Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-1076/2024-3

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka, predsjednika vijeća, Božidara Horvata, člana vijeća i suca izvjestitelja te Tihane Cišper, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dominik Musulin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv toč. I., II., III., IV. i VI. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4493/21-21 od 17. lipnja 2024. te o žalbi tužitelja protiv toč. VI. izreke navedene presude, u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4493/2021-21 od 17. lipnja 2024. pod toč. I. i III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4493/2021-21 od 17. lipnja 2024. pod toč. II. izreke i za navedeno sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja FC za utvrđenjem ništetnim dijela odredbe članka 1. Ugovora o kreditu broj 029-50-3010128 kojeg su tužitelj AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditor sklopili 24. kolovoza 2005., ovjeren kod javnog bilježnika Zdenko Frid iz Zagreba, dana 24. kolovoza 2005. pod poslovnim brojem OU-792/05, koji glasi: „Kunska protuvrijednost…po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“ r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4493/2021-21 od 17. lipnja 2024. pod toč. IV. i VI. izreke te se u tome dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.

Obrazloženje

I. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe članka 2. stavka 1. Ugovora o kreditu broj 029-50-3010128 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 24. kolovoza 2005., ovjeren kod javnog bilježnika Zdenko Frid iz Zagreba 24. kolovoza 2005. pod poslovnim brojem OU- 792/05, koji glasi: „…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“, pod toč. II. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe članka 1. navedenog Ugovora koji glasi: „Kunska protuvrijednost…po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“, pod toč. III. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe članka 7. stavka 1. navedenog Ugovora koji glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…“, pod toč. IV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 1.274,64 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose, pod toč. V. izreke odbijen je kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu 502,79 eura s pripadajućim zateznim kamatama, dok je pod toč. VI. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju 965,10 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. lipnja 2024. do isplate.

2. Protiv toč. I., II., III., IV. i VI. izreke navedene presude žalbu je podnio tuženik, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbu u cijelosti odbaciti, podredno tužbeni zahtjev odbiti te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka. Podredno predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 98,21 eura.

3. Protiv toč. VI. izreke presude žalbu je podnio tužitelj, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, uz dosudu troška sastava žalbe u iznosu 93,75 eura.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koju izrijekom upire tuženik u žalbi, a s obzirom na to da je izreka pobijane presude u dijelu pod toč. IV. proturječna sama sebi.

6. Ispitujući po službenoj dužnosti pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja u preostalom dijelu počinio bilo tu, bilo druge bitne povrede odredaba parničnog postupka.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da se dijelovi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula utvrde ništetnim, kao i da se utvrdi ništetnom ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi te da se naloži tuženiku da mu isplati s osnove ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iznos od 1.274,64 eura s pripadajućim zateznim kamatama, a s osnove promjenjive kamatne stope iznos 502,79 eura s pripadajućim zateznim kamatama, s tim što je prethodno navedeni zahtjev za isplatu iznosa na ime ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odbijen u nepobijanom dijelu pod toč. V. prvostupanjske presude.

8. Prvostupanjski je sud utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu br. 029-50-3010128 od 24. kolovoza 2005., u kojemu je u odredbi čl. 2. ugovorena redovna kamatna stopa 5,25% promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, dok je u odredbama čl. 1. i 7. Ugovora ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 21.440,57 te način otplate u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospjeća. Nadalje je utvrđeno da predmetni ugovor ima obilježja potrošačkog ugovora, kao i da tužitelj nije imao mogućnosti pregovaranja oko njegova sadržaja, a pritom nije upozoren na rizike koji iz takvog vezivanja za valutu švicarski franak proizlaze niti je obaviješten o načinu na koji će se mijenjati visina kamatne stope.

9. Nadalje, razmatrajući osnovanost tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud polazi od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 i Rev- 2221/2018) te utvrđuje da su djelomično ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

10. S obzirom na navedena utvrđenja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (članak 2. stavak 1. Ugovora o kreditu) i valutnoj klauzuli (članak 7. stavak 1. Ugovora o kreditu) ništetne. Naime, prema čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je prema čl. 87. ZZP-a takva odredba ništetna.

11. Nastavno na prethodno, promašen je tuženikov prigovor da tužitelj nije mogao isticati ništetnost predmetnih ugovornih odredbi iz razloga koji je predviđen odredbom čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO/05), a koja je odredba sadržajno podudarno odredbi čl. 107. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. To stoga što je temeljna pretpostavka za primjenu navedene odredbe, kojom je regulirano pitanje konvalidacije ništetnog ugovora, to da je uzrok ništavosti naknadno nestao, a o čemu u konkretnom slučaju nema govora, pa pitanje je li zabrana bila manjeg značenja (sve i da doista zabrana jest takvog karaktera) niti nije od utjecaja na pitanje valjanosti predmetnih ugovornih odredbi.

12. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP trebalo kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama I. i III. izreke (toč. I. izreke ove drugostupanjske presude).

13. No, s pravom tuženik ističe da nije bilo uvjeta da se utvrdi ništetnom i odredba članka 1. Ugovora o kreditu kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF, jer navedena odredba sama po sebi nije od utjecaja na pitanje načina vraćanja kredita, a što je uređeno člankom 7. stavkom 1. Ugovora o kreditu. S tim u vezi je za navesti da navedena odredba kojom je ugovoreno da banka isplaćuje korisniku kreditu iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF nije bila predmet suđenja u kolektivnom sporu, niti o njoj postoje utvrđenja u parnici u povodu kolektivne tužbe, a iz dokaza izvedenih u ovom postupku ne proizlazi da ista bila ništetna.

13.2. Dakle, prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio izvedene dokaze te utvrdio ništetnom i navedenu odredbu ugovora pa je na temelju odredbe čl. 373. toč. 1. ZPP trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu pod toč. II. izreke i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbiti kao neosnovan (toč. II. izreke ove drugostupanjske presude).

14. Nadalje, glede toč. IV. izreke pobijane presude, napominje se da je tom dijelu prvostupanjski sud počinio gore navedenu apsolutno bitnu povredu postupka jer je zbroj pojedinačnih iznosa za 278,91 eura veći je od ukupnog iznosa koji je dosuđen, a kako to osnovano ističe tuženik.

14.1. Naime, navedeni je nedostatak nastao zbog toga što je tužitelj nakon provedenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev tako što je kao ukupan iznos zatražio 1.274,64 eura (koji je dobiven tako što je ukupan iznos preplata koji je zbog rasta tečaja više plaćen, koji iznosi 1.562,31 eura, umanjen za ukupan iznos od 287,66 eura, koji je tužitelj manje platio posljedično na ime pada tečaja), ali je pojedinačne iznose na koje potražuje zatezne kamate zatražio kao da konačno potražuje nešto manje od ukupnog iznosa preplate koje je više platio, odnosno iznos od 1.553,55 eura, zbog čega je razlika u zbroju pojedinačnih iznosa za 278,91 eura veća od ukupnog iznosa koji potražuje, a koji nedostatak može ispraviti samo tužitelj tako da uredi tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka.

15. Slijedom toga, trebalo je na temelju čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu presudu pod toč. I. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu, trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku iz toč. II. izreke, jer se radi o sporednoj tražbini koja slijedi pravnu sudbinu glavnog zahtjeva.

17. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud, imajući na umu sve navedeno, pozvati tužitelja da uredi tužbeni zahtjev kako bi isti bio podoban za postupanje (čl. 109. u vezi s čl. 186. ZPP).

18. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

19. U nepobijanom dijelu (toč. IV. izreke) prvostupanjska presuda nije ispitivana u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. ZPP.

U Velikoj Gorici 10. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak