Kzd-17/2025-

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Mariju Franetoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Dine Madunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. KMP-DO-295/2016 od 23. ožujka 2017. godine protiv okrivljenika DN zbog kaznenog djela iz čl. 118. stavak 1. Kaznenog zakona/11, nakon održane javne rasprave u nazočnosti okrivljene, njezinog branitelja odvjetnika HN, te predstavnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu državno-odvjetničke savjetnice AN dana 10. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

Temeljem odredbe čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku

OKRIVLJENIK: DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćeri pok. SN i NN, rođene D, rođene **.**.1952. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], umirovljenik, rastavljena, majka dvoje djece, državljanke Republike Hrvatske,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi 30. srpnja 2016. godine oko 20,00 sati, u [adresa], u nakani da teško tjelesno ozlijedi ČN, rođenog **.**.2011., koji se sa sestrom LN, rođenom **.**.2009., igrao na parkingu u blizini balkona njenog stana na kojem se nalazila, najprije je vikala na djecu, a potom je na njih bacila kamenje kojim je ČN pogodila u glavu, uslijed čega je zadobio krvni podljev područja brade u središnjoj liniji ispod donje usnice usta, koja ozljeda je lake naravi,

dakle, da bi s namjerom da drugoga teško tjelesno ozlijedi, poduzela radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede,

čime bi počinila kazneno djelo protiv života i tijela - teške tjelesne ozljede u pokušaju - opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. Kaznenog zakona (NN 25/11, 144/12, 56/15, 61/15 – u daljnjem tekstu: Kazneni zakon).

Temeljem odrede čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku trošak postupka pada na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo 23. ožujka 2017. godine optužnicu br. KMP-DO-295/2016 protiv okrivljene DN zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u svezi sa člankom 34. Kaznenog zakona.

2.Nakon provedenog postupka Sud je presudama br. Kzd-40/2017 od 29. ožujka 2022. godine i Kzd-74/2022 od 7. ožujka 2023. godine temeljem čl. 453. st. 3. Zakona o kaznenom postupku oslobodio okrivljenu optužbe da bi Županijski sud u Varaždinu rješenjima br. Kžzd-35/2022 od 14. lipnja 2022. godine te Kžzd-36/2024 od 21. siječnja 2025. godine ukinuo prvostupanjske presude.

3. Očitujući se o utemeljenosti optužnice u ponovljenom postupku okrivljena je izjavila kako nije kriva.

4. U ponovljenom postupku pročitani su iskazi iskaz svjedoka JN (list 86 spisa), svjedokinje KN od 2. lipnja 2021. godine (list 61 spisa) te ŽN od 2. lipnja 2021. godine (list 62). Pregledani su dokumentacijski list pregleda u ambulanti Zavoda za hitnu medicinu SDŽ za dijete ČN od 30. srpnja 2016. (list 9) spisa te su pročitani pisani (list 28-29) i usmeni (list 65) nalaz i mišljenje vještaka dr. Antonia Alujevića te dopuna nalaza i mišljenja nalaza i mišljenja vještaka za sudsku medicinu (list 149) te medicinska dokumentacija za okrivljenu EN (list 90-105).

5. Ispitana kao svjedok e baka maloljetnog oštećenika - žrtve ČN, RN koja je na početku davanja iskaza navela kako je zapisala kratke natuknice kako bi se mogla prisjetiti točno što se dogodilo jer je ipak prošlo pet godina od spornog događaja. Svjedokinja je u bitnom iskazala kako se ovo se dogodilo u ljeto 2016. godine. Njezin unuk i unuka su se igrali ispred zgrade, a ona je zajedno sa nevjestom njihovom, majkom ŽN i svojom majkom sjedila na balkonu i pila kavu. Djeca su bila sa dosta druge djece koji su bili vršnjaci njezinih unuka. U jednom trenutku čuli su vrisku i plač. Svjedokinja se u tom trenutku nalazila na balkonu okrenuta leđima i odmah se okrenula prema vani kao bi mogla vidjeti djecu. Čula je plač, a onda je u jednom trenutku sa svog balkona vidjela kako je okrivljena iz balkona svoje zgrade s kamenom pogodila njezinog unuka ČN. Za to vrijeme okrivljena je vikala i prijetila. Na pitanje kako je okrivljena prijetila svjedokinja je odgovorila kako se sjeća kako je psovala majku. Otrčali su ispred zagrade a njezina majka je pozvala policiju koja je žurno došla. Ubrzo je došao i njezin sin i unuka je odveo na Hitnu pomoć. Nakon ovog događaja plašila se za majku i uvijek ju je pratila u šetnju. Također unuci su je, pogotovo ČN, pitali gdje ona baka što je bacala kamenje. Osim što se bojala za majku i unuke bojala se i za sebe ali to nije nikome govorila.

