Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-630/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Božidara Horvata člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici sin ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i Željko Šušak, odvjetnik u Korčuli, protiv 1. tuženice NU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženice EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 302 Flushcombe Rd. Blacktown, obje zastupane po punomoćnici Gordani Brčić, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi 1-2. tuženica protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-1043/2024-62 od 27. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Dubrovniku Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-1043/2024-62 od 27. svibnja 2025. i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju, Blacktown, veljača 2014., sklopljen između tuženih EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], nastanjene u Australiji kao darodavca i NU ž. Z, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao daroprimca, ovjeren u potpisu darodavca EU pred Generalnim Konzulatom RH u Sydneyu dana 05.03.2014. ništetan u dijelu u kojem s odnosi na 4/10 dijela kat. čest. [katastarska čestica] zgr, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da od početka u tom dijelu nema pravni učinak.“.

2. Nalaže su tužitelju ZU da nadoknadi 1. tuženici NU i 2. tuženici JU troškove postupka u iznosu1.840,59 eura u roku 15 dana.

3. Odbija se zahtjev tužitelja ZU za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

II. Nalaže su tužitelju ZU da nadoknadi 1. tuženici NU i 2. tuženici JU troškove žalbenog postupka u iznosu 440,20 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o darovanju koji je sklopljen u veljači 2014. između 2. tuženice EU kao darodavca i 1. tuženice NU kao daroprimca u dijelu u kojem se odnosi na 4/10 dijela kat. čest. [katastarska čestica] zgr upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka I. izreke) i odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka (točka II. izreke).

2. Prvo i drugo tuženice (dalje: tuženice) su podnijele žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu da je tužitelj prigovor o nedostatku forme Ugovora o darovanju iznio tijekom glavne rasprave bez da je iznio u čemu se sastoji taj nedostatak, zatim da tužitelj nema pravni interes za podnošenje ove tužbe i da je prenisko utvrđena vrijednost predmeta spora. Predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbiti te naložiti tužitelju da im nadoknadi troškove postupka. Zahtijevaju trošak sastava žalbe u iznosu 687,50 eura i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu 96,45 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženica je osnovana.

5. Prije razmatranja žalbenih navoda valja istaknuti da je rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-567/2024-2 od 27. studenoga 2024. ukinuta ranija prvostupanjska presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P- 417/2021 od 21. svibnja 2024. pod točkom I. izreke kojom je utvrđena ništetnost Ugovora o darovanju iz veljače 2014. i pod točkom III. izreke kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženica da je prvostupanjski sud pogrešno, odnosno suvišno nisko odredio vrijednost predmeta spora u iznosu 5.000,00 eura, jer da kuća uz more ne može imati takvu vrijednost i smatraju da vrijednost predmeta spora iznosi najmanje 30.000,00 eura. Naime, predmet ovog spora je utvrđivanje pravne valjanosti Ugovora o darovanju, a ne utvrđivanje (su)vlasništva kuće, pa pogrešno smatraju tuženice da bi vrijednost predmeta spora trebalo odrediti prema vrijednosti kuće. Uzimajući u obzir ovlaštenja prvostupanjskog suda iz članka 40. stavak 3. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je stava, da je vrijednost predmeta spora utvrđena u primjerenom iznosu od 5.000,00 eura.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev da se utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o darovanju koji je sklopljen u veljači 2014. između 2. tuženice EU kao darovateljice i 1. tuženice NU kao obdarenice (daroprimateljice) u dijelu u kojem s odnosi na 4/10 dijela kat. čest. [katastarska čestica] ZGR upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a za kojeg tužitelj tvrdi da nije sklopljen u propisanoj formi (ispravno: obliku).

9. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je 5. travnja 2004. sklopljen Kupoprodajni ugovor između 2. tuženice kao prodavateljice i tužitelja kao kupca, a predmetom kupoprodaje bila je zapadna polovica kućice u [adresa] označene kao kat. čest. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] zajedno sa pripadajućim dijelom dvora,

- da je Aneksom Kupoprodajnog ugovora od 11. svibnja 2006. preciznije definiran predmet kupoprodaje kao dio zapadne polovine kućice u [adresa], odnosno 1/2 od zapadnog dijela,

- da je između 2. tuženice u svojstvu tužiteljice i tužitelja u svojstvu tuženog pred ovim sudom pod posl. br. P-595/2015 proveden postupak radi utvrđenja pravne ništetnosti tog Kupoprodajnog ugovora i njegova Aneksa, a u kojem postupku je 17. srpnja 2019. donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4508/2019 od 15. rujna 2020.,

- da je u veljači 2014. sklopljen Ugovor o darovanju između 2. tuženice kao darovateljice i 1. tuženice kao daroprimateljice, a predmet darovanja je, između ostalog, 4/10 dijela stojne kućice označena kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno

4/5 dijela njezine istočne polovice,

- da je kat. čest. [katastarska čestica] ZGR upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da su tužitelj i njegova pokojna supruga CU upisani kao suvlasnici po 1/4 dijela (5/20 dijela), kao suvlasnik za 8/20 dijela upisan je Grad Korčula, dok je kao suvlasnica za 2/20 dijela upisana 1. tuženica NU.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je predmet kupoprodaje po Kupoprodajnom ugovoru od 5. travnja 2004. i Aneksu toga ugovora od 11. svibnja 2006. te predmet darovanja po Ugovoru o darovanju iz veljače 2014. bila ista nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] ZGR, međutim da su predmetom kupoprodaje odnosno darovanja bili njeni različiti dijelovi, pa da iz tog razloga sporni Ugovor o darovanju nije sklopljen iz nedopuštene pobude, ali da je ništetan iz razloga što mu nedostaje forma potrebna za sklapanje takvog ugovora propisana člankom 482. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO). Utvrđujući da tuženice nisu bile u posjedu niti jednog dijela predmetne nekretnine, prvostupanjski sud smatra da je Ugovor o darovanju trebao biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta jer nije došlo do predaje posjeda darovanog dijela nekretnine te zaključuje da je iz tog razloga Ugovor o darovanju ništetan i bez pravnog učinka.

11. Osnovano u žalbi navode tuženice da je materijalnopravni prigovor nedostatka forme (oblika) tužitelj iznio na glavnoj raspravi održanoj 14. travnja 2025. nakon zaključenja prethodnog postupka, ali da nije iznio kakav je to nedostatak, pa da nedostatak forme može biti da ugovor nije potpisan, da ugovor nije ovjeren kod javnog bilježnika ili da ugovor nije sastavljen u formi javnobilježničkog akta.

12. Tužitelj je prigovor nedostataka oblika Ugovora o darovanju iznio nakon što je ovaj drugostupanjski sud rješenjem poslovni broj Gž-567/2024-2 od 27. studenoga 2024. ukinuo raniju prvostupanjsku presudu poslovni broj P-417/2021 od 21. svibnja 2024. pod točkom I. izreke kojom je prvostupanjski sud utvrdio ništetnost predmetnog Ugovora odlučujući izvan okvira činjenica koje je iznio tužitelj (tužitelj je ranije navodio da je Ugovor o darovanju ništetan iz razloga što je sklopljen iz nedopuštene pobude i nedopuštene činidbe). Naime, sud je vezan činjeničnim navodima tužbe i nije ovlašten utvrđivati činjenice izvan onoga što su stranke iznijele, niti sud ima inkvizitorne ovlasti što znači da, iako sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti, on nije ovlašten utvrđivati druge razloge ništetnosti izvan onih na koje je ukazao tužitelj.

13. U tužbi i tijekom postupka tužitelj tvrdio da je sporni Ugovor o darovanju iz veljače 2014. ništetan jer je sklopljen iz nedopuštenih pobuda, dok je nedostatak oblika kao razlog ništetnosti istaknuo tek u ponovljenom postupku na glavnoj raspravi održanoj 14. travnja 2025. pri čemu nije iznio činjenice na kojima temelji ovakav svoj prigovor.

14. Člankom 7. stavak 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima utvrđuju te činjenice, dok je stavkom 2. propisano da je sud ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3. ZPP-a), ako zakonom nije drugačije određeno.

15. Tužitelj nije iznio činjenice na kojima temelji materijalnopravni prigovor nedostatka oblika, već je prvostupanjski sud sam utvrđivao činjenicu da 1. tuženica kao daroprimateljica i 2. tuženica kao darovateljica nisu bile u posjedu niti jednog dijela predmetne nekretnine i da je zbog toga Ugovor trebao biti sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

16. Osim što je sam utvrđivao činjenicu koju tužitelj nije iznio, prvostupanjski sud je tu činjenicu utvrđivao iz dokaza (presude istog suda poslovni broj P-770/2021) kojeg stranke nisu predložile, niti se nalazi u spisu, niti je taj dokaz naveden pod toč. 3 obrazloženja u kojem se navode dokazi koje je sud izveo. Doduše, spisu prileži presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-141/2022-2 od 17. ožujka 2022. (stranice 66-73 spisa) kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-770/2021, a iz koje je razvidno da je odbijen tužbeni zahtjev (tamo) tužiteljice NU da (tamo) tuženici ZU, OU i ĐU uklone vodovodne cijevi iz zapadnog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. br. [broj ZK uloška], sruše roštilj u unutarnjem zapadnom dijelu označene čest. zgr. [katastarska čestica] (kućice) i vanjski roštilj na zapadnom dijelu dvorišta označene nekretnine, uklone ruševni materijal 2 m3 i poravnaju zapadni dio dvorišta, odnosno dovedu ga u prvobitno stanje na način da se uklone kamene ploče kojima je popločano dvorište tako da isto ostane u zemljanoj površini.

17. Izreka presude poslovni broj P-770/2021, koju je citirao Županijski sud u Bjelovaru, ne sadržava utvrđenje (činjenicu) da 1. i 2. tuženice nisu bile u posjedu predmetne nekretnine, pa je očito da je takvu činjenicu prvostupanjski sud utvrđivao iz obrazloženja, pri čemu je nejasno kako je to mogao utvrditi kada se presuda P- 770/2021 ne nalazi u spisu.

18. Također valja istaknuti da svojstvo pravomoćnosti stječe samo izreka presude (dispozitiv) kojom sud izražava svoj stav o tužbenom zahtjevu, dakle prethodno pitanje koje je riješeno u drugom predmetu može imati pravni učinak samo ako je riješeno kroz izreku presude, a što u konkretnom slučaju nije, pa stoga presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-414/2022-2 od 17. ožujka 2022., niti presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P- 770/2021 ne mogu biti temelj za zaključak da predmetna nekretnina nije Ugovorom o darovanju predana u posjed daroprimateljici.

19. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pomanjkanje pravnog interesa tužitelja za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o darovanju, valja odgovoriti da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da postoji pravni interes koji se temelji na tvrdnji tužitelja da je on vlasnik cijele kat. čest. [katastarska čestica] ZGR (i istočnog i zapadnog dijela) koje vlasništvo je stekao dosjelošću neovisno o tome jesi li ovakvi navodi tužitelja osnovani te iz razloga što je u zemljišnim knjigama upisano suvlasništvo u idealnim dijelovima.

20. Slijedom navedenog, a budući je prvostupanjski sud protivno članku 7. ZPP-a utvrdio činjenice koje tužitelj nije iznio i temeljem toga izveo nepravilan zaključak o postojanju te činjenice te na toj činjenici utemeljio presudu, valjalo je na temelju članka 373. točka 2. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju kao neosnovan.

21. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je u smislu članka 166. stavak 2. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka na način da se o troškovima cijelog postupka odluči jednom odlukom.

22. Tuženicama su dosuđeni troškovi postupka sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a i uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. – dalje: Tarifa). Priznati su troškovi za sastav odgovora na tužbu (Tbr.8/1 i 40-110 bodova), zastupanja na ročištu 29.5.2015. (Tbr.9/1 i 40-110 bodova), zastupanja na ročištu 18.2.2022. (Tbr.9/5 i 40-27,5 bodova), zastupanja na ročištu 7.12.2023. (Tbr.9/1 i 40-110 bodova), zastupanja na ročištu 10.4.2024. (Tbr.9/1 i 40-110 bodova), sastav žalbe od 1.6.2024. (Tbr.10/1 i 40-137,5 bodova) i zastupanja na ročištu 14.4.2025. (Tbr.9/1 i 40-110 bodova), što iznosi 715 bodova. Uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura i uvećano za 25% PDV, tuženicama su priznati troškovi u iznosu 1.787,50 eura.

23. Također je tuženicama priznat trošak plaćane sudske pristojbe za žalbu od 1. lipnja 2024. u iznosu 53,09 eura, pa dosuđen trošak iznosi 1.840,59 eura i taj trošak naloženo je platiti tužitelju, dok je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbijen, sve primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a.

24. Tuženicama nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu tužitelja od 12. srpnja 2024. jer isti nije bio potreban za odlučivanja (članak 155. ZPP-a).

25. U odnosu na troškove žalbenog postupka tuženicama je priznat trošak za sastav žalbe od 2. lipnja 2025. prema Tbr.10/1 i Tbr. 40 u visini 137,5 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura i uvećano za 25% PDV-a iznosi 343,75 eura te trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu 96,45 eura, odnosno u ukupnom iznosu 440,20 eura, a što je naloženo platiti tužitelju sve u smislu članka 154. stavak 1. i članka 166. stavak 2. ZPP-a.

U Velikoj Gorici 10. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak