Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-770/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Kaleboti, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupaju punomoćnici Jelena Matulić i Boris Bilić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Matulić i Bilić d.o.o. Split, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude i rješenje Općinskog suda u Splitu od 17. travnja 2025. poslovni broj: P-676/2024-20, u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice djelomično se prihvaća i djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-676/2024-20 od 17. travnja 2025.:

- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnim i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba iz članka 4. Ugovora o kreditu broj 9012395944 od 6. travnja 2007., zaključenog između tužitelja i tuženice u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom), a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, članka 5. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, članka 6., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, članka 7. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit u iznosu 130.400,00 CHF i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuju plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora

- potvrđuje u točki II. izreke

- potvrđuje u točki III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 17.282,81 EUR i to na iznos od:

- 41,82 EUR 31.08.2007. do 30.9.2015.

- 34,30 EUR 30.09.2007. do 30.9.2015.

- 18,25 EUR 31.10.2007. do 30.9.2015.

- 55,19 EUR 30.11.2007. do 30.9.2015.

- 36,46 EUR 31.12.2007. do 30.9.2015.

- 36,84 EUR 31.01.2008. do 30.9.2015.

- 79,13 EUR 29.02.2008. do 30.9.2015.

- 87,24 EUR 31.03.2008. do 30.9.2015.

- 176,40 EUR 30.04.2008. do 30.9.2015.

- 70,94 EUR 31.05.2008. do 30.9.2015.

- 75,30 EUR 30.06.2008. do 30.9.2015.

- 66,65 EUR 31.07.2008. do 30.9.2015.

- 67,14 EUR 31.08.2008. do 30.9.2015.

- 72,24 EUR 30.09.2008. do 30.9.2015.

- 115,01 EUR 31.10.2008. do 30.9.2015.

- 86,17 EUR 30.11.2008. do 30.9.2015.

- 116,95 EUR 31.12.2008. do 30.9.2015.

- 121,66 EUR 31.01.2009. do 30.9.2015.

- 123,72 EUR 28.02.2009. do 30.9.2015.

- 117,24 EUR 31.03.2009. do 30.9.2015.

- 222,83 EUR 30.04.2009. do 30.9.2015.

- 109,81 EUR 31.05.2009. do 30.9.2015.

- 360,91 EUR 31.07.2009. do 30.9.2015.

- 108,42 EUR 31.08.2009. do 30.9.2015.

- 107,91 EUR 30.09.2009. do 30.9.2015.

- 103,95 EUR 31.10.2009. do 30.9.2015.

- 111,37 EUR 30.11.2009. do 30.9.2015.

- 116,78 EUR 31.12.2009. do 30.9.2015.

- 125,48 EUR 31.01.2010. do 30.9.2015.

- 123,21 EUR 28.02.2010. do 30.9.2015.

- 134,45 EUR 31.03.2010. do 30.9.2015.

- 131,99 EUR 30.04.2010. do 30.9.2015.

- 239,36 EUR 31.05.2010. do 30.9.2015.

- 171,14 EUR 30.06.2010. do 30.9.2015.

- 163,88 EUR 31.07.2010. do 30.9.2015.

- 183,49 EUR 31.08.2010. do 30.9.2015.

- 177,18 EUR 30.09.2010. do 30.9.2015.

- 163,83 EUR 31.10.2010. do 30.9.2015.

- 1.488,17 EUR 12.11.2010. do 30.9.2015.

- 169,96 EUR 30.11.2010. do 30.9.2015.

- 195,18 EUR 31.12.2010. do 30.9.2015.

- 173,55 EUR 31.01.2011. do 30.9.2015.

- 173,82 EUR 28.02.2011. do 30.9.2015.

- 161,65 EUR 31.03.2011. do 30.9.2015.

- 58,78 EUR 31.05.2011. do 30.9.2015.

- 202,35 EUR 30.06.2011. do 30.9.2015.

- 232,88 EUR 31.07.2011. do 30.9.2015.

- 252,12 EUR 31.08.2011. do 30.9.2015.

- 215,87 EUR 30.09.2011. do 30.9.2015.

- 206,51 EUR 31.10.2011. do 30.9.2015.

- 208,81 EUR 30.11.2011. do 30.9.2015.

- 208,61 EUR 31.12.2011. do 30.9.2015.

- 221,85 EUR 31.01.2012. do 30.9.2015.

- 77,50 EUR 29.02.2012. do 30.9.2015.

- 227,70 EUR 31.03.2012. do 30.9.2015.

- 222,96 EUR 30.04.2012. do 30.9.2015.

- 226,21 EUR 31.05.2012. do 30.9.2015.

- 229,32 EUR 30.06.2012. do 30.9.2015.

- 225,19 EUR 31.07.2012. do 30.9.2015.

- 196,84 EUR 31.08.2012. do 30.9.2015.

- 215,92 EUR 30.09.2012. do 30.9.2015.

- 219,70 EUR 31.10.2012. do 30.9.2015.

- 226,05 EUR 30.11.2012. do 30.9.2015.

- 225,06 EUR 31.12.2012. do 30.9.2015.

- 227,67 EUR 31.01.2013. do 30.9.2015.

- 217,32 EUR 28.02.2013. do 30.9.2015.

- 215,36 EUR 31.03.2013. do 30.9.2015.

- 225,59 EUR 30.04.2013. do 30.9.2015.

- 210,31 EUR 31.05.2013. do 30.9.2015.

- 79,58 EUR 30.06.2013. do 30.9.2015.

- 206,63 EUR 31.07.2013. do 30.9.2015.

- 211,00 EUR 31.08.2013. do 30.9.2015.

- 213,72 EUR 30.09.2013. do 30.9.2015.

- 219,73 EUR 31.10.2013. do 30.9.2015.

- 451,21 EUR 30.11.2013. do 30.9.2015.

- 253,75 EUR 31.01.2014. do 30.9.2015.

- 151,78 EUR 28.02.2014. do 30.9.2015.

- 152,60 EUR 31.03.2014. do 30.9.2015.

- 149,45 EUR 30.04.2014. do 30.9.2015.

- 122,89 EUR 31.05.2014. do 30.9.2015.

- 407,00 EUR 30.06.2014. do 30.9.2015.

- 23,88 EUR 31.07.2014. do 30.9.2015.

- 670,71 EUR 31.08.2014. do 30.9.2015.

- 155,86 EUR 30.09.2014. do 30.9.2015.

- 158,86 EUR 31.10.2014. do 30.9.2015.

- 161,16 EUR 30.11.2014. do 30.9.2015.

- 161,85 EUR 31.12.2014. do 30.9.2015.

- 162,89 EUR 31.01.2015. do 30.9.2015.

- 167,22 EUR 28.02.2015. do 30.9.2015.

- 163,00 EUR 31.03.2015. do 30.9.2015.

- 162,21 EUR 30.04.2015. do 30.9.2015.

- 169,61 EUR 31.05.2015. do 30.9.2015.

- 163,24 EUR 30.06.2015. do 30.9.2015.

- 167,22 EUR 31.07.2015. do 30.9.2015.

- 162,31 EUR 31.08.2015. do 30.9.2015.

po stopi 15% godišnje od 31. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena i od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015., po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

- preinačuje u točki I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj 9012395944 od 6. travnja 2007., zaključenog između tužitelja i tuženice, u dijelu u kojem je ugovoreno da se stavlja na raspolaganje iznos kredita u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 130.400,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev

- preinačuje u točki III. izreke u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 17.182,81 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. do isplate i iznos od 3.324,50 EUR sa zateznom kamatu na taj iznos od 30. rujna 2015. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-676/2024-20 od 17. travnja 2025. u točki I. izreke.

II. Potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke rješenja u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 265,45 EUR (dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi) sa zateznom kamatom od 17. travnja 2025, a preinačuje u preostalom dijelu na način da se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 6.812,50 EUR sa zahtijevanom zateznom kamatom od 17. travnja 2025. odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 9012395944 od 6.4.2007.godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje iznos kredita u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 130.400,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, članak 4., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom), a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, članak 5., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, članak 6., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit u iznosu 130.400,00 CHF i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuju plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 4. Ugovora o kreditu broj 9012395944 od 6.4.2007.godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, odnosno sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita, članak 7.2., u dijelu u kojem je ugovoreno kako u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog ugovora, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete te u dijelu u kojem je ova obavijest sastavni dio ovog ugovora.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 20.607,31 EUR (slovima: dvadeset tisuća šest stotina sedam eura trideset jedan cent), sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.prosinca 2007., od 1.siječnja 2008. do 31.srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022., obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to kako slijedi:

na iznos od

41,82 EUR 31.08.2007.

34,30 EUR 30.09.2007.

18,25 EUR 31.10.2007.

55,19 EUR 30.11.2007.

36,46 EUR 31.12.2007.

36,84 EUR 31.01.2008.

79,13 EUR 29.02.2008.

87,24 EUR 31.03.2008.

176,40 EUR 30.04.2008.

70,94 EUR 31.05.2008.

75,30 EUR 30.06.2008.

66,65 EUR 31.07.2008.

67,14 EUR 31.08.2008.

72,24 EUR 30.09.2008.

115,01 EUR 31.10.2008.

86,17 EUR 30.11.2008.

116,95 EUR 31.12.2008.

121,66 EUR 31.01.2009.

123,72 EUR 28.02.2009.

117,24 EUR 31.03.2009.

222,83 EUR 30.04.2009.

109,81 EUR 31.05.2009.

360,91 EUR 31.07.2009.

108,42 EUR 31.08.2009.

107,91 EUR 30.09.2009.

103,95 EUR 31.10.2009.

111,37 EUR 30.11.2009.

116,78 EUR 31.12.2009.

125,48 EUR 31.01.2010.

123,21 EUR 28.02.2010.

134,45 EUR 31.03.2010.

131,99 EUR 30.04.2010.

239,36 EUR 31.05.2010.

171,14 EUR 30.06.2010.

163,88 EUR 31.07.2010.

183,49 EUR 31.08.2010.

177,18 EUR 30.09.2010.

163,83 EUR 31.10.2010.

1.488,17 EUR 12.11.2010.

169,96 EUR 30.11.2010.

195,18 EUR 31.12.2010.

173,55 EUR 31.01.2011.

173,82 EUR 28.02.2011.

161,65 EUR 31.03.2011.

58,78 EUR 31.05.2011.

202,35 EUR 30.06.2011.

232,88 EUR 31.07.2011.

252,12 EUR 31.08.2011.

215,87 EUR 30.09.2011.

206,51 EUR 31.10.2011.

208,81 EUR 30.11.2011.

208,61 EUR 31.12.2011.

221,85 EUR 31.01.2012.

77,50 EUR 29.02.2012.

227,70 EUR 31.03.2012.

222,96 EUR 30.04.2012.

226,21 EUR 31.05.2012.

229,32 EUR 30.06.2012.

225,19 EUR 31.07.2012.

196,84 EUR 31.08.2012.

215,92 EUR 30.09.2012.

219,70 EUR 31.10.2012.

226,05 EUR 30.11.2012.

225,06 EUR 31.12.2012.

227,67 EUR 31.01.2013.

217,32 EUR 28.02.2013.

215,36 EUR 31.03.2013.

225,59 EUR 30.04.2013.

210,31 EUR 31.05.2013.

79,58 EUR 30.06.2013.

206,63 EUR 31.07.2013.

211,00 EUR 31.08.2013.

213,72 EUR 30.09.2013.

219,73 EUR 31.10.2013.

451,21 EUR 30.11.2013.

253,75 EUR 31.01.2014.

151,78 EUR 28.02.2014.

152,60 EUR 31.03.2014.

149,45 EUR 30.04.2014.

122,89 EUR 31.05.2014.

407,00 EUR 30.06.2014.

23,88 EUR 31.07.2014.

670,71 EUR 31.08.2014.

155,86 EUR 30.09.2014.

158,86 EUR 31.10.2014.

161,16 EUR 30.11.2014.

161,85 EUR 31.12.2014.

162,89 EUR 31.01.2015.

167,22 EUR 28.02.2015.

163,00 EUR 31.03.2015.

162,21 EUR 30.04.2015.

169,61 EUR 31.05.2015.

163,24 EUR 30.06.2015.

167,22 EUR 31.07.2015.

162,31 EUR 31.08.2015.

160,59 EUR 30.09.2015.

3.163,91 EUR 30.09.2015.".

1.2. Prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke dopuštena je preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 22.studenoga 2024. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 7.077,95 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. travnja 2025. do isplate.

2. Navedenu prvostupanjsku presudu i rješenje pravodobnom žalbom pobija tuženica "pozivom na sve zakonske razloge" predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku odluku u korist tuženice te naložiti tužitelju da mu isplati već popisani trošak postupka uvećan za troškove žalbenog postupka.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana.

5. Prema članku 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Ispitujući pobijanu presudu na taj način utvrđeno je da prvostupanjska odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati budući o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o relevantnim činjenicama te sadržaju i značaju isprave niti je prvostupanjski sud propustio raspraviti sve prigovore istaknute po tuženici pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju iznesenim sadržajem žalbe ukazuje tuženica. Izreka presude u svezi ukupno dosuđenog iznosa nije u protivnosti s pojedinačnim iznosima na koje je tuženica obvezana platiti zateznu kamatu, a niti je u proturječju sa nalazom i mišljenjem sudske vještakinje, pa niti stoga nije ostvarena ta bitna povreda. Prvostupanjski je sud protivno navodima žalbe iznio razloge zbog kojih je ocijenio neosnovanim prigovor tuženice o nepostojanju pravnog interesa za podnošenje predmetne tužbe kao i razloge zbog kojih je tuženičin prigovor zastare utužene zastare ocijenio neosnovanim. Ujedno je utvrđeno i da nije ostvarena ni bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