Na posebno postavljena pitanja svjedokinja je istaknula kako je njezin unuk je pogođen u bradu i u predio glave ispod uha. Ne zna koje je točno zadobio ozljede. Zbog udaljenosti se ne može očitovati o veličini kamena, ali istaknula je kako je vidjela kako leti više kamenja

6. Kao svjedok je na raspravi ispitana majka i zakonska zastupateljica maloljetnog oštećenika - žrtve ČN koja je u bitnom istaknula kako je tog dana bolje reći popodneva došla kod svekrve na kavu. Tu je bila i njezina majka. Sjedili su na balkonu dok su se djeca igrala ispred zgrade. Balkon se nalazi u prizemlju tako da je jako dobro mogla vidjeti i čuti djecu. U jednom trenutku čula je kako njezin sin i kći viču: " Mama! Mama!", a čula je i sina kako viče: "Gađa me kamenom!" Pozvala sam ih je kući i oni su odmah došli. U istom razdoblju čula je viku na balkonu stana gdje živi okrivljena. Kada je vidjela da joj je sin ozlijeđen, zvala je policiju. Naime, njezin sin je imao ozljede na bradi. Vidjela je ogrebotinu, a oko ogrebotine je vidjela crno. Od trenutka kada su djeca dozivala u pomoć vidjela je kako dolijeću predmeti sa balkona i stana gdje živi okrivljena. Zbog udaljenosti nije točno mogla razaznati o čemu se radi. Inače okrivljena živi u dvojnoj zgradi, dakle u istoj zgradi, ali različiti ulaz. Poznato joj je u kojem stanu živi i da živi sama te ne dovodim u pitanje tko je bacao predmete sa njezinog balkona

Na posebno postavljena pitanja svjedokinja je navela kako joj je svekrva rekla da je baš vidjela okrivljenu, a djeca su joj rekla kako su vidjeli kako su bacali kamenje sa tog balkona. Njezin sin i dan danas ima problema sa glavoboljama i još uvijek je medicinski tretiran zbog toga te je zainteresirana za kazneni progon okrivljene.

7. Kao svjedok je ispitan policijski službenik JN koji je nakon što je izvršio uvid u službenu zabilješku o dojavi od 30. srpnja 2016. godine istaknuo kako se samog događaja ne sjeća zbog proteka vremena. Uvidom u zabilješku primijetio je kako se njoj nalazi njegov potpis te je istaknuo kako ju je upravo on sačinio.

8.1. U pisanom i usmenom nalazu i mišljenju vještaka za sudsku medicinu dr. Antonija Alujevića se u bitnom navodi kako je kritične prigode oštećenik-žrtva, maloljetni ČN zadobio krvni podljev u području brade u središnjoj liniji ispod donje usnice usta što predstavlja laku tjelesnu ozljedu koja je u konkretnom slučaju mogla nastati udarcem nabačenog tupo-tvrdog predmeta, primjerice kamena silom srednjeg intenziteta.

8.2. Na posebno postavljena pitanja vještak za sudsku medicinu je u bitnom iskazao kako se ne može očitovati o vremenu nastanka ove modrice jer nije opisana njezina boja.

8.3. Na pitanje je li održiv dio iskaza svjedokinje ŽN, oštećenikove majke u kojem navodi:" Na vratu sam vidjela ogrebotinu i oko nje crno." , vještak je istaknuo kako je takav iskaz majke je održiv jer bridasto sredstvo kao kamen izaziva i oguljotinu i krvne podljeve. Što se tiče boje podljeva, crne ili tamno modre, vještak je istaknuo kako je to subjektivni osjećaj majke, međutim je skrenuo pozornost kako i liječnik opisuje masnicu.

8.4. Vještak nije mogao procijeniti veličinu kamena jer u slučaju da je to bio manji kamen koji je pogodio u bradu izravno onda bi mogao nanijeti ovakvu ozljedu, ali da je bio veliki kamen on je mogao samo okrznuti da bi nastala ovakva ozljeda.

9.1. U ponovljenom postupku provedena je dopuna nalaza i mišljenja vještaka u kojem je bilo potrebno utvrditi dinamiku nastanka ozljeda u dijelu u kojem bi bilo s obzirom na vrstu ozlijede bilo potrebno utvrditi je li se u konkretnom slučaju radilo o većem ili manjem kamenu, odnosno je li u konkretnom slučaju mogla nastati teška tjelesna ozljeda, te je li je pritom za mogućnost nastupa takve posljedice odlučno i pitanje veličine kamena.

9.2. Vještak za susku medicinu je u dopuni nalaza i mišljenja naveo kako se putanja nabačenog kamena kao niti pogađanje cilja ne može sa sigurnošću predvidjeti te kako udarac kamenom silom srednjeg intenziteta u područje lica može dovesti do teške tjelesne ozlijede. Kamen veće mase može izazvati teže ozlijede poput prijeloma čeljusti, kostiju lica i slično ali ukoliko ne pogodi cilj cijelom ploštinom može izazvati okrznuće što se manifestira površinskom oguljotinom ili krvnim podljevom što predstavlja laku tjelesnu ozljedu. S druge strane, manji kamen, u slučaju izravnog pogotka u očnu jabučicu može izazvati tešku tjelesnu ozlijedu pa je vještak mišljenja kako veličina kamena nije odlučna za obilježje i težinu samih tjelesnih ozljeda.

10. Na kraju dokaznog postupka pregledani su izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenu EN.

11.1 Okrivljena je u obrani u bitnom ponovila navode iz obrane dane u prethodnom postupku te u bitnom istaknula kako je te subote 30. srpnja 2016. godine negdje oko 8 sati navečer sjedila u stanu i rješavala križaljku. Bilo joj je slabo jer je bila velika vrućina. Pred stambenom zgradom bilo je samo dvoje djece i bilo je mirno. U jednom trenu čula je kako djeca viču: "Teta H je glupa! Teta H je glupa!". Došla je na balkon, pogledala i vidjela curicu i malog dječaka koji su joj poznati od ranije. Tiho sam im je rekla da se maknu i da ne govore ružne riječi. Tresla se je ali ipak nije reagirala. Inače takvo stanje traje već 17 godina, i s roditeljima ove djece i s djecom jer su ih roditelji usmjerili da se tako ponašaju. Djeca su otišla bez riječi. U međuvremenu je nazvala sina koji joj je preporučio da zove policiju, međutim budući da je u više navrata ranije zvala policiju nije to htjela napraviti i taj put, međutim nakon otprilike 20 minuta vratila se ova curica i rekla joj da ju je udarila i da će dobiti od njezinih. Spustila se i razgovarala sa ŠN koji živi u istoj zgradi i požalila se na ovaj događaj da bi negdje u 9 manje 20 došla policija, a kad su tražili njezino ime i prezime rekla je da im neće reći nego im dati osobnu iskaznicu i tražila od njih da joj pokažu službenu značku. Na to su se policajci naljutili i rekli joj da će je predvesti u policijsku postaju. U policijskoj postaji je ispitana i puštena na slobodu.

Okrivljena je naglasila kako niti te prigode niti ranije nije nikoga nikad udarila.

Istaknula je kako sa obitelji ove djece ima niz godina problema te kako joj je još 1995. godine baka ove djece prijetila policijom i socijalnim radnikom. Na isti način se ponašaju roditelji i na to su naučili i djecu. tako da je s ovom djecom imala problema i ranije, čak se ustručavala poći baciti smeće kad bi se u dvorištu nalazila, pogotovo maloljetna LN.

Očitujući se o osobnim i obiteljskim prilikama okrivljena je istaknula kako je lošeg zdravlja te kako je u dva navrata operirana od tumora. Živi u vlastitom stanu s mirovinom od 1.800,00 kuna.

11.2. Na raspravi održanoj 10. rujna 2025. godine okrivljena je dopunila raniju obranu na način da je istaknula kako nije bacila kamen prema djeci te prigode već je izašla na balkon oko 8,00 sati i vrlo brzo se vratila u stan. U međuvremenu je kontaktirala telefonski sa sinom koji joj je predložio da pozove policiju a također obišla je i predsjednika skupa stanara BN, s kojim je pričala o tome kako ima problem s obitelji LN odnosno KN.

Nakon što je okrivljenoj predočen dio iskaza svjedokinje KN (list 61 spisa) u kojem navodi kako je vidjela kako je okrivljena s kamenom pogodila njezinog unuka ČN, okrivljena je istaknula kako svjedokinja KN nije mogla vidjeti čak i da je bacila kamen jer se njezin stan nalazi u istoj zgradi na istoj strani kao i stan okrivljene o čemu je predočila sudu fotografije i priložila ih u spis. U trenutku dok se nalazila na balkonu, ukoliko je svjedokinja KN bila na svom balkonu, njezin balkon joj je bio u mrtvom kutu i nije mogla vidjet čak i kada bi bacila kamen. U takvoj situaciji se međusobno ne mogu vidjeti.

12.1. Nakon provedenog dokaznog postupka Sud je iz medicinske dokumentacije kao i nalaza i mišljenja vještaka za sudsku medicinu kako je inkriminirane prigode oštećenik maloljetni ČN zadobio krvni podljev područja brade u središnjoj liniji ispod donje usnice usta, koja ozljeda je lake naravi. Međutim, kao prijeporno se postavilo pitanje kako je zadobio tu ozljedu i tko mu ju je nanio.

12.2. Okrivljena DN je u obrani opovrgnula da bi inkriminirane prigode bacala kamenje prema djeci odnosno maloljetnom oštećeniku dok su svjedokinje RN, oštećenikova baka i ŽN, oštećenikova majka iskazale kako su najprije čule vrisku i plač a onda kada su došle balkon vidjele su kako nešto dolijeće pa je RN iskazala kako je vidjela kako je njezin unuk pogođen kamenom dok je ŽN vidjela kako prema djeci nešto dolijeće ali nije mogla razaznati o čemu se radi.

12.3. Mišljenje Suda je kako su iskazi KN i ŽN tehnički neodrživi. Prije svega, okrivljena je u obrani opisala međusobni položaj stanova u kojem živi ona i obitelj RN te predočila fotografije. Radi se o stanovima koji se nalaze u istoj stambenoj zgradi i balkoni su uvučeni te se nalaze jedan drugom u mrtvom kutu tako da bi svjedokinje mogle vidjeti osobu koja baca kamenje sa balkona okrivljene samo ukoliko bi se fizički izvukle izvan balkona ali ako bi tako napravila i osoba koja baca kamenje ali ta varijanta nije logična niti tehnički održiva niti su svjedokinje tako opisale svoj položaj u trenutku kada bi navodno vidjele bacanje kamenja.

12.4. Nadalje, svjedokinja RN izričito kaže da je najprije čula plač i viku dok svjedokinja ŽN navodi kako su je djeca dozivala i kako je čula sina kako joj viče: "Gađa me kamenom!" pa ako je to tako onda je za očekivati da je kamen već pogodio dijete pa se kao logično nameće da bi u tom trenutku maloljetni ČN već bio pogođen i da taj pogodak svjedokinje RN i ŽN nisu mogli vidjeti kao niti tko ga je pogodio.

12.5. Također, obije svjedokinje navode kako su nakon plača i vike vidjele ne samo jedan, nego više kamena kako leti prema maloljetnom oštećeniku. Činjenica je međutim kako policijski službenici nisu na mjestu događaja pronašli niti jedan kamen iako se radi o asfaltiranom prostoru dok je ozljeda koju je zadobio maloljetni oštećenik zadobio od jednog udarca.

12.5. S obzirom na navedeno Sud smatra kako su iskazi svjedokinja RN, i ŽN tehnički neodrživi te im Sud s obzirom na tu činjenicu kao i činjenicu da su zainteresirani svjedoci s obzirom na stupanj srodstva sa maloljetnim oštećenikom te na bremenitost susjedskih odnosa, ne može prikloniti vjeru. S druge strane, obrana okrivljene je tehnički održiva budući na mjestu događaja nije pronađen niti jedan kamen te s obzirom da kako je okrivljena opisala mjesto događaja, tehnički je održivo da svjedokinje nisu mogle vidjeti okrivljenu na njezinom balkonu pa tako niti da bi bacila kamen. Stoga je Sud priklonio vjeru obrani okrivljene te je utvrdio kako nije dokazano da bi postupila na način opisan u optužnici zbog čega je Sud sukladno čl. čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku oslobodio okrivljenu optužbe te je glede navedenog odlučeno kao u izreci presude.

13. Također, sukladno navedenom Sud je temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 odredio kako troškovi ovog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Splitu, 10. rujna 2025. godine

ZAPISNIČARKA:

SUDAC:

DINA MADUNIĆ

MARIJO FRANETOVIĆ, v.r.

POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- okrivljenoj;

- branitelju (odvj. HN);

- z.z. mld. oštećenika ŽN,

nakon pravomoćnosti;

- ODO Split;

- u spis.