REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-185/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Ivane Bilušić i Sandre Kantolić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Jelene Busije kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene ŽR, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optužene ŽR, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zadru od 15. ožujka 2022. broj K-781/2020, u sjednici održanoj 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optužene ŽR kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, pod točkom I. izreke, na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/24, 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), kazneni nalog izdan presudom od 18. siječnja 2021. poslovnog broja K-781/2020 je stavljen izvan snage.

1.1. Pod točkom II. izreke pobijane presude, optužena ŽR je proglašena krivom zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, iz članka 227. stavka 1. KZ/11. te je na temelju citirane zakonske odredbe osuđena na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. joj je izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako u roku provjeravanja tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkama 1. i 6. ZKP/08., optuženici je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti u iznosu 500,00 kuna, troškove nastale radom Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar, u iznosu 200,00 kuna, te troškove sudskomedicinskog vještačenja u iznosu 2.500,00 kuna, odnosno sveukupno iznos 3.200,00 kuna, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optužena ŽR.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i o troškovima postupka, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženici izreći strožu kaznenopravnu sankciju.

2.2. Optužena ŽR je žalbu podnijela putem branitelja Marka Vukelića, odvjetnika u Rijeci, zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženici izreći blažu kaznu.

3. Državni odvjetnik nije podnio odgovor na žalbu optuženice, a optuženica je putem branitelja odgovorila na žalbu državnog odvjetnika, predlažući žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Prije svega nije u pravu optužena kad u žalbi tvrdi da odluka o visini kazne nema razloga, odnosno da nije obrazložena, čime evidentno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Protivno takvoj žalbenoj tvrdnji, prvostupanjski sud je pri odmjeravanju kazne naveo utvrđene okolnosti, pobliže navedene u pobijanoj presudi, koje u smislu odredbe članka 47. KZ/11. utječu na odluku o kazni, a pri tomu je naveo jasne, opširne i neproturječne razloge, kako za odluku o izboru vrste kazne, tako i za odluku o visini kazne koju je optuženici odmjerio. Druga je stvar je li prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao te iste okolnosti, o čemu će više biti riječi u nastavku.

7. Nadalje, optuženica u žalbi navodi da prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi, no razlozima navedenim u žalbi argumentira ustvari žalbenu osnovu nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali u skladu s odredbom članka 464. stavak 7. ZKP/11., optuženica prvostupanjsku presudu ne može pobijati iz te žalbene osnove. Naime, optuženica se tijekom postupka izjasnila da se smatra krivom u odnosu na sve navode optužnice (list 88 spisa). Žalbenim navodom da je postupala sa svjesnim nehajem, što sud nije uzeo u obzir, da u niti jednom trenutku nije htjela počinjenje kaznenog djela niti je na njega pristala, te je eventualno možda bila svjesna da bi mogla počiniti kazneno djelo, da nije bila upoznata sa načinom kretanja na spornoj prometnici, da do prometne nesreće ne bi došlo da je bila upoznata sa načinom upravljanja osobnog vozila na spornoj prometnici ili da je bila upozorena da cesta nije označena oznakom „Stop“, optuženica ustvari osporava bitne okolnosti i obilježja kaznenog djela za koje je proglašena krivom, upućujući na zaključak da nije je kriva za počinjenje predmetnog kaznenog djela. Međutim, ovakva tvrdnja protivna je njezinom potpunom priznanju koje je uostalom u skladu s pribavljenim dokazima, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Dakle, optuženica više ne može pobijati utvrđeno činjenično stanje, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznala nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, o čemu se ovdje ne radi.

8. No, žalbom optužene se u stvari pobija odluka prvostupanjskog suda u pogledu odluke o kazni, s prijedlogom da ista bude blaža.

8.1. Nasuprot tomu, državni odvjetnik smatra da je izrečena kazna preblaga i da neće ostvariti svoju svrhu, a posebno apostrofira da je kaznenim nalogom (koji je pod točkom I. izreke pobijane presude stavljen izvan snage) optuženica strože sankcionirana nego pobijanom presudom, što je u suprotnosti sa smislom kaznenog naloga i šalje poruku da se ne isplati prihvaćati presude s kaznenim nalogom jer se u postupku postiže još blaža sankcija.

9. Suprotno stavu oboje žalitelja, ovaj drugostupanjski sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti od kojih zavisi izbor vrste i mjere kazne te je u tom smislu pravilno utvrdio i vrednovao kako olakotne, tako i otegotne okolnosti, pri čemu olakotne okolnosti nije podcijenio, a niti otegotne precijenio. Pa je tako optuženici kao olakotna okolnost pravilno vrednovano iskreno priznanje kaznenog djela, iskreno žaljenje i kajanje, okolnost da se na raspravi ispričala oštećenoj MR koja je u prometnoj nesreći teško tjelesno ozlijeđena, kao i sudionicima koji su zadobili lake tjelesne ozljede te njezinu prijašnju kaznenu neosuđivanost, a cijenilo se i korektno držanje u postupku pred sudom. Od otegotnih okolnosti pravilno je vrednovano da je u prometnoj nesreći, osim MR, koja je zadobila teške tjelesne ozljede, još troje sudionika zadobilo lake tjelesne ozljede, kao i stupanj krivnje optuženice (imajući pri tomu u vidu dokazano istovremeno višestruko grubo kršenje četiri blanketne odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojima je izazvala prometnu nesreću).

9.1. Stoga, i prema stavu ovog drugostupanjskog suda, izrečena kazna zatvora u trajanju osam mjeseci, kao i izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja tri godine, primjerena je svim navedenim okolnostima, predstavlja kaznu koja će odgojno, ali i preventivno djelovati ne samo na optuženicu, već i na druge potencijalne počinitelje takvih kaznenih djela da ne čine ista ili istovrsna kaznena djela. Dakle, izrečena kazna će u svojoj cjelini biti i dostatan, ali i potreban odraz društvene osude za kazneno djelo koje je počinjeno. Okolnosti koje se navode u žalbama državnog odvjetnika i optuženice, a koje prema stavu oboje žalitelja nisu bile cijenjene prilikom odmjeravanja kazne, nisu takvog značaja da bi uvjetovale blaže ili strože kažnjavanje, pa stoga nisu prihvaćene žalbe zbog odluke o kazni. Napominje se da izdani kazneni nalog stječe izvršnost i pravne posljedice tek ako ne bude pobijen prigovorom u zakonom predviđenom roku, a kad ga sud stavi izvan snage on više ne proizvodi nikakve pravne učinke pa je promašen žalbeni navod državnog odvjetnika da je optužena strože kažnjena kaznenim nalogom nego u postupku.

10. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, tvrdeći da je optuženoj nepotrebno dodana obveza plaćanja vještačenja, usprkos priloženom dokazu, liječničkoj potvrdi da je kod oštećene nastupila teška tjelesna ozljeda. Time žalitelj zapravo polemizira s razlozima odluke optužnog vijeća (rješenje optužnog vijeća od 17. veljače 2021. broj Kov-58/2021 kojim je vraćena optužnica). No, trošak iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. je rezultat provedene dokazne radnje sudskomedicinskog vještačenja, koja je pak radnja naložena prilikom vraćanja optužnice Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru iz razloga što činjenični opis djela nije proizlazio iz ranije pribavljenih dokaza, dakle riječ je o troškovima nastalim za potrebe postupka i odmjerenima u skladu sa stvarno nastalim troškovima, što je pravilno, u skladu s odredbom članka 148. ZKP/08., naloženo optuženoj podmiriti.

11. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

11.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni druge povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Imajući u vidu izloženo, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Ivana Dubravka Kovačević