7. Neosnovano tuženica ističe da je prvostupanjski sud dopustivši preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 22. studenog 2024. postupio protivno članku 191. stavku 1. u svezi sa člankom 190. stavkom 3. ZPP. Naime, člankom 191. stavkom 3. ZPP propisano je da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Preinakom tužbe tužitelj je povećao tužbeni zahtjev s iznosa od 20.141,17 EUR (151.753,61 kn) na iznos od 20.607,31 EUR, znači za iznos od 466,14 EUR i to nakon provedenog dopunskog vještačenja. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 191. stavka 3. ZPP dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za 466,14 EUR jer je i je po ocjeni ovog suda to svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama. Pri tome se prvostupanjski sud pravilno rukovodio i pravnim shvaćanjem zauzetim na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda održanim 26. studenog 2021. koji pobliže citira u obrazloženju pobijane odluke.

8. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 502.c ZPP jer se vezanost suda za pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene povodom tužbe tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam banaka sa sjedištem u [adresa] pa tako i protiv tuženice, u tom postupku drugotuženice, radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, odnosi i kada potrošač u posebnim parnicama traži isplatu s osnova ništetne odredbe. Direktni učinak pravomoćnih presuda za zaštitu kolektivnih prava potrošača kojima je usvojen zahtjev tužbe propisan je i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 118/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP/14) koji Zakon je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe. Takvo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u niz svojih odluka pa tako i u odlukama broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020. koje pravno shvaćanje je afirmirano u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4507/2020 i U- III-4508/2020 od 8. lipnja 2021., broj: U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021. i dr.

9. Predmet postupka zahtjev je tužitelja da se utvrde ništetnim odredbe sadržane u članku 1. Ugovora o kreditu broj 9012395944 od 6. travnja 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženice u dijelu kojim je ugovoreno da se stavlja na raspolaganje iznos kredita u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 130.400,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita te daljnje odredbe članka 4., 5., 6. i 7. istog Ugovora o kreditu kojim je ugovoreno da se kamata obračunava u CHF i naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate te u dijelu da se kredit i kamata otplaćuju plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kao i u dijelu kojim je u članku 4. ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, odnosno suprotno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita te u članku 7.2. kojim je ugovoreno da korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta i obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Predmet postupka je i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koje je tijekom otplate kredita do 30. rujna 2015. platio tuženici na temelju ništetnih odredbi o ugovorenoj valuti obveze vraćanja kredita u CHF i promjenjive kamatne stope prema jednostranoj odluci tuženice u ukupnom iznosu od 17.443,40 EUR sa zateznom kamatom od dana dospijeća odnosno od dana kada su plaćeni pa do isplate kao i zahtjev za isplatu iznosa od 3.163,91 EUR koji se odnosi na pogrešno obračunatu glavnicu Dodatkom Ugovora o kreditu kojeg su stranke sklopile radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/2015 – dalje u tekstu: ZID ZPK).

10. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio ocjenom provedenih dokaza i to pregledavanjem isprava, financijskim vještačenjem po sudskoj vještakinji za knjigovodstvo i financije Matiji Trogrlić te saslušanjem tužitelja, prvostupanjski je sud svoje stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva u cijelosti utemeljio je na sljedećem činjeničnom stanju:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor sklopili 6. travnja 2007. Ugovor o kreditu broj 9012395944 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) kojim je tuženica odobrila tužitelju iznos kredita od 130.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita u svrhu kupnje stambenog objekta uz obvezu vraćanja u mjesečnim obrocima kroz 360 mjeseci u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja te da je člankom 4. tog Ugovora određeno da je kamatna stopa promjenjiva na način da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kreditiranju građana

- da su stranke na temelju ZID ZPK 11. prosinca 2015. sklopile Dodatak Ugovora o kreditu tako da je izvršena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015. kojim su utvrdili preostalu neotplaćenu glavnicu kredita na dan 30. rujna 2015. i iznos preplate do dana konverzije

- da se tužitelj u činjeničnim navodima tužbe pozvao na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u sporu tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv banaka pa tako i protiv tuženice u kojoj je prihvaćen zahtjev tužbe da je tuženica u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora drugotužena Privredna banka Zagreb d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time drugotužena Privredna banka Zagreb d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 12/05, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom drugotužene Privredne banke Zagreb d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora drugotužena Privredna banka Zagreb d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku drugotužene Privredne banke Zagreb d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time drugotužena Privredna banka Zagreb d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima

- da je prvostupanjski sud na pravna utvrđenja iz naprijed navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu vezan na temelju članka 502.c ZPP kao i na temelju članka 118. ZZP/14

- da su odredbe o promjeni kamatne stope prema jednostranoj odluci tuženice i valutnoj klauzuli u CHF iz predmetnog Ugovora o kreditu identične odredbama koje su u kolektivnom sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pravomoćnom presudom utvrđene nepoštenima i ništetnim

- da su odredbe Ugovora o kreditu o valuti obveze vraćanja kredita u CHF i jednostranoj promjeni kamatne stope ovisne isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženice bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena čime takve odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik takvu promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti

- da tuženica, odnosno njezini djelatnici prilikom pregovaranja o sklapanju Ugovora o kreditu tužitelja nisu upoznali o rizicima sklapanja ugovora sa valutom obveze u CHF niti mu je objašnjen način promjene kamatne stope već mu je ugovor s valutom u CHF prezentiran kao najpovoljniji s kamatnom stopom ispod 4% i valutom koja je stabilna niz godina,

te na temelju navedenih utvrđenja i direktni učinak pravnih utvrđenja iz naprijed citirane pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi članka 1., 4., 5., 6. i 7. Ugovora o kreditu, a kako je to pobliže navedeno u točkama I. i II. izreke.

11. Utvrdivši provedenim dokazom financijskim vještačenjem da je tužitelj u razdoblju otplate kredita do konverzije s danom 30. rujna 2015. s osnova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu ukupno preplatio 17.443,40 EUR kao i da je konverzijom kredita pravilnim izračunom glavnica trebala biti manja za iznos od 3.163,91 EUR zbog tih ništetnih odredbi, prvostupanjski sud obvezuje tuženicu isplatiti tužitelju navedene iznose, a na temelju članka 1115. ZOO na te iznose platiti zatezne kamate koje teku od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, a za nepravilno obračunatu preostalu glavnicu u iznosu od 3.163,91 EUR od 30. rujna 2015. do isplate. Tuženičin prigovor zastare sud prvog stupnja ocjenjuje neosnovanim pozivajući se na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. prema kojem zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa pa tako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 12. srpnja 2013. u odnosu na ništetnost promjenjive kamate prema jednostranoj odluci tuženice postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost valute obveze u CHF donošenjem presude istog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., zaključuje da do podnošenja tužbe 15. svibnja 2019. nije protekao petogodišnji rok zastare po kojem zastarijevaju tražbine stečene bez pravne osnove.

12. Po tuženici isticanu činjenicu da stoga što je tužitelj sklopio Dodatak ugovoru o kreditu više nema pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati niti zahtijevati isplatu stečenog bez osnove, sud prvog stupnja ocijenio je neosnovanim prihvaćajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. prema kojem korisnik kredita ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnim odredbe konvertiranog ugovora o kreditu kako bi na temelju toga eventualno ostvario svoja prava za koja smatra da mu pripadaju.

13. Činjenicu da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim su s danom 30. rujna 2015. izvršile konverziju kredita u skladu s odredbama ZID ZPK prvostupanjski sud nije ocijenio odlučnom za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu budući je provedenim dokazom vještačenjem utvrdio „da konverzijom tužitelj nije došao u pravnu poziciju u kojoj bi se nalazio da je bio korisnik kredita u euro jer je vještak za financije utvrdio postojanje preplate kako po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tako i po osnovi izračuna preostale neotplaćene glavnice“ i da sklopljenom konverzijom nije uspostavljena ravnoteža između ugovornih stranaka.

14. U žalbi tuženica ponavlja da tužitelj nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredaba o kamati i valutnoj klauzuli u CHF, pa kako nema za to pravni interes tada ni njegov zahtjev za isplatu ne bi bio osnovan.

15. Protivno takvim žalbenim navodima tužitelju se ne može oduzeti pravo na podnošenje deklaratorne tužbe za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu koji je važio do sklapanja Dodatka tom Ugovoru od 11. prosinca 2015. kojim je izvršena konverzija kredita i koji je proizveo pravne učinke (koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli) budući je takvo utvrđenje osnova za njegov kondemnatorni zahtjev iz kojeg proizlazi i njegov pravni interes za podnošenje takve tužbe time da se za podnošenje kondemnatornog zahtjeva pravni interes podrazumijeva te ga ne treba dokazivati. Izneseno stajalište nije u protivnosti sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj: Gos 1/2019 koje tuženica iznosi u žalbi niti sa stajalištem istog suda iznesenog u odluci broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. na koje se pozivaju i sud prvog stupnja i tuženica.

16. Budući da tuženica druge razloge zbog kojih pobija usvajajući deklaratorni dio tužbenog zahtjeva ne iznosi, a da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio djelomičnom ništenim odredbe Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na obvezu vraćanja kredita vezanoj za valutu CHF prema srednjem tečaju tečajne liste tuženice važeće na dan plaćanja i na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu prema jednostranoj odluci tuženice sadržanim u člancima 4., 5. 6. i 7. te da tužitelj pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta i obvezuje se plaćati tako izmijenjene anuitete, to je u tom dijelu valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i na temelju članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u tim dijelovima točke I. i u cijelosti točku II. izreke pobijane presude.

17. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da je prihvaćanjem zahtjeva za utvrđenje ništetnim članka 1. Ugovora o kreditu od 6. travnja 2007. u dijelu koji se odnosi na isplatu (korištenje), ne na otplatu (vraćanje) kredita, sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo. Utvrđenje ništetnosti odredbe o isplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF izlazi iz okvira pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. s obzirom na to da iz te odlike ne proizlazi da bi odredba kojom se uređuje obveza banke, a ne potrošača, u kolektivnom sporu bila utvrđena ništetnom. Zbog toga na utvrđenje ništetnosti tog dijela Ugovora o kreditu utvrđenja iz te presude nemaju obvezujući učinak pa je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio zahtjev u tom dijelu pozivom na presudu iz spora za kolektivnu zaštitu prava i interesa potrošača. S obzirom na to da je riječ o jasnoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tuženice na isplatu kredita, nije riječ o obvezi koja u smislu članka 81. stavka 1. ZZP/2003 može stvoriti znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača. Osim toga, riječ je o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet ugovora) pa na temelju članka 84. ZZP/2003 ne podliježe testu poštenosti. Zbog toga je zahtjev za utvrđenje ništetnom te odredbe neosnovan i zbog čega je na temelju članka 373. točke 3. ZPP djelomično prihvaćena žalba tuženice i preinačena točka I. izreke prvostupanjske presude na način da je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen.

18. Neosnovani su razlozi tuženice zbog kojih osporava pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o ne nastupu zastare utuženog potraživanja. Naime, postoji sada već ustaljena sudska praksa da u slučaju kada je ništetnost, kao u ovom sporu, utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Navedeno je u skladu i s objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici održanoj 31. siječnja 2022. koje pravno shvaćanje je prihvaćeno je i kroz sudsku praksu ovog suda. Valja navesti i da je svoj stav u svezi zauzetog objedinjenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrazio i Ustavni sud Republike Hrvatske u niz svojih odluka pa tako i u odluci broj: U-III-3202/2023 od 26. rujna 2024. u kojoj se navodi citirano: „Time su sudska vijeća Vrhovnog suda ispunila ustavnu obvezu iz članka 115. stavka 3. Ustava da pored zakonskih pravila koja uređuju zastaru primijene izravno članak 29. stavak 1. Ustava i članak 6. stavak 1. Konvencije i osiguraju da njihovo tumačenje zakona ne predstavlja neproporcionalno ograničenje prava na pristup sudu.“.

19. Imajući na umu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na utvrđenu nepoštenost (ništetnost) ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta obveze vezana uz CHF postala pravomoćnom donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6631/2017 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na utvrđenu nepoštenost (ništetnost) ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci banke donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., te imajući u vidu člankom 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 29/18 , 126/21, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) propisani rok zastare od pet godina za tražbine s osnova stjecanja bez osnove, a što na temelju članka 1115. ZOO uključuje i zateznu kamatu i da je predmetna tužba podnesena 15. svibnja 2019., to utužena tražbina koju bi tuženica stekla bez osnove u smislu članka 1111. u vezi članka 323. ZOO na temelju ništetne ugovorene odredbe o valuti obveze vraćanja kredita u CHF i promjenjive kamatne stope nije zastarjela, pa tako nije zastarjela ni obveza propisana člankom 1115. ZOO prema kojoj je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

20. Djelomično osnovano tuženica osporava pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na dosuđeni iznos tužitelju od 20.607,31 EUR. Naime, i po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja neosnovano je činjenicu da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojom su izvršile konverziju kredita na način propisan člankom 19.c ZID ZPK, ocijenio neodlučnom zbog čega je posljedično na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje obvezavši tuženicu isplatiti tužitelju 20.607,31 EUR pogrešno primijenio materijalno pravo.

21. Stranke su Dodatkom Ugovora o kreditu sklopljenim 11. prosinca 2015. izvršile konverziju Ugovora o kredita s valutnom klauzulom u CHF koji je sadržavao ništetnu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i ništetnu odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.), osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja, iskorišteni u njegovu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene Dodatkom Ugovoru o kreditu i za koji prvostupanjski sud utvrđuje da je valjan i da stranke nisu osporavale njegovu valjanost.

22. Iako Zakon o potrošačkom kreditiranju u Glavi IV.a Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF dodanoj Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 102/15), ne propisuje posljedice ništetnosti spornih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu pa stoga niti način restitucije potrošača, u pravnoj situaciji kad su isplate koje je tužitelj učinio na ime nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i na ime nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 6. travnja 2007., na temelju među strankama sklopljenog valjanog Dodatka tom Ugovoru iskorištene za ispunjenje njegove obveze ugovorene Dodatkom, a utvrđena je preplata sukladno sporazumu iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta kredita u valutnoj klauzuli u EUR (članak 5.), može se zaključiti da Dodatak 1. Ugovoru o kreditu ima restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 6. travnja 2007. i bez obzira na to što ZID ZPK/2015 izričito ne određuje da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni stope ugovorene kamate iz Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, nego da se iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovoru o kreditu. Na taj su način tužitelju vraćeni svi iznosi plaćeni s osnove navedenih ništetnih odredbi budući su zajedno sa ostalim iznosima plaćenih anuiteta namirene obveze po konvertiranom kreditu u EUR dok je preplata u iznosu od 7.602,32 EUR utvrđena na dan 30. rujna 2015. i ona od 145,44 EUR utvrđena za prijelazno razdoblje, odnosno u ukupnom iznosu od 7.747,76 EUR, sukladno sporazumu stranaka iz članka 5. Dodatka iskorištena za namirenje budućih anuiteta, a kako je to i propisano člankom 19.c stavkom 1. točkom 5. ZID ZPK/15.

22.1. Naime, člankom 19.c stavkom 1. točkom 4. ZID ZPK/15 propisano je da se iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvaraju u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. tog stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate.

22.2. Imajući u vidu da nije sporno da je konverzija provedena na način propisan člankom 19.c ZID ZPK, to nakon sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu u imovini tuženice više nema imovine koje bi tuženica stekla bez pravne osnove i koju bi na temelju članka 1111. ZOO trebala vratiti u imovinu tužitelja, pa je stoga, a protivno shvaćanju prvostupanjskog suda, okolnost da su stranke Dodatkom Ugovoru o kreditu izvršile konverziju kredita sukladno članku 19.c ZID ZPK odlučna činjenica koju je trebalo cijeniti u ocjeni zahtjeva za isplatu.

23. U oglednom postupku koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio u predmetu Gos-1/2019, taj je Sud odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – „Narodne novine“ broj 102/15) ocijenivši te Zakone usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske. U navedenom rješenju, osim utvrđenja formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni sud Republike Hrvatske istaknuo je da ZID ZPK/15 ima legitimni cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprečavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprečavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići.

24. Kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštenosti ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima, ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Upravo to i proizlazi iz odredbe članka 87. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 primjenom kojeg valja prosuditi sporni ugovorni odnos obzirom na vrijeme sklapanja istog – dalje u tekstu ZZP/03), imajući na umu da ništetnost djeluje ex tunc. Nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate prema jednostranoj odluci tuženice i valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu od 6. travnja 2007. nakon zaključenog Dodatka tom Ugovoru u skladu s odredbama ZID ZPK/15 ne obvezuju tužitelja jer su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je od dana sklapanja pa nadalje kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je u tom smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe u skladu s člankom 87. stavkom 1. ZZP/03.

25. Zbog toga, prema pravnom shvaćanju ovog suda, tužitelju ne pripadaju zahtijevani novčani iznosi s osnove tih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu jer u imovini tuženice više nema ni jednog plaćenog iznosa s osnova ništetnih odredbi bez pravne osnove, pa tako ni iznosa od 17.443,40 EUR koji je u cijelosti iskorišten za namirenje obveza po konvertiranom kreditu, a preplaćeni iznos od 7.747,76 EUR je u skladu sa člankom 5. Dodatka Ugovoru o kreditu iskorišten za namirenje budućih anuiteta koji su dospjeli nakon sklapanja tog Dodatka, a koji Dodatak je odraz prisilne odredbe članka 19.c stavka 5. ZID ZPK/15.

26. Kako je Dodatak Ugovora o kreditu valjani pravni posao s valjanim pravnim učincima to nema činjenične niti pravne osnove utvrđivati glavnicu kredita na dan konverzije 30. rujna 2015. kao da se i nadalje radi o Ugovoru o kreditu s ništetnim odredbama o valuti obveze u CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi budući je s tim danom izvršena konverzija radi promjene valutne klauzule iz CHF u valutnu klauzulu u EUR i da je učinak te konverziji kao da je kredit s valutom obveze u EUR sklopljen s danom kada je sklopljen Ugovor o kreditu 6. travnja 2007. Stoga je neosnovana tražbina tužitelja i s osnove „nepravilno“ obračunate glavnice u iznosu od 3.163,91 EUR.

27. Međutim, odredbe ZID ZPK izrijekom ne reguliraju materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan člankom 323. stavkom 1. i člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi sa člankom 1115. ZOO kojim su propisane posljedice sklapanja ništetnog ugovora i opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Zbog toga ovaj sud zaključuje da odredbe Dodatka Ugovora o kreditu nemaju restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje je platio na ime nepoštenih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu, pa se s obzirom da specijalnim propisom (ZID ZPK) nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe članka 323. stavka 1. i članka 1111. ZOO, ima primijeniti opći propis, odnosno članak 1115. ZOO temeljem kojeg tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih odredaba osnovnog Ugovora o kreditu pa do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje tužiteljeve obveze ugovorene Dodatkom Ugovora o kreditu (30. rujna 2015.).

27.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata ne te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO pri tome ukazujući da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača koje glasi:

"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

Identično pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske i u svojoj odluci poslovni broj: Rev 925/2023 od 8. travnja 2025.

27.2. Imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje prihvaća i ovaj sud, proizlazi neosnovanim tužbeni zahtjev za isplatu glavničnog iznosa od 17.443,49 EUR budući tužitelju pripadaju samo zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose s osnova ništetnih odredbi ugovora o kreditu i to primjenom članka 1115. ZOO od dana kada su ti iznosi plaćeni pa do dana kada su iskorišteni za namirenje obveze po valjano sklopljenom Dodatku Ugovoru o kreditu s danom 30. rujna 2015. Kako je iznos od 160,59 EUR plaćen 30. rujna 2015. s kojim danom je izvršena konverzija to za taj dan tužitelju ne pripada zatezna kamata.

28. Obzirom da su odredbe Ugovora o kreditu o valuti obveze vraćanja kredita u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci tuženice u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđene nepoštenim zbog postupanja tuženice koja je i pripremila sadržaj takvih odredbi i unijela ih u ugovore o potrošačkom kreditiranju, to se ne mogu ocijeniti osnovanim žalbeni razlozi tuženice kojima osporava tijek zatezne kamate od dana stjecanja tvrdeći da u trenutku stjecanja nije znala niti mogla znati da nema pravo na isplatu.

29. U vezi tijeka zateznih kamata i primjene odredbe članka 1115. ZOO također postoji ustaljena sudska praksa redovnih sudova pa tako i ovog suda koja je reafirmirana i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. U tim odlukama Ustavni sud navodi da je, s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena nepoštenost ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom tuženika da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora), tuženik nesavjesni stjecatelj i zbog čega duguje zatezne kamate od dana stjecanja, te u sudskoj praksi Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u takvom tumačenju sudova.

30. Iz naprijed navedenih razloga valjalo je djelomično prihvatiti žalbu tuženice i na temelju članka 373. točke 2. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke III. izreke kojim je tuženica obvezana tužiteljici isplatiti iznos od 20.607,31 EUR i na taj iznos platiti zateznu kamatu od 30. rujna 2015. i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev i djelomično odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tuženica obvezana na pojedine preplaćene iznose tužiteljici u ukupnom iznosu od 17.282,81 EUR platiti zateznu kamatu od dana plaćanja do 30. rujna 2015., a sve kako je to navedeno u izreci ove presude.

31. Obzirom na djelomično preinačenje prvostupanjske presude valjalo je primjenom članka 166. stavka 2. ZPP odlučiti o troškovima postupka.

32. Stranke su uspjele u sporu djelomično i to tužitelj sa deklaratornim zahtjevom osim u dijelu kojim traži utvrđenje ništetom odredbu o isplati kredita iz članka 1. Ugovora o kreditu u vezi kojeg zahtjeva nisu nastali nikakvi posebni troškovi i sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice od 17.282,81 EUR do 30. rujna 2015., a tuženica s dijelom zahtjeva za isplatu glavnice u iznosu od 20.607,31 EUR, to ovaj sud njihov uspjeh ocjenjuje podjednakim zbog čega je na temelju članka 154. stavka 4. ZPP odlučeno da svaka stanka snosi svoje troškove zastupanja dok je tuženicu valjalo obvezati da tužitelju naknadi troškove u iznosu od 265,45 EUR koji se odnose na troškove vještačenja budući je tuženica osporavala i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev 606/2021 od 14. rujna 2021.)

33. Razlozi zbog kojih je ovaj sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka vrijedi i za troškove žalbe pa je stoga odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer