REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2158/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Irena Tušak Miletić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Tušak Miletić i partneri, Zagreb, protiv 1. tuženice CB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Mara Ostojić, odvjetnica u Zagrebu, 2. tuženika GB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Desanka Vranjican, odvjetnica u Zagrebu, 3. tuženika JB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Joksović, odvjetnik u Zagrebu i 4. tuženika AB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Alan Gredelj, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž- 475/2023-2 od 9. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4033/2014-134 od 6. travnja 2023., na sjednici održanoj 10. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu prijedlog da joj se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-475/2023-2 od 9. listopada 2024. zbog pravnih pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Može li sud tumačenjem oporuke dati riječima upotrijebljenim u oporuci značenje koje te riječi nemaju?“.
2. Ukoliko sud utvrdi da nečije očitovanje volje ima sva bitna obilježja usmene oporuke (dva sposobna svjedoka, postojanje iznimnih prilika bez mogućnosti da sastavi pismenu oporuku) može li takvom očitovanju dati značenje koje ono nema, odnosno te riječi protumačiti drugačije nego što su izgovorene?
3. Ako je utvrđeno da postoji volja i namjera stranaka da srodnik ulaganjem u izgradnju zgrade na zemljištu drugog srodnika stekne pravo suvlasništva na istoj, a ista bude funkcionalno dovršena za života stranaka, je li osoba koja je ulagala stekla pravo suvlasništva, cijeneći odredbe OGZ-a, Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i Zakona o braku i porodičnim odnosima?
4. Prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, je li moguće stjecanje prava vlasništva na nedovršenoj kući ili je to res extra commercio?
5. Ukoliko se procjenjuje predstavlja li nekretnina zajedničku ili posebnu imovinu bračnih drugova stečenu do 1984.g., sve temeljem Zakona o braku i porodičnim odnosima, može li se sud pozvati na načelo jedinstva nekretnine koje je u pravni poredak uvedeno donošenjem i stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (01.01.1997.g.)?
6. Ukoliko je kuća pravno nezavršena u vidu da joj nedostaje akt o upotrebi (ili ekvivalentno rješenje), a ona je faktično dovedena u potpuno funkcionalno stanje kako bi služila svojoj svrsi za stanovanje, može li se u svrhu pravnog prometa / stjecanja prava vlasništva smatrati kako je ista izgrađena?
7. Nastavno na prethodno pitanje, može li se na takvoj kući steći pravo vlasništva ako je izgrađena na zemljištu jednog supružnika, zajednički od strane oba supružnika temeljem njihove volje i sporazuma da dovršena kuća predstavlja suvlasništvo bračnih drugova na jednake dijelove, sve cijeneći odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima?
8. Ukoliko je postojao sporazum i volja supružnika da zajednički grade na zemljištu u vlasništvu jednog od njih te nakon izgradnje da kuća predstavlja suvlasništvo bračnih drugova na jednake dijelove, a vlasnik zemljišta umre prije dovršetka gradnje, ima li preživjeli bračni drug pravo na suvlasništvo nedovršenog objekta, temeljem Zakona o braku i porodičnim odnosima i/ili Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima?
9. Ukoliko sud odredi provođenje dokaza i isti bez obrazloženja nikada ne provede niti naknadno odbije provođenje istoga, predstavlja li to bitnu povredu odredbi parničnog postupka?“.
1.2. Tužiteljica ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da joj je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje jer je odluka arbitrarna.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, u prijedlogu su naznačena pravna pitanja koja tužiteljica smatra da su važna pitanja za odluku u ovom sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Međutim, uz činjenicu da se pitanja svode na opširno preispitivanje utvrđenog činjeničnog stanja i primjene odredaba ZPP te materijalnopravnih odredaba prilikom donošenja odluke u okolnostima slučaja ovog konkretnog predmeta, tužiteljica, osim paušalne tvrdnje da su pitanja važna radi osiguranja jednakosti sviju pred zakonom, nije konkretno iznijela sadržajne razloge zbog kojih bi odgovor na navedena pitanja bio važan ne samo za odluku u sporu, već i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj sudske prakse.
5. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) i u njemu sadržanog prava na zabranu proizvoljnosti (arbitrarnosti), ovaj sud ocjenjuje da je osporavana odluka dostatno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Sadržaj tužiteljičinog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle, na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkom slučajevima.
6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužiteljica smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Kako tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 10. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
