Poslovni broj: Usž-1226/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Gržić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Tus & Gržić,, Zagreb, Ulica baruna Trenka 5, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV, OIB: 18683136487, radi naplate trošarine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1679/2019-24 od 29. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.
r i j e š i o j e
I. Poništava se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 1679/2019-24 od 29. siječnja 2025.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (dvije tisuće petsto eura) u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja.
III. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova.
IV. Odbija se tužitelj s naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 829,51 eura u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora u preostalom dijelu odbijen.
2. Tužitelj pobija navedeno prvostupanjsko rješenje u cijelosti zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe, radi razumijevanja pravne prirode konkretne stvari, kako je tužitelj vodio višegodišnju pravnu borbu, koja je svoj epilog dobila tek odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2291/2021 od 8. listopada 2024. (dalje: Odluka). Da se radilo o iscrpnoj pravnoj borbi u kojoj su bila narušena sva prava tužitelja na pravično suđenje potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u predmetnoj odluci. Upravo je predmetnom odlukom tužitelj završio svoju pravnu bitku, obzirom je Ustavni sud ukinuo presude upravnih sudova donesene u postupcima u odnosu na koje je zatražena naknada troškova spora, a time je podredno tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pa mu je sukladno članku 79. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS/10.) pripalo pravo na naknadu opravdanih izdataka učinjenih u tijeku ili u povodu spora. Obzirom da do trenutka donošenja Odluke tužitelj nije niti znao da mu pripada pravo na troškove postupka, obzirom je na svim instancama prije toga odbijen sa svojim zahtjevom, to isti nije niti mogao ranije postaviti specificirani zahtjev za naknadom troškova upravnog spora, niti bi takvo što tada imalo učinka. Tužitelj ističe kako ZUS/10. izrijekom ne propisuje nikakav rok u pogledu podnošenja zahtjeva za naknadu troškova spora, pa je time prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava, te bitno povrijedio pravila sudskog postupka. Osim toga, dodatno obrazloženje kako trošak sastava podneska od 19. rujna 2019. nije priznat, obzirom je tužitelj sve navedeno mogao već iznijeti u tužbi ili na održanom ročištu, cijeni kao dodatno narušavanje prava na pravično suđenje tužitelja. Naime, upravo je podneskom od 19. rujna 2019. uredio tužbeni zahtjev, te sud obavijestio o svim relevantnim dokazima konkretnog slučaja, a koje su u konačnici zasigurno utjecale i na donošenje odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Nastavno navedenom, prvostupanjski sud je i pri utvrđivanju visine dosuđenih troškova pogrešno primijenio materijalno pravo, obzirom je prilikom dosuđivanja troškova postupka primijenio odredbe nevažeće Tarife. Naime, tužitelj je tijekom upravnog spora bio zastupan po odvjetniku, već tada je vezano za prvostupanjski postupak zatražio troškove postupka, pa mu nakon citirane Odluke tek sada pripada nagrada za rad odvjetnika, koja se određuje sukladno važećoj odvjetničkoj tarifi. Poziva se na odredbu Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/23. – dalje Tarifa) kojom je izrijekom propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. S time u vezi pojašnjava da vrijednost radnji sastava tužbe, podneska i zastupanja na ročištu iznosi 1.000,00 eura po radnji, dok se radnja sastava žalbe sukladno Tbr. 27. uvećava za 25%, pa iznosi 1.250,00 eura. Obzirom je sud o troškovima odlučivao 29. siječnja 2025., dakle u vrijeme važenja Tarife, isti je sukladno ranije naznačenoj odredbi Tbr. 52., tužitelju trebao dosuditi tražene iznose, a ne proizvoljno naznačeni iznos od 414,75 eura po dosuđenoj radnji.
Obzirom na sve prethodno navedeno, tužitelj predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano rješenje, te tužitelju dosuditi traženi iznos na ime troškova ovog postupka, zatražen zahtjevom od 8. studenog 2024. i uvećan za trošak ovog žalbenog postupka ili podredno isto rješenje poništiti i vratiti sudu prvog suda na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da su Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2291/2021 i U-III-4608/2022 od 8. listopada 2024. (dalje u tekstu: Odluka) ustavne tužbe usvojene, te se ukida presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usž-4174/2020-2 od 20. siječnja 2021., presuda Upravnog suda u Zagrebu, broj: Us I-1679/2019-10 od 16. srpnja 2020., rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/18-01/268, urbroj: 513-04-19-3 od 10. travnja 2019., porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, klasa: UP/I-415-02/18-18/1171, urbroj: 513-02- 3005/44-18-1 od 19. lipnja 2018., te se predmet vraća Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnog carinskom uredu Zagreb.
6. U prvostupanjskom rješenju sud navodi kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom upravnom sporu, te ima pravo na naknadu troškova istog na temelju odredbe članka 79. ZUS/10., a koji zahtjev tužitelja je ostao neriješen. Tužitelj je podneskom od 8. studenog 2024. zatražio donošenje rješenja o zahtjevu za naknadu troškova spora pozivom na odredbu članka 147. stavak 1. u vezi s člankom 148. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. dalje u tekstu: ZUS/24.), obzirom je odluka kojom je spor okončan tužitelju dostavljena 28. listopada 2024.
7. Imajući u vidu da je tužitelj donošenjem Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 8. listopada 2024. uspio u upravnom sporu, imaju se primijeniti odredbe ZUS/24., a sukladno odredbi članka 169. stavak 1., kojom je propisano da će se upravni sporovi pokrenuti do stupanja na snagu ovog Zakona, dovršiti prema odredbama ovog Zakona. Na zahtjev tužitelja od 8. studenog 2024. za donošenje rješenja o naknadi troškova upravnog spora primjenjuje se odredba članka 144. ZUS/24., prema kojoj je u stavku 1. propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora.
9. Od strane prvostupanjskog suda su kao opravdani troškovi ocijenjeni troškovi za sastav tužbe od 17. svibnja 2019., kao i zastupanje na ročištu od 10. srpnja 2020., a spornim se ukazuje je li sastav podneska od 19. rujna 2019. opravdani trošak, i je li trošak žalbe pravovremeno postavljen. Sporna je i visina dosuđenih troškova i primjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
10. Prvostupanjskim rješenjem pravilno su priznati troškovi za sastav tužbe i pristup na ročište, odnosno oni troškovi koji su i zatraženi u provedenom upravnom sporu, što je u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4362/2021 od 14. studenog 2023., prema kojoj se ima riješiti tužiteljev zahtjev za naknadu troška tog upravnog spora koji je ostao neriješen. Nastavno, pravilno nisu priznati oni troškovi zatraženi tek troškovnikom od 8. studenog 2024. Za istaknuti je da trošak tužbe u biti predstavlja priznati trošak sastava podneska od 19. rujna 2019., kako je i naznačeno na tom podnesku (str 21 spisa).
12. Sukladno Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/23.) ima se primijeniti Tarifa koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, što je u skladu i s presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usoz-55/2024-21 od 18. srpnja 2025.
13. Kako je prema odredbi članka 144. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora neprocjenjiva, u konkretnom predmetu ima se primijeniti Tbr. 27. stavak 1. Tarife prema kojem u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova, a vrijednost boda prema Tbr. 54. iznosi 2,00 eura.
14. Sukladno Tbr. 27. točka 1. Tarife tužitelju je trebalo priznati trošak sastava tužbe (podneska), kao i zastupanje na ročištu od 10. srpnja 2020. od po 1.000,00 eura. Priznati troškovi zastupanja po odvjetniku uvećani su za porez na dodanu vrijednost, stoga se tužitelju točkom II. izreke rješenja ima priznati trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura, dok je točkom III. izreke rješenja tužitelj odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova.
15. Tužitelju nije priznat trošak izjavljene žalbe od 5. veljače 2025. jer je s istom uspio u neznatnom dijelu, i to samo u svezi primjene važeće Tarife i iznosa priznatog troška, stoga je odlučeno temeljem odredbe članka 147. ZUS/24 kao u točki IV. izreke rješenja.
16. Sukladno svemu navedenom, odlučeno je temeljem odredbe članka 135. stavak 2. u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS/24.
U Zagrebu 10. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
