnosti tužiteljice, zamjenice punomoćnice tužiteljice Albine Bradarić, odvjetnice i punomoćnika tuženika KH, prema generalnoj punomoći Su-997/2023, te presude javno objavljene dana 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija s tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.Utvrđuje se da nije dopuštena Prijava o prestanku osiguranja (Obrazac eM-2P), ID prijave: 7005690, E02007005690 obveznika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Ulica Mije Kišpatića 12, Zagreb, OIB: 46377257342 od 11. rujna 2023. za osiguranika VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojom je kao datum prestanka svojstva osiguranika utvrđen dan 24.09.2023.

2.Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Ulica Mije Kišpatića 12, Zagreb, OIB: 46377257342 da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje podnese Prijavu o početku osiguranja (Obrazac eM-1P) za tužiteljicu VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao osiguranika, u kojoj će se kao datum početka svojstva osiguranika utvrditi dan 24.09.2023.

3.Utvrđuje se da je radni odnos tužiteljice VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Ulica Mije Kišpatića 12, Zagreb, OIB: 46377257342 prestao s danom 25. veljače 2024.

4.Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Ulica Mije Kišpatića 12, Zagreb, OIB: 46377257342 da tužiteljici VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati neisplaćene naknade plaća za razdoblje od 25. rujna 2023. pa do 25. veljače 2024. u iznosu od 3.862,95 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. rujna 2023. do isplate, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana. „

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da su tužiteljica i tuženik 16. prosinca 2020. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, Klasa: 4.5.1-20/7423- 4, broj: 02/22/(MT) kojim je ugovoreno da će tužiteljica kod tuženika obavljati poslove na radnom mjestu Prvostupnik sestrinstva.

Nadalje, stranke su sklopile Sporazum o prestanku Ugovora o radu, Klasa: 4.5.1.-23/2148-940, broj: 03/011-(DK), a sukladno kojem je tužiteljici radni odnos prestao s danom 24. rujna 2023.

U predmetnom je Sporazumu o prestanku Ugovora o radu, u članku II., određeno i da prestanak ugovora o radu stranke zaključuju uz otkazni rok od 30 dana, a koji otkazni rok počinje 25. kolovoza 2023., a završava 24. rujna 2023. No, dana 25. kolovoza 2023. tužiteljica je sudjelovala u prometnoj nesreći koja se dogodila u Mađarskoj uslijed čega je kod tužiteljice nastupila privremena nesposobnost za rad, a koja još nije prestala.

Tužiteljica je prilikom predmetne nesreće zadobila ozljede desne šake u vidu abrazija i laceracija, a zbog kojih ista i danas osjeća trnjenje ruke te ruku nije u mogućnosti koristiti u punom opsegu kao što je to mogla ranije.

Shodno navedenom, tužiteljica se do današnjeg dana nalazi na bolovanju te nije sposobna za rad.

Odredbom čl. 121. st. 5. Zakona o radu propisano je da otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, a dok je u st. 6. istoga Zakona propisano da, ako je došlo do prekida tijeka otkaznog roka zbog privremene nesposobnosti za rad radnika kojeg poslodavac nije oslobodio od obveze rada, radni odnos tom radniku prestaje najkasnije istekom šest mjeseci od dana početka tijeka otkaznog roka.

Međutim, tužiteljica je dana 27. rujna 2023. saznala da je tuženik s danom 24. rujna 2023., za tužiteljicu, izvršio odjavu osiguranja pri Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, a čime je postupio u suprotnosti s prethodno citiranim zakonskim odredbama.

Naime, iako je u Sporazumu o prestanku Ugovora o radu kao završetak otkaznog roka naznačen dan 24. rujan 2023., tako utvrđeni rok se ne može primijeniti u konkretnoj situaciji s obzirom na činjenicu da je kod tužiteljice, za vrijeme trajanja otkaznog roka, nastupila privremena nesposobnost za rad pa je stoga došlo do prekida tijeka otkaznog roka zbog privremene nesposobnosti za rad, a tužiteljica nije oslobođena obveze rada.

Uzimajući u obzir odredbu čl. 121. st. 6. Zakona o radu, tužiteljici bi, s obzirom da je kao početak otkaznog roka određen dan 25. kolovoz 2023., radni odnos trebao prestati najkasnije s danom 25. veljače 2024.

Tužiteljica je dana 6. listopada 2023. tuženiku podnijela Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava radnika u kojem je od tuženika tražila ispravak podataka u Prijavi o prestanku osiguranja, Obrazac eM-2P, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na način da datum i razlog prestanka svojstva osiguranika utvrdi na ispravan način uzimajući u obzir privremenu nesposobnost za rad tužiteljice, kao i isplatu plaće za razdoblje od neosnovane odjave podnositelja zahtjeva sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pa do isteka otkaznog roka.

Tuženik je predmetni Zahtjev zaprimio dana 9. listopada 2023., međutim nije u zakonom predviđenom roku podnio odgovor na isti pa je stoga tužiteljica prisiljena pokrenuti predmetni postupak.

Obzirom je tuženik neosnovano i protivno zakonu izvršio prijavu o prestanku osiguranja tužiteljice, tužiteljica potražuje da se u predmetnom postupku utvrdi da je takva prijava nedopuštena, kao i da tuženik podnese novu prijavu o početku osiguranja u kojoj će se kao datum početka svojstva osiguranika utvrditi dan 24.09.2023. s obzirom da tužiteljici radni odnos nije prestao.

Obzirom tužiteljici od 24. rujna 2023. nisu isplaćivana nikakva primanja, tužiteljica u ovom postupku potražuje i isplatu na ime neisplaćene naknade plaća za razdoblje od 24. rujna 2023., pa sve do prestanka radnog odnosa, a koji prestanak u trenutku podnošenja ove tužbe nije poznat s obzirom da se tužiteljica i dalje nalazi na bolovanju.

Slijedom svega naprijed navedenog, tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev podneskom od 20.11.2024 te predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te istu smatra u cijelosti neosnovanom.

Tuženik ističe prigovor apsolutne nenadležnosti suda. Tužbom i postavljenim deklaratornim i kondemnatornim zahtjevom tužiteljica traži da se tuženiku naloži da ju prijavi na obvezna osiguranja za razdoblje od 24.09.2023.g. pa nadalje. Glede dopuštenosti prijave o prestanku osiguranja te prijave na obvezna osiguranja tuženik ističe da je Sud apsolutno nenadležan da odlučuje o tom tužbenom zahtjevu, pa se imajući na umu odredbe čl. 16 st. 1 Zakona o parničnom postupku predlaže tužbu u navedenom dijelu odbaciti.

Nadalje, tuženik ističe da je tužiteljica prekludirana u ostvarenju sudske zaštite prava iz radnog odnosa obzirom da zahtjev poslodavcu, odnosno sudu nije podnesen u rokovima propisanim čl. 133. Zakona o radu, iz kojeg razloga se predlaže predmetnu tužbu odbaciti.

Tužiteljica je s tuženikom sklopila dana 16.12.2020. godine Ugovor o radu na neodređeno vrijeme Klasa: 4.5.1-20/7423-4, Broj: 02/22/(MT) i to za obavljanje poslova radnog mjesta Prvostupnik sestrinstva, broj radnog mjesta 2003 na Klinici za Klinici za unutarnje bolesti, Zavod za hematologiju, Odjel za liječenje alogenom transplantacijom kao mjestu rada.

Tužiteljica je tuženiku dana 24.08.2023. godine dostavila zahtjev za sporazumni prekid radnog odnosa s danom 24.09.2023. godine te da joj se isplati preostali dio godišnjeg odmora u trajanju od 9 dana.

Dana 28.08.2023. godine tužiteljica i tuženik potpisuju Sporazum o prestanku ugovora o radu, Klasa: 4.5.1-23/2148-940, Broj:03/11-(DK) od 28.08.2023. godine te je temeljem čl. III. istog tužiteljici radni odnos kod tuženika prestao s danom 24.09.2023. godine te joj je isplaćena naknada plaće za 9 dana neiskorištenog godišnjeg odmora.

Navode tužiteljice da joj radni odnos nije prestao dana 24.09.2023. godine zbog činjenice da kod iste za vrijeme trajanja otkaznog roka nastupila privremena nesposobnost za rad, pa da je zbog toga došlo do prekida tijeka otkaznog roka uz poziv na odredbe čl.125.st.1. Zakona o radu, tuženik smatra u cijelosti neosnovanima.

Naime, na temelju zahtjeva tužiteljice za sporazumni prekid radnog odnosa sa danom 24.09.2023. godine koji zahtjev je tuženik prihvatio, stranke ovog spora zaključile su Sporazum o prestanku ugovora o radu, Klasa: 4.5.1-23/2148-940, Broj:03/11-(DK) od 28.08.2023. godine

Navedenim sporazumom prihvaćena je ponuda tužiteljice za sporazumni raskid ugovora o radu s danom 24.09.2023. godine koji datum je u zahtjevu za sporazumni prekid radnog odnosa i tužiteljica navela kao dan prestanka radnog odnosa. Dakle, sukladno zahtjevu odnosno ponudi tužiteljice koju je tuženik u cijelosti prihvatio, predmetnim sporazumom definiran je konkretan datum prestanka radnog odnosa istekom vremena na koji bi, u slučaju, primjerice, redovitog otkazivanja ugovora o radu, radnik imao pravo kroz otkazni rok.

Ukoliko se uzme u obzir da se u konkretnom slučaju radi o sporazumnom raskidu ugovora o radu tužiteljice, a ne prestanku radnog odnosa temeljem otkaza, kao i činjenica da predmetni sporazum ne predstavlja ništa drugo nego odluku kojom se prihvaća ponuda tužiteljice za sporazumni raskid ugovora o radu s konkretnim datumom prestanka radnog odnosa istekom vremena bez uvjetovanja istog otkaznim rokom, to se imajući na umu okolnosti ovog slučaja i pravu volju stranaka isti se ne može smatrati odnosno definirati otkaznim rokom u smislu odredbi Zakona o radu. Stoga,

Dodatno navedenome, u čl. III. Sporazuma o prestanku ugovora o radu stranke se izričito usuglasuju i o sporazumnom prestanku ugovora o radu s danom 24.09.2023. godine, što uzevši u obzir sve gore navedeno ne ostavlja mjesta dilemi glede namjere i volje ugovornih stranaka u tome kad radni odnos tužiteljice prestaje. Nadalje, tužiteljica navodi da je čl.121.st.5. Zakona o radu propisano da otkazni rok ne teče za vrijeme bolovanja te da nije protekao otkazni rok jer je nastupila privremena nesposobnost za rad tužiteljice.

Odredba čl. 121.st.5. Zakona o radu na koju se tužiteljica poziva i u kojoj je definirano da otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad odnosi se samo na otkazni rok na koji radnik ima pravo u slučaju kada otkazuje ugovor o radu odnosno kada mu poslodavac redovito otkazuje ugovor oradu, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

Dakle, odredbe čl.121.st.5. Zakona o radu treba promatrati u svezi s odredbom čl.121.st.1. Zakona o radu tako da otkazni rok ne teče kod otkaza ugovora o radu, ali se to ne odnosi sporazumne prestanke ugovora o radu.

Zaključno, u konkretnom slučaju nije riječ o jednostranoj odluci tuženika ili tužitelja za prestankom radnog odnosa (otkaz), već o sporazumnom prestanku ugovora o radu odnosno suglasno iskazanoj volji tužiteljice i tuženika za prestankom radnog odnosa na točno određen datum, stoga činjenica da je kod tužiteljice u međuvremenu nastupila privremena nesposobnost za rad u vremenu do prestanka ugovora o radu niti na koji način odgađa ili utječe na prestanak radnog odnosa na datum naznačen u Sporazumu.

Kako su neosnovani navodi tužiteljice da joj radni odnos nije prestao s danom koji je Sporazumom o prestanku ugovora o radu utvrđen kao dan radnog odnosa, a slijedom navedenog deklaratorni Ii kondemnatroni zahtjev kojima se traži utvrđenje nedopuštenosti prijave odnosno prijava na obvezna osiguranja, to je neosnovan i zahtjev za isplatu naknada plaća za razdoblje od 24.09.2023. godine do prestanaka radnog odnosa.

Obzirom na sve navedeno, tuženik predlaže da sudu odbaciti tužbu, odnosno nakon provedenog postupka tužiteljicu odbije s tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o radu od 16.12.2020., Sporazum o prestanku ugovora o radu od 28.8.2023., medicinsku dokumentaciju, Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, Elektronički zapis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 27.9.2023., Obrazac eM-2P Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava radnika od 4.10.2023. uz povratnicu, isplatne liste, Dodatak I i III Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namješteniku u javnim službama, saslušao je tužiteljicu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužiteljica sa tuženikom čiji je radnik bila sklopila Sporazum o prestanku ugovora o radu od 28.8.2023.

6. Sporno je između stranaka nadležnost suda, kao i da li je tuženik mogao tužiteljicu temeljem potpisanog sporazuma odjaviti sa nadležnih institucija za vrijeme bolovanja.

7. U pogledu nadležnosti suda prigovor tuženika je otklonjen kao neosnovan obzirom da je predmet spora pravno pitanje iz radnog odnosa, u pogledu dopuštenosti odjave sa nadležnih institucija za vrijeme bolovanja.

8. U pogledu prigovora prekluzije na podnošenje tužbe sud je izvršio uvid u Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava radnika od 4.10.2023. te je utvrđeno je da je tužiteljica podnijela zahtjev jer je 27.09.2023. saznala de ju je poslodavac odjavio sa HZMO I HZZO-a. Imajući u vidu da je tužiteljica odjavljena sa danom 24.09.2023. to je podnijela zahtjev za zaštitu prava u prekluzivnom roku od 15 dana sukladno odredbi članka 133. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR).

9. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja tijekom postupka saslušana je tužiteljica koja je u svom iskazu navela da je 24.8.2023. podnijela zahtjev za prekid ugovora o radu, a idući dan 25.8.2023. je doživjela prometnu nesreću te je otvorila bolovanje koje je trajalo otprilike godinu dana. Navela je da je saznala 27.9.2023. da ju je tuženika odjavio sa HZZO-a i HZMO-a. Nadalje navodi da je tražila sporazumni raskid ugovora o radu, te da je tuženik tražio da odradi otkazni rok od 30 dana, pa bi prestanak radnog odnosa bio 24.9.2023.

10. Odredbom članka 121.stavak 5. ZR-a je propisano da otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

Navedena odredba se primjenjuje samo u slučaju otkazivanja ugovora o radu i ne može se primijeniti na konkretni slučaj u kojemu su stranke sporazumno odredile prestanak radnog odnosa sa danom 24.09.2023., te činjenica da je tužiteljica do tog dana bila na bolovanju ne utječe na nastup prestanka radnog odnosa, pa tako i pravo i dužnost poslodavca da tužiteljicu odjavi sa nadležnih institucija.

11. Obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o institutu otkaza, već o sporazumnom raskidu radnog odnosa čiji je datum određen 24.09.2023. to se odredbe članka 121.stavak 5. ZR-a ne primjenjuju, a konkretno se niti ne radi o otkaznom roku kako to tumači tužiteljica , već o trajanju radnog odnosa koji ima točno određen dan prestanka, te bolovanje tužiteljice ne utječe na prestanak.

12. Sud nije provodio financijsko vještačenje jer je isto bilo nesvrsishodno obzirom da je sud utvrdio relevantne činjenice za donošenje meritorne odluke, a za što nije bilo potrebno provođenje daljnjih dokaza.

13. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev mu pogledu zahtjeva za prijavu na nadležne institucije te isplate kao neosnovan, te je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. rujna 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